MIROSLAV LAJČAK

„Moj otac mi nije ukazao na ovakav životni put, ali je širio moje horizonte. Nikada nisam želio ništa drugo do mjesta diplomate“, rekao je Miroslav Lajčak za “Vreme”.

Njegove želje našle su put do ostvarenja, a njegova karijera obogaćena je mnogobrojnim iskustvima i diplomatskim angažmanima širom svijeta. Pored uspješne karijere, on je oženjen i ima dvije ćerke sa poznatom televizijskom voditeljkom Jarmilom Hargašovom.

Miroslav Lajčak je veoma mlad ušao u svijet politike, već kao dvadesetpetogodišnjak započeo je karijeru u Ministrstvu spoljnih poslova Slovačke. Kasnije je radio u ambasadi Čehoslovačke u Moskvi, da bi nakon razdvanja Češke i Slovačke od 1993. nastavio rad u slovačkoj ambasadi u ruskoj prijestonici. U periodu između ’93 i ’94 bio je šef kabineta tadašnjeg ministra spoljnih poslova Jozefa Moravčika. No, njegov put dalje ga vodi na različite krajeve svijeta, te se susreće sa različitim kulturama, jezicima, vrijednostima i ljudima. Izvjesno vrijeme proveo je u Bugarskoj i Grčkoj, a na poziciji ambasadora Slovačke u Japanu bio je do 1998. godine, što smatra izuzetno lijepim poslovnim, ali i životnim iskustvom.

Nakon toga, Lajčak je postao šef kabineta slovačkog ministra spoljnih poslova Eduarda Kukana, te specijalni izaslanik za Balkan generalnog sekretara UN-a. Zatim, do 2005. godine obavlja funkciju slovačkog ambasadora za SRJ (kasnije Srbiju i Crnu Goru), Albaniju i Makedoniju.

Ipak, ono po čemu je najviše poznat na našim prostorima jeste njegova uloga u nadziranju referenduma za nezavisnost u Crnoj Gori, 21. maja 2006. godine, gdje je obavljao funkciju ličnog predstavnika šefa spoljne politike Evropske unije, Havijera Solane. Tačnije, kao medijator u unutrašnjem sporu između bloka za zajedničku državu (tzv. Unionisti) i bloka za nezavisnu državu (Suverenisti). Tokom višemjesečnog procesa usaglašavanja institucionalnog okvira za sprovođenje referenduma, Lajčak je uspio u svojoj medijatorskoj ulozi da dobije saglasnost oba ‘bloka’ o svim ključnim detaljima. Tako je okončan prvi dio njegove misije.

Pavićević: Uspio da ubijedi političare da igraju utakmicu

Detalje o samom procesu ali i ulozi Miroslava Lajčaka, ispričao je profesor na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, Veselin Pavićević. U tom periodu predavao je Izborne sisteme na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, a kao ekspert, izabran je za člana Republičke komisije za sprovođenje referenduma o državnom statusu Republike Crne Gore. Komisija je brojala 16 članova, a predsjednik Komisije bio je slovački diplomata, František Lipka.

Prepričavajući kako su se stvari odvijale u danima pregovora i procesa samog referenduma, profesor se prisjeća da je tada čuo da su pregovori sa Solanom bili prilično naporni i teški, a da je podizanje ljestvice na 55 odsto glasova za nezavisnost Crne Gore, bacilo u vodu osnovni princip demokratije, odnosno odluku većine. Na portalu „Vreme“ nalazimo podatak da je sam Lajčak predložio limit od 55 odsto glasova. Taj potez, smatra profesor Pavićević, bio je pokušaj odbijanja vladajuće garniture Crne Gore od najavljenog političkog cilja – njene nezavisnosti. Na iznenađenje prisutnih predstavnika EU, njeni predstavnici su prihvatili tražene uslove. Nakon toga formirana su administrativna tijela, a u Crnu Goru dolaze dva Slovaka, Miroslav Lajčak i František Lipka, prisjeća se profesor.

Lipka je bio zadužen za operativni dio, dok je Lajčak bio glavni koordinator, kaže on. Budući da je 2006. Austrija predsjedavala Vijećem Evropske unije, to što je Slovak izabran za predstavnika EU po pitanju državno-pravnog statusa Crne Gore, znači da je bio prepoznat kao referentni pregovarač. 

Ipak, smatra Pavićević, još mnogo toga preporučilo ga je za ovakav angažman, a ponajviše to što je Miroslav Lajčak bio izvanredan poznavalac prilika na Balkanu, a uz to tečno govori naš jezik i kako je saznao, umije i da razmišlja na našem jeziku gotovo jednako kao mi. Naravno, komunikacija je osnov uspjeha u svakom procesu, pa je to bila izuzetno važna činjenica u ovom slučaju. Miroslavov zadatak, nastavlja Pavićević, bio je da postigne sporazum između političkih aktera dva bloka, odnosno da drži pod kontrolom dogovor iz Brisela i da se on operacionalizuje.

„Sa Lajčakom nisam razgovarao, ali je u izbornoj noći tri puta dolazio u prostorije Komisije, a njegov žurni korak je govorio nervozno. Saznao sam od drugih, da je razmišljao o scenariju ukoliko bi se desilo da rezultat bude manji od 55 odsto (primjera radi, 54,9 odsto) i to ga je činilo zabrinutim. On je izuzetno ozbiljan čovjek, naročito u trenucima kada se stvari prelamaju.“, ispričao je profesor Pavićević.

Profesor smatra da je za Lajčakovo napredovanje u karijeri dijelom zaslužan i uspjeh referenduma u Crnoj Gori, a da značaj njegovog umijeća pregovaranja potvrđuje činjenica da je predložen da se u ime Evropske unije bavi normalizacijom odnosa između Srbije i Kosova, kao i ostalim pitanjima u regionu.

„On je dokazao da je iskusan diplomata koji ima ključne prednosti kada je ovo podneblje u pitanju. Govori jezik naroda s ovog područja, kao što rekoh, zna i da razmišlja na našem jeziku, a upoznat je i sa kulturom i procesima na Balkanu. Lajčak je uspio u najtežem poslu tokom referenduma, a to je da ubijedi političare da igraju utakmicu, jer se moglo desiti da demonstrativno napuštaju proces“, zaključuje Pavićević.

Miroslav Lajčak nastavio je da gradi svoju karijeru sa jednako dobrom reputacijom, uporan i istrajan u svojim ciljevima izgradio je imidž uticajnog evropskog diplomate, čije međunarodno iskustvo seže i van granica Evrope. Lajčak je bio ministar spoljnih poslova Slovačke i predsjednik Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 2017/2018. godine.

Šuković: Sposoban da ljudima saopšti neprijatne stvari, a da ih ne pretvori u neprijatelje

Miroslava Lajčaka diplomatija je ponovo dovela na Balkan, za koji mnogi kažu da je njegova diplomatska otadžbina. Pojedinci nezadovoljni rezultatom referenduma u Crnoj Gori, kritikovali su njegov odnos i djelovanje. Ipak, sudeći prema uspjesima koje je ostvario i onome što govore ljudi koji su ga upoznali, ne može se osporiti činjenica da je ovaj diplomata vrijedan svakog poštovanja.
Da je Miroslav uistinu profesionalac u svom poslu, ali i čovjek kojem cilj nije otupio emocije, saznali smo u razgovoru sa glavnim i odgovornim urednikom Antene M, novinarom Darkom Šukovićem.

Početak ovog, sada već prijateljskog odnosa, Miroslava Lajčaka i Darka Šukovića bio je neobičan. Moglo bi se reći da je njihovo poznanstvo započelo na loš način, sa dozom rezerve ili tenzija. No, nije prošlo dugo ova dva čovjeka izuzetnih ljudskih i profesionalnih vrlina, izgradili su korektan profesionalni, ali i prijateljski odnos.

Darko je nekoliko sedmica pred referendum, kroz komunikaciju sa njegovim saradnicima, dogovorio intervju sa Lajčakom. Kako se prisjeća, planirano je snimanje emisije u petak od 11 sati, kako bi bila emitovana uveče. Tada je Živa istina (autorska emisija Darka Šukovića) prikazivana na TV IN, petkom u prime-time.

Međutim, kako Darko priča, u četvrtak veče oko 23 sata, crv sumnje je prošetao njegovim mislima. Pomislio je: Ovaj Slovak će me „ispaliti“!?

Odlučio je da ga pozove telefonom i tada prvi put stupa u direktnu komunikaciju sa Lajčakom, koji se vraćao iz Budve, nakon razgovora sa Svetozarom Marovićem. Mirove riječi, kako ga danas naziva, pamti jasno: “Ne, nikako ne mogu doći u Vašu emisiju, imam gomilu obaveza…”.

Principijelnom novinaru ovaj odgovor dojmio se kao drzak, a sagovornik „mrtav hladan“ u njegovom iskazivanju. Iz tog razloga nije se trudio da zadrži za sebe revoltiranost, te da bude pristojan i pristane na „ne“.

“E, bogami hoćeš. Jesu li to evropski standardi o kojima nam pričate povazdan? Da li biste ovako nešto uradili i novinaru BBC-a?” – odgovorio je Šuković.

Sjutradan, gospodin Lajčak je bio u studiju u zakazano vrijeme, gdje je uredno snimljena Živa istina i urađen kvalitetan intervju, ali i uspostavljena poluprijateljska relacija između poznatog crnogorskog novinara i evropskog diplomate.

„Lajčak je rođeni diplomata, školovan, ali i beskrajno talentovan, sposoban da ljudima saopšti neprijatne stvari, a da ih ne pretvori u neprijatelje. Zbog tih sramotnih 55:45 niko od nas suverenista nije mogao da smisli tzv. Međunarodnu zajednicu, a Miroslav je bio njen izaslanik. Ali, ne i oličenje. Branio je to rješenje gospodski, s više energije nego što bi po službenoj dužnosti morao, ali se osjećalo da nije neprijatelj Crne Gore.  Prosto, umio je da proizvede kod sagovornika neki fatalistički mir: stvari su se posložile nepravedno prema vama, ali – i dalje vi to možete!  Naravno, Lajčak ovo nikad nije izgovorio, ali je to bila apsolutno jasna poruka iz duha svake njegove izjave, izraza lica, govora tijela…“, ispričao je Darko Šuković.

Tu se ova priča ne završava, naprotiv, njihova komunikacija uzdigla se na veći i mnogo prisniji nivo. Ipak, nastavlja Darko, on nije postao čovjek kojem je cilj otupio emocije. U prilog rečenom, prisjetio se anegdote koja će nedvojbeno upotpuniti portret, kako kaže, “diplomate sa ljudskim likom”, što Miroslav Lajčak jeste.

Budući da je Miroslav fanatik kada je u pitanju hokej, a da ni Darku taj sport nije stran i mrzak, jedne večeri u toku Svjetskog Prvenstva igrala je Slovačka, tada se već bližio i dan referenduma. Ne sjeća se protiv koga, ali se sjeća da je Slovačka gubila 2:1 i nije odolio želji da pozove Miroslava i upita ga da li gleda utakmicu, na šta je odgovor naravno bio potvrdan.

“Miroslave, po tvojim i evropskim standardima, Slovačka bi morala da da dva gola, pa da izjednači”,  našalio se Darko.

Lajčak je sa druge strane započeo rečenicu sa „nisi fer“, pa nastavio sa bujicom riječi do momenta kada je shvatio da je to u suštini, bezazlena šala.

Kasnije, kada je Miroslav Lajčak bio visoki komesar u Bosni i Hercegovini, novinar Darko Šuković uradio je još jedan intervju sa njim.

Ostali su u kontaktu preko zajedničkog prijatelja Františeka Lipke. Prati njegovu karijeru i, kako je ispričao, drago mu je što nikada nije prekoračio podnošljivu granicu žrtvovanja sopstvenih principa u korist političke trgovine. „Lajčak ima ambiciju, ali ima i dostojanstvo“, riječi su kojima je Šuković zaključio razgovor o Miroslavu Lajčaku.

Specijalni predstavnik Evropske unije za dijalog Beograda i Prištine

Savjet EU je u aprilu ove godine imenovao Miroslava Lajčaka za Specijalnog predstavnika Evropske unije za dijalog Beograda i Prištine i druga regionalna pitanja Zapadnog Balkana.

Njegov zadatak je postizanje sveobuhvatne normalizacije odnosa Srbije i Kosova, te poboljšanje susjedskih odnosa na Zapadnom Balkanu. Ovaj dvanaestomjesečni mandat još jedan je susret sa balkanskom politikom, koji će dopuniti stranice dvadesetogodišnjeg balkanskog iskustva ovog svjetskog diplomate. To iskustvo započelo je pitanjem Kosova 1999. godine, a njime se i zaokružuje, ali vjerovatno ne završava.

Deset godina nakon referenduma, pristupni Protokol za članstvo Crne Gore u NATO, potpisao je upravo Miroslav Lajčak. On je tada u objavi na svom Twitter profilu, uz fotografije događaja, napisao:

Simbolično, deset godina nakon pripreme i nadgledanja referenduma o nezaviznosti Crne Gore, potpisao sam njihov NATO pristupni Protokol.

Miroslav Lajčak je prošle godine u ovo vrijeme, u svojstvu ministra spoljnih poslova Slovačke, posjetio Crnu Goru i ocijenio da je naša država lider reformskih i integracionih procesa u regionu. 

Tada je, predsjednik Skupštine Ivan Brajović naglasio:

“Posebno cijenimo istorijsku ulogu slovačke diplomatije i Lajčaka lično, tokom procesa obnove crnogorske državnosti, kao i bezrezervnu podršku i konkretnu pomoć Slovačke našim evroatlantskim i evropskim integracijama“.

Miroslav Lajčak – ozbiljan čovjek, referentan pregovarač, izvrstan, ‘rođeni’ diplomata, koji je bio izuzetno uspješan u svojoj medijatorskoj ulozi u toku referenduma 2006. godine u Crnoj Gori, postao je simbol balkanske diplomatije. Pored ovih kvalifikacija, kako smo saznali, on je i izuzetno korektan, prijateljski nastrojen čovjek, koji ne zanemaruje ljudske osjećaje i ne teži cilju radi njega samog.

Autor dokumentarne reportaže studentkinja Fakulteta političkih nauka Amra Tahirović