ZBOG KORONAVIRUSA

Cijena svih naftnih derivata u Crnoj Gori niža je do 39 centi u odnosu na isti period prošle godine, ali je potrošnja drastično pala zbog epidemije koronavirusa i mjera koje je uvelo Nacionalno koordinaciono tijelo u cilju suzbijanja zaraze.

Iz Jugopetrola je portalu Pobjeda saopšteno da su zabrana međugradskog saobraćaja, zatvaranje državnih granica i uvođenje potpune zabrane kretanja u određenim vremenskim periodima smanjile obim posla na 42 benzinske stanice te kompanije širom Crne Gore.

„Jasno je da je kao posljedica tih mjera značajno smanjena potrošnja goriva, a samim tim i prodaja svih naftnih derivata“, kazali su u Jugopetrolu.

Posljednje promjene cijene goriva obavljene su 27. aprila. Cijena Eurosupera 95 i 98 trenutno iznosi 98 centi, odnosno 1,02 EUR. U poređenju sa istim periodom prošle godine cijena te vrste goriva niža je 39 centi.

Litar eurodizela košta 89 centi, 36 centi manje u odnosu na kraj aprila prethodne godine, dok je cijena lož ulja za veleprodaju niža 37 centi i iznosi 85 centi.

Od početka marta cijena eurosupera 95 i 98 pala je 30, odnosno 29 centi, eurodizela 27 ecnti, a lož ulja 28 centi.

U Jugopetrolu su kazali da je prvih nekoliko dana nakon uvođenja mjera za suzbijanje koronavirusa, kada je došlo i do prvog značajnog pada cijena goriva, obilježila i nešto veća njegova prodaja.

„Međutim, značajno smanjena mogućnost kretanja, pa samim tim i potrošnja goriva, uzrokovala je da se nakon otprilike sedam početnih dana prodaja goriva uskladi sa trenutnom situacijom“, objasnili su iz Jugopetrola.

Prema uredbi o načinu obrazovanja maksimalnih maloprodajnih cijena naftnih derivata, naredni obračun će se biti u ponedjeljak, a eventualno izmijenjene vrijednosti naftnih derivata važiće od utorka.

Od ponedjeljka stupaju na snagu i ublažene mjere NKT-a, koje, između ostalog, uključuju mogućnost ličnog i javnog prevoza unutar državnih regiona Crne Gore, pa je za očekivati i da krenu gužve na pumpama.

DAN POBJEDE

Generalni sekretar SUBNOR-a i antifašista Crne Gore Dragan Mitov Đurović kaže za TVCG da je 9. maj, Dan pobjede nad fašizmom, dan sjećanja ali i nade. Ističe da je obaveza svakog čovjeka da čuva mir.

Danas se obilježava Dan pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu i Dan Evrope.

“Dan sjećanja na ratne godine, na heroje i heroine, dan sjećanja na sve velike bitke jugoslovenskih i crnogorskih partizana. Sjećanje na sve one koji su bili u prvom stroju, Savu kovačevića, Vukicu Mićunović, na sve boničarke, sjećanje na civilne na žrtve rata, na Tita, najuglednijeg državnika u svijetu u XX vijeku, ali posebno na 9. maj 1945. na prvi dan slobode,” rekao je on.

To je i sjećanje na poslijeratnu izgradnju kada su Crna Gora i Jugoslavija ponovo nikle iz pepela, rekao je on.

“To je poštovanje i nezaborav za žrtve i sve koji su svoje živote dali za slobodu. Nada da će 9. maj Dan pobjede svakom časnom čovjeku biti podsjetnik i opomena da se Drugi svjetski rat nikada više nikome ne desi, da se 90-te godine krvave i mučne nikada nikome ne dogode,” naveo je on.

Uvijek postoji neki Hitler, kaže Dragan Mitov Đurović, ali zato je obaveza svakog civilizovanog čovjeka da se bori protiv svih vidova fašizma i primitivizma. Obaveza borbe za mir je obaveza svakog čovjeka, istakao je on.

Naša nova pobjeda biće to što će Crna Gora uskoro biti i zvanično dio Evrope jesmo na pragu, naveo je Đurović.

“Evropa je rodila Drugi svjetski rat i Evropa je najobaveznija da sačuva mir,” zaključio je on.

SERVER

Evropska unija bi trebalo da učini sve da nastavi proces pregovaranja i dobro tehnički pripremi Crnu Goru za punu implementaciju evropskih zakona i kopenhaških kriterijuma. To će, samo po sebi, donijeti brojne blagodet. Nakon toga, Podgorica će možda morati da sačeka da se “otvore politički prozori” za konačni ulazak U EU- kaže u izjavi za Pobjedu američki ekspert za Balkan i profesor na Univerzitetu “Džons Hopkins” Danijel Server.

Ističe da se nada da, pored pandemije i svih untrašnjih izazova koje ima EU, Crna Gora neće morati da čeka neka bolja vremena za ulazak u EU.

-Novo proširenje se neće desiti sjutra ili tako brzo. Evropska unija bi trebalo da učini sve da nastavi proces pregovaranja i dobro tehnički pripremi Crnu Goru za punu implementaciju evropskih zakona i kopenhaških kriterijuma. To će, samo po sebi, donijeti brojne blagodeti. Nakon toga, Podgorica će možda morati da sačeka da se otvore “politički prozori” za konačni ulazak u EU. Šta ćemo, takav je život- kaže Server.

Solidarnost

Server se slaže sa konstatacijom da je EU dokazala u ovim teškim vremenima solidarnost sa Crnom Gorom jer donira tri miliona za hitnu zdravstvenu zaštitu, plus 50 miliona za dugoročne programe u skladu sa potrebama, najviše za zdravstvo, ekonomiju i preduzetnike.

-Što se tiče toga da li je pomoć trebalo da stigne ranije mislim da je mogla, ali zašto bi se Crna Gora sada žalila na to-pita se Server.

Američki analitičar ističe da pandemija dokazala da svijetu nedostaje solidarnosti u ovim teškim vremenima.

-Međutim glavni izazovi ostaju zapravo na nacionalnom nivou i tu ih je potrebno rješavati-kaže Server.

Konfuzija
Na pitanje da li ponašanje srpskih vlasti, koje koriste pandemiju da dokažu da su njeni jedini prijatelji Rusija i Kina, može zamagliti evropsku perspektivu zapadnog Balkana Server kaže da Srbija može zamagliti samo sopstvenu perspektivu.

-Odluke Srbije utiču na njenu budućnost, a ne na ostatak Balkana. Ako Crna Gora želi da uđe u EU, ona mora da se fokusira na sopstvenu pripremu za pristupanje, što je i uspješno uradila sa NATO-om-zaključuje američki analitičar.

Prema njegovim riječima ako EU opstane, proširenje će preživjeti.

Server smata da je situacija u SAD veoma komplikovana i da je kriza sa kovidom 19 oslabila Trampa.

-Nesposobna reakcija Trampove administracije na virus glavna je politička tema koja je sada u SAD-u. Tramp slabi u državama koje se smatraju ključnim. Bajden je barem toliko jak koliko je Hillari Klinton bila u ovom trenutku kampanje 2016. Ubrzano ponovno otvaranje ekonomije vjerovatno će pogoršati situaciju. Možemo biti prilično sigurni da se ekonomija neće oporaviti do izbora 3. novembra. Iako nema predviđanja za ishod američkih izbora, počinje da izgleda kao da će Bajden izgubiti. Ali, i Tramp je definitivno u problemima-zaključuje Server.

MUJEVIĆ

Kineska kompanija China Road and Bridge Corporation (CRBC) priprema neophodnu dokumentaciju vezanu za povratak radnika na gradilište prioritetne dionice auto-puta, saopštio je direktor Monteputa Jonuz Mujević i dodao da se ovih dana očekuju tačni datumi povratka.

On je, u intervjuu Vikend novinama, kazao da su radovi na auto-putu u samom finišu izvođenja, sa procentom završenosti blizu 90 odsto od ugovorenih radova.

„U ovom trenutku je izvjesno da će izgradnja prioritetne dionice auto-puta kasniti zato što glavni izvođač CRBC nije u mogućnosti da vrati radnike iz Kine na gradilišta, pravdajući se “višom silom” zbog pandemije koronavirusa. U tom smislu, Kinezi su uputili zahtjev upravljaču projekta za produženje roka izgradnje“, rekao je Mujević.

On je dodao da je takva klauzula definisana ugovorom o izvođenju radova, kao i da je u toku postupak ocjene osnovanosti zahtjeva.

Mujević je ocijenio da je kvalitet izvedenih radova u skladu sa projektom i standardima.

On je saopštio da dosljedna primjena mjera Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT), koje se odnose na zabranu putovanja, direktno utiče na finansijske prihode Monteputa u ovoj godini, naročito kada je riječ o prvom kvartalu.

„U tom periodu bilježimo značajan pad prolaska motornih vozila kroz tunel Sozina, a samim tim i značajan pad priliva novca. Pad prihoda se bilježi početkom uvođenja mjera, tako da u martu imamo 34,2 odsto manji priliv, a za april 72,83 odsto“, rekao je Mujević.

On je precizirao da od pojave koronavirusa i uvođenja mjera NKT-a, Monteput bilježi pad prihoda od naplate od 53,84 odsto.

Mujević je saopštio i da Monteput redovno servisira obaveze po osnovu otplate kredita za tunel Sozinu.

„Monteput je preuzeo obavezu za vraćanje kredita Evropske investicione banke (EIB) korišćenog za finansiranje izgradnje prilaznih saobraćajnica tunela Sozina i Raš. Ukupno preuzeto kreditno zaduženje iznosilo je oko 41,3 miliona“, naveo je Mujević.

On je objasnio da je do osnivanja Monteputa obaveze kredita plaćala Direkcija za izgradnju auto-puteva, kao i da je u periodu aprila 2005. do istog mjeseca 2006. godine rashod po tom osnovu iznosio 1,24 miliona EUR.

Ostatak obaveza u iznosu 40,05 miliona EUR preuzeo je Monteput i do aprila isplatio 25,57 miliona. Posljednja rata kredita dospijeva 15. aprila 2030.godine.

Mujević je saopštio da je od uvođenja naplate putarine 15. jula 2005. godine do aprila kroz tunel Sozinu prošlo ukupno 33,94 miliona vozila. U tom periodu ostvaren je ukupan prihod u iznosu od 113,16 miliona EUR.

O BUDUĆNOSTI REGIONA

Državljani Evropske unije u velikoj su mjeri tokom pandemijske krize položili ispit elementarne političke kulture.

Piše: Davor Gjenero

Naime, racionalne političke stranke i administracije, koje su zemlje vodile tijekom krize, uglavnom su za svoj rad nagrađene (trenutnim) znatnim porastom političke potpore, a populističke stranke bitno su oslabile.

Iako su populisti i ovoga puta nudili teorije zavjere kao alternativu upravljanju zasnovanom na stručnim znanjima, tvrdili da je virus protiv kojeg se racionalne vlasti bore smiješan, da postoji samo na Facebooku, razvijali teze o tome kako države samo pogoduju farmakološkom lobiju, kako pokušavaju uspostaviti kontrolu nad građanima – uglavnom su ostali marginalni.

KAD MARGINALCI ZAKLONE VIDIKE 

Odjednom se čini da sve te Alternative za Njemačku, sve te Le Penovke, Wildersi, Salviniji, nisu ni izbliza takve prijetnje demokratskom poretku u Europskoj uniji, kakvom su se činili prije nekog vremena. EU se toliko koncentrirala na problem tih marginalaca i rast potpore njima u političkim arenama, da je posve zanemarila svoj realan problem, koji nagriza sve mainstream političke stranke, upravljanje u svim državama članicama, a i institucije Europske unije.

Naime, suvremena europska politika pretrpjela je u prethodnom razdoblju dramatičnu negativnu selekciju, odjednom je ostala bez pravih političkih lidera, sposobnih razmišljati državnički, u okvirima širima od svog mandata, dakle, dulje od četiri godine, a šire od okvira vlastite države.

Samo zbog nedostatka liderstva i promišljanja šireg okvira, Europskoj uniji moglo se dogoditi da u svojim vanjskopolitičkim procjenama godinama precjenjuje opasnost Rusije, zastale azijske despocije, koja na svjetskom tržištu nema ponuditi što drugo osim, s jedne strane, energente i sirovine, a s druge oružje.

Ta struktura industrije jasno govori o tome da je riječ o državi Trećeg svijeta, agresivnoj, kao što je agresivan svojevremeno bio Musolinijev imperijalizam sirotinje, ali je jasno da je pravilnom politikom takav imperijalizam moguće kontrolirati i svesti ga na nešto što ne bi ugrožavalo Europu.

Nužno je, međutim, takvu politiku voditi jedinstveno, a ne dopuštati Vladimiru Putinu da se poigrava s Europom, da ignorira Bruxelles i jedinstvene europske politike, a bilateralno dogovara s pojedinim članicama energetske aranžmane štetne za Uniju kao cjelinu.

KINA ISPOD EU RADARA 

U fascinaciji ruskom opasnošću, Europi je ispod radara prošla opasnost koju predstavlja Kina.

Kina nije država koja je prokockala svoje razvojne šanse, kao što je to učinila Rusija, propustivši da profite od donedavne visoke cijene energenata pretvori u razvojni momentum, investira u tehnologije, znanje, industriju. Jedina industrija što ju je Rusija razvijala ostala je ona vojna, a koliko god netko bio fasciniran vojnom snagom, njome se dugoročno ne mogu ostvarivati neki uspjesi.

Kina je postala drugo gospodarstvo na svijetu. Dobro, još uvijek je nešto slabija od Europske unije, ako Uniju promatramo kao jedinstveno gospodarstvo. Ali, problem je što je Kina koncentrirala svjetsku proizvodnju, iskoristila prednosti slobodnoga globalnog tržišta, a pritom je iskoristila i to što ju nitko nije pokušao natjerati da pritom igra prema zajedničkim pravilima.

Tek lani u ožujku Europska komisija i Visoki predstavnik za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku definirali su Strateški pregled odnosa EU i Kine.

U tom dobrom dokumentu definirano je deset točaka, koje EU mora ubuduće provoditi, kad je riječ o odnosima s Kinom, a tih je deset točaka koncentrirano na uvjetovanje Kini da, želi li pristup europskom tržištu, mora poštovati pravila koja vrijede u europskom ekonomskom prostoru. Insistira se na tome da se više kao do sada ne tolerira ropski i prinudni rad, da se insistira na tome da i Kina poštuje demokratska načela u unutarnjem životu, da poštuje pravila zaštite okoliša i ograničavanje izlučivanja stakleničkih plinova, dakle, sve ono što poskupljuje proizvodnju unutar EU.

Problem je u tome što je Junkerova komisija definirala dobar policy paper, koji je do ove krize ipak uglavnom ostao mrtvo slovo na papiru, jer već kad je kineski predsjednik, vrlo brzo nakon što je taj dokument usvojen, napravio europsku turu, a europski državnici prema njemu su se odnosili kao što se odnose prema Putinu, tolerirali su bilateralne dogovore mimo okvira Strateškog pregleda i u njemu definiranih deset mjera.

Još gore je bilo u travnju u Dubrovniku, kad se kineski premijer u okviru inicijative 16 + 1 sastao s premijerima novih članica EU i zemalja zapadno-balkanskoga susjedstva, koje su sve pokušale ugrabiti što bolje mjesto na kineskom Putu svile, a da pritom premijeri članica EU nisu ni pomišljali na Strateški pregled i dogovorene zajedničke obaveze.

Europska unija sama je stvorila Kinu kao rivala, jer joj je dopuštala da profitira od slobodnog tržišta, ne poštujući pravila koja bi na uređenom tržištu morala vladati za sve.

Pandemijska kriza odjednom je pokazala da se jednostavno više ne može kao do sada. Budući da je velik dio proizvodnje iz Unije preseljen u Kinu, Europa je ostala i bez proizvodnje medicinske opreme i zaštitnih sredstava. Bilo je nemoguće na razini Unije u kratkom roku stvoriti europski fond medicinske opreme, a kad je počela borba zemalja članica za opremu za vlastite potrebe, trenutno je bilo ozbiljno načeto načelo solidarnosti unutar EU.

Pravila koja su vrijedila prije krize izazvane pandemijom virusa COVID-19, nakon smirivanja stanja jednostavno više neće moći vrijediti. Unija uvijek reagira sporo, ali sad je u pitanju opstanak, puko preživljavanje zajednice, pa će se sada uspostaviti odlučne mjere za provođenje zajedničkih politika.

CRNA GORA KAO LIDER 

Na prostoru Zapadnog Balkana posve se jasno definiralo liderstvo, a koliko god mala bila, Crna Gora je u ovom razdoblju definitivno učvrstila svoju lidersku poziciju na zapadno-balkanskom prostoru, kad je riječ o pristupanju EU. K

ao i Unija, Crna je Gora izložena kineskom utjecaju, i vodstvo Crne Gore morat će u narednom razdoblju, u suradnji s EU, naći načina kako umanjiti taj rizik. Uostalom, Crna Gora već je jednom prevladala rizik pretjerane izloženosti ekonomskom utjecaju Rusije, koja je uvijek bila daleko agresivnija i politički „otvorenija” u svojim pokušajima dovođenja pod ekonomsku kontrolu pojedinih zemalja, nego što je to Kina.

Srbija je odabrala drugi put, njeno vođstvo vodilo je istovremeno dvije iracionalne i neuravnotežene politike. S jedne strane, neuravnoteženo je vodilo politiku zaštite zdravlja građana, najprije zanemarujući opasnosti, a istovremeno vodeći agresivnu kampanju protiv Crne Gore posredstvom svoje paradržavne organizacije, Srpske pravoslavne crkve, da bi nakon zaoštravanja krize započelo nesrazmjerno ograničavanje temeljnih sloboda građana i iracionalno iživljavanje vladajuće partije nad sugrađanima.

VUČIĆEVA ČVRSTA RUKA

Tijekom krize, u kojoj je suspendirao Ustav, Aleksandar Vučić Srbiju je transformirao u posve otvorenu diktaturu, zaoštravajući razliku u pravima građana sukladno političkom opredjeljenju, segregirajući građane, temeljito poništavajući rudimentarne medijske slobode…

Sve to nije ostalo neprimijećeno unutar EU. Skupina predvođena euro parlamentarcima Vladimirom Bilčikom i Tanjom Fajon uputila je ozbiljno upozorenje Europskoj komisiji, a jedan od pripadnika ove skupine, Tonino Picula, nekadašnji hrvatski šef diplomacije, jasno je u svojim izjavama razlučio racionalno ponašanje Crne Gore, koje je bilo posve u europskim okvirima, i ono što čini Srbija u odnosu na svoje građane.

Druga iracionalnost politike Srbije je ona međunarodna. Politika dva ili tri stolca Srbiji, koja zapravo ne želi prihvatiti europske demokratske i ekonomske standarde, činila se uspješnom, a u zao čas Vučić je djetinjasto htio iskoristiti krizu za dodatno uvjetovanje svoje navodno „proeuropske” politike. Slavljenje Kine i Rusije, a podsmijeh Europskoj uniji, koja se navodno raspada, ovog puta nije došao u pravo vrijeme.

Rusija će se uskoro morati „politički deinvestirati”. Doduše, na Balkanu ona nikad nije niti previše „investirala”, nego se oslanjala na rusofiliju protueuropskih i protudemokratskih političkih opcija, uglavnom u Srbiji, i svoju je balkansku ulogu odigravala kao svojevrstan kišobran velikosrpskim zahtjevima. Dramatičan pad cijena nafte Rusiju će gurnuti u duboku recesiju, pa će vjerojatno i onako besmislene i beskorisne propagandne akcije ruskih antibiološko-kemijskih jedinica i njihova ubogog zdravstva, kakve su provodili u Italiji i Srbiji, postati preskupe bankrotiranoj državi.

Sjeverni tok kao važan energetski projekt postaje sve upitniji, a jednako tako u pitanje dolazi i oživljavanje Turskog toka. Sa smanjenom potrošnjom energetika prestaje biti faktorom ruske moći. Malo je vjerojatno da će se ruski ambasadori bilo gdje u Europi, osim možda u Srbiji, producirati u onim grotesknim staljinističkim uniformama, u kojima su ti ambasadori više nalik na zastavnike prve klase nego na ono što bi trebali biti – diplomati, ponašajući se kao da su predstavnici relevantne (vojne i ekonomske) sile, i postat će neprimjetni.

Za odnose prema Kini trebat će ozbiljnija politika. Strateški pregled odnosa Kine i Europske unije i deset točaka koje je Junkkerova Komisija lani definirala, dobra su ishodišta za ozbiljno političko planiranje, a u Uniji bi morali biti svjesni da i one države Zapadnog Balkana, koje su se u pandemijskoj krizi iskazale kao ozbiljni saveznici, moraju biti obuhvaćene tim policy planom.