BALKANSKA RASKRŠĆA

Nova normalnost kao da nam je došla iz novog govora, kojeg upotrebljava vlast u Orvelovom romanu 1984. Najavio ju je šef kabineta premijera, a 12. maja oficijelno je promovisao premijer Spasovski: „To je novi korak ka novoj normalnosti, uslovi to dozvoljavaju, situacija je pod kontrolom“. Šta to dozvoljavaju uslovi?, navodi Vladimir Milčin u autorskom tekstu za “Pobjedu”.

Autor: Vladimir Milčin

Imenovani i povlašćeni

Prije ove promocije, na snazi je bila Vladina uredba da se svi makedonski državljani po povratku iz zemalja sa visokim, srednjim i niskim rizikom sprovode u četrnaestodnevni državni karantin.

Politika nove normalnosti je već 13. maja dozvolila izabranim i imenovanim funkcionerima da putuju u inostranstvo i da poslije povratka ne budu sprovedeni u državni karantin, obavezan za građane. Po slovu nove normalnosti, 2.690 funkcionera jednakiji (opet taj Orvel!) su od građana. Ostaje nejasno na kakva će to službena putovanja odlaziti tih 2.690 funkcionera. Granice su zatvorene.

Nova normalnost dozvolila je i to da su od 13. maja proradile kladionice, jer na Vladinom su spisku djelatnosti niskog rizika. Zajedno sa Zavodom za rehabilitaciju govora i sluha!

„Nova nenormalna normalnost trajaće još godinu dana“, izjavio je skopski gradonačelnik. „Omekšavanje mjera kod građana izaziva povećanu opuštenost. Tu opuštenost vidimo svakodnevno na ulicama, to se vidi po masovnom nepoštovanju i preporuka i Vladine uredbe o tome da su građani obavezni da nose ličnu zaštitu“.
Nevolja je u tome da je najslikovitija ilustracija nove nenormalne normalnosti fotografija generalnog sekretara Vlade kako bez maske na licu pazari u dućanu u kojem prodavačice imaju maske. A generalni sekretar potpisuje sve Vladine uredbe, uključujući i Vladinu uredbu koja zabranjuje ulaz u dućane bez maske!

U vrijeme nove(ne)normalnosti Ustavni sud ukinuo je Zakon protiv diskriminacije. Začudo, ovog puta s pravom.

Zašto? Zato što su predsjednik Sobranja i tzv. stručne službe previdjeli da je potrebna apsolutna većina od 120 poslanika, a ne samo većina prisutnih poslanika. Ni svi poslanici vladajuće koalicije nijesu glasali za zakon.

Neki su samo potpisom ovjerili prisustvo – razlog su dnevnice i putni troškovi – i zatim napustili Sobranje. Riječ je o zakonu kojim Holandija uslovljava početak pregovora sa EU, a partije vladajuće koalicije se kunu u članstvo u EU!

Nova normalnost ponekad je samo groteskna, ali ponekad miriše na povampireni feudalizam. Gradonačelnik Ohrida ignoriše zahtjev UNESCO-a da poruši divogradnje koje ugrožavaju svetsko kulturno nasleđe, objašnjavajući da Opština za to nema pare. Jednom mu se omaklo, pa je kazao da se boji da bi ga u tom slučaju ubile gazde divogradnji. Naravno, ostavka mu nije ni na rubu pameti.
Gradonačelnik Struge je bezobrazno otvoren i sprda se sa predlogom Državne antikorupcijske komisije da Vlada preuzme rušenje divogradnji u Ohridu i Strugi.

„Mora da se dograđuje, ne da se ruši. Nas ne zabrinjavaju napadi medija i nevladinih organizacija iz Ohrida. Vlada će reagovati kako mi kažemo. Mi smo lokalna vlast“, poručuje gradonačelnik.
I Vlada je, prekoračivši svoj mandat, 26. maja razriješila članove Komisije za upravljanje svjetskim i kulturnim nasljeđem u ohridskom regionu i imenovala druge, poslušnije.

Londonski Economist nas je 14. maja podsjetio da je najstarija i bezmalo zaboravljena (ne)normalnost činjenica da niko ne zna koliko tačno stanovnika ima Makedonija. Economist citira direktora Državnog zavoda za statistiku: „Oficijelno, Makedonija ima 2.080.000 stanovnika. Bojim se da nema više od 1.500.000, ali ne mogu da to dokažem“.
Posljednji popis stanovništva u Makedoniji desio se 2002. godine!

Gogoljev roman, u kome prevarant Čičikov kupuje mrtve duše,odigrava se u Makedoniji, u vrijeme svakih parlamentarnih, lokalnih i predsedničkih izbora. Nema nikakvog razloga da se nadamo da će prevremeni, a zbog korone odloženi parlamentarni izbori biti iskorak iz te tradicije.

Vrijeme kupoprodaje

Prije pet godina, 17. maja 2015. godine, svi su svjetski mediji izvještavali o masovnom građanskom protestu u Skoplju.

Protest je organizovala koalicija Građani za Makedoniju, koja je okupljala 70 nevladinih organizacija i 15 političkih partija. Bio je to početak pada lidera VMRO-DPMNE Nikole Gruevskog i početak uspona lidera SDSM Zorana Zaeva. Nenajavljeno, već 28. avgusta, na adrese 70 nevladinih organizacija stiglo je pismo kojim se Zaev zahvalio na saradnji. Već sljedećeg dana izjavio je da SDSM istupa iz koalicije i da se vraća u Sobranje.

„Vaše zalaganje i nesebični angažman bili su silna podrška da zajedno istrajemo u namjerama i da zajedno stignemo do ostavke Nikole Gruevskog i do uključivanja SDSM u institucije sistema, gdje će SDSM biti garant za fer i demokratske izbore. Ubijeđeni smo da će se naša uspostavljena saradnja nastaviti i dalje, sve sa ciljem da se zajedno izborimo za slobodu, pravdu i demokratiju u Makedoniji“, poručio je nevladinim organizacijama.

Ubrzo je postalo jasno da je Zaev jednostrano, preko noći i bez najave,,,ofikario“ nevladine organizacije. Miris vlasti opija. Završeno je vreme principa i ideala; došlo je vrijeme kupoprodaje, u čemu bi građanski aktivisti bili samo smetnja.

Dio građanskog sektora osjeća se izmanipulisan i razočaran je vladavinom SDSM. Taj je osećaj kulminirao kada se sredinom maja ove godine na kanalu Jutjub pojavio snimak iz ljeta 2016., u kome se Zaev s nepodnošljivom lakoćom hvališe: „Građanske organizacije, to što je finansirano od Soroša, Studentski parlament, svi su oni moji“.

Njegovi gosti i sagovornici su savjetnik za nacionalnu bezbjednost Zoran Veruševski i njegov sin Aleksandar, koji je snimio razgovor i distribuirao ga. Komentar Zaeva se sveo na to da su mu otac i sin Veruševski kućni prijatelji.

Partitokratije, plutokratije i teokratije

Riječ konkordat izvedena iz latinske riječi concordia označava sporazum između pape i države o pravima katoličke crkve u toj državi.

U pregovorima, papa nastupa i kao predstavnik katoličkih vjernika u toj državi. Prvi konkordat sklopljen je 1122. godine između pape Kalista II i nemačkog cara Henrika V, a najsramniji je potpisan 20. jula 1933 godine između Svete stolice i nacističke Njemačke.

Već godinama se u Makedoniji neformalni, ali obavezujući konkordati ne sklapaju između vjerskih zajednica i države, već između klera i političara na vlasti, ali i onih u opoziciji. Za svaki slučaj.

Vjerske zajednice obezbjeđuju partijama glasače, a partije obezbjeđuju kleru privilegije koje prevazilaze okvire sekularne države. Političari i oligarsi su preko noći postali vjernici, ne propuštaju datume u crkvama i džamijama, vježbaju rukoljub itd.

Koketiranje i trgovina sa vjerskim vođama u vreme epidemije opasno je po zdravlje građana. Vlada se pravi da ne vidi masovna vjerska okupljanja koja ne poštuju pravila, a ministar unutrašnjih poslova u istoj Vladi, predložen od strane opozicije, se žali: „Traže da kažnjavam građane, ali ja to neću da radim: na hiljade građana je nezaposleno i u lošem je psihičkom stanju“.

Čestitajući Bajram vernicima okupljenim ispred Mustafa-pašine džamije u Skoplju, poglavar Islamske vjerske zajednice Sulejman Redžepi je24. maja rekao: „Mogu slobodno proglasiti da smo pobijedili kovid-19 i da je on od ovog trenutka mrtav. Zato smo se i okupili ovdje“.

Rečenica na kojoj bi mu pozavidio i Žarijev Kralj Ibi. Dva dana kasnije je bio razrešen. Nije stigao da izgovori rečenicu koja je visila u vazduhu: Pobijedili smo virus, možemo na izbore!

Već 26. maja naveče, Vlada je (ne)očekivano odlučila da ukine policijski čas, a da kafići i restorani prorade od 28. maja. Tome je prethodila preporuka Komisije za zarazne bolesti da se ukine policijski čas sa obrazloženjem da ga građani ne poštuju. U međuvremenu, između preporuke i odluke, na socijalnim mrežama se oglasio generalni sekretar SDSM: „Pripremajmo se za novu realnost!“

Da bi se raspisali izbori u vrijeme kada je Makedonija na vrhu liste po broju zaraženih u regionu, treba glumiti normalnost. Treba prećutati pričešćivanje stotinjak pravoslavnih iz jedne kašičice;treba ne reagovati na litiju na ulicama Struge; treba biti slep za iftarske večere, za lumperajke po kafanama i kafićima…Ta i takva normalnost proizvela je novih 89 zaraženih građana. A posle Uskrsa i R

amazana, ovog vikenda, dolaze Duhovi i Zadušnice…

Na pres konferenciji održanoj 30. maja, predsjednik Pendarovski je najavio da će već sjutradan produžiti vanredno stanje za još 14 dana.

„Moramo organizirati izbore, država ne može funkcionirati samo sa vanrednim stanjem. (…) Broj novih zaraženih je u porastu, u nekim opštinama vlada velika zabrinutost. Nadležne institucije moraju kažnjavati neselektivno, bez obzira na političku i versku pripadnost.

Nekažnjavanjem onih koji svesno ne poštuju mere, vraćamo se na početak pandemije korona virusa i to nije fer prema građanima koji ih svesno i disciplinirano poštuju“, kazao je predsjednik, pozivajući se na eksperte koji u porodičnim i vjerskim okupljanjima vide razloge povećanja broja zaraženih.

Potrošena država

Nada više ne živi u Makedoniji. Ona je najurena i pitanje je da li će se ikada vratiti. Nije kovid-19 najurio nadu. Najurio ju je savez plutokrata, partokrata i teokrata svih partijskih, vjerskih i etničkih boja. Savez složne braće koji u vrijeme pandemije ne kradu manje, nego kradu više. Najprije su se nadi narugali svojim lažima i prevarama. Zatim su isprljali sve vrijednosti koje su bile brana praznovjerju i predrasudama. Prve žrtve bile su obrazovanje, kultura i nauka. Laži su pomračile činjenice. Fejsbuk i ostale socijalne mreže zatrovane su lažima i mržnjom. Trijumf vulgarnosti! Veliki broj građana ne vjeruje da smrtonosni virus koji hara svetom zaista postoji. Nije manji broj onih koji vjeruju da je pandemija proizvod zavjere milijardera, globalista, vaksera, liberala, masona, Jevreja, komunista itd., a da su glavni prenosioci zaraze migranti. Činjenice ne pomažu da se prevaziđe bezumlje. Na rubu smo pameti. Socijalna mreža Fejsbuk došla je do saznanja da najveći broj lažnih vesti o korona virusu šire trolovi sa Filipina i iz male Makedonije!

Lažni proroci

Prevremeni izbori najavljeni su za 5. jul. Za mnoge građane to će biti izbori bez izbora. Blaže Koneski, bard makedonske poezije i lingvistike, prvi predsjednik MANU, daleke 1983. godine objavio je pjesmu koja danas odjekuje kao moćno proročanstvo:

Doći će vrijeme lažnih proroka/ tobože u moje ime/na trgovima će vas okupljati,/

buku će do neba dizati,/ u prsa će se busati. Ne vjerujte im!/ Oni misle samo na se.

Blaže Koneski je još bio živ kada je, devedesetih godina prošlog stoljeća, jedan od današnjih funkcionera,poslanik VMRO-DPMNE, laktajući se ka vrhu partijske hijerarhije, nazvao pjesnika „patuljkom iz sela Nebregovo“.