Programska koordinatorka u Udruzenju mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) Miroslava Mima Ivanovic tvrdi da joj se zdravstveno stanje znatno pogorsalo zbog nemogucnosti da obezbijedi personalnog asistenta.

Ona je konstatovala da je drzava bila duzna da joj obezbijedi personalnog asistenta, s obzirom na to da je Centar za socijalni rad po zakonu duzan da joj obezbijedi personalnu asistenciju. Ivanovic je dobila pravo na personalnog asistenta, ali joj je iz nadleznog Centra za socijalni rad (CSR) za opstine Kotor, Tivat i Budva odgovoreno da u Crnoj Gori tada nije bio registrovan nijedan “pruzalac usluga personalne asistencije” – organizacija koja bi obezbjedivala personalnog asistenta osobama, kojima je to potrebno.

Zbog toga je Ivanovic, po struci pravnica, protiv drzave i nadleznog CSR pokrenula prvu tuzbu za zastitu od diskriminacije po osnovu invaliditeta u oblasti samostalnog zivota i zivota u zajednici u Crnoj Gori.

Njena pravna zastupnica – advokatica Tijana Zivkovic kazala je, na jucerasnjem rocistu pred sutkinjom podgorickog Osnovnog suda Biljanom Krgovic, da je “neosnovan i netacan” stav Ministarstva rada i socijalnog staranja (MRSS) da propisivanje usluge u zakonu “ne znaci imperativ za drzavu da istu uslugu uspostavi”.

Ivanoviceva je kazala da pruzaoca usluge moze da imenuje Centar za socijalni rad, Zavod za socijalno osuguranje, Ministarstvo ili bilo koja drzavna institucija i da to ne mora zavisiti od privatnog sektora.

“Treba li sve da radim ja i moja nevladina organizacija. Mogla bih da ja napisem i uradim sve, ali mi opet za to treba personalni asistetnt, sto je problem od pocetka”, kazala je.

Ona je ispricala pred sutkinjom sa kakvim se sve problemima susrece uz stalno mijenjanje asistenata, na koje je do sada, kaze, sigurno protrosila 30.000 eura.

“Dogadaju se situacije da ostanem bez asistenta, pa su te situacije za mene, malo je reci, stresne. Ne znam kako cu obavljati osnovne fizioloske potrebe bez pomoci asistenta, kako cu da jedem, kako da se krecem, kako cu da legnem u krevet, kako cu da ustanem, kako da radim…”, pojasnila je.

Tvrdi da joj se zdravstveno stanje znatno pogorsalo zbog nestalne i neadekvatne asistencije, dok su svi doktori, kako je kazala, potvrdili da je to uzrok njenih sve vecih bolova.

“A zbog neadekvatne asistencije dolazi do povecanih bolova, pa sam prinudena da koristim mnogo jace medikamente nego ukoliko bih imala adekvatnu asistenciju”, pojasnila je.

Kazala je da joj je potrebna asistencija osobe koja ima iskustva u radu sa osobama sa slicnim njoj, a za njihovo angazovanje potrebno je mnogo vise novca.

“Moram da se snalazim kako znam i umijem, sto podrazumijeva davanje oglasa preko drustvenih mreza, medija, preko Zavoda za zaposljavanje, podrazumijeva i intervju sa kandidatima i probni rad. Nijesam vise u psihickom, niti u fizickom stanju da to sprovodim, sam intervju mi predstavlja stres, a probni rad sa vecinom od njih uzrokuje i fizicko povredivanje”, objasnila je Ivanovic.

Nadala se, tvrdi, da ce kroz postupak za profesionalnu asistenciju moci da dobije makar neku podrsku od drzave ili Centra za socijalni rad.

Krgoviceva je kazala da je slucaj specifican i vjerovatno prvi ovakve vrste zbog cega ce trebati dosta vremena da se prode kroz cijeli postupak. Za sljedece rociste, 16. decembra, zakazala je izvodenje pisanih dokaza.

Ivanoviceva tvrdi da je bila “vise nego ocajna” kada joj je ukinut i simbolican dodatak za njegu i pomoc u iznosu od 66 eura.

“Iako sa njim nijesam mogla pokriti ni pet dana asistencije, cilj tog davanja bio je definisan kao obezbjedenje osobe koja je potrebna osobama koje ne mogu u takvom stanju i invalidnosti da zadovolje svoje zivotne potrebe”, pojasnila je.

Kazala je da su obrazlozenja Ministarstva u vezi s ukidanjem naknade da je taj iznos uracunat u pravo na licnu invalidninu, sto je, tvrdi, neosnovano.

“Licna invalidnina nema veze sa personalnim asistentom, jer ljudi sa razlicitim nivoima invaliditeta imaju razlicite potrebe za personalnim asistentima. Imam 100 odsto invaliditeta i imam potrebu za personalnom asistencijom 24 casa. Neko ima 100 odsto invaliditeta sluha ili vida i ima potrebu za personalnim asistentom dva do tri sata mjesecno, ali imaju potrebu za drugim servisima”, kazala je ona.

Tvrdi da nije u finansijskoj situaciji da obezbijedi personalnog asistenta na 24 casa asistenta, jer bi to zahtijevalo angazovanje najmanje cetiri osobe.