RADONJIĆ

Budućnost Crne Gore i Crnogorske pravoslavne crkve je nikakva ako u crkvenim objektima ostane sadašnji personalni sastav i ako se, država Crna Gora – čekajući “sverješavajući” antikohijski tomos o autokefalosti CPC (što je sui generis izmišljena priča) – upusti u sudske rasprave i sporove sa bilo kim povodom onoga što je neosporno njeno, kaže u intervjuu Pobjedi akademik Radovan Radonjić.

Ističe da želja Srbije da Crnu Goru proguta i učini svojim državnim prostorom, kako bi najzad “izašla na more”, javno je i jasno obzanjena još sredinom XIX vijeka i kako joj ta želja ostaje neispunjena, Srbija postaje sve nervoznija i frustriranija.

Objašnjava da zato danas srpski stratezi igraju na kartu “sad ili nikad”.

Zakon o slobodi vjeroispovijesti je usvojen, jesmo li ušli u posljednju fazu zaokruživanja crnogorskog identiteta?

“Najkraći odgovor je: NE. Usvajanjem pomenutog Zakona Crna Gora je samo “podigla gard” u odbrani prava da bude svoja na svome i slobode da nesmetano koristi svoje materijalno i duhovno nasljeđe. I da, dakako, izbjegne novo “ujedinjenje” sa Srbijom. Borba za to dvoje tek predstoji. I biće veoma teška u unutar sebe posvađanoj, zalutaloj i u pogledu političke kulture dosta izgubljenoj zemlji. No, kad se krenulo, ne smije se stati, čekati da neko drugi to uradi ili da se samo od sebe riješi”, rekao je Radonjić.

Upitan da li ga je politička atmosfera u Parlamentu iznenadila, Radonjić kaže da nije i da se tako nešto moglo očekivati.

Zakon je usvojen glasovima svih poslanika vladajuće koalicije, ali i opozicione Socijaldemokratske partije. Radonjić kaže da je dobro što je tako.

“Udruženim snagama i jedinstvenim pregnućem svih suverenista u ovoj zemlji može se postići mnogo toga što sada izgleda nemoguće. Pri tome se za ishod ovog poduhvata nikako ne smije zaboraviti doprinos koji su mu dali čelni ljudi DPS i predsjednik Socijaldemokrata. Gospoda Đukanović, Marković i Brajović su, u kritičnom času, pokazali što znači biti državnik i koliko od njega zavisi tok i ishod akruelnog zbivanja. Zaslužuju svako priznanje i počast. I punu, veliku i vidljivu podršku svih građana Crne Gore kojima je stalo do svoje časti i časti svoje zemlje. Jer, ovu nije lako ni čuvati, ni sačuvati”, smatra Radonjić.

Na pitanje što će biti nakon usvajanja Zakona, kakva je budućnost Crnogorske pravoslavne crkve, Radonjić kaže:

“Nikakva – i njena, i države Crne Gore, ako u crkvenim objektima ostane sadašnji personalni sastav i ako se, država Crna Gora – čekajući “sverješavajući” antikohijski tomos o autokefalosti CPC (što je sui generis izmišljena priča za idiote prvog reda) – upusti u sudske rasprave i sporove sa bilo kim povodom onoga što je neosporno njeno”.

Kako u tom kontekstu ocjenjujete izjavu gospodina Vučića da se Srbija neće miješati u unutrašnje stvari Crne Gore, ali da mora voditi brigu o srpskom narodu u njoj?

“Ako je to rekao, onda je, vjerujem sasvim slučajno, i smo na tren, izgubio iz vida tri stvari: prvo, da za položaj i prava Srba u Crnoj Gori koji imaju njeno državljanstvo, kao i za sve ostale svoje građane, odgovara država Crna Gora – pred svojom savješću, pred međunarodnom zajednicom (čiji je član i država Srbija) i pred istorijom. Drugo, da je Skupština Crne Gore, prije nekoliko godina, poništila odluke Podgoričke skupštine i time odstranila iz domicilne strateške agende prostor na kome bi se mogao upisati nečiji suludi naum da mijenja sadašnje državne granica ove zemelje ili da je eventualno “prisajedinjunje” bilo kome i pod bilo kakvim uslovima; Treće, da Crna Gora kao nezavisna, slobodna, demokratska i međunarodno priznata država ostaje čvrsto orijentisana na mirnu, obostrano korisnu, ravnopravnu i prijateljsku saradnju sa svim zemljama koje to žele”, kaže Radonjić.

Radonjić se osvrnuo i na najavljeni dolazak Vučića na sjever Crne Gore.

“Sumnjao sam da će doći. Ali, ako mu je to bila namjera – ni Srbija, ni Crna Gora, zbog svojih dobrih odnosa, nijesu trebale da dozvole njeno ostvarenje. To ne bi bilo dobro ni za njega samog: napravio bi dosad najlošiji korak, a i prošao bi mnogo gore nego Slobo u Beranama”, naveo je on.

Osim toga, znam da gosodin Vučić zna da se božićni praznici, kad god se to može, slave u krugu porodice, a da Crna Gora, bilo kojim svojim dijelom, nezavisno od osjećanja međusobne bliskosti, nije Vučićev dom, zaključio je Radonjić.