URA UKAZUJE

Poražavajuća je činjenica da od čak 29 novih imena ulica i bulevara u Podgorici koja je predložio gradonačelnik, svega jedna treba da nosi ime po znamenitoj ženi, smatraju u Građanskom pokretu URA.

“U pitanju je nastavak izuzetno loše prakse, koju DPS decenijama sprovodi, a zbog koje – od preko 500 ulica i bulevara naše Podgorice, svega 21 nose ime po znamenitim ženama, od čega je ogromna većina pozicionirana na periferiji grada”, ukazali su u podgoričkom odboru Građanskog pokreta URA.

Podgorička URA ukazuje da se “takva diskriminatorska praksa pod hitno mora mijenjati”, jer je crnogorska istorija bogata značajnim ženskim figurama, koje itekako zaslužuju da budu pamćene.

“Imena ulica su sjajna prilika za afirmaciju lika i djela brojnih žena, koje su svojim zalaganjem i djelovanjem itekako zadužili naš grad. Zbog toga se ovakvoj lošoj praksi mora stati na kraj, kako naša djeca ne bi učila – da je “normalno“ favorizovati bilo koji pol. Takvu sliku moramo radikalno mijenjati, a činjenica da preko 500 ulica još uvijek nema svoj naziv – je idealna prilika za to. Potrebno je samo malo više svijesti i političke volje“, ukazala je podgorička URA.

Podgorička URA ističe da se “pitanja diskriminacije žena moraju vratiti u sferu političke borbe, gdje i pripadaju”, a da podršku takvoj borbi trebaju pružiti i sve one socijalne grupe koje takođe trpe diskriminaciju na svakom koraku.

“Podaci da žene u Crnoj Gori zarađuju i do 30 odsto manje, u odnosu na muškarce, ali i da posjeduju manje od jedne četvrtine nepokretnosti u odnosu na drugi pol, jedna su od brojnih manifestacija svakodnevne diskriminacije žena u okvirima naslijeđenog društvenog poretka – patrijarhata, pa je obaveza svih progresivnih društvenih činilaca i građana, da se protiv takvih nejednakosti bore“, podsjetila je podgorička URA.

KOPRIVICA ISTIČE

Crnogorsko društvo je od 2012. godine gurano u pravcu desnog ekstremizma a dešavanja oko Zakona o slobodi vjeroispovijesti finale su tog procesa, ocijenili su iz Centra za demokratsku tranziciju, dodajući da državu očekuje trnovit put do izlaska iz trenutne situacije.

Direktor CDT-a, Dragan Koprivica, rekao da su od tada do danas, u crnogorskom javnom diskursu ponovo važno mjesto zauzeli revizionisti, i ratni zločinci.

“Važno mjesto zauzeli su “junaci” devedesetih – oni isti koji su tada sijali nasilje, patnju i strah i za koje smo mislili da su dio davne prošlosti”, rekao je Koprivica agenciji MINA.

Kako je rekao, svojim višegodišnjim planskim djelovanjem, potpomognuti stalnim propustima i lošim odgovorima vlasti, srpski etno-nacionalisti su uspjeli da ekstremizuju politički i društveni život.

“Pa umjesto razvoja građanskog društva koje su građani tražili na referendumu 2006. godine, danas imamo “Zimski ustanak” organizovan od crkve kako je aktuelna dešavanja nazvao jedan od glavnih ideologa ovog nacionalizma”, naveo je Koprivica.

On smatra da, kako je vrijeme prolazilo kvalitetan ideološki, pred-referendumski sadržaj politike u Crnog Gori se smanjivao, da bi na kraju, izuzev nekoliko neefektnih fraza i poštapalica o Evropi i NATO-u, gotovo i nestao.

“Na tom političkom polju, dobili smo političko društvo koje gotovo da nema uvjerenja i ideala – idealan prostor za “Zimski ustanak” i koji nam nudi ekstremizam i svetosavlje kao ideologije za bolje sjutra”, kazao je Koprivica.

Tome je, smatra on, na ruku išla nesposobnost vlasti da rješava unutrašnje probleme u zemlji, da poveća kvalitet života i iskorijeni nepravdu i povlašćene u društvu.

“Od tada do danas, zaključno sa protestima SPC, ekstremni nacionalizam je mijenjao svoje pojavne oblike ali mu je cilj u suštini isti: uništiti građansko i sekularno društvo, umanjiti vjerske slobode drugih, i agresivnim nastupima očuvati stečeni vjerski monopol i povlašćen položaj u društvu”, kazao je Koprivica.

On je mišljenja da je taj Zimski ustanak donio ekstremizaciju i skretanje u desno, ne malog dijela političke scene koji je učestvovao u pokretu za crnogorsku nezavisnost.

“Ovim procesom došli smo do toga da jedini državotvorni pokret u bivšoj Jugoslaviji koji nije imao nacionalistički predznak, 15 godina nakon ispunjenja svoje svrhe, jednim svojim dijelom postaje nacionalistički”, dodao je Koprivica.

On je mišljenja da se manjinski narodi, koji su bili važan dio tog pokreta se, u javnom prostoru dominantno ponašaju kao da ih se aktuelna dešavanja ne tiču.

“Kao da su poslušali savjete da stoje po strani jer je ovo “pravoslavna stvar”, a ne pitanje koje se životno tiče svake građanke i građanina Crne Gore. Tako je većina pripadnika pokreta za nezavisnost odigrala baš onako kako su to željeli nosioci srpskog desnog etno-nacionalizma”, ocijenio je Koprivica.

Poručio je da građanska Crna Gora mora biti svjesna da je očekuje trnovit put do izlaska iz situacije u kojoj se društvo sada nalazi.

“Period u kome moramo pažljivo čuvati vrijednosti građanske, antifašističke, i sekularne Crne Gore. Vrijednosti koje će svakodnevno biti dovođene u pitanje”, kazao je Koprivica.

On smatra da ove ustanke ne treba odgovarati ustankom, »koliko god se to nekome čini potrebnim«.

“Građanska Crna Gora će proći težak period u kome mora ostati otvorena, tolerantna i strpljiva, ne zbog organizatora protesta, jer njima nema pomoći, nego zbog onih ljudi koji učestvuju ovom “ustanku” a ne shvataju gdje to zapravo vodi. Moramo biti otvoreni ali ujedno i veoma odlučni da branimo građanske vrijednosti – nepokolebljivo kako je to radila IV crnogorska brigada”, rekao je Koprivica.

On se nada da u Crnoj Gori postoji kritična masa ljudi koja ima dovoljno mudrosti da obrazovanjem, prosvijećenošću, tolerancijom i odlučnošću parira svemu ovome i da brani građanske vrijednosti društva.

“Da kroz odbranu prava građana zapravo brane i prava naroda. Tako i nikako drugačije. Da postoje ljudi koji nijesu određeni pripadnošću političkim partijama, već principima i načelima u koje vjeruju. Ako smo to mogli uraditi devedesetih, možemo i sada”, zaključio je Koprivica.

MEDICINSKI FAKULTET

Kakav je nivo oralnog zdravlja kod adolescenata, studenata, trudnica i starije populacije, u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj utvrdiće se kroz prekogranični projekat, u kojem Medicinski fakultet Univerziteta Crne Gore učestvuje kao jedan od partnera.

Realizacija projekta, čiji je nosilac Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu, a drugi partner je Sveučilište u Mostaru, počinje početkom aprila.

“Partneri iz tri susjedne zemlje pošli su od činjenice da stanje oralnog zdravlja kod stanovnika Crne Gore, Hrvatske i Bosne i Hercegovine nije na zavidnom nivou, a da je zubni karijes najveći problem”, objašnjava rukovodilac projekta, doc. dr Mirjana Đuričković.

Ona je navela da su ograničena dostupnost zdravstvenih usluga, nedostatak promocije oralnog zdravlja i efikasnih preventivnih programa glavni razlog za takvo stanje.

“Cilj ovog projekta je procjenjivanje trenutnog nivoa oralnog zdravlja u ovim područjima uz upotrebu DMFT indeksa kod različitih starosnih grupa. Jedna od ideja je i osnivanje zajedničkog Centra znanja o oralnom zdravlju kojim bi se omogućila adekvatna i dostupna implementacija preventivnih programa, profilaktičkih, dijagnostičkih i terapijskih procedura stanovništvu ovog područja”, navela je Đuričković.

Rezultati dobijeni nakon analize postojećeg stanja oralnog zdravlja bili bi osnova za razvoj neophodnih preventivnih mjera za poboljšanje oralnog zdravlja na prekograničnom području.

Ukupna predložena vrijednost projekta iznosi 600.000 eura, dok je predviđeni iznos sredstava za Medicinski fakultet oko 110.000 eura, a realizacija počinje 1. aprila.

“Ućešćem u ovom projektu, planirana je nabavka modernih stomatoloških stolica, kojima bi se, između ostalog, ojačali postojeći kapaciteti nastavnih sredstava i kvalitet izvođenja praktične nastave na studijskom programu Stomatologija Medicinskog fakulteta, Univerziteta Crne Gore”, navodi Đuričković.

Projekat je odobren u okviru drugog poziva Interreg – IPA CBC ovog prekograničnog programa za period 2014-2020. Naziv projekta je “Mobile Access Dental Clinic” (MADE) i pripada prvoj prioritetnoj osi programa Poboljšanje kvaliteta usluga u javnom zdravlju i sektor društvene zaštite- PA1.

LEKOVIĆ PORUČIO

Bar koji je 1979. godine bio najviše pogođen katastrofalnim zemljotresom, ne smije sebi da dozvoli da nema lokalni plan zaštite,smatra odbornik Demokrata u SO Bar Momčilo Leković. On dodaje da se donošenje plana prolongira, odnosno, da se ne vodi računa o skloništima kako u slučaju zemljotresa tako i u slučaju drugih teških nepogoda po grad i stanovništvo.

Leković kaže da je na njegovo odborničko pitanje sa koliko skloništa raspolaže Opština Bar dobio odgovor da taj grad ima 19 skloništa, od kojih je sedam “novijeg” datuma odnosno da su građena nakon 1990. godine, dok su ostala građena davne 1973. Godine. Skloništima, kako kaže odbornik Demokrata, gazduje Direktorat za vanredne situacije odnosno Uprava za imovinu, a mnoga se koriste kao prostori za neke druge namjene.

“Skloništa su zapuštena i u relativno lošem stanju. Kada su u pitanju planovi zaštite, oni još nijesu donešeni već je njihovo usvajanje prolongirano za kraj 2020. godine”, navodi se u saopštenju.

Opštinski plan zaštite od zemljotresa bio je uvršten u Program rada Skupštine opštine Bar za 2019. godinu.

“Samim tim sada postoji potpuno opravdana sumnja da će Bar još neko vrijeme biti bez ovog, složićemo se svi, vrlo važnog dokumenta. Odnosno, ako pomenuti plan nije donijet u 2019. godini a trebao je, šta nam odnosno ko nam to garantuje da će biti donijet u tekućoj godini?”, upozorava Leković.

Ako tome dodamo i činjenicu da se u Baru nalazi Luka u kojoj se smještaju i lageruju hazardni materijali, rizik odnosno potreba, kaže Leković, za važećim planovima i potpunim obezbjeđenjem postaju sve veći.

“Na kraju ističem da je ovo samo još jedan pokazatelj nebrige za grad i njegove građane od strane opštinskih vlasti koji sve pa i ovaj realan rizik potpuno prepuštaju slučaju. Da se kojim slučajem radi o nečemu iz čega bi se mogla izvući korist odnosno interes, tada bi zasigurno njihovo zalaganje za donošenjem ovih važnih dokumenata bilo mnogo veće. Ovako, ostaje nam samo da čekamo”, navodi se u saopštenju.

MASLENIKOV U HERCEG NOVOM

Ambasada Ruske Federacije u Crnoj Gori pomoći će da se kulturna i ekonomska saradnja između Herceg Novog i ruskih gradova Ribinsk i Sankt Peterburga produbi i poboljša, poručeno je prilikom posjete ambasadora Ruske federacije Vladislava Maslenikova Herceg Novom tokom vikenda.

Maslenikov je sa predsjednikom Opštine Stevanom Katićem i saradnicima razgovarao o ostvarenoj saradnji Herceg Novog i pomenuta dva ruska grada, tokom prethodne godine, te zahvalio Katiću na ostvarenim naporima da Herceg Novi postane centar ruske kulture u Crnoj Gori.

Kako su saopštili iz Opštine Herceg Novi, sastanku je prisustvovala i delegacija Ribinska, sa kojim Herceg Novi ima Sporazum o saradnji još od 2018. godine.

Zamjenica gradonačelnika za socijalna pitanja Natalija Šuldina, predstavnik administracije i savjetnik gradonačelnika Ribinska za međunarodne odnose i istoriju Dmitrij Hristenko, pomoćnica gradonačelnika Irina Karpova, pozvali su rukovodstvo grada da prisustvuju obilježavanju Dana pobjede nad fašizmom, 9. maja u tom gradu.

“Delegacija Ribinska uputila je predsjedniku Katiću i saradnicima pohvale za organizaciju i saradnju na polju kulture i umjetnosti, posebno uzimajući u obzir da je ta saradnja obuhvatila rad kulturnih i umjetničkih kolektiva oba grada i razmjenu iskustava. Tim povodom, predstavnici Ribinska ponudili su učešće njihovog folklornog ansambla ‘Karusel’, koji u Rusiji imaju status ‘počasnog kolektiva narodne umjetnosti’, na nekoj od manifestacija koje se tokom godine održavaju u Herceg Novom. Pored kulturnih dešavanja na ovogodišnjem Prazniku mimoze, ali i tokom cijele godine, predsjednik Katić se osvrnuo i na činjenicu da u Herceg Novi dolazi sve više gostiju, turista i investitora iz Rusije, čime se dodatno učvršćuje viševjekovna spona dva naroda”, ističe se u saopštenju.

Ispred Opštine Herceg Novi, sastanku su prisustvovali i šef Kabineta predsjednika Opštine Dragana Stanišić, Glavni gradski administrator Nenad Đorđević, savjetnica predsjednika Tamara Vujović i direktorica JUK “Herceg fest” Gordana Porobić Krcunović.

RADULOVIĆ VJERUJE

Paljenje crnogorske zastave u Budvi, koje dogodilo preksinoć, samo je prirodna posljedica svega što dio crnogorske političke scene, uključujući njihovo vođstvo – Srpsku pravoslavnu crkvu, misle o Crnoj Gori, i prirodna posljedica protesta kojima svjedočimo, kaže za Pobjedu Dragan Radulović, predsjednik Matice crnogorske.

Podsjećamo, budvanska policija traga za osobama koje su zapalile crnogorsku zastavu u tom primorskom gradu.

Dragan Radulović kaže da nije iznenađen uništavanjem crnogorskih simbola.

“Paljenje crnogorske zastave samo je prirodna posljedica protesta i političkih okupljanja kojima svjedočimo. Ne iznenađuje, to je u suštini tužna stvar. Ako se i kada se pronađu počinioci, ispostaviće se da su to maloljetnici koje su umjesto pristojnosti, očigledno kući učili da mrze. Tužno”, rekao je Radulović.

Zapaljena zastava na Slovenskoj plaži samo je jedan u nizu primjera skrnavljenja državnih simbola i crnogorskog kulturnog nasljeđa, koje je izraz bunta protivnika usvojenog Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Prije nekoliko dana učenici podgoričke Osnovne škole “Vlado Milić” pocijepali su crnogorsku zastavu u školskom dvorištu i taj „podvig“ ovjekovječili snimkom koji je kružio društvenim mrežama.

Za uništavanje državnih simbola, prema Izmjenama i dopunama Zakona o državnim simbolima i Danu državnosti, usvojenim prošle godine, predviđene su kazne za pravno lice i do 20.000 eura, a za fizičko lice do 2.000 eura.

Prema kaznenim odredbama, od 1.000 do 20.000 eura kazniće se za prekršaj pravno lice, ako upotrijebi grb i zastavu u obliku i sadržini suprotno Zakonu, upotrijebi grb i zastavu u umjetničkom stvaralaštvu, nastavnom i obrazovnom radu na način kojim se narušavaju javni moral, ugled i dostojanstvo Crne Gore, zatim ako na grbu ili zastavi izvrši bilo šta, ispravi, doda ili izmijeni, ako upotrijebi grb i zastavu kao robni ili uslužni žig, dizajn ili kao bilo koji drugi znak za obilježavanje roba ili usluga, osim u slučaju da dobije prethodnu dozvolu od strane državnog organa nadležnog za poslove kulture. Ista kazna predviđena je za pravno lice ako upotrijebi oštećeni ili za upotrebu nepodobni grb ili zastavu, ako zastavu postavi tako da dodiruje tlo ili kao prostirku, zavjesu…, ako u tekstu ili melodiji himne prilikom izvođenja izvrši bilo kakvu izmjenu, te ako izvodi himnu na način i u prilikama koji vrijeđaju ugled i dostojanstvo Crne Gore. Za prekršaj iz stava 1 ovog člana kazniće se od 300 eura do 2.000 eura odgovorno lice u pravnom licu, dok je kazna za fizičko lice od 300 eura do 2.000 eura.

Kazna za preduzetnika, ukoliko počini ove prekršaje, je od 300 eura do 6.000 eura.

BJEKOVIĆ

U Crnoj Gori smo učinili vrlo malo da podignemo osjećaj nacionalne svijesti, pripadnosti društvenoj zajednici i tu mora da se uradi mnogo više. Zanemarili smo osjećaj zajedništva i potrebu da svako zna šta znače nacionalni simboli i na koji način se treba odnositi prema njima, bez obzira da li sam ja ili bilo ko drugi zadovoljan izgledom nacionalnih simbola, rekao je ombudsman Siniša Bjeković.

On je to ocjenio sagledavajući razne reakcije koje su u javnosti uslijedile nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Komentarišući protestne litije nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, te ocjene dijela javnosti da se suštinski radi o politički diirigovanim protestima čiji je cilj rušenje države, Bjeković za Pobjedu kaže: ” Jedan dio javnosti je opredijeljen da to prepoznaje kao način na koji bi trebalo da se uruši, ali ne bih rekao država, jer ćemo je teško urušiti, odnosno nadam se da je nikada nećemo više potrošiti ili izgubiti”.

“Neki misle da se na taj način pokušava na ulici porizvesti stanje koje bi trebalo da uruši autoritet samih institucija u Crnoj Gori, odnosno da proizvede odlučivanje izvan institucija, nešto što bi proizvelo efekat sličan onome koji smo imali devedesetih. Poziv za ovakve skupove desio se ne od SPC u konkretnom slučaju, nego Mitropolije crnogorske primorske. Teško bi mi kao institucija mogli da definišemo i da kažemo da je on političkog ili nekog drugog karaktera. Za nas je to skup. Ako pratite izjave, ono što može svaki prosječan građanin u Crnoj Gori da uoči jeste da se, zaista, čak i od nekih crkvenih velikodostojnika čuju političke izjave, tipa: ‘Ako se ne povuče Zakon, Vlada treba da padne’. To jeste na neki način politički zahtjev, ali ne nelegitiman. Crnogorci nijesu baš apolitični, ni ateisti, prema tome, svako ko učestvuje u litijama pretpostavka je da zna zašto to radi i šta mu je cilj. Ono što mi vidimo tu je da se radi o mirnom okupljanju i ono što je bitno, da se svaka pojava ili mogućnost da se to pretvori u nešto drugo suzbija na vrijeme. To treba tako i da ostane”, rekao je Bjeković za Pobjedu.

On kaže da moramo biti vrlo oprezni kada nešto nazivamo govorom mržnje.

“U toj javnoj debati ponekad su dozvoljene i oštrije intonirane riječi koje ponekad idu i do riječi uvredljivog karaktera. Kada govorimo o određenim izjavama koje dospijevaju u javnost u Crnoj Gori one u jednom trenutku mogu da dovedu do toga da se čini da je to već prešlo granicu i preraslo u govor mržnje”, kazao je Bjeković.

Naši političari se, kaže on, još čuvaju da ne pređu prag tolerancije.

“Rekao bih da se taj politički diskurs, odnosno ta neophodna ravnoteža održava, uz naglasak da se radi o debati o stvarima od javnog interesa u kojima je ta ljestvica tolerantnosti podignuta na nešto veći nivo. Može se, s druge strane, zapaziti da u sajber prostoru bukvalno cvjeta ta pojava u kojoj možete da vidite obilje rasističkih, homofobnih i fašističkih izjava. I to je teško regulisati, jer nemate ni odgovarajuća institucionalna sredstva da reagujete na takve stvari. Očekujući donošenje novog zakona o medijima nadam o se da će se i to pitanje na neki način riješiti”, kaže Bjeković.

Komentarišući oslikavanje trobojki, čak i na kulturnim dobrima, Bjeković kaže: “Ovdje je najbitnije da se oslikavanje obavlja na javnim površinama, a to je nezakonito. Svako od nas može da uzme farbu i na javnoj površini crta ono što misli da treba da crta. Možda smo i tu donekle zakasnili, jer smo dopustili da se crtaju mnoge stvari, ne samo zastave. To se činilo potpuno nekontrolisano”.

PROCJENE DRŽAVNIH ORGANA

Na litijama koje je, u znak protesta zbog usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, organizovala Srpska pravoslavna crkva u više gradova u Crnoj Gori večeras je učestvovalo 62.780 ljudi.

To su procjene nadležnih državnih organa, a litije su završene bez incidenata.

Po gradovima:

Podgorica- 21000
Danilovgrad-650
Kolašin-550
Herceg Novi-3.500
Kotor-750
Pljevlja-7.500
Žabljak-850
Nikšić-8.500
Plužine-310
Šavnik-300
Berane-7.000
Plav-300
Andrijevica-300
Bijelo Polje-4.800
Mojkovac-770
Bar-3.500
Budva-2.200

Litije se, od Božića, održavaju četvrtkom i nedjeljom.

NAKON INCIDENTA

Desetak nepoznatih osoba sinoć su, pored crkve Svetog Nikole na Orjoj luci kod Danilovgrada, palili baklje i pjevali pjesmu “Hriste bože”, koja je bila nezvanična himna zloglasnih Crvenih beretki kojima je komandovao Milorad Ulemek Legija, koji je osuđen na višedecenijsku robiju zbog više zločina. Zbog tog neprimjerenog performansa na groblju, javnosti su se obratili ogorčeni mještani. Zatražili su reakciju nadležnih organa. Ukoliko ta reakcija izostane, Orja Luka će, kažu, naći načina da odbrani sebe i svoju čast.

Iako Jedinica za specijalne operacije Državne bezbjednosti Srbije, poznata kao “Crvene beretke”, a kojom je komandovao Milorad Ulemek Legija, ne postoji više od 15 godina, sadržaj njene nezvanične himne mogao se čuti sinoć na groblju u Orjoj luci. Takvo ponašanje osuđuju mještani tog danilovgradskog kraja.

“U ime svih mještana Orje luke kojima je ljudska dobrobit na prvom mjestu, a Crna Gora jedina kuća zahtijevamo od nadležnih državnih organa da se počinioci ovoga gnusnoga čina otkriju i najstrožije kazne. Još uvijek imamo dozu povjerenja u državne organe. Ako oni ne učine ništa u zaštitu Orje luke i njenoga sa mukom stečenog ugleda Orja luka će naći načina da odbrani sebe i svoju čast onako kako joj po tradiciji i po istoriji pripada”, kazao je Vuko Bošković.

Orja luka je sinoć, kaže Bošković, bila svjedok neprimjerenog i nerazumljivog ponašanja grupe nepoznatih osoba, koje su pored grobova časnih orjelučana napravili bakljadu uz pjesme kojima se, kaže Bošković, duboko vrijeđa orjelučka državotvornost i antifašizam, kao i ljudsko i građansko dostojanstvo mještana. Boškovića smatra da se samo zahvaljujući glasu razuma taj skandal završio bez težih posljedica.

“Crkva Svetoga Nikole na Orjoj ruci sagrađena je 1866. godine prilogom crnogorskog Knjaza Nikole i trudom i učešćem ljudi iz bratstava Bošković i Vujović s Orje luke. U njoj počivaju posmrtni ostaci oca i sina, Baja i Blaža Boškovića, dvojice legendarnih crnogorskih vojskovođa i boraca za svijetlu slobodu. Do današnjeg dana objekat crkve i prostor mjesnoga groblja pripada i vazda je pripadao opštini Danilovgrad i državi Crnoj Gori, posjedovni broj 13-24, KO Glavica, Danilovgrad”, ističe Bošković.

Kako navodi, crkva Svetog Nikole posljednjih gotovo 30 godina zaključana je i nedostupna vjernicima crnogorske nacionalnosti, a kojih je po popisu 80 odsto na Orjoj luci.

“Uvijek je bilo i uvijek će biti razumijevanja za sve naše mještane, drugačije misleće i drugačije vjerujuće, nikad niko od većinskoga crnogorskoga življa nije spre;avao crkvenu slavu za Svetog Nikolu, čak im je divan i prostor dvorca na korišćenje”, rekao je Bošković.

Komentarišući najavu litije kroz Orju luku, on kaže da se većina mještana zbog mira i suživota peticijom obratila nadležnim organima, tražeći da se litija ograniči do prostora koji pripada Orjoj luci.

Sa mjesnim parohom je dogovoreno da se ispoštuje taj zahtjev, a podnosioci peticije su, kaže Bošković, prihvatili dogovor organizatora litije i Ministarstva unutrašnjih poslova. Inače, iz Mitropolije crnogorsko-primorske nam nijesu odgovorili na pitanje u vezi sa događajem na Orjoj luci.

KAO U SRBIJI I HRVATSKOJ

Osnovni preduslov za sklapanje bilo kakvog ugovora između Vlade i neke vjerske zajednice je da ona bude upisana u registar vjerskih zajednica i time stekne status pravnog lica. Advokat Nikola Martinović kaže da Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori nije registrovana. To međutim, nije slučaj u zemljama okruženja, gdje je SPC pravno lice i djeluje u okviru važećih zakonskih propisa tih država.

I pored različitih tumačenja Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori nije registrovana, stav je struke.

“SPC u Crnoj Gori nije izvršila registraciju u kojoj bi postala generalno pravno lice, već u određenim postupcima, obzirom da raspolaže nekom imovinom, dobija status stranke u postupku”, kaže advokat Nikola Martinović.

U susjednim zemljama, koje imaju sličnu pravnu tradiciju Srpska pravoslavna crkva djeluje u skladu sa Zakonom. U registru Ministarstva pravde Srbije na spisku je sa još 32 vjerske zajednice koje egzistiraju u toj zemlji. Iako je ova crkva prošle godine obilježila osam vjekova postojanja, u matičnoj državi kontinuitet sa pravnim subjektivitetom joj priznaju tek od 1836. godine, što piše i u članu 11 Zakona o verskim zajednicama. SPC stekla je autokefalnost tek 1879. godine.

“Nacionalne ideologije konstantno pokušavaju da prave kontinuitet, i to nije neobično u bilo kojoj evropskoj zemlji. Za to postoje elementi ili ne postoje”, navodi istoričar Miloš Vukanović.

Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Srpske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa potpisali su 2002 predsjednik episkopskog savjeta gospodin Jovan i predsjednik Vlade Hrvatske Ivica Račan. U članu 16 strane su saglasne da kulturna i umjetnička baština Srpske pravoslavne crkve „sačinjavaju dragocjeni dio cjelokupne kulturne baštine Republike Hrvatske“, te da se Republika Hrvatska obavezuje da će Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj dati u vlasništvo, ali ne u posjed, sve matične knjige i arhivski građu oduzetu od crkve poslije drugog svjetskog rata. Ta građa, po ugovoru, ostaje u ustanovama kulture Republike Hrvatske.

“I to vlasništvo je, kako pravnici kažu, gola svojina, a radi se o sljedećem. Biće im vraćeno u vlasništvo, ali će posjed i korišćenje ostati Republici Hrvatskoj. Dakle Hrvatska je samo formalno vratila SPC-u, odnosno dala im je naslov da su vlasnici, ali nijesu ni korisnici ni posjedini te imovine. SPC je u Hrvatskoj na takvo određenje pristala”, kaže advokat Martinović.

Ministarstvo uprave republike Hrvatske od potpisivanja temeljnog ugovora evidentiralo je 431 objekat kao organizacijski oblik Srpske pravoslavne crkve na teritoriji države.