Bivsi radnici fabrike obuce Kosuta sa Cetinja pravdu cekaju 23 godine, kada je firma otisla u stecaj, a njih oko 600 i pored rasprodaje vrijedne imovine nijesu dobili devet zaostalih zarada, niti im je povezan radni staz.

Predstavnica radnika Dijana Vujovic kaze da je kompanija u trenutku stecaja imala fabriku na Cetinju sa preko 600 masina, veliku kolicinu opreme i repromaterijala, kao i 48 prodavnica sirom bivse Jugoslavije.

Ona podsjeca da je stecaj uveden u martu 1996. godine, kao i da je u junu 2001. godine zakljucen stecajni postupak nad najznacajnijim dijelom imovine fabrike cija je vrijednost tada na 6,4 miliona maraka, dok je stecajni postupak nastavljen nad dijelom stambenog prostora od 1.358 kvadrata vrijednog 1, 2 miliona maraka. Najveci dio imovine prodat je u junu 2001. za 6,2 miliona maraka kompaniji “Montenegro modern shoes” (MMSH), ali radnici nijesu naplatili potrazivanja.

“Kako je moguce da fabrika koja ima 48 objekata na ekskluzivnim lokacijama sirom bivse Jugoslavije, preko 600 masina, od kojih je samo jedna imala vrijednost od 1,2 miliona eura, bude procijenjena na nesto vise od sest miliona maraka. Nevjerovatno je i da prioritetni povjerioci-radnici ostanu nenamirenih potrazivanja zbog kojih je i doslo do pokretanja stecajnog postupka”, kazala je Vujovic.

Ona je precizirala da se od prodaje imovine naplatilo svega 20 radnika.

“Zbog sumnji u kriminalne i manipulatorske radnje podnijete su krivicne prijave Specijalnom drzavnom tuzilastvu. Najveca nepravda u privredi nanijeta je upravo ovim ljudima koji i danas protestuju ispred zgrade Prijestonice Cetinje. Nezamislivo je da se namire svi povjerioci, a da pritom ovi radnici ostanu u potpunosti nenamireni”, kazala je Vujovic.

Bivsi radnici apeluju da im se isplate zarade prijavljene u stecajnom postupku, poveze radni staz i omoguci socijalni program jer vecini do penzije nedostaje jedna do tri godine. Zahtijevaju i da im tuzilastvo odgovori sta se desilo sa njihovim krivicnim prijavama.