BICIKLIZAM

Bezbroj je slučajeva dopinga u biciklizmu – od najvećih imena, do onih na začelju svake trke: jedni negiraju, retki o tome govore ili sarađuju s vlastima, a treći smišljaju čak nevjerovatne izgovore za svoje nenormalne rezultate – piše specijalizovani međunarodni sajt, britanski “Sajkling njuz”.

Jedan od najbesramnijih bio je izgovor Tajlera Hamiltona (tim Phonak) koji je bio pozitivan na testu na homolognu transfuziju krvi tokom španske trke, Vuelte, septembra 2004, a prethodno i avgusta 2004, kada je osvojio zlato na Olimpijskim igrama u Atini, ali nije kažnjen jer je uzorak nekako uništen u atinskoj laboratoriji.

Odbrana Hamiltona je da je, dok je bio fetus, u materici, imao blizanca koji mu je prenio dio svoje krvi i potom nestao, “istopio se” u prvom tromjesečju trudnoće. Kasnije je promijenio tu apsurdnu priču i branio se tvrdeći da on “prirodno ima mješovitu krv” – svoju i tuđu.

Hamilton je bio pod zabranom takmičenja do septembra 2006, a potom je opet pao na doping-testu jer mu je nađen antidepresiv. Ubrzo se povukao, 2011. godine priznao da se dopingovao i sam je vratio zlatnu olimpijsku medalju.

Godine 2002, 30-godišnji Raimondas Rumšas bio je iznenađujući treći na kraju svog prvog Tur d’Fransa. Istog dana kada je bio na podijumu pored pobjednika Lensa Armstronga – kasnije diskvalifikovanog zbog dopinga, francuski carinici su u automobilu Rumšasove supruge otkrili EPO, testosteron, hormon rasta, anabolike i kortikosteroide.

Rumšas je tvrdio da su ta sredstva bila namijenjena njegovoj tašti, u Litvaniji.

Rumšas nije prošao testiranje na EPO na Djiro d’Italiji 2003. godine i zajedno sa suprugom dobio je četveromjesečnu uslovnu kaznu zatvora zbog uvoza zabranjenih ljekova u Francusku.

Rumšasov sin, Raimondas Rumšas Mladji, takođe biciklista, krajem 2017. godine pozitivno je testiran na GHRP-6, ubrzo pošto je njegov mlađi brat Linas misteriozno umro od srčanog udara u 21. godini.

Sadašnji menadžer tima Astana Aleksandar Vinokurov, našao je bizaran izgovor kada je testiranje pokazalo da ima dvije različite vrste crvenih krvnih zrnaca na Tur d’Fransu 2007. godine – kao što je imao Hamilton.

Kazahstanac Vinokurov, nesumnjivi favorit prije trke, teško je povrijedio i noge i ruke kada je pao u petoj etapi, ali je uprkos tome odmah potom postigao nevjerovatne pobjede u dvije etape. Test je otkrio da je primao transfuzije krvi. Tim Astana, u kojem je i Andrej Kaščenkin kasnije bio pozitivan na istom testu, odmah je napustio trku, iako je bio peti u ukupnom poretku.

Izgovor Vinokurova je da je test ili “jednostavno pogrešan”, ili mu se zbog povrede pri padu, krv “pomiješala”.

Vinokurov se uspješno vratio u trke 2009. godine, a povukao se krajem 2012.

Aleksi Greval osvajač zlatne medalje na Olimpijskim igrama 1984. u SAD, je 1992. na Trci po Zapadnoj Virdžiniji bio pozitivan na opijate, a rekao je da je razlog što je – pojeo kolač s makom.

Amerčika organizacija profesionalnih biciklista izrekla mu je tromjesečnu uslovnu suspenziju i novčanu kaznu od 500 dolara. Godine 2008. Greval je priznao da se dopingovao tokom čitave karijere.

Jedna od složenijih pripovijesti je o pozitivnom testu na klenbuterol legendarnog Alberta Kontadora na Tur d’Fransu 2010. godine, o čemu se i danas raspravlja. Španac je pobijedio u toj trci, ali je potom priznao da je bio pozitivan na testu.

Kontador je tvrdio da je klenbuterola bilo u mesu koje je jeo, međutim kada je testirana stoka u Španiji od koje je bilo to meso, njegova tvrdnja nije potvrđena.

Svjetska antidoping agencija (WADA) je odbacila Kontadorov izgovor, a 2010. disciplinska komisija Španske biciklističke federacije preporučila je suspenziju od godinu dana, potom od toga odustala, ali su Svjetska biciklistička organizacija (UCI) i WADA prijavile Kontadora Sudu za sportsku arbitražu (CAS).

Kontador je nastavio da pobjeđuje 2011, a CAS je njegov slučaj odlagao i tek u februaru 2012. godine mu je izrekao dvogodišnju zabranu, ali retroaktivno – još od 2010, te je kazna obesmišljena jer je praktično istekla.

Kontador je pobjeđivao sve do 2017. godine, kada se povukao iz drumskog biciklizma.

Belgijski biciklista Bjern Lojkemans (tim Prediktor-Lotto) 2007. godine je na testu imao drastično povišen i prirodni i sintetički testosteron. Najpre se “vadio” tvrdeći da je kod njega “to prirodno tako” jer je sličan nalaz već imao 2001. i 2006, a potom je promenio izgovor i rekao da je pred testiranje imao seks sa suprugom. Medjutim, šef laboratorija za doping je odbacio takav izgovor.

Potom je Lojkemans i treći put promenio priču i optužio lekara svog tima da mu je dao sintetički testosteron sa steroidom. Ni to nije prošlo, te je suspendovan na dve godine, kazna mu je postom smanjena na šest meseci, vratio se u trke i prešao u tim Vakansolej.

Na kraju, 2012. godine, disciplinska komisija Flamanskog saveta za sport mu je ukinula kazne i rehabilitovala ga, kao da se ništa nije dogodilo.

Aktuelni šampion Điro d’Italije 2002. godine, domaći vozač Điblerto Simoni, borio se da opstane u trci kada je testom otkriveno da, kako je saopšteno, “nije negativan” na kokain.

Simoni, vođa tima Saeko, napustio je trku istog dana pošto je policija došla da ga ispita. Tvrdio je da je na dan testiranja bio kod stomatologa koji mu je dao anestetik sa karbokainom.

Za njega je trka bila završena, a kasnije se pojavio još jedan “ne-negativan test” Simonija, sa istog Đira. On je tvrdio da su mu našli kokain jer je jeo peruanski slatkiš koji mu je dala – tetka.

Disciplinska komisija Biciklističkog saveza Italije oslobodila ga je odgovornosti, on se vratio trkanju i pobijedio na Điru 2003. godine.

Pozitivan test na testosteron Flojda Landisa na Tur d’Fransu 2006. godine pretvorio se u sagu od četiri godine prije no što je na kraju priznao odgovornost i usput, postavši “uzbunjivač”, oborio s trona zemljaka, američkog biciklistu Lensa Armstronga čiji slučaj je zapetljan.

Landis je poslije lošeg dana na Turu kada je izgubio žuti dres, u hotelu popio dvije krigle piva uz, kako je rekao, “bar četiri” viskija.

Sjutradan je trku vozio čudesno, ali je na testu imao testosterona iznad dopuštenog, a imao je i sintetetičkog i epitestosterona.

Slučaj je – zamalo – rešen tek godinu dana kasnije, 2007, kada ga je američka Antidoping agencija (USADA) osudila na dvogodišnju zabranu takmičenja i to retroaktivno, te mu je oduzeta titula sa Tura.

Naredne godine ređale su se žalbe i tužbe i na kraju se Landis nagodio sa USADA da postane “uzbunjivač”. U maju 2010. je najzad priznao da se dopingovao i iznio tvrdnje o dopingovanju Armstronga čime je srušio i takmičarski tim Američke pošte.

Armstrongov slučaj dopinga nije rasvijetljen jer je zbog kancera primao jake ljekove, te i supstance koje su nedozvoljene pri takmičenju. Bio je jedan od najpopuranijih primjera sportiste koji se uspješno bori s teškom bolešću, a bio je i aktvista relevantnih udruženja.

Mauru Santambrodju nije dobro išlo u timu BMC izmedju 2010. i 2012. – na nekim trkama je bio među prvih deset, a sa nekih ga je tim povlačio zbog sumnjivih rezultata doping istrage.

On je 2013. godine prešao u tim Vini Fantini-Sele Italia i postigao niz neobjašnjivih uspjeha. Čak je na jednom od strahovitih, neljudskih uspona pobijedio jednog od najmoćnijih u istoriji drumskog biciklizma – Vinčenca Nibalija koga zbog agresivnosti i nemilosrdnosti prema svima, uključujući timske kolege, nazivaju “Ajkula”.

Međutim, svi spektakularni uspjesi Santambrodja bili su lažni – nedjelju dana poslije tog Đira na kojem je na kraju bio deveti, objavljeno da je na testu još na početku trke bio pozitivan na EPO.

Uslijedila je dvogodišnja suspenzija, kasnije skraćena na 18 mjeseci “zbog saradnje”, Santambrodjo je trebalo da se vrati na drum u timu Amore e Vita 2015, ali povratak je otkazan jer je pao na testu na testosteron.

Uprkos svojoj tvrdnji da je uzimao ljekove za erektilnu disfunkciju i neplodnost i da je o tome obavijestio UCI, dobio je zabranu takmičenja od tri godine. I to mu nije bilo dovoljno: krajem 2019. je dobio suspenziju od još tri mjeseca jer je pokušao da učestvuje na jednoj lokalnoj trci pošto je slagao da nikada nije sankcionisan zbog dopinga.

Adri van der Pel je 1983, prije no što je pobijedio na nekim od najtežih trka – Lijež i Flandrija, pozitivno testiran na – strihnin.

Taj Holanđanin je tada bio u trećoj godini učešća na vrhunskim trkama i sumnjalo se da je namjerno koristio tu otrovnu supstancu koja je i pojačavač performansi. Ipak, ispostavilo se da je to bilo slučajno: Van der Pelov svekar ga je poslužio jelom od golubova koje je gajio, a u njima je bilo strihnina.

Dvostruki svjetski šampion i pobednik Đira 1990. godine Đani Bunjo suspendovan je na dvije godine 1994, posle pozitivnog testa na kofein i to 30 puta iznad dozvoljene granice.

Rekao je da je to posljedica jedne šolje kafe koju je popio prije trke. To obrazloženje je, naravno, bilo apsurdno, ali mu je ipak, po žalbi, smanjena kazna i vratio se na trke naredne sezone.

Danas kofein nije zabranjen, a Bunjo je predsjednik Asocijacije profesionalnih biciklista (CPA).

Španac Hesus Rosendo, tada u timu Andalusija-Kaha Granada, bio je 2010. među prvima sumnjivim na osnovu nove serije kombinovanih testova dopinga, nazvane “biološki pasoš”.

Njegov tim je tvrdio da je njegov nenormalno nizak nivo hemoglobina i hematokrita, ali uz povećanje drugih krvnih faktora, posljedica anemije zbog – hemoroida. Rosendo nije kažnjen i trkao se još tri godine.

Britanski biciklista Džonatan Tirnan-Loke je 2012. važio za budućeg šampiona. Taj iskusni 27-godišnjak je u kontinentalnom timu Endura rejsing nizao pobjede i prešao u vrhunski svjetski tim Skaj koji godinama dominira drumskim biciklizmom, ali se uspjesi nijesu nastavili.

Krajem 2013. UCI ga je obavijestio da mu “biološki pasoš” nije bio u redu 2012. što je utvrđeno sa zakašnjenjem jer nižerazredna, kontinentalna takmičenja u kojima je tada bio njegov prvobitni tim, nisu bila pod stalnim nadzorom.

Naredne, 2014. godine dobio je zabranu takmičenja od dvije godine. Njegova odbrana je bila da je tri dana prije trke popio dvije boce vina, a uz to džin i votku što je izazvalo dehidraciju i nenormalne parametre krvi. Britansko antidoping telo je to glatko odbilo i reklo da je bio dopingovan sredstvom za stimulaciju.

Tirnan-Loke se 2016. sa sopstvenim timom Sent Piran, vratio na britansku trkačku scenu, a povukao se naredne godine, piše specijalizovani međunarodni sajt, britanski “Sajkling njuz”.