U KOLAŠINU

Kolašinska policija je prethodnih dana procesurala tri osobe. Dvije se sumnjiče za krivično djelo nepostupanje po zdravstvenim propisima za suzbijanje opasne bolesti, dok se jedno tereti za krivično djelo izazivanje panike i nereda, saopštila je Uprava policije.

Zbog širenja panike u vezi korona virusa slobode je lišen P.Č. (31). 

“On je, prilikom sprovođenja u Bijelo Polje radi izdržavanja kazne zatvora za drugo djelo, službenicima policije rekao da sumnja da je zaražen virusom korona jer je, kako je naveo, bio u kontaktu sa osobom koja je zaražena ovim virusom, te da ima simptome specifične za ovaj virus”, navodi se u saopštenju policije.

Kako navode u saopštenju, on je testiran na virus i rezultat je bio negativan.

“Protiv njega je po nalogu tužioca podnijeta krivična prijava zbog sumnje da je počinio krivično djelo izazivanje panike i nereda i on je priveden tom tužiocu uz krivičnu prijavu”, saopšteno je iz policije.

Policija je uhapsila V.J. (44) zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo nepostupanje po zdravstvenim propisima za suzbijanje opasne bolesti, dok je protiv D.D.J. (40) podnijeta krivična prijava u redovnom postupku.

“Oni su postupili suprotno naredbi Ministarstva zdravlja za preduzimanje privremenih mjera za sprečavanje i unošenja u zemlju, suzbijanje i sprječavanje korona virusa i otvoriili ugostiteljski objekat „Crkvina” u Kolašinu i vršili ugostiteljske usluge”, saopštila je Uprava policije.

MARKOVIĆ

Crna Gora je uz svog susjeda i uz prijateljski hrvatski narod u situaciji kada je njen glavni grad Zagreb pogođen zemljotresom, poručio je na Tviteru premijer Duško Marković.

Zemljotres jačine oko 5,3 po Ruhteru pogodio je jutros Zagreb, a zatim je uslijedilo i nekoliko slabijih potresa. Za sada nema podataka o žrtvama.

MILORAD POPOVIĆ

Misija SPC je da uništi sve što u Crnoj Gori nije srpsko, panslavističko i pravoslavno, i od toga neće odustati dok ne budu izgubili svaku realnu šansu za stvaranje zamišljenog pravoslavnog kalifata, navodi književnik Milorad Popović, u aotorskom tekstu koji prenosi Pobjeda.

Piše: Milorad Popović

Velike Abrahamove (Avramove) religije, judaizam, hrišćanstvo i muhamedanstvo, propovijedaju kulturu života, štoviše – vječni život. Zato je u hijerarhiji laži najmalignija teološka laž, koja zloupotrebljava čovjekov strah od smrti, i nemoć da spozna, je li duh vječan ili se, zajedno s tijelom, pretvara u prah, u ništavilo. Bezbrojni su primjeri, od cezaropapizma, Vizantije, u kojoj je ,,Bog mlađi cezarev brat“, do recentnih izopačenja učitelja vjere u islamskom i hrišćanskom svijetu, gdje se kultura života pretvara u kulturu smrti, koja je neodvojiva – kauzalno je povezana – s kulturom laži.

Vratimo se samo trideset godina unatrag, u vrijeme “događanja naroda”, kada su srpski teolozi, kaluđeri i popovi Srbe proglasili za “nebeski narod”. To jest, narod mimo naroda, kao i to je njihov patron Sveti Sava drugačiji od svih ostalih hrišćanskih bogougodnika, uz rame Isusa Hrista.

Jer, kako kaže Justin Popović, “svetosavski čovek je bogočovek a evropski čovek je čovekobog”. Iz ovih premisa nastala je i sintagma ,,nebeski narod“, koja je davala emocionalnu i iracionalnu dubinu za novi, reciklirani velikosrpski nacionalizam, nakon pada komunizma. Nikolaj Velimirović, ljotićevski ideolog i duhovni otac Amfilohija Radovića, upoređujući Adolfa Hitlera sa Svetim Savom(!), kaže da je Hitler “shvatio da je nacionalizam bez vere jedna čista anomalija, jedan hladan i nesiguran mehanizam”.

Kleronacionalisti

Srpski teolozi, da bi prostom svijetu – i mediokritetskoj inteligenciji – ulili osjećaj posebnosti, bogomdane istorijske misije, uz Kosovski mit, pridodali su mit o Svetom Savi, koji je, prema njihovom učenju, stvorio srpsku naciju sedamsto godina prije Francuske revolucije, od kada datiraju ostale moderne evropske nacije. Zato Amfilohije Radović tvrdi da su Zapadne nacije ogrezle u porok i licemjerje, i da su namjerne da unište Srbe, koji čuvaju “najdublje pamćenje”, jer dok je Srba, takvih kako ih je oblikovalo svetosavlje, Evropljani ne mogu mirno i neuznemireno da žive “u ovom trulom svijetu, zadojeni duhom nekrofilije, u mrtvačnici zemaljskoj”.

Kleronacionalistički fanatici, relativizuju dobro i zlo, pravdu i nepravdu, jednim specifičnim makijavelizmom: nijesu gadljivi na sve što im ide u prilog, pa ni na bivše ateiste, čak i na bivše saradnike tajne komunističke policije, ratne zločince, kriminalce svih vrsta, ukoliko ih mogu upotrijebiti za svoje ciljeve. Moglo bi se kazati da postoji obostrana fascinacija između svetosavskih vjeroučitelja i ratnih zločinaca.

Srpska pravoslavna crkva je bila gotovo beatifikovala komunističkog apartčika Slobodana Miloševića – u crkvenim trafikama, pored ikona Svetoga Save i ostalih svetaca, prodavali su Miloševićeve postere – sve dok nije izgubio rat u Hrvatskoj. Blagosiljali su i druge zločince, među kojima i one što su u Hagu osuđeni za genocid. Svetosavski popovi neosjetljivi su na stradanja i smrt inovjeraca, ali, i samih Srba, ukoliko to pridonosi ideologiji krvi i tla i njihovoj tlapnji o izuzetnoj misiji „nebeskog naroda“.

Može poginuti hiljadu, sto hiljada ili million Srba, ako podupiru fantazme klera o tome da je ,,nebeski narod“ uvijek i samo bio nevina žrtva. Ali pritom da ne strada nijedan pop ili kaluđer! Na početku rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bezmalo su svi monasi i svještenici pobjegli iz Zagreba, Osijeka, Splita, Sarajeva, Tuzle, Mostara… A 1995, u vrijeme “Oluje”, popovi su bježali ispred nejači kojoj je Milan Martić bio naredio da se evakuiše.

Srpski kleronacionalisti, svetosavci, nijesu izvukli nikakvu pouku iz nesagledivog – prije svega moralnog i političkog poraza – koji je srpska nacija doživjela u ratovima nakon raspada SFRJ. Jedino što su naučili nakon svega je da tamo gdje su vojno poraženi budu kooperativni i zagovaraju multikulturalnost: srpski episkopi mlađe generacije koji služe u Hrvatskoj, Portfirije Perić i Jovan Ćulibrk, te ,,lepi“ Grigorije, doskorašnji episkop hercegovački u čijoj eparhiji je i Dubrovnik, pokazuju pomirljivost sa novim stanjem Srba u Hrvatskoj, ali u doba tzv. protesnih litija u Crnoj Gori, jednako su bili opaki kao i stari jastrebovi, Amfilohije, Atanasije, Irinej…

Ideologija krvi i tla

U toj produženoj opsesiji ideologijom krvi i tla – nakon gubitka “Republike Srpske Krajine” i Kosova – ostala su dva, po njihovom mišljenju dohvatljiva cilja: formalno pripajanje Republike Srpske Beogradu, i ponovno konvertovanje crnogorske unutrašnje i spoljašnje politike na velikosrpski kurs, što bi bila prva faza vraćanja Crne Gore u zamišljenu Srpsku federaciju.

Srpska pravoslavna crkva je nakon 21. maja 2006. godine ostala jedina pansrpska institucija u Crnoj Gori, pa je preuzela na sebe dio poslova koje su do tada vodile beogradske obavještajne i propagandne službe. Ovo se očitovalo u pokušajima državnih udara 2015. i 2016. godine. SPC je u pripremi prevrata bila glavna adresa, sigurna kuća, za razne srpske i ruske ekstremiste, pisce, novinare, obavještajce, paravojne jedinice kamuflirane u ceremonijalne kozačke odrede, vojne veterane, itd.

Crnogorska vlast koja je nekako, uz nevjerovatno srećne okolnosti, spriječila krvavi državni udar 2016, i kasnije bila pod velikim pritiskom, iznutra i spolja, da je tobož izmislila cijelu priču o puču kako bi pobijedila na izborima, nije imala snage ni volje da istraži ulogu srpskih popova i kaluđera u pripremi planiranog puča, iako su imali za to mnogo indicija. (Većina osuđenih je 15. oktobra 2016, noć uoči planiranog oružanog napada na Skupštinu Crne Gore, boravila u manastiru Ostrog, a istu noć iz Beograda je bilo pristiglo više autobusa „hodočasnika“).

Nakon neuspjelog oružanog prevrata SPC je shvatila da je nasilna, oružana promjena vlasti, odnosno prozapadnog političkog kursa, kompromitovana, pa su srpski jereji i njihovi pozadinski štabovi, ispred sebe isturili Boga, dakako srpskog Boga, koji se tobož naljutio na jednu bezbožničku, korumpiranu, nepravednu, antisrpsku vlast i njene podržavaoce.

Svetosavski Bog, čiji je izaslanik Amfilohije Radović, štiti Srbe od svakakvih nepravdi, pa i u imovinskim sporovima: jer svetosavsko-amfilohijevski Bog nije se odrekao siromaštva, episkopskih dvorova, luksuza, turističkog biznisa i rentijerstva, i u Crnoj Gori je vaskrsnuo upravo onda kad je crnogorska vlast namjerila da vrati u državno vlasništvo sakralno blago koje je podlovćenskoj državi silom oduzeto nakon aneksiji Srbiji 1918. Stoga Amfilohije veli da narod u Crnoj Gori ,,najbezbožniji dio našeg srpskog naroda, danas je krenuo za Gospodom, od djeteta do starca“.

To jest, Gospod i narod su se udružili da spriječe vraćanje državi njenih otetih bogomolja, od kojih su neke nezakonito upisane i na kaluđersko ime sadašnjeg uzurpatora trona Svetog Petra Cetinjskog! Valja se podsjetiti da su Amfilohijev Bog i taj vjerni narod što ga slijedi na ,,protesnim litijama“ spavali u vremenu razaranja i smrti, kad je diljem bivše Jugoslavije ubijeno više od sto hiljada ljudi, mahom civila, a proćerivano sa svojih ognjišta nekoliko miliona Albanaca, Bošnjaka, Srba, Hrvata.

“Ko se crnim zadoji Đavolom obešta se njemu dovijeka”, rekao je pjesnik, Tajnovidac, kako ga nazva Amfilohije. (Sreća Amfilohijeva što Tajnovidac nije u prilici da prisustvuje njegovom molebanu u porti Cetinjskog manastira, jer kako je bio gord i prijek – sjetimo se što je odgovorio onom katoličkom popu kad mu je ponudio da cjeliva lanac kojim je tobož bio vezan apostol Petar – sve bi kaluđere što ćeraju vjernike da se mole klečeći, s noge na nogu, izbacio preko manastirskih vrata).

Razaranje nasljeđa

Aktuelni mitropolit SPC je početkom devedesetih doveden od strane Miloševićeve vlasti, pored živog mitropolita Danila Dajkovića – još sredinom osamdesetih godina visoki političko-policijski dužnosnici iz Srbije tražili su od svojih drugova iz Titograda da se Amfilohija postavi za koadjutora ondašnjem mitropolitu Dajkoviću – s jednim velikim zadatkom, da zatre trag svemu crnogorskome što se ne uklapa u u jedinstveni srpski nacionalni korpus. On to radi posvećeno do fanatizma, grubo i bezobzirno: gradi hramove u srpsko-vizantinskom stilu, a stare bogomolje, koji su kulturno-istorijski spomenici, dograđuje, devastira, komercijalizuje na najskandalozniji način.

Kad mu je to konjukturno poziva se na Svetog Petra Cetinjskog, Njegoša i kralja Nikolu, a istovremeno razara istinsko duhovno i političko nasljeđe ovih velikih crnogorskih muževa.

No, Amfilohije Radović ne mijenja samo stoljetnu arhitekturu crnogorskih crkava i manastira nego i tradicionalne rituale crnogorske crkve, kalemeći nekakve srpske i grčke običaje, kakvi se nikad nijesu praktikovali u Crnoj Gori. Tako je uveo klečanje prilikom moljenja i plivanje za krstom u januaru mjesecu, uz to i pjesme i muziku iz srpsko-vizantinske tradicije, pa i recentne himne, na primjer, zloglasne Jedinice za specijalne operacije iz Kule: ,,Ponovo gori Nemanjića plamen / stasaju momci tvrdi kao kamen“.

K tome, tradicionalni naziv ,,pop“ promijenio je u ,,otac“, iako je patronimično bratstvo Popović gotovo u svakom crnogorskom plemenu. (Glasoviti Crnogorci, koji su bili i svještenici, ostali su u narodnom pamćenju, kao pop Jovan Plamenac, pop Milo Jovović, pop Đoka Mijušković… a danas su to ,,otac“ Gojko, ,,otac“ Velibor, ,,otac“ Momčilo ).

Ni tradicija litija, svečanih povorki koje se izvode za velike praznike ili za prestanak suše, rata ili kakve druge pošasti, nije sveta Ristu Radoviću. Ove tzv. protesne litije – čiji je povod bio izglasavanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti – sa barjacima, krstovima i ikonama, i srpskim nacionalnim znamenjem, protivne su dogmama i tradiciji istočno-pravoslavne crkve. SPC je prošla burne vjekove, od Nemanjića, turske okupacije, do titoističke vladavine, i nikad se nije, na ovaj ili drugi način, pobunila protiv vlasti.

Eto, i danas, kolikogod se žale na položaj Srba u Hrvatskoj i na Kosovu, ni tamo nijesu organizovali ,,protesne litije“. U Crnoj Gori misle da su na ,,meko ugazili“: da je država slaba, da je vlast slaba, da je narod praznovjeran.

Amfilohije je seljačko dijete i dobro zna praznojvjerje prostog svijeta. Crnogorci su se više bojali kletvi Svetoga Petra nego mača njegovih perjanika. Novosađanin Emil Čakra, koji je bio na Cetinju 1858. godine, u svom putopisu, između ostalog zabilježio je narodna vjerovanja o Ivanu Crnojeviću: ,,Kad munja sine i grom zagrmi, Crnogorac veli: ljuti se Ivo, kad je suva godina i po suvom vremenu jednom i dažd udari onda opet veli: propištao Ivo Bogu pod prestolom gledajući muku sirotinje, te nebo suze proronilo…“

Batina sujevjerja

I danas kod školovanih i naizgled ozbiljnih ljudi postoje tragovi sujevjerja, a kleronacionalističke ropotarnice, u doba “litija”, počele su javljati nove opsjene: dvije ikone su proplakale; u jednom snijegom prekrivenim drvetom pojavio se Amfilohijev lik; u katakombama Ostroga rodilo se dijete s krilima, to jest srpski anđeo; saobraćajni policijac doživio saobraćajni udes jer je zaustavio minibus Ostroškog manastira…

No, ne bavi se samo Amfilohije i tabloidi vradžbinama nego i njegovi pobočnici: „otac“ Gojko Perović, koji je u “protesnim litijama” dobio ulogu Amfilohijeva Šolevića, pošto ne može pridobiti Cetinjane sirovim svetosavljem, koristi porodične tragedije, bolesti, čak i žensku neplodnost, da bi ih zaveo, i okrenuo prema srpskoj crkvi, koja je u Cetinju nepopularna, pogotovo od devedesetih godina kad su Amfilohijeve pristalice vatrnim oružjem ranile dva mlada čovjeka, i nakon toga srpski mitropolit doveo Arkanove „tigrove“ na nalaganje badnjaka pred Manastir. (Cetinjani koji često šetaju Ćipurom tvrde da su se nakon protesta cetinjske omladine protiv ,,litija“, u Manastiru ponovo pojavili neki ljudi koji više liče na paravojsku nego na vjernike).

Beskrupuloznost klera SPC posebno se očitovala na početku epidemije korona virusa, kad su jereji 12. marta, pozvali narod da šeta ulicama i pored upozorenja vlasti da zbog opasnosti od zaraze treba izbjegavati masovna okupljanja. Još ne znamo, s obzirom da inkubacija virusa traje najmanje 14 dana – novi nalazi italijanskih imunologa svjedoče da je inicijalna kapisla masovne zaraze u Lombardiji bila utakmica Atalanta-Valensija, koja se odigrala 10. marta – da li je ovo okupljanje, kojemu je u svim gradovima prisustvovalo oko 25.000 ljudi uzrokovalo neku masovniju zarazu, poput korejske religiozne sekte Šinčeondži, koju je gradonačelnik Seula optužio za ubistva, jer su uprkos zabrane vlasti organizovali svoja ritualna okupljanja.

Beskrupuloznost

No, i nakon zvanične zabrane svih masovnih okupljanja u nas: zatvaranja sportskih objekata, kafana, restorana, ukidanja javnog saobraćaja, zatvaranja granica, čak i preporuka da se sahrane obavljaju u krugu porodica, svještenstvo SPC i dalje organizuje vjerske službe.

Dakle, beskrupuloznost se pretvorila u besprizornost: SPC, na čelu s Amfilohijem, i dalje održava molebane, liturgije, na koje javno pozivaju vjernike, čak javno propovijedaju da se vjernici i u vrijeme pandemije pričešćuju iz jedne kašike!

U vrijeme vanrednih okolnosti rade i druga krivična djela: jedan jeromonah, srpski državljanin, na službi u Đurđevim stupovima, pokušao ilegalno da uđe u Crnu Goru iz Srbije, kako bi izbjegao mjere samoizolacije. U pitanju su svjesna i namjerna ugrožavanja zdravlja i života građana u doba pandemije. Ovo je, dakle, odraz njihove notorne besćutnosti, ali i panike zbog virusa koji je pokvario planove “moleban revolucije”.

Tako je Amfilohije, na potonjoj pres konferenciji, u očajanju izjavio – iako mu dok je ove vlasti neće faliti dlaka s glave – da je spreman poginuti za crkvu(sic!), a pop Krivokapić da je virus spasio Đukanovića, jer bi na sljedećoj litiji došlo duplo više ljudi, ali ionako će ga srušiti na izborima u oktobru!

Histerija koja se pokrenula nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti bjelodano pokazuje koliko je bilo nužno – zbog stvaranja elementarnih pretpostavki za uređenu građansku državu – urediti odnose s vjerskim zajednicima, prije svega uvesti SPC u zakonske i ustavne norme Crne Gore. I još je jednako važno to što je svakom iole razboritom i objektivnom čovjeku moralo postati jasno nakon ,,protesnih litija“ i pandemije korona virusom – da je SPC glavni stožer najcrnjeg anticrnogorskog, antiervropskog, kleronacionalističkog reakcionarstva, koji se ne može pridobiti nikakvim ,,ustavnim patriotizmom”, sitnim i krupnim trgovinama, raznoraznim podilaženjem.

Misija SPC je da uništi sve što u Crnoj Gori nije srpsko, panslavističko i pravoslavno, i od toga neće odustati dok ne budu izgubili svaku realnu šansu za stvaranje zamišljenog pravoslavnog kalifata.

Podržavaoci, sluge i gospodari

No, tzv. protesne litije su bile i trenutak istine, koji je otklonio svu demagogiju o demokratskoj alternativi aktuelnoj vlasti. Bjelodano se moglo vidjeti da Amfilohija i kriptočetnički Demokratski front, kroz kritiku Zakona, pričama o novim podjelama, itd, podržava cijela opozicija, osim SDP-a – koji je, čini se, shvatio kud ih je vodila saradnja s DF-om – medijski koncerni Vijesti, većina aktivnih NVO, neki akademici, itd.

U tom spektru najmaligniju ulogu ima medijski koncern Vijesti, koji je već cijelu deceniju saveznik i glavni propagandni promoter, prvo Andrije Mandića, nakon toga pokušaja državnih udara 2015. i 2016, na koncu i moleban revolucije Amfilohija Radovića.

Ovaj propagandistički oksimoron finansiran od najmračnijih rusko-srpskih štabova za rušenje prozapadne političke strukture u Crnoj Gori, ima potporu određenih Zapadnih fondacija i ministarstava aktuelne Vlade. Vlasnici i urednici koncerna razvili su prigodnu slaboumnu teoriju o tome da su Amfilohije, SPC, DF, cjelokupna hegemonistička beogradska kamarila, od krajnje ljevice do monarhističke i klerikalne desnice, poduprta SANU, UKS, raznim univerzitetima, institutima, tek sekundarni problem, jer je velikosrpski nacionalizam u regresiji i izumiranju!

Glavni problem Vijesti – kao i njihovih finansijera–upravo je Milo Đukanović, koji je, uz sve slabosti karakteristične za postkomunisitčke lidere neoliberalne političke i ekonomske provinijencije, bio ključni akter distanciranja Crne Gore od suludog Miloševićeva rata sa Sjevernoatlanskom alijansom 1999, stvaranja nezavisne države, ulaska u NATO, konačno i Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Ovakve propagandističke stupidnosti u svakom iole zrelom društvu naišle bi na opšti podsmijeh, pa i na prezir, ali Crna Gora nema takoreći nikakvo javno mnjenje. Crnogorsko društvo je u svim bitnim političkim, kulturološkim, svjetonazorskim pitanjima podijeljeno po pretpolitičkim uzusima.

S jedne strane su kleronacionalisti – udruženi s mešetarima-konvertitima – a s druge građanski, prozapadno opredijeljeni intelektualci, koji mahom podržavaju aktuelnu vlast. Međutim u provladinom miljeu, na čelu glavnih nacionalnih institucija – osim u par slučajeva – sjede mediokriteti, oportunisti, klijentelisti. Manjak kritičke inteligencije, elementarne građanske hrabrosti i samopoštovanja intelektualnih struktura koje podržavaju Vladu vidio se i u javnim polemikama oko moleban revolucije: u prvih dvadesetak dana, kad je histerija kleronacionalista bila na vrhuncu, tek tri-četiri javna djelatnika su se javno, bez okolišenja, suprostavila velikosrpskoj propagandi.

Ostali su se pravili nevješti – iz straha da ne budu stavljeni na stub srama Vijesti i drugih bizarnih kleronacionalističkih portala ili zbog kalkulacija o trenutnom odnosu snaga – što se u nas ponavlja godinama, kadgod je neka krizna situacija u zemlji.

Negativna kadrovska selekcija limitira razvoj i velikih, snažnih zemalja, dok je pogubna za države s još nekonsolidovanom nacionalnom i državotvornom sviješću. Do sada je vladajuća garniture u Podgorici pokazala taktičko majstorstvo u upravljanju krizama, ali iz tih kriza nijesu – makar potonjih pet godina – izlazili snažniji, prevashodno zbog toga što odbijaju da se ozbijno suoče sa teškim naslijeđenim problemima u sferi kulturnog i nacionalnog identiteta.

Nadam se da im je iskustvo s molebanskim pokretom konačno razbilo neke iluzije. To jest, da će shvatiti kako Crna Gora može opstati kao nezavisna država samo ukoliko stvori obuhvatnu, kompetentnu i održivu kulturnu i nacionalnu strategiju.

CGO

Država treba da štiti građane ne ugrožavajući ničija ljudska prava, poručili su iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) povodom najave Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti da će od večeras početi da objavljuje identitet osoba u samoizolaciji.

Koordinatorka programa Ljudska prava u toj nevladinoj organizaciji (NVO), Tamara Milaš, kazala je da CGO pozdravlja sve dosadašnje napore Vlade u borbi protiv virusa korona.

„Međutim, osjećamo obavezu da ukažemo da posljednja najavljena mjera objavljivanja imena lica koja su u samoizolacije vodi direktno kršenju Ustavom i međunarodnim standardima garantovanih ljudskih prava i osnovnih demokratskih principa“, kazala je Milaš.

Iz CGO su apelovali na Vladu da hitno povuče tu odluku i da obezbijedi da nadležni organi kontrolišu osobe u samoizolaciji.

Oni su podsjetili da Ustav Crne Gore garantuje pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, kao i da Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda štiti prava na privatnost ličnosti koje se može ograničniti radi zaštite zdravlja.

„Međutim, iz saopštenja Vlade proizilazi da je razlog nešto drugo, a što može voditi nesagledivim posljedicama i dodatno učiniti složenom ionako tešku situaciju u kojoj se nalazimo“, upozorila je Milaš.

Ona je podsjetila da su „munjevitom brzinom, nakon što je objavljeno da su registrovani prvi slučajevi oboljevih od koronavirusa, mnogi građani znali o kome je riječ i da su te porodice na svojoj koži osjetile strašnu stigmatizaciju“.

„I noćas, odmah nakon objavljivanja ove odluke Vlade, brojni građani su pokrenuli polemike na društvenim mrežama i sami otpočeli otkrivanje identiteta onih koji se nalaze u samoizolaciji, a koji su odlukom zdravstveno-sanitarne inspekcije dobili nalog da moraju ostati u samoizolaciji od ulaska u Crnu Goru“, kazala je Milaš.

Prema njenim riječima, postavljaju se pitanja da li u ovim trenucima izuzetne zabrinutosti građani zaista mogu postupiti na adekvatan način, i da li donošenje ovakvih odluka može izazvati još veću paniku među njima.

„Jasno je da ovo vodi lancu opasnih posljedica – od stigmatizacije, moralne osude onih koji se nalaze u samoizolaciji, preko narušavanja javnog reda i mira, do nekih mnogo ozbiljnijih krivičnih djelovanja građana“, smatra Milaš.

Osim toga, kako je navela, to će imati svoj efekat i na Budžet Crne Gore, jer će svi građani čije je pravo na privatnost narušeno, a postupali su u skladu sa naredbama zdravstveno-sanitarne inspekcije, moći da zatraže naknadu štete pred nadležnim sudskim instancama, pozivajući se na kršenje nacionalnog i međunarodnog zakonodavstva.

Država, smatraju u CGO, mora naći način da, u zakonskom okviru i skladu sa svim relevantnim međunarodnim dokumentima, upotrijebi pozitivnopravni instrument, kojim bi disciplinovala sve građane koji su dužni da postupaju po nalozima za samoizolaciju, a da ne ugrožava njihova građanska prava.

„Iako se pokazuje da kao društvo još nijesmo dovoljno zreli da ovu situaciju obradimo adekvatno“, dodala je Milaš.

ĐAKOVIĆ MINISTARTSVU PROSVJETE

Nečuveno je da Ministarstvo prosvjete u sred epidemije koronavirusom, nekadašnjim korisnicima studentskog kredita šalje opomene o izmirivanju istih, kazao je danas predsjednik Foruma mladih URA Milan Đaković.

On je, kako kaže u saznanju, da se ovih dana nekadašnjim korisnicima studentskog kredita šalje opomena kako bi isti vratili.

“Krajnje nehumano je i nečuveno da se u ovakvom trenutku šalju opomene zbog otplate studentskog kredita od strane Ministarstva prosvjete. Nije valjda potrebno govoriti u kakavoj su situaciji mnogi građani Crne Gore koji zbog epidemije koronavirusa ne mogu ostvarivati svoje zarade, a posebno nedavno svršeni studenti od kojih većina vjerovatno nema ni zaposlenje”, naveo je Đaković.

On je uputio apel Ministarstvu prosvjete da do daljnjeg odustane od prinudne naplate dugovonja zbog studentskih kredita.

POSJETA GRADONAČELNIKA

Zaposleni u tržnici na Pobrežju poštuju preporuke i preventivne mjere izdate od nadležnih zdravstvenih institucija i uprave Glavnog grada, u cilju sprječavanja širenja virusa COVID-19, ocijenjeno je nakon što je gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković još jednom obišao pijacu, kako bi se uvjerio da se adekvatno poštuju mjere i preporuke nadležnih.

Iz Glavnog grada su poručili da je još jednom potvrđeno da sistem i u ovim okolnostima nesmetano obavlja sve poslove u okviru svojih nadležnosti, i da, bez obzira na smanjen broj radnika, gradske službe rade efikasno i posvećeno u najboljem interesu grada i građana Podgorice.

U NIKŠIĆKOM SAVJETOVALIŠTU

U Centru za djecu sa posebnim potrebama – Razvojnom savjetovalištu Dječjeg dispanzera nikšićkog Doma zdravlja otvoren je Telefon za podršku djeci i porodici kako bi lakše prevazišli situaciju nastalu zbog epidemije korona virusa.

Logoped u Centru Ana Kovač, kazala je agenciji MINA da će u danima pandemije djeci i roditeljima biti pružana psihosocijalna podrška dječijeg psihologa i socijalnog radnika i organizovan savjetodavni rad logopeda kroz individualno i porodično savjetovanje i intervencije.

“Savjetodavni rad logopeda za vrijeme pandemije namijenjen je porodicama u kojima djeca imaju različite smetnje u razvoju govora, jezika i komunikacije, koje se odnose na usporen jezički razvoj, poremećaj izgovora glasova, mucanje, smetnje u čitanju i pisanju, oštećenje sluha, autizam, intelektualnu ometnost, neurogene poremećaje komunikacije”, navela je Kovač.

Na Telefon podrške mogu se javiti i roditelji-staratelji koji sumnjaju da kod njihove djece postoji neka smetnja u govorno-jezičkom razvoju, a logoped će im kroz savjetodavni rad, kako je navela Kovač, dati informacije, uputstvo za stimulaciju govorno-jezičkog razvoja djece za vrijeme izolacije, a putem imejla omogućiti slanje neophodnih različitih materijala.

Psiholog i porodični psihoterapeut, Marija Petranić, kazala je da je stručna pomoć koju će da pruža u danima pandemije namijenjena svim porodicama sa djecom, porodicama koje imaju dijete sa smetnjama u razvoju, kao i u kojima djeca ispoljavaju promjene u ponašanju.

Pomoć je, kako je planirano, namijenjena i porodicama u kojim postoje konflikti između roditelja ili sibling i jednoroditeljskim porodicama.

Savjetodavni rad psihologa, kako je rekla Petranić, obuhvata podršku u prevazilaženju izazova samoizolacije, strukturisanje vremena sa porodicom za vrijeme samoizolacije, suočavanje sa simptomima koji se mogu javiti, a koji se odnose na preveliku brigu, crne misli, nesanicu, promjenu apetita, razdražljivost, napetost, napade panike, tikove, bespomoćnost, beznadežnost, samoomalovažavanje ili negiranje potrebe za bilo kakvom pomoći, probleme u pažnji i koncentraciji.

Socijalni radnik u Centru Milica Baković, kazala je da je njena pomoć i podrška namijenjena porodicama slabijeg materijalnog stanja i koje se nalaze u krizi, roditeljima –hraniteljima – usvojiteljima koji imaju teškoće u obavljanju svojih roditeljskih funkcija, kao i porodicama sa članom koji pokazuje smetnje u razvoju.

Takva stručna pomoć, navela je Baković, biće omogućena i porodicama sa konfliktima, onima u procesu razvoda braka, porodicama čiji su roditelji u novonastaloj situaciji ostali bez tekućih materijalnih primanja, djeci razvedenih roditelja, samohranim roditeljima, djeci sa smetnjama u razvoju.

“Podrška će obuhvatati pomoć za prihvatanje i adaptaciju na novonastale uslove – bolničko liječenje, samoizolaciju, pomoć u adaptaciji nakon otpusta iz bolnice, kao i kontakte sa Centrom za socijalni rad, Crvenim krstom, SOS telefonom, apotekama, Narodnom kuhinjom, Bankom hrane”, rekla je Baković.

Pomoć i podrška Telefona tog Centra, kojim rukovodi pedijatar Snježana Dašić, može se dobiti na broj 067/616 – 825, a omogućen je i viber poziv. Pozivi su mogući svakog radnog dana od 7-15 sati.

NA GRANICI AUSTRIJE I MAĐARSKE

Oko 60 putnika, među kojima je najviše sa sjevera Crne Gore, uputilo je apel crnogorskim vlastima da im pomognu da dođu do svoje države, jer su, kako ističu, zarobljeni već tri dana u međuzoni na granici Austrije i Mađarske. Nakon objave na društvenim mrežama stigla im pomoć u hrani i higijeni, nadležne institucije počele da rješavaju problem.

Putnicima autobusa, kasno popodne stigla je pomoć u vodi, hrani i higijeni.

Naime, nakon što je objavljen njihov apel da im se pomogne da što prije stignu do svoje zemlje i da im ponestaje vode, hrane i ljekova, predstavnici IKC Bošnjaka u Beču, odmah su se organizovali i u saradnji sa još nekoliko bošnjačkih džemata u austrijskoj prijestolnici, stigli do graničnog prelaza sa Mađarskom.

Putnici su, kako prenosi portal Sjevercg, opskrbljeni hranom, vodom za piće, voćem i sredstvima za higijenu.

“Vlasti Crne Gore preduzimaju sve što je u njihovoj moći i u kontaktu su sa vlastima Mađarske, te postoje obećanja
da bi blokirani autobus večeras nakon 21 sat mogao nastaviti putovanje prema odredištu”, prenosi Sjevercg.

Prema nezvaničnim informacijama, oni se nalaze u autobusu agencije “Simon Tours” iz Berana.

U videu koji su objavili na društvenim mrežama naveli su, da nemaju vode, hrane, da u autobusu ima hroničnih bolesnika koji ostaju bez ljekova i redovne terapije. Apelovali su na nadležne da im pomognu i obezbijede dozvolu da krenu dalje i dođu do Crne Gore.

Nacionalni štab radi na otklanjanju problema na granici između Austrije i Mađarske, a kako je kazao predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović, veći dio putnika u autobusu je iz tog mjesta.

“U toku sam sa situacijom, javljaju se građani  i stupio sam u kontakt sa nadležnima koji su zaduženi za ovakve probleme. Građani su očigledno krenuli na svoju ruku, ali se nadam da ćemo u saradnji sa Vladom i Ministarstvom vanjskih poslova obezbijediti brzi povratak i ovaj problem riješiti”, rekao je Agović.      

BRČVAK

U danima borbe protiv virusa korona pokazali smo da je Crna Gora jedinstvena i ujedinjena i da svako pazi i čuva drugoga ne gledajući porijeklo, vjeru naciju i politički stav, poručio je humanista i biznismen Hajriz Brčvak.

Brčvak, koji je porijeklom iz Crne Gore, a živi u Njemačkoj donirao je juče Nacionalnom tijelu za borbu protiv zaraznih bolesti 100.000 eura za borbu protiv koronavirusa u Crnoj Gori.

“Pokazali smo da smo zajednički spremni da se borimo protiv vidljivog i nevidljivog neprijatelja”, kazao je Brčvak u video poruci za TVCG.

Čestitao je Vladi Crne Gore i svim institucijama na brzoj i efikasnoj reakciji.  Čestitao je građanima, koji su, kako kaže, disciplinom spasili mnoge živote.

Brčvak kaže da će biti još dosta ekonomskog iskušenja.

“Jednoga dana ćemo biti zahvalni stvoritelju ovog virusa. Da, dobro ste čuli, evo i zašto. Mislili su da bez skupog auta, fudbala, restorana, novaca ne bi mogli da živimo, kao da smo se sa tim rodili”, kaže Brčvak i dodaje da smo zaboravili na prirodu, zdravlje, porodicu, onog ko nam je sve to dao.

“Iz sadašnje situacije primjećujemo da paratima ni pare ne pomažu”, poručio je Brčvak i pozvao crnogorsku dijasporu da pomogne i pokaže patriotizam.

JOKOVIĆ

Crna Gora je isuviše mala da bi danas živjela bez solidarnosti i jedinstva, poručio je Vladimir Joković, predsjednik Socijalističke narodne partije Crne Gore.

On je, povodom dana Socijalističke narodne partije Crne Gore, poručio da će ta stranka novac predviđen za organizovanje proslave, donirati Institutu za javno zdravlje.

Joković kaže da Crna Gora prolazi jedan od svojih težih i neizvjesnijih istorijskih perioda.

“Svjestan činjenice da nije vrijeme ni za kakve proslave, želim ovim putem da u svoje lično, i u ime partije na čijem sam čelu, dam punu podršku, prije svega, Institutu za javno zdravlje, ljekarima, medicinskom osoblju, koji ulažu svoje nesebične napore da spasu ono najvrednije u svakom društvu – zdravlje i živote naših građana”, poručio je Joković.

Podršku je poslao i radnicima u institucijama, vodovodnim, komunalnim, radnicima u službi zaštite i spašavanja, pripadnicima policijskih službi, radnicima na šalterima, u marketima i u drugim preduzećima.

“Mnogi od njih, u ovim vanrednim okolnostima, uz nepostojanje odgovarajuće zaštitne opreme, direktno rizikuju svoje zdravlje, kako bi Crna Gora odgovorila ovom izuzetno teškom momentu. Ujedno, pozivam naše građane, da skupa, svi do jednoga pokažemo jedinstvo i solidarnost, u ovoj bici koja nema političku pozadinu, u borbi protiv pošasti koja ne bira ni po političkoj, ni nacionalnoj osnovi, i ispoštujemo preporuke nadležnih institucija i Instituta za javno zdravlje Crne Gore”, naveo je Joković.

Kaže i da će SNP nastaviti da daje konkretne predloge i mjere, kao i sugestija Vladi Crne Gore u vezi sa prevazilaženjem situacije izazvane korona virusom.

“Crna Gora je naša kuća. Sačuvajmo je. Ova epidemija ostaviće, nažalost, ogromne posljedice. I sve možemo nadoknaditi, osim ljudskih života, uz nadu da smrtnih slučajeva neće biti. Zato nema mjesta nejedinstvu, niti bilo kakvim podjelama. Jednostavno, moramo biti jedno. Siguran sam – pobijedićemo!”, zaključio je Joković.