PANEL DISKUSIJA

Direktna podrška žrtvama trgovine ljudima je najvažnija, a ona trenutno izostaje u Crnoj Gori, ocijenjeno je na panel diskusiji koju je organizovalo Društvo profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG).

Generalna sekretarka DPNCG, Mila Radulović, kazala je da su novinari prilikom istraživanja konkretnih slučajeva koji se tiču trgovine ljudima, nailazili na brojne prepreke, te „da je malo informacija koje su javno dostupne i da je teško doći do njih“.

„Pored te neke opšte slike, nismo uspjeli da dođemo do činjenica zašto je to tako. Godinama unazad, izvještaji međunarodnih organizacija su ukazivali na to da se naša država ne bori adekvatno protiv ove pošasti. Koliko smo vidjeli tokom realizacije ovog projekta, postoje mnogi problemi u lancu – nepovjerenje i neznanje“, navela je Radulović.

Ona je kazala da je stekla utisak da se istražni organi, koji su zaduženi za tu problematiku, često nisu snalazili.

„Dobili smo informacije da su u Tužilaštvu do sad bili zaduženi osnovni tužioci. Oni nisu umjeli da procijene kad je u pitanju trgovina ljudima, a kad nije. Policija nije umjela ili nije bila dovoljno agilna da obezbijedi podatke koji su im pri ruci“, rekla je Radulović.

Izvršna direktorica Centra za ženska prava (CŽP), Maja Raičević, apelovala je na sve uključene u borbu protiv trgovine ljudima da budu posvećeni tom zahtjevnom zadatku, te istakla da je najvažnija direktna podrška žrtvama kojom treba da se bave autonomne organizacije.

„Apelujem da se ovom problematikom bavi samo onaj ko je stvarno spreman da zasuče rukave, da vidi ono što nije prijatno vidjeti, da se nekad zamjeri nekome kome se nije prijatno zamjeriti“, istakla je Raičević.

Raičević je naglasila da bezbjednost žrtve uvijek mora biti prioritet.

Šefica kancelarije IOM-a u Crnoj Gori, Dušica Živković, podsjetila je da je 2012. godine u svijetu pokrenuto 7,7 hiljada krivičnih prijava za krivično djelo koje se odnosi na trgovinu ljudima.

„Dok je u 2018. godini bilo 11 hiljada krivičnih prijava. To nam govori da generalno svuda u svijetu imamo taj porast, trend i promovisanje rada na tim slučajevima. 2012. je bilo više od 46 hiljada identifikovanih žrtava, da bi u 2018. bilo preko 85 hiljada“, navela je Živković.

Ona je ukazala da je potrebno imati u vidu i period migrantske krize koja je direktno povezana sa tom problematikom.

 Predstavnik Odsjeka za suzbijanje krivičnih djela krijumčarenja i trgovine ljudima i ilegalnih migracija Uprave policije, Marko Brajović, kazao je da je taj organ u prethodnim godinama imao velike izazove i probleme sa kojima je, kako je rekao, pokušao adekvatno da se izbori.

„Imali smo određene nedostatke kad je u pitanju rad i postupanje službenika Uprave policije na polju otkrivanja i procesuiranja ovih slučajeva. Takođe,smo imali određene nedostatke i probleme koji su konstatovani u svim tim međunarodnim izvještajima kada je u pitanju saradnja sa Tužilaštvom. U formalnom procesu identifikacije žrtava smo imali određenih nedostataka“, naveo je Brajović.

Prema njegovim riječima, desili su se značajni koraci „koji već idu u prilog tome da imamo konkretne rezultate“.

„U Upravi policije je formiran novi sektor, došlo je do formiranja novog Odsjeka, koji broji mnogo više izvršilaca koji se bave ovom problematikom. To nam daje priliku da možemo na nacionalnom nivou da koordiniramo sa ovom problematikom i usko sarađujemo sa nadležnim Tužilaštvom. Takođe, izdvajam Operativni tim za borbu protuiv trgovine ljudima“, rekao je Brajović.

On je ocijenio da je napravljen veliki iskorak kad je u pitanju proces formalne identifikacije.

„U 2019. godine i ove godine možemo govoriti o većem broju procesuiranih slučajeva u odnosu na raniji period i veći broj formalno identifikovanih žrtava trgovine ljudima. Imali smo šest realizovanih predmeta na nivou Operativnog tima za borbu protiv trgovine ljudima od polovine 2019. godine do ovog perioda. Ti predmeti su se ticali radne eksploatacije i ranih brakova“, kazao je Brajović.

Predstavnica Institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori, Duška Ščjivančanin, kazala je da su se temom dječjeg prosjačenja bavili iz nekoliko uglova te da su tokom dužeg perioda sproveli niz istraživanja.

„Preporuke koje smo dali 2011. ili 2012. godine su aktuelne i danas, uz male organizacione finese i to je poražavajuće za nas kao društvo. Ne trebaju nam statistike, ili istraživanja, nego samo da odemo ispred ‘Volija’, ili recimo u Bokešku ulicu i vidimo djecu koja prose, to je dokaz kako sistem zasita funkcioniše“ .

Šljivančanin je kazala da kontinuirano iniciraju i aktuelizuju ovu priču, te da je problem što nadležni prebacuju odgovornost .

Izvršna direktorica Sigurne ženske kuće, Ljiljana Raičević, kazala je da je ta nevladina organizacija još 2000. godine otvorila prvo sklonište za žrtve trgovine ljudima u Crnoj Gori, te da je ono funkcionisalo pet godina.
Raičević je prisutnima navodila konkretne primjere trgodine ljudima u situacijama kada su se žrtve ovog krivičnog djela obraćale Sigurnoj ženskoj kući za pomoć.

“Svi slučajevi su procesuirani uz našu asistenciju, ja sam većinom bila prisutna na sudu i gledala sam kako se sudija sprda sa žrtvama, kakav je to užas. Danas ništa nije bolja situacija, oni ne razumiju koji je to stepen nasilja”, kazala je Raičević.

Ocijenila je da se nedovoljno radi na istraživanju i procesuiranju počinilaca ovog krivičnog djela u Crnoj Gori.

Panel diskusija „Prevencija i borba protiv trgovine ljudima u Crnoj Gori” održana je u okviru projekta „Novinari protiv trgovine ljudima“, koji se realizuje u okviru regionalnog projekta „Balkans ACT (Against the Crime of Trafficking) Now!” koji u Crnoj Gori sprovodi NVO Centar za ženska prava uz podršku NVO Astra i Evropske unije.