PAVIĆEVIĆ

Predsjednik Sindikata zdravstva Vladimir Pavićević kazao je da je položaj ljekara u Crnoj Gori ugrožen i da javne bolnice slabe pod uticajem privatnih ustanova i komercijalizacije usluga. Pavićević ističe da rastu troškovi i ulaganja u zdravstveni sistem, ali da zdravstveni radnici ne osjećaju boljitak jer su nezadovoljni platama i uslovima. On poručuje da treba pooštriti kontrolu rada ljekara, ali da su za kvalitet rada zdravstvenih ustanova jednako odgovorni Ministarstvo zdravlja i Fond za zdravstveno osiguranje i menadžmenti bolnica.

“Položaj zdravstvenih radnika u Crnoj Gori nije dobar. Naša država je u procesu tranzicije, pa tako i zdravstveni sistem u kojem javni sektor trpi udarce, što od privatnog sektora, što zbog odliva kadrova, a zdravstvene usluge se sve više komercijalizuju i postepeno dolazi do dehumanizacije same profesije. Javni sektor ne jača na pravi način, prvenstveno sa nivoom zarada, a zatim i organizacijom rada i uslovima za rad. Privatne ustanove iz javnog sektora uzimaju afirmisane ljekare u čije školovanje i edukaciju najčešće nisu uložili ni cent i na taj način obezbjeđuju gotov kadar koji im donosi profit. Ljekari su, nažalost, zbog nedovoljnih primanja prinuđeni da rade i u privatnom sektoru, ali treba reći da najveći broj ljekara nije u prilici da ostvari dodatni angažman. Sa druge strane, otvaranje zemalja Evropske unije prema Crnoj Gori, takođe, predstavlja rastući problem sa kojim su se već suočile zemlje jugoistočne Evrope i svakako će ostaviti posledice i na našu”, ističe Pavićević za dnevni list Dan.

Smatra da je kvalitet zdravstvene njege građana na solidnom nivou.

“Svako to gleda iz svog ugla, tako da iz moje pozicije, tj. ustanove u kojoj radim smatram da je kvalitet zdravstvene njege zadovoljavajući. Građani često pružanje zdravstvenih usluga u Crnoj Gori upoređuju sa nekim ustanovama u inostranstvu, koje su većeg kapaciteta, modernije opremljene, sa većim brojem zaposlenih, ali isto tako moraju priznati da ih te usluge tamo koštaju neuporedivo skuplje i da u određenom dijelu imaju i komercijalni karakter. Za kvalitet zdravstvene njege je odgovoran cijeli sistem po vertikali, od Ministarstva zdravlja, Fonda zdravstva, menadžmenta zdravstvenih ustanova i na kraju samih zaposlenih. Najvažnija je organizacija rada, a za to su odgovorne upravljačke strukture”, ističe Pavićević.

Na pitanje koje mjere preduzeti u trenutnoj situaciji u Crnoj Gori kaže da nije lako dati odgovor.

“U prvom redu bi upravljačkim strukturama morale biti odriješene ruke u smislu odabira kadra po profesionalnim i etičkim kriterijumima, stimulisanja pozitivnih, a sankcionisanja negativnih primjera. Da bi sistem funkcionisao u skladu sa profesionalnim standardima mora biti oslobođen pritisaka po rođačkoj, partijskoj, socijalnoj i drugim osnovama. Nažalost, često je situacija upravo suprotna. Mora se insistirati na unapređenju profesionalnih, etičkih standarda, opšte kulture odnosa među kolegama i prema pacijentima u sistemu zdravstva. Strategija reforme i daljeg razvoja zdravstvenog sistema mora biti jasna i u jednom dijelu vjerovatno sa bolnim rezovima. U nekim ustanovama postoji slaba iskorištenost kapaciteta sa relativno velikim brojem zaposlenih, dok je u drugim ustanovama suprotan slučaj. Ta strategija mora imati u vidu geografske karakteristike države, ali i demografska kretanja stanovništva i realne potrebe za pružanjem zdravstvenih usluga, a ovo sve u smislu srednjoročnog i dugoročnog pravovremenog planiranja razvoja kapaciteta onamo gdje je to realno potrebno”, navodi Pavićević.

Smatra da treba napraviti reorganizaciju zdravstvenih radnika i ljekara u ustanovama gdje fali izvršilaca.

“Neophodno je povećati mobilnost medicinskog kadra iz ustanova gdje se dosta čeka na zdravstvenu uslugu u ustanove koje su manje opterećene a imaju adekvatne uslove. Istovremeno na ovaj način bi se vršila i edukacija i osposobljavanje kolega iz manjih ustanova za obavljanje komplikovanijih procedura. Naša država u geografskom smislu nije velika i nije veliki problem ljekare iz većih centara povremeno angažovati u manjim ustanovama kako bi kapaciteti operacionih sala, interventnih ambulanti i dijagnostičkih centara bili iskorišteni”, smatra Pavićević.

Objašnjava da odluka Vlade da ne prihvati zahtjev sindikata da se zarade uvećaju za 30 odsto nije dobro rješenje.

“Smatram da je sada bio pravi trenutak za to. Na taj način bi se, po meni, značajno preduprijedio odlazak zdravstvenih radnika u zemlje regiona i zapadne Evrope. Neke zemlje su u tome zakasnile, kao što su Rumunija i Bugarska, a u velikom dijelu se sa tim problemom suočavaju i Hrvatska i Srbija. Takođe, uz ispunjenje ovog zahtjeva bi išla i stroga kontrola potrošnje budžetskih sredstava, jer, htjeli to da priznamo ili ne, budžet za zdravstvo je u poslednje četiri godine značajno povećan a to nije efektuiralo značajnim povećanjem zarada”, rekao je Pavićević

Kaže da država nije riješila probleme napada na ljekare i medicinsko osoblje, jer sve veći broj građana hoće da riješi svoj zdravstveni problem istog trenutka, ne razmišljajući da li ima hitnijih pacijenata.

“Što se tiče sankcionisanja nasilja nad doktorima i zdravstvenim radnicima uopšte, svakako nijesmo zadovoljni, i na tom pitanju se mora mnogo raditi. Nažalost, socijalna raslojavanja su dovela do toga da se jedan broj građana naučio ponašanju po sistemu da dobije sve, i to odmah, ne vodeći računa o potrebama ostalih pacijenata, procedurama i sistemu rada u zdravstvu, koji bi morao biti jednak za sve. Njih obično karakteriše agresivnost dok ne dobiju ono što žele, i u nekim slučajevima dolazi i do nasilja, a veliko pitanje je kakav je sistem zaštite zdravstvenih radnika u ovim slučajevima i kako su sankcionisani vinovnici ovih incidenata”, ističe Pavićević.

On je istakao da nema podatak da Acibadem planira da otvori opštu bolnicu u Crnoj Gori, ali svakako, s obzirom na trend jačanja privatnog sektora u svim zemljama regiona, pa tako i u Crnoj Gori, otvaranje privatnih bolnica od strane konzorcijuma iz inostranstva je za očekivati u bližoj ili daljoj budućnosti.

“U svakom slučaju smatram da bi dobro organizovan javni sektor, sa optimalnim modelima zdravstvenog osiguranja, mogao odgovoriti potrebama stanovništva bez korištenja usluga privatnog sektora. Smatram da je dolazak konsultanata iz inostranstva dobro rješenje, jer se na taj način naši ljekari edukuju, a i smanjuje se broj pacijenata koji odlaze na liječenje u inostranstvo, što predstavlja značajno smanjenje troškova po ovom pitanju. Jedino pitanje je da li se oni opravdano pozivaju i da li naši ljekari adekvatnom dinamikom stiču nova znanja i vještine radeći sa njima”, ističe Pavićević.

Pavićević naglašava da su ljekovi za pacijente uglavnom dostupni, a što se tiče njihove cijene, dosta pacijenata dolazi sa informacijama da su pojedini ljekovi u zemljama regiona značajno jeftiniji u odnosu na Crnu Goru. Smatra da sistem mora da nabavlja savremene terapije koje se koriste za određena oboljenja.

“Ono što dodatno opterećuje sistem to je potreba nabavke novih ljekova koji se koriste za terapiju određenih oboljenja, a koji su prilično skupi. Međutim, moramo primjenjivati, koliko god je to moguće, najsavremenije trendove u liječenju naših građana”, zaključio je Pavićević.