U CG

Evolutivna psihologija i kulturološka uslovljenost dovode do toga da je svega 44 posto crnogorskih očeva uključeno u odgovornu brigu za svoju djecu, ocjenjuje psihoterapeutkinja Darija Petović Bambur.

Ona, međutim, smatra da su takvi procenti „daleko od rezultata koje želimo da vidimo u našem društvu i kakve se nadamo da nećemo imati u naskorijoj budućnosti“,

Podatak koji pokazuje da je većina očeva isključena iz ovih važnih procesa odgoja djece rezultat je istraživanja ,,MICS“ koje je Monstat sproveo 2018. godine.

Funkcije

Petović Bambur smatra da se uzroci za manje uključivanje očeva u aktivnosti koje se tiču ranog razvoja, dijelom mogu tražiti u evolutivnoj psihologiji i činjenici da majka jeste evolutivno predisponirana da bude primarni staratelj.

“To ne znači da je otac u bilo kom smislu manje važan roditelj, već da je funkcija koju u porodici obavlja evolutivno bila drugačija”, kaže Petović Bambur.

Dodatno, navodi, razlog koji uslovljava pomenutu statistiku je kulturološka uslovljenost. Iz različitih istorijskih i drugih razloga, objašnjava, u ovom dijelu svijeta su muškarci oduvijek bili vaspitavani da budu jaki, snažni, te je samim tim pokazivanje emocija i nježnosti smatrano slabošću i tumačeno kao nedostatak muškosti.

“Tragove toga i danas možemo primijetiti kada čujemo roditelje koji sinovima govore stvari poput ,Nemoj da plačes kao djevojčica’. Dakle, muškarci su stotinama godina na ovim prostorima obeshrabrivani u osjećanju i izražavanju emocija i te vrste brige o kojoj danas govorimo. Sa druge strane, žene su vaspitavane da ugađaju”, navodi Petović Bambur.

Odgovarajući na pitanje na koji način se ovakav odgoj djece odražava na njihov razvoj i u krajnjem odnos koji, kroz razvoj, ostvaruju sa očevima, Petović Bambur napominje da je za dijete bolje da što ranije razvije odnos privrženosti sa što više odraslih osoba, uključujući i bake, djedove i ostale članove šire porodice. Budući da dijete, kako kaže, u prvoj godini najprije razvija odnos povezanosti sa majkom, ,,očeva uloga je prije svega da brine o potrebama majke, kako bi ona mogla da brine o potrebama djeteta”.

“To ne znači da otac ne treba da bude uključen u svakodnevne aktivnosti koje se tiču brige o djetetu, već se samo želi naglasiti da jednako učešće u odgajanju djece ne znači nužno jednaku podjelu svih aktivnosti sve vrijeme”, smatra psihoterapeutkinja.

Bitna faza

Očeva uloga u ranom razvoju je, kako kaže, naročito značajna od treće do sedme godine, u skladu sa razvojnim fazama koje dijete prolazi.

“Brojna istraživanja su pokazala da veća uključenost očeva u vaspitanje generalno rezultira manje problematičnim ponašenjem u adolescenciji, naročito kada su u pitanju muška djeca”, navodi Petović Bambur.

Ona ističe da su savremena organizacija društva i ekonomski pritisak, suštinski problem, zapravo fenomenomen koji prije svega utiče na nepovoljan položaj roditelja u današnjem društvu, pa “generalno roditelji ne provode dovoljno vremena sa djecom”.

“Druga strana medalje je da mnogi savremeni parovi ne žele da priznaju činjenicu da rađanje djece podrazumijeva privremeno zanemarivanje sopstvenih potreba, i nastoje da nakon rađanja djeteta nastave život kao i do tada, vraćanjem svojim poslovnim obavezama i potrebama, što u krajnjem ide na štetu djeteta. Nemoguće je graditi karijeru i podizati djecu istovremeno, a da niti jedna strana ne trpi. Moramo razumjeti da je važno da razmislimo koji su nam prioriteti u ovom trenutku u životu i u skladu sa tim organizujemo život”, ističe naša sagovornica.

Uloga društva

U svemu tome, kaže, dodatno odmaže činjenica da proces većeg uključivanja očeva sporo ide, ,,međutim to nije uzrok danjašnjeg položaja žena, to je samo posljedica sistema koji ne ide na ruku porodici”.

Na pitanje, da li se i na koji način može uticati na promjenu ovakve identifikovane prakse Petović Bambur, pojašnjava da se nekim od rješenja u razvijenom svijetu nastoji pomoći porodici da se njeni članovi povežu od prvog dana na pravi način, ,,tako što se očevi dodatno stimulišu različitim pogodnostima da nakon obaveznog perioda porodiljskog odsustva njihovih partnerki, oni budu sa djecom u prvim godinama života”.

“I ne samo do prvog rođendana. Mi smo počeli da mijenjamo zakonsku regulativu, ali ima još prostora u tom dijelu. Valjalo bi malo i ohrabrivati očeve i govoriti o njihovom doprinosu porodici, a ne samo jednu stranu veličati. Toga nam, čini se, nedostaje, a nije da nema puno očeva koji se sigurno loše osjećaju kada tako nešto čuju ili vide”, kaže Petović Bambur.

Kao voditeljka Programa roditeljstva za cjeloživotno zdravlje u okviru Udruženja “Roditelji”, psihoterapeutkinja napominje da se kroz ovaj program sve veći broj očeva aktivno uključuje u vaspitanje i brigu o djeci.

“Taj broj još nije broj kome težimo, ali primjetan je pozitivan trend”, kaže Petović Bambur.

Kritika

Ona upozorava da se “često iz potrebe da zaštitimo majke i pružimo djeci najbolje, ulazimo u poziciju kritizera očeva bez jasnih strategija kako da im pomognemo da se oni uključe”.

“Očevi koji pohađaju naše programe prijavljuju da osjećaju da je ovakav stav nepravedan. Gotovo uvijek se iznova dotičemo činjenice da su očevi i majke sa razlogom različiti i da očevi mogu djeci ponuditi puno toga što majke ne mogu i ne znaju, pa ih uvijek usmjeravamo u tome da nađu svoj način. Kao što žene, da bi bile jake i uspješne, ne moraju i ne bi trebalo da rade stvari na muški način, tako ni očevi ne bi trebalo da roditeljuju na način na koje to majke rade”, zaključuje Petović Bambur.

Uključenost očeva “opada”

Iz Uprave za statistiku su nam potvrdili i da je MICS 5 rundom istraživanja, koja je realizovana 2013. godine, mjerena uključenost roditelja u ranu simulaciju i odgovornu brigu za svoju djecu.

“Tada je procenat očeva koji su uključeni u 4 ili više aktivnosti iznosio 45 posto”, rečeno je iz MONSTAT-a.

Polazište istraživanja

Tokom istraživanja Monstata iz 2018. godine koji pokazuje uključenost roditelja u odgoj djece, prikupljene su informacije o nizu aktivnosti koje podržavaju rano učenje.

To, objašnjavaju iz Monstata uključuje i angažovanost odraslih članova domaćinstva (majka, otac i/ili drugi član domaćinstva) u sljedećim aktivnostima s djecom: čitanje knjiga, pričanje priča ili pjevanje djetetu; izvođenje djeteta u šetnju; igranje s djetetom; imenovanje predmeta, prebrojavanje ili crtanje s djetetom.

“MICS istraživanjem anketirano je 3826 domaćinstava, a ciljna populacija su bila djeca mlađa od 5 godina, djeca starosti od 5 do 17, kao i žene i muškarci starosti od 15 do 49 godina”, precizirali su iz Uprave za statistiku.