STRUČNJACI OCJENJUJU

Govor mržnje i strateški usmjerene lažne vijesti koji se brzo šire zahvaljujući internetu, prijetnja su za stabilnost i mir u zemlji, saglasni su stručnjaci. Regulaciono tijelo, međutim, nema nikakvu nadležnost nad onim što se plasira na društvenim mrežama niti može uraditi ništa kada je riječ o nezakonitim sadržajima koji se objavljuju na njima.

Sagovornici Pobjede ukazuju da je ovaj problem fenomen današnjeg društva i razvoja društvenih medija i tehnologija, kao i posljedica manjka medijske pismenosti i proizvod situacije u kojoj nekritički konzument nekog medijskog sadržaja postaje njegov vjerni zagovornik i ,,prenosilac“.

Predsjednik Savjeta Agencije za elektronske medije Ranko Vujović navodi za Pobjedu da regulator ne može učiniti ništa kada je riječ o nezakonitim sadržajima koji se objavljuju na društvenim mrežama, ali da to nije samo problem Crne Gore već i cijele Evrope.

“Ono što se trenutno dešava u Crnoj Gori je primjer dezinformacionog rata koji se vodi preko interneta i društvenih mreža. I to puno više nego preko tradicionalnih medija. Kroz povećani broj komentara na svim portalima je vidljivo da je neko pokrenuo armiju trolova i botova koji imaju za cilj da dezinformišu crnogorsku javnost i da mišljenje građana kanališu u određenom smjeru. Pojedini portali u posljednja dva mjeseca imaju po deset puta više komentara nego što su ih imali prije toga. Na društvenim mrežama su se pojavili novi portali koji se bave samo Crnom Gorom što samo svjedoči da je neko angažovao velike resurse za ovaj propagandni rat”, pojašnjava Vujović.

Dodaje da Evropa, pa i Crna Gora, nažalost, za sada nemaju nikakve zakonske instrumente kojim bi se odbranile od ove vrste propagande i širenja svih nezakonitih sadržaja uključujući prije svega govor mržnje. Međutim, Evropa planira da reguliše društvene mreže.

“To je i najavljeno u Briselu krajem prošle godine. Kako će to izgledati i ko će regulisati društvene mreže nije poznato, ali po onome što se priča vjerovatno će regulatorima audio-vizuelnih sadržaja biti data ta uloga”, naveo je Vujović.

Prema riječima dekana Fakulteta za informacione tehnologije Univerziteta Mediteran prof. dr Adisa Balote u eri društvenih medija i Interneta, još je veća mogućnost brzog širenja lažnih vijesti, ali sa druge strane, veća je i mogućnost provjere njihove vjerodostojnosti, i to za relativno kratko vrijeme.

“Zato je važno raditi na povećanju medijske pismenosti i opšteg ponašanja na Interentu. Lažne vijesti su kroz istoriju bile uzrok ratova, stradanja, ekonomskog siromaštva. U periodu prije interneta i pojave društvenih medija, objavljene informacije nije bilo moguće provjeriti u razumnom vremenu i većina građana je bez kritičkog osvrta vjerovala u njih. Mogućnost provjere lažnih informacija u periodu prije interneta je bilo moguće poslije dužeg perioda, kada su posljedice već nastale“ kazao je Balota.

Predlaže da se ne treba fokusirati na kontrolu komentara na društvenim mrežama, već suzbijanje izvora govora mržnje i adekvatno i blagovremeno sankcionisanje.

“Uvredljivi i neprimjereni komentari su najčešće posljedica već plasirane lažne vijesti ili već usvojenog pogrešnog stava. Svaka država je dužna da radi na suzbijanju govora mržnje, a što se postiže većim brojem različitih aktivnosti, kao što su razvoj većeg stepena medijske pismenosti građana, a posebno djece i mladih, puna primjena strogih zakonskih propisa koji će omogućiti brzu istragu i sudski epilog, kao i jačanje kadrovskih kapaciteta kod ključnih institucija u državi koje su prepoznate kao odgovorne za ovu oblast”, naveo je Balota.

Manipulacije

Sa tehničke strane gledano, kako dodaje, svaka aktivnost bilo kojeg korisnika koju sprovede na internetu (ostavljanje komentara, slika, posjeta sajtovima, razmjena e-mail poruka itd), ostaje negdje zapisana i samo je pitanje razloga, svrhe i motiva da se dođe do osobe koja je to uradila.

“Zato je važno da se shvati, da u globalu internet, a samim time i društveni mediji, nijesu nekontrolisani prostori koji ne podliježu zakonskim rješenjima tj. da je moguće činiti određena krivična djela, a da se to ne može otkriti. Naravno, za otkrivanje krivičnih djela na internetu je neophodno razvijati kapacitete kod svih institucija u sistemu (MUP, policija, tužilaštvo, sudovi) koje su zadužene za bezbjednost i zaštitu građana”, pojašnjava Balota.

Navodi da je značajan broj „tzv. vezanih web portala (portali koji preuzimaju jedni od drugih, objavljene lažne vijesti, a koji su najčešće istog vlasnika ili finansijera) i veliki broj lažnih profila na društvenim mrežama, sa organizovanim postavljanjem komentara postao obrazac za djelovanje i u Crnoj Gori.

“Nažalost, veliki broj osoba koje čitaju ovakve objavljene lažne vijesti, bez dodatne provjere preko drugih izvora informacija (portalima koji imaju veći stepen povjerenja i odgovornosti), postaju nesvjesno saučesnici u procesu širenja lažnih vijesti ukoliko su povjerovali u nju, a posebno ukoliko su podlegli dodatnim komentarima i objašnjenjima sa lažnih profila koji prate navedene informacije”, pojašnjava Balota.

Prema riječima psihologa i komunikologa Radoja Cerovića, ako imate socijalnu zajednicu koja je radikalizovana ona ostvaruje pritisak da dokažete pripadnost kroz ekstremne, rizične ili nasilne činove.

“Gradske bande zahtijevaju dokaz pripadnost kroz činove nakon kojeg ,,nema povratka“. Isto važi i za radikalne nacionalističke krugove. Internet i društvene mreže su pritom sjajan alat jer u njima smo u spostvenom mjehuru, okruženi istomišljenicima, čini nam se da svi mislimo isto, da niko ne dovodi u pitanje ispravnost. Tinejdžerske godine su samo jedan od sastojaka tog Molotovljevog koktela”, pojašnjava on.

Govoreći o tome da li je u vrijeme digitalnih medija, uopšte moguće kontrolisati komentare i govor mržnje na društvenim mrežama, Cerović upozorava da je tanka linija između cenzure i suzbijanja slobode govora i kontrole koja bi mogla da se zasniva na legitimnim osnovama.

“Ali odmah nakon toga se postavlja i pitanje ko definiše legitimnost, na osnovu kojeg sistema kriterijuma ili vrijednosti. Ono što moramo shvatiti je da u ovom trenutku postoji ogromna količina izvora informisanja i da insistiranje na pitanjima novinarske etike, koliko god bilo važnije nego ikada, neće ni izdaleka riješiti problem infomacijske konfuzije i ogromni prostor moguće zloupotrebe informacijskog prostora. Neki blogeri imaju mnogo više pratilaca koji konzumiraju njihov sadržaj, nego što zvanični mediji u Crnoj Gori imaju tiraža ili gledanosti. Ko su ti ljudi? Kojem kodeksu ili sistemu vrijednosti se priklanjaju? Da li zakoni adekvatno pokrivaju njihovo djelovanje? To su velike nepoznanice, ne samo kod nas već i u cijelom svijetu”, navodi Cerović.

Ističe da je bez dileme opasno širiti lažne vijesti jer one mogu da naruše mir i stabilnost u zemlji.

“Ako govorimo o toksičnom govoru mržnje i strateški usmjerenim lažnim vijestima – to je ratna propaganda par ekselans. One udaraju na iracionalne, emocionalne i instiktivne mehanizme koje i dan danas dijelimo sa npr. šimpanzama. Mi smo, kao i oni opremljeni mehanizmima identifikacije sa čoporom i straha od drugog čopora. Sa jednom velikom razlikom, mi naše čopore izmišljamo i kreiramo na bazi apstraktnih odrednica, nejasnih kriterijuma, ili pukog postojanja nekog simbola. Možemo da se pokoljemo i ako navijamo za različite fudbalske klubove. To je prokletstvo naše, ljudske rase čiji su neki pripadnici više, a neki manje podložni tome, ali niko nije imun. Dokle god vjerujemo u postojanje ,,nacija“ i ,,ispravnih i pogrešnih Bogova“ nećemo biti daleko od šimpanzi”, smatra Cerović.