Vise od cetiri decenije nakon sto je Karmen Rorbah pokusala da plivajuci pobjegne iz tadasnje komunisticke Istocne Njemacke, ona ne zali ni za cim, uprkos tome sto su je uhvatili i poslali u zatvor.

Rorbah, koja sada ima 71 godinu, oduvijek je zeljela da bude istrazivac. Kao dijete, naucila je da jase konje nadajuci se da ce jednog dana obici Mongoliju. Snovi su joj sruseni kada je diplomirala biologiju u Istocnoj Njemackoj.

Prijavila se za istrazivacke projekte na Kubi, Mongoliji i Sibiru, ali je odbijena. Bjekstvo je djelovalo kao najbolji nacin da krene izabranom stazom tako da je skovala plan da odvesla do Danske.

Ona i njena prijateljica su se jedne noci 1974. godine otisnule iz kampa sa obale sjeveroistocne Njemacke, ali su na kraju morale da potope gumeni camac kako ih ne bi vidjeli. Plivale su cijeli dan i noc.

,,Nevjerovatno je – i dalje ne mogu da zamislim da smo toliko plivale”, kazala je ona za Rojters.

Tokom druge noci na moru, pronasle su bovu i mislile su da su spasene, ali ih je u medunarodnim vodama pokupio istocnonjemacki ratni brod.

Rorbahova je osudena na 32 mjeseca zatvora zbog pokusaja bjekstva. Na kraju je deportovana na zapad prije isteka kazne i nije dobila priliku sa se oprosti od porodice.

,,Sticala sam osjecaj da sam izdala svoju zemlju. Medutim, kada sam bila u zatvoru, pomislila sam: ‘Ne, vrijedilo je rizikovati zivot zbog ovog rezima'”.

Od oslobadanja 1976. godine, Rorbahova je puno putovala pisuci knjige. Drago joj je sto je odrasla u komunistickoj Njemackoj Demokratskoj Republici (NDR) prije nego sto je pobjegla u ranim 20-im, jer zbog toga bolje cijeni demokratiju i slobodu.

Rorbahova nije jedina osoba koja je pokusala da plivajuci pobjegne sa Istoka. To je pokusao i Hubert Holbajn, kojeg su nastavnici u skoli ponekad zvali ,,sin kapitaliste” jer su mu roditelji bili biznismeni.

Dok su vjetrovi sibali vodu jednog novembarskog dana 1963. godine, Holbajn je plivao sa maskom i disaljkom 1,5 kilometara od Potsdana ma istoku do Vonsija u Istocnom Berlinu. Bio je to rizican potez: znao je da su neki ljudi ubijeni dok su pokusavali da pobjegnu u toj oblasti.

Medutim, on je uspio da stigne do zapadnog dijela podijeljenog grada, gdje je pomogao u izgradnji tunela kroz koji je pobjeglo 60 ljudi, ukljucujuci i njegovu majku.

Drugi nijesu imali tu srecu. Tomas Dreser je odrastao na istoku i znao je da ne zeli da provede ostatak zivota iza Gvozdene zavjese. Zajedno sa prijateljem, merdevinama se popeo na Zid.

Dreser, koji je tada imao 21 godinu, znao je da je sve gotovo kada ga je obasjalo svjetlo. Granicar je uperio mitraljez.

,,Sa njim je bio pas ovcar, koji je rezao, a onda je rekao – i danas se sjecam tacnih rijeci – Sta je ovo do davola? Mi smo odgovorili: ,,Ne zelimo da pravimo probleme, samo zelimo da budemo slobodni”, kazao je Dreser.

Proveo je devet mjeseci u zatvoru i osloboden je 16 dana prije pada Berlinskog zida. Ne zali zbog te odluke. On sada o svom iskustvu prica mladim ljudima u skolama i crkvenim grupama.

,,Ako izgubite slobodu, onda to primjecujete. Ukoliko imate slobodu, brzo se naviknete na nju”.