BRANKO KANKARAŠ

Ljudi koji grade život i karijeru u inostranstvu treba da poštuju zemlju u koju su došli, ali nikada ne smiju da zaborave domovinu, kazao je crnogorski rukometni reprezentativac i pivot Metalurga iz Skoplja, Branko Kankaraš.

Rođeni Novosađanin rekao je da ga za Crnu Goru veže mnogo lijepih uspomena.

“Ne mogu reći sjećanja, pošto sam svake godine u Crnoj Gori onoliko vremena koliko mi obaveze dozvole. U Crnoj Gori mi je očevina i smatram je svojim drugim domom”, kazao je Kankaraš agenciji MINA.

Kankaraš se osvrnuo i na svoju dosadašnju uspješnu rukometnu karijeru i početke u “Jugoviću” iz Kaća.

“Relativno kasno sam počeo da igram rukomet, u prvom razredu srednje škole, tako da kada sam došao na trening, momci u Jugoviću su već bili prvaci države u svom uzrastu i to mi je samo dalo motiv da radim i da vidim da li mogu da ih stignem”, kazao je Kankaraš.

Rukometni put

Prema njegovim riječima, sam rukometni put bio je prilično težak.

“Poslije Jugovića sam otišao u Metaloplastiku gdje sam bio najbolji pivot lige, a zatim u Vojvodinu gdje sam planirao da se dokažem u Seha ligi koja je tada bila u samom početku, međutim, stvari nijesu bile kao što sam očekivao”, naveo je Kankaraš.

On je rekao da tadašnji trener nije ispoštovao dogovor i da je morao da ide dalje pošto nije želio da sjedi na klupi.

“Imao sam sreće što je, za razliku od trenera, direktor kluba bio zaista korektan i dao mi je da idem, iako sam imao ugovor na tri godine”, kazao je Kankaraš.

Kako je naveo, iz Vojvodine je otišao u Tursku, “totalnu nepoznanicu za mene ali opet priliku da igram i da me tadašnji selektor Ljubomir Obradović može gledati i pratiti”.

“Bila je to prava odluka, bio sam najbolji strijelac kluba i dobio sam šansu u Francuskoj preko tadašnjeg pomoćnika u reprezentaciji Milorada Davidovića i otišao sam u Valans. Tamo sam igrao zaista dobro, ali jednostavno ekipa nije imala ambicije i poslije dvije godine sam otišao u Istr, što je moja najbolja odluka u karijeri”, kazao je Kankaraš.

Prema njegovim riječima, odlazak u Istr nije bila pogrešna odluka, iako je imao još ponuda.

“Prve godine sam bio najbolji pivot druge lige i mi smo ušli u prvu ligu, a druge godine sam bio drugi pivot lige, iza francuskog reprezentativca Turne. To su bile zaista nevjerovatne dvije godine za mene”, naveo je Kankaraš.

On je rekao da je odlazak u Meškov Brest, koji je uslijedio nakon toga, bio njegova najveća šansa u karijeri.

“Liga šampiona bila je kvalitetna grupa, ali nijesu se kockice poklopile. Iako sam, primjera radi, dao više golova od mojih konkurenata na pet utakmica manje u Ligi šampiona, trener mi jednostavno nije davao pravu šansu, ali sam ja sebi dokazao da mogu da igram na najvišem nivou, pošto sam najbolje partije pružio protiv najboljih ekipa na svijetu. Sada idem u ekipu Metalurga i zaista sam srećan zbog toga i nadam se da ću opravdati povjerenje”, kazao je Kankaraš.

On je, govoreći o odnosu prema domovini, rekao da je njegova porodica u kontaktu sa rođacima koji žive u Crnoj Gori.

“Kad god sam u Crnoj Gori, viđam se sa rođacima i prijateljima. Zaista u današnje vrijeme nije teško održavati kontakt, bitno je samo da ima želje”, naveo je Kankaraš.

On je kazao da je zadovoljan odnosom koji Crna Gora ima prema dijaspori u Vojvodini.

“Ja konkretno nijesam imao potrebu da mi država pomaže, ali za moje prijatelje kojima je pomoć bila potrebna, vidio sam da su uradili sve što je bilo u njihovoj moći”, rekao je Kankaraš.

Kako je kazao, najbitnije je da ljudi shvate da nije bitno gdje žive, nego da ne zaborave gdje im je dom.

“Mislim da je malo komplikovano da država pomaže dijaspori, jednostavno svi mi koji smo otišli na neki način smo problem te države u kojoj živimo, i nijesam siguran da nama država može pomoći mnogo, osim da urade sve što mogu da uđemo u Evropsku uniju što prije, to bi nam svima pomoglo najviše”, rekao je Kankaraš.

On smatra da je najbitnije da se oni koji su u inostranstvu drže zajedno, “da budemo pomoć jedni drugima i to je pravi recept za uspjeh”.

“Moja poruka mladima je da u svakom poslu ima mnogo problema, ali da moraju da znaju šta žele i da ne odustaju, pošto u životu ništa nije lako i za sve moraš da se boriš, za nešto malo više, za nešto manje. Sve u svemu, moraš da imaš cilj i da istraješ u njemu”, rekao je Kankaraš.

Kako je kazao, svi oni koji odu u inostranstvo da grade život, moraju da znaju da nije lako.

“Drugi jezik, druga kultura, drugi ljudi, običaji. Moraju da znaju da poštuju tu zemlju u koju su došli, ali da nikada ne zaborave odakle su tu došli”, zaključio je Kankaraš.