AZEM VLASI

Može se reći da nigdje u svijetu, pa ni u našem regionu, poslije korona virusa neće mnogo toga biti kao prije. Ima li nade da bude bolje, makar poslije duže vremena? E, na to ključno pitanje odgovor, se ne nazire.

Piše: Azem Vlasi – istaknuti političar u doba SFRJ, danas je advokat u Prištini

Prema najavama, realni su izgledi da početkom maja počnemo pomalo pomaljati glave iz karantina zavedenog zbog korona virusa. Očekujemo da se postepeno vratimo normalnom životu, da ožive zamrle poslovne aktivnosti, jer živjeti se mora. U protivnom, posljedice sveukupnog zastoja mogu biti teže od onih od korona virusa.

Brojne su najave da ce postepeno otvaranje početi od 4. maja, odnosno prvog radnog dana u mjesecu maju. To je datum od prije 40 godina kada nam je, od Vardara pa do Triglava, zajednička bila žalost zbog Titove smrti, a sada nam je zajednički početak izlaska iz izolacije i oporavka od straha.

Strah

Najdugotrajnija postkarantinska posljedica bez sumnje je strah. Strah od nečega iznenadnog, neočekivanog, od virusa, da se ne vrati ovaj ili naiđe neki drugi. Da se ne desi nešto slično. Nakon toga, uslijediće sumiranje posljedica pandemije: brojke o zaraženima, izliječenim i preminulim, pa onda stanje u novčanicima i pravljenje planova kako nastaviti dalje. Televizori, pametni telefoni, internet, prestaće mnogima da budu jedino društvo. Svima će biti potreban psihički oporavak, nekome manje, nekome više. Na globalnom planu, nastaviće se uveliko započete rasprave o tome u kakvom mi to svijetu živimo?

Postavlja se logično pitanje: kako je moguće da se jedino ova pandemija, od svih za koje kroz istoriju znamo, tako brzo proširila na cijelu planetu, bez obzira na velike klimatske i druge razlike u raznim djelovima svijeta? Rasplamsavaju se rasprave u naučnim i drugim krugovima o tome koliko je čovjek ovome doprineo zagađivanjem prirode koja time pogoduje raznim virusima i boleštinama? Da li su dostignuća nauke u oblasti genetičkog inženjeringa, mikročipova, nanotehnologije, internetskog premrežavanja planete… novim dometima (poput mreže G5 o kojoj se u poslednje vrijeme sve glasnije iznose suprotstavljena mišljenja) pod kontrolom domaćih i međunarodnih institucija i pravnih sistema ili njima vladaju otuđeni centri moći. Sve se otvorenije govori i piše o nevidljivim ljudima kao potencijalnim krivcima koji su se domogli basnoslovnog bogatstva i ne podležu nikakvoj institucionalnoj kontroli. Mnogo je logičkih i nelogičkih teorija i tumačenja više-manje nepoznatih pojedinaca koji prave haos na društvenim mrežama.

U ravni realnog života teško i preteško biće onima koji su izgubili posao. Nije lako ni poslodavcima čije su poslovne aktivnosti prestale. Vlade će se, uglavnom, hvaliti kako su se uspješno nosile sa pandemijom jer, eto, moglo je biti i gore. Možda. Stanje u državnim finansijama je bitno pogoršano zbog umanjenog priliva novca. Zato, glavni zadatak jeste kako pokrenuti posrnulu privredu u svim zemljama.

Kako do pametne politike

Opozicija, posebno u našoj regiji, već nastoji zbrajati eventualne greške vlasti kako bi objasnila da bi oni menadžirali pandemiju bolje, da je sve moglo biti manje bolno.

Objektivno gledano, s obzirom na brzinu širenja virusa i nespremnost na ovakve situacije zemlje naše regije su se prilično dobro nosile sa iznenadnom katastrofom. Čak i bolje negoli neke veće i razvijenije zemlje. Iz ovoga što nas je zadesilo, međutim, mogu se izvući i neke dobre pouke za budućnost. Najprije, sagledati koliko je važno da bilateralni i multilateralni odnosi među državama budu bolji, jer se saradnjom mogu lakše prevazići zajedničke nevolje. Prijatelj i dobar susjed svakome je najpotrebniji u nevolji. Jasno je i da investicije treba više usmjeriti u javno zdravstvo, socijalnu politiku i istraživanja za dobobit ljudi umjesto na naoružanje, špijuniranja i slične gluposti. Pametna politika saradnje i međusobnog povjerenja treba da sačuva mir, a ne moć oružja, prijetnje i šepurenje pred komšijama. Najkraće: vidjećemo da li je ova globalna i zajednička nevolja nešto promjenila na političkoj sceni, u ponašanju političkih aktera kako između država, posebno naše regije, tako i unutar njih. Ili će nastaviti ono od ranije, od linije gdje nas je korona virus zaustavio.

Jedina dobra vijest za regiju u ovo tmurno vrijeme stigla je iz Bisela: saglasnost da Albanija i Sjeverna Makedonija mogu početi pristupne pregovore za članstvo u EU. A za Sjevernu Makedoniju i vijest o punopravnom članstvu u NATO savezu. Poslije ovoga će se održati izbori i šanse da opet dođu na vlast imaju oni koji su ovu državu doveli do ovog napretka. U Srbiji, A. Vučić i njegova vlast ne stoje loše uprkos primjedbama i ismijavanjima opozicije zbog načina kako on vodi državu kroz bitku protiv pandemije i zbog njegovog javnog govora. Tokom bitke protiv pandemije on je na neki način vodio i izbornu kampanju, a izbori su blizu. Ozbiljne opozicije Vučicu u Srbiji inače nema. Kada pobijedi na izborima, a hoće, možda će se stvarno okrenuti Evropi i SAD i manje se bespotrebno dodvoravati Kini?

Dodik i Đukanović

Crna Gora i njena vlast se uspješno nosila u borbi sa pandemijom. Prosrpsku opoziciju i Srpsku pravoslavnu crkvu to čini nervoznima, kako zbog izgubljenog vremena da kidišu na vlast, tako i zbog činjenice da je, u očima građana, ugled vlasti i države porastao. Jedva čekaju da ova kriza prođe pa da nastave gdje su ono stali sa litijama. Ipak, vlast i većinska Crna Gora su, i zbog postignutih rezultata, u boljoj poziciji. Bosna i Hercegovina, i kao cjelina i po entiteskoj liniji funkcionisala je bolje nego što se moglo očekivati u borbi sa pandemijom. Sudbina i priroda je htjela da svi vide koliko je bolje i lakše zajedno iako sa razlikama nego podijeljeni i posvađani. Bilo bi korisno, ako napokon većina iz sva tri etnička korpusa, bude posvećena napretku Bosne. Makar takva sa dva entiteta i svim drugim problemima. Možda će pronaći način da spriječe etno-poglavice koje zarad svojih vlastoljubivih ambicija devastiraju Bosnu i Hercegovinu i po njoj pljuju. Nažalost, nema naznaka da su ambicije rušitelja ove države, splasnule.

Da bi potvrdio još jednom podršku onima koji kidišu na Crnu Goru, usred borbe sa korona virusom, poglavar entiteta RS, a član trojnog predsjedništva BiH, Mile Dodik, našao je vremena da piše pismo predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću, kako bi mu saopštio da poziv koji mu je upućen – da dođe u Srebrenicu na obilježavanje 25 godina od genocida, u julu mjesecu – nije prošao proceduru u Predsjedništvu BiH, odnosno da taj poziv nema njegovu saglasnost. Ali, kad bi mu Đukanović obećao da ce u toj prilici reći javno da se u Srebrenici nije desio genocid, odnosno da su za ono što se tamo desilo krivi Bošnjaci, onda bi mu usred pandemije poručio: ,,Gledaj, molim te, obavezno da dođeš!“.

Kosovske igre prijestola

Na Kosovu se akcija protiv virusa vodi prilično uspješno. Manje-više kao drugdje u regiji. Bila je ovo šansa da se dokaže da je Kosovo funkcionalna država kao i druge u regiji. Ali, elita na vlasti pobrinula se da potvrdi da je Kosovo ipak „sui generis“ (poseban slučaj). Nažalost, ovog puta, u lošem smislu. Usred krize sa pandemijom, pukla je bruka u strukturi vlasti. Ključni akteri zaigrali su ,,igru prijestola“. Bez potrebe, jedan od dva koaliciona partnera u vladi, pokrenuo je postupak za njeno rušenje.

Svim vladama svijeta glavni je posao borba sa pandemijom, a Vlada Kosova ruši sama sebe! U našem okruženju i po Evropi čude se i smiju. Razlog za rušenje Vlade je prozaičan i nikome ubjedljiv. Premijer Albin Kurti je smijenio ministra policije koji je iz drugog koalicionog partnera jer je, protivno stavu Vlade, preko medija navijao za uvođenje vanrednog stanja.

Šef partije, koalicionog partnera iz kojega je smijenjeni ministar, Isa Mustafa naljutio se i pokrenuo postupak za rušenje Vlade. Nije morao, jer je za isto mjesto mogao dati drugog čovjeka. Opozicija je to jedva dočekala. Parlament se hitno sastao 25.marta i većinom glasova poslanika, sa maskama preko usta, rukavicama i rastojanjem između sebe, izglasao je nepovjerenje Vladi. Pedeset dana nakon što je ona izabrana od tog istog parlamenta.

Razlog za pad Vlade nikome nije bio jasan ni ubjedljiv. Zbog toga su ustvrdili da premijer Kurti kvari odnose sa administracijom SAD, jer nije odmah već nešto kasnije, ispunio zahtjev Ambasadora SAD R. Grenela da se odmah ukine taksa na uvoz robe iz Srbije. To je bio uslov za nastavak dijaloga između Kosova i Srbije koji traje već osam godina, a prekinut je zbog uvođenja takse u novembru 2018. Taksa je ipak ukinuta, djelimično već 15. marta, a u cjelini 1. aprila. Pripisati bilo kom Albancu na visokoj državnoj funkciji da kvari odnose sa SAD je smiješno, jer takvih nema. Smiješno je to vjerovatno i Amerikancima.

Opšte je poznato da je Albancima Kosova slobodu donijela Amerika . U to vrijeme je predsjednik bio iz Demokratske stranke (B. Klinton), a Kosovo je postalo država, takođe uz pomoć SAD, kada je predsjednik bio iz Republikanske stranke (Dž. Buš). Znači: za Albance je važna država Amerika, a ne ko je na njenom čelu i u koje vrijeme. U normalnim okolnostima ovo ,,igranje prijestola“ ne bi bio neki poseban problem, jer na Kosovu skoro nijedna vlada nije trajala više od dvije godine. Ipak u ovakvoj situaciji to je pravi skandal. Ovakav razvoj događaja ne bi znala poželjeti čak ni Srbija, kojoj je država Kosovo noćna mora. Tipično nezrelo, pubertetsko ponašanje ljudi na vlasti u Prištini: pokazali su da se znaju za vlast boriti, da se znaju od nje okoristiti, ali ne znaju je obnašati u korist naroda i države. Iz ovih i drugih razloga je za očekivati da će Kosovo sporo i teško prevazići posljedice koje je pandemija korona virusa prouzrokovala. U novim okolnostima, svuda se mijenjaju prioriteti državnih politika, pa tako i u Srbiji i na Kosovu. Zato, nastavak dijaloga više uopšte nije među prioritetima ove dvije države i ko zna kada će se stvoriti uslovi da se nastavi. Može se reći da nigdje u svijetu, pa ni u našem regionu, poslije korona virusa neće mnogo toga biti kao prije. Ima li nade da bude bolje, makar poslije duže vremena? E, na to ključno pitanje, odgovor se ne nazire.