U SLUČAJU DISKRIMINACIJE

U Crnoj Gori je, u cilju poštovanja prava LGBT osoba, urađeno mnogo, ali je govor mržnje prema njima još uvijek veoma izražen, zbog čega je potrebno dosljedno primjenjivati zakonska rješenja i edukovati pripadnike zajednice kako da reaguju u slučajevima diskiminacije i nasilja.

To je ocijenjeno na info sesiji na kojoj su pripadnici LGBT zajednice imali priliku da se informišu o njihovim pravima u vezi sa krivično-pravnom i prekršajno-pravnom zaštitom od nasilja i diskriminacije, a koju su u LGBT Drop in centru NVO Juventas organizovali Ministarstvo za ljudska i manjinska prava u saradnji sa Asocijacijom Kvir Montenegra i Ministarstvom pravde.

Generalna direktorka Direktorata za unapređenje i zaštitu ljudskih prava u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, Blanka Radošević-Marović, kazala je da su pripadnici LGBT zajednice imali priliku da čuju kako mogu dobiti zaštitu od svakog oblika napada, bilo da su u pitanju „verbalni napadi, omalovažavanje, unižavanje njihovog dostojanstva, ili čak batine“.

„Upoznati su sa institucionalnim okvirom za pružanje zaštite i onim institucijama koje se bave njihovim pravima, a to su Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda i skupštinski odbor za ljudska prava. Međutim, kada je u pitanju konkretna zaštita, tu su nadležni policija, sudovi, tužilaštvo i inspekcijske službe. Pripanici zajednice su dobili porebna uputstva kako i na koji način u kojoj situaciji da reaguju“, pojasnila je Radošević Marović.

Prema njenim riječima, još uvijek je veoma izražen govor mržnje prema LGBT osobama.

„Za period od deset godina koliko se intenzivno bavimo ovim poslom, učinili smo mnogo. Ono što jeste najvažnije, fizički napadi na LGBT osobe su svedeni na minimum. Međutim, govor mržnje i dalje postoji sa manjim ili većim intenzitetom“, rekla je Radošević Marović.

Govor mržnje je, kako je dodala, najrasprostranjeniji na društevnim mrežama upravo zbog toga što su počinioci na taj način „prikriveni“.

„To je jedan kukavički odnos, gdje je onaj ko širi mržnju prema LGBT osobama prikriven i samim tim je i taj oblik širenja mržnje najrasprostranjeniji. To su uvijek osobe koje pokušavaju sakriti svoj identitet, zbog čega se ti slučajevi često vrlo teško procesuiraju i imaju svoj zaluženi epilog na sudovima“, objasnila je Radošević Marović.

Kada se suoči sa govorom mržnje, kako je pojasnila, pripadnik LGBT zajednice može da reaguje preko nevladine organizacije sa kojom je povezan, a može i samoinicijativno otići u Instituciju Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

„On će tu podnijeti pritužbu po kojoj je Zaštitnik dužan da reaguje, odnosno Zakon u deset tačaka precizira sve aktivnosti koje će Zaštitnik preduzeti da bi zaštitio ovo lice. Osim što će da pokrene postupak provjere podataka, pozivajući drugu stranu koja je počinilac, daće i sva potrebna obavještenja koji su dalji najbolji i najsvrsishodniji koraci. Može da miri strane, a može i da zastupa diskriminisano lice u određenim situacijama i na sudu, ili da mu da dalja obavještenje kako pokrenuti sudski postupak“, objasnila je Radošević Marović.

Predsjednik Upravnog odbora Kvir Montenegra, Danijel Kalezić, kazao je da je, kada je riječ o pravima LGBT osoba, urađeno mnogo i da prije deset godina nije bilo interesovanja institucija sistema za njihova prava.

„Nije se govorilo o našim ljudskim pravima. Govorilo se samo o tome kako smo neka prijetanja društvu. Iznosile su se netačne informacije, potpuno negativna slika o nama. Danas već imamo vidljivu zajednicu. Imamo ljude, imamo zvanične politike koje se tiču naših prava i imamo zakonodavni okvir, koji će, uskoro, u velikoj mjeri, biti zaokružen usvajanjem Zakona o životnim zajednicama lica istog pola“, kazao je Kalezić.

On je, ipak, rekao da kada je praksa u pitanju i praktikovanje usvojenih zakona, stanje nije zadovoljavajuće.

„Još mnogo treba da se radi na dosljednoj primjeni svih zakodavnih rješenja. I mi moramo da radimo sa ljudima iz zajednice na tome da se prijavljuje sve što se desi. U svakom trenutku svako ko krene da naša ljudska prava ugožava, na bilo koji način, mora biti sankcionisan, a može biti sankcionisan samo ako mi to prijavimo“, istakao je Kalezić.

Prema njegovim riječima, obaveza države je da obezbijedi kvalitetnu i dosljednju primjenu svih zakonskih rješenja, koja postoje na papiru, a sa druge strane aktivisti i aktivistkinje treba da ohrabre LGBT osobe, kojima se dešavaju stvari koje bi trebalo prijaviti i da budu uz njih.

„Edukacija je kontinuirana. To je nešto što kontinuirano radimo. Imamo različite radionice. Edukacije nikad dosta. Ne znaju svi na koji način da prijave, kome da prijave. Ne znaju svi da postoje različiti mehanizmi zaštite tokom procesa. Ne znaju svi koje su institucije više od drugih prijateljski nastrijene prema nama. Zbog toga se trudimo da edukujemo ljude iz zajednice iznova“, kazao je Kalezić.