JANJIĆ

Srpski politički analitičar Dušan Janjić kaže da se ne može očekivati da će se odnosi Srbije i Crne Gore popraviti kada prođe izborna kampanja u Srbiji koju obilježava uvredljivi diskurs prema Crnoj Gori.

– Stalno imamo iluziju od izbora do izbora, ali nije samo to problem. Činjenica je da se na zaoštravanju retorike i osporavanju nacionalnog i državnog identiteta Crne Gore skupljaju glasovi, a iza toga stoji ideja ujedinjavanja Srba po etničkom principu gdje god da žive – navodi Janjić.

Prema njegovim riječima, to je stara ideja, njena obnova je bila 90-ih godina i u glavama ljudi još nijesu završeni procesi koji su počeli tih godina.

– Rascijep u traganju za crnogorskim identitetom dogodio se 90-ih godina i više nijeste znali što je srpsko crnogorstvo, što je crnogorsko srpstvo što je zajedničko porijeklo… To se i danas nije razmrsilo u glavama ljudi što pokazuje i statistika: ako su u doba SFRJ Srbi bili od 9 do 12 odsto zastupljeni u Crnoj Gori oni sada skaču na preko 30 odsto. Dakle, političko opredjeljivanje je postalo dio etničke manipulacije – kaže Janjić.

Upitan da li će se odnosi Srbije i Crne Gore popraviti nakon izbora i da li će stati uvredljiva kampanja protiv Crne Gore, Janjić kaže da stalno postoji iluzija od izbora do izbora, ali ističe da nije samo to problem.

“Činjenica je da se na zaoštravanju retorike i osporavanju nacionalnog i državnog identiteta Crne Gore skupljaju glasovi, a iza toga stoji ideja ujedinjavanja Srba po etničkom principu gdje god da žive. To je stara ideja, njena obnova je bila 90-ih godina i u glavama ljudi još nijesu završeni procesi koji su počeli tih godina,” navodi on.

On kaže da se rascijep u traganju za crnogorskim identitetom dogodio 90-ih godina i da se više nije znalo što je srpsko crnogorstvo, što je crnogorsko srpstvo što je zajedničko porijeklo…

“To se i danas nije razmrsilo u glavama ljudi što pokazuje i statistika: ako su u doba SFRJ Srbi bili od 9 do 12 odsto zastupljeni u Crnoj Gori oni sada skaču na preko 30 odsto. Dakle, političko opredjeljivanje je postalo dio etničke manipulacije,” navodi on.

POBJEDA: Zašto je dozvoljeno predstavnicima iz vrha SPC-a – patrijarhu Irineju i mitropolitu Amfilohiju da izađu iz crkvene tematike i na politički način počnu da se bave odnosima dvije države?

JANJIĆ: Taj obrt se dogodio nedavno kada su premijer i predsjednik Crne Gore ponudili privremenu suspenziju primjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Onog časa kada je stvorena platforma crkva je morala da bira. Već sada se vidi da je crkva izgubila jer se od nje okrenuo jedan broj vjernika koji su imali crnogorsku identifikaciju, pošto se crkva upustila u pitanje odluke o izborima i sebe predstavlja kao prosrpsku i prorusku.

SPC je uvijek bila pod značajnim uticajem Rusije, ali nikada kao u doba Irineja. Sve počinje njegovim putovanjem u Moskvu kada je javno rekao: ,,Mi ćemo naš mali SPC čamac da vežemo za veliki ruski brod“.

Moskva i federalna služba GRU smjestili su u svoju agendu destabilizaciju Balkana, jačanje sopstvene uloge u Evropi i na Balkanu i obračunavanja sa NATO. To prevazilazi snagu crkve i religijska pitanja. Međutim, crkva je od Moskve tretirana i u ulozi batine za kažnjavanje Vučića i Srbije jer nije uspio jedan dio aktivnosti koje je federalna služba radila preko srpske službe i u Crnoj Gori preko propolitički orijentisanih ljudi. U takvim igrama veliki uvijek vole da kazne male koji su se ponudili da urade nešto, a onda su teško izbrukali Rusiju. Brukanje je bilo hapšenje ruskog obavještajca koji podmićuje pripadnika Vojske Srbije – to Moskva ne može da zaboravi. Moskva ne može da oprosti Đukanoviću što je tridesetak ruskih ljudi koji su bili visoko pozicionirani marginalizovao da bi ušao u NATO.

POBJEDA: U ponašanju i izjavama ambasadora Srbije u Crnoj Gori Vladimira Božovića najmanje ima diplomatskih okvira: da li on postupa prema uputstvima predsjednika Srbije ili ministra spoljnih poslova Srbije?

JANJIĆ: Ambasador nema veliki prostor za sopstveni stav osim ako nije neka poznata umjetnička figura ili diplomatska veličina. Božović je, ipak čovjek iz Crne Gore po svemu i mislim da on lično ima ozbiljne drame u opredjeljivanju i da njegov unutrašnji identitetski kod nije baš sasvim miran. Rekao bih da je namjerno poslat čovjek koga nije trebalo poslati u Podgoricu. Ali to je već izmjereno sa Zoranom Lutovcem i kontinuitet tu postoji jer to je mjerio Dačić iza kojeg postoji moderno rečeno duboka država.

U Ministarstvu spoljnih poslova su na pozicijama duboko koncentrisani ljudi iz 90- ih godina oni su dijelom iz Crne Gore a ima i Crnogoraca sa Kosova koji svoju percepciju nikako da prilagode realnosti – da je Crna Gora samostalna država. Nijesam svjedok ko kome koliko diktira, ali Božović se nekada pojavi u ulozi portparola nečega što će se tek dogoditi, a češće da objasni nešto. Mislim da je on jako neubjedljiv.

POBJEDA: Već decenijama svako ko je na vlasti u Srbiji kuka da su ugroženi Srbi u regionu, međutim, oni ne javljaju da im je loše dok ne dobiju signal iz Beograda da to kažu. Izgleda to je jedini način zaštite Srba van Srbije jer 30 godina slušamo kuknjavu: loše nam je, potlačeni smo. Da li je moguće da niko drugi ne može da se smisli?

JANJIĆ: Nema apsurdnije ideologije od ideologije ekstremnog nacionalizma. To je, kako je Dante rekao, ideologija trgovaca – nema nikakvih vrijednosti. Niko ne vrijeđa više Srbiju i Srbe od srpskih nacionalista koji pričaju da su Srbi zaostali, nemoćni da se organizuju, da SPC mora da dobije podršku, Srbi su stalni gubitnici. Sve to ide iz struje srpskog nacionalizma koju je definisao Dobrica Ćosić – što nije Pašićevski nacionalizam već onaj koji je potpuno pogrešno razumio istoriju: počinje famoznom rečenicom: “Srbi su dobijali u ratovima, a gubili u miru”. Prava istina je da su Srbi gubili u ratovima čak i državu, Pašić se iselio iz Srbije, vojska je otišla na Krf, ali su dobijali u miru jer su bili na strani pobjednika i dobijali na konferencijama u Versaju i Berlinu.

Imamo diskontinuitete u istoriji, pobune koje skidaju vladare i poslije toga se opet formira zatvoreni krug interesnih igara i dobijate masu koja se zove Srbija. Oni su mešetari i trgovci i ponekad spremni da druge pošalju da ubiju i ovde u Srbiji – Oliver Ivanović je bio taj najnoviji primjer kao i Zoran Đinđić.

Obespravljeni Srbi starosjedioci

– Oni Srbi sa dna kace, što kaže pisac Bora Ćosić, gdje spadam i ja ne mogu da dođu do riječi i objasne što je Srbija od onih koji imaju porijeklo van Srbije – hercegovačko, a živjeli su na Kosovu, u Vojvodini. Oni nama objašnjavaju što je srpstvo, a ne znaju da je bogatstvo imati latinicu i ćirilicu, oni ne znaju ekavicu ali propisuju kakva ona treba da bude, oni ne znaju da pojam Srbijanac i Srbijanka znači državljanstvo. Oni ništa od ove istorije ne znaju jer su živjeli u nekim drugim identitetima, a sopstvenu ličnu dramu, ekonomsku i identitetsku uspijevaju da do brutalnosti nameću javnosti Srbije kada nađu pogodne političke strukture – kaže Janjić.