SAVJET STRUKE

Kako bi spriječili virusne infekcije, ljekari savjetuju da je vrlo važna dobra higijena ruku. S obzirom na nedavno izbijanje koronavirusa, smjernice javnog zdravstva i dalje to ističu. Je li pranje ruku zaista toliko korisno u kontekstu epidemije? Novo englesko istraživanje sugeriše da jeste.

Kada je u pitanju sprječavanje virusnih infekcija, posebno onih koje se šire kapljicama od kašlja i kijanja, pranje ruku uvijek je mjera prvog reda.

U svojim smjernicama o tome kako spriječiti infekciju novim koronavirusom, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) navodi da ljudi trebaju prati ruke često sapunom i vodom. Ipak ljudi i dalje izražavaju sumnju da bi nešto tako jednostavno kao osnovna lična higijena moglo imati efekta u kontekstu epidemije.

Novo istraživanje s Massachusetts Institute of Technology u Cambridgeu ima za cilj da ukloni te sumnje, pokazujući koliko važno pranje ruku može biti u usporavanju širenja zaraznih bolesti.

Studija, koja se sada pojavljuje u časopisu Risk Analysis, koristila je epidemiološko modeliranje i simulacije zasnovane na podacima kako bi utvrdila može li i kako bolja lična higijena uticati na brzinu prenošenja bolesti.

Istraživači su krenuli od postojećih podataka koji ukazuju na to da veliki broj ljudi ne opere ruke nakon upotrebe toaleta.

Prema autoru studije, prof. Christosu Nicolaidesu, 70 posto ljudi u Engleskoj koji idu u toalet pere ruke nakon toga. Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) kažu da najbolje prakse pranja ruku uključuju, ne samo ispiranje ruku vodom, već i nanošenje sapuna i ribanje dlanova, stražnje strane ruku, između prstiju i ispod noktiju.

Piling bi trebao da traje najmanje 20 sekundi prije nego što isperete sapun i osušite ruke čistim peškirom.

OBRATITE PAŽNJU

Bipolarnost je sve rasprostranjenija u svijetu, a ljudi su nedovoljno informisani o njoj i često ne primijete kada do bolesti dođe.

Na svijetu ima oko 46 miliona ljudi s bipolarnim poremećajem, piše Bright Side. Bipolarnost pogađa nivo energije kod ljudi, njihovo raspoloženje, društvene aktivnosti pa čak i njihove sposobnosti da obavljaju svakodnevne  zadatke. Iz tog razloga, trebali bismo obratiti pažnju na neočekivane znakove ove bolesti kako bismo na vrijeme mogli potražiti pomoć i spriječiti teške posljedice.

Ovih 7 znakova na prvi pogled možda ne djeluju tako važno, ali mogu ukazivati na poremećaj.

Poremećaji spavanja

Vaše navike u spavanju bitno se mijenjaju kada dobijete bipolarni poremećaj i mogli biste dobiti insomniju koja traje sedmicama i koja će bitno uticati na vaš život. Vaša potreba za spavanjem, takođe, se može smanjiti i nećete se osjećati umorno tokom cijelog dana.

Možete dobiti i apneju pri spavanju (stanje u kojem ljudi prestaju disati tokom sna dovoljno dugo da im se smanji količina kiseonika i krvi u mozgu, a poveća količina ugljendioksida). Disanje  se tada zaustavlja i vraća neprestano, što sprečava miran san.

Smanjenje koncentracije

Kada imate bipolarni poremećaj, lako vam je odvući pažnju, bez obzira na to gdje se nalazite. To se događa zbog toga što ljudi s bipolarnim poremećajem imaju česte promjene raspoloženja. Dok pokušavaju da se koncentišu na jednu stvar njima, niotkuda, dolaze razne druge misli i onda počinju da rade neke druge stvari. Ovo ometa ljude u završavanju svakodnevnih zadataka.

Prekomjerno samopouzdanje

Kada ljudi imaju bipolarni poremećaj, oni mogu doživljavati velike zablude. Osjećaju se superiorno i nedodirljivo, imaju veliko samopouzdanje i vjeruju da imaju veću važnost, moć i znanje nego drugi.

Razmišljaju prebrzo i previše

Bipolarni ljudi razmišljaju prebrzo i previše. Oni mogu imati toliku navalu misli u svojim glavama, koju ne mogu zaustaviti. To utiče na njihovu svijest i može ih spriječiti da normalno žive svoj svakodnevni život i kontrolišu svoje emocije.

Previše govore

Ovi ljudi imaju prebrze misli kada razgovaraju s drugima. Mogu lako da skaču s jedne teme na drugu i govore previše.

Oni imaju golemu želju za dugim razgovorima i žele da kažu mnogo stvari odjednom. Takođe mogu osjećati kao da treba da govore glasno i upadaju u riječ drugima.

Mogu biti u savršenom raspoloženju

Ljudi s bipolarnim poremećajem, takođe, mogu imati trenutak iznimno povišenog raspoloženja. To stanje je poznato i kao manija. Tokom tih trenutaka, oni se osjećaju jako srećno i uzbuđeno u vezi svega i smatraju kako imaju najbolji dan u svom životu. Međutim, ovi trenuci mogu biti praćeni i onim depresivnim trenucima.

Osjećaju se iznimno razdražljivo

Oni se iznenada mogu osjetiti jako razdraženo. Čak i najmanja sitnica ih može uznemiriti i natjerati ih da “eksplodiraju”. Oni su često i vrlo bijesni bez razloga kada njihova razdražljivost dostiže krajnje granice.

Svi ovi simptomi mogu se javiti pojedinačno ili zajedno. Trebali bismo obratiti pažnju na njih kako bismo mogli dobiti primjereno liječenje što je prije moguće. Ako se ne liječi kako treba, bipolarni poremećaj može dovesti do drugih poremećaja mozga, kao što su depresija, hiperaktivnost i granični poremećaj osobnosti.

TEMPO BITAN

Muzika može da popravi raspoloženje, smanji osjećaj umora, poveća izdržljivost i podigne nivo snage u tijelu, pokazuju najnovija sitraživanja. Važno je samo vježbati uz muziku odgovarajućeg tempa.

Muzika koja ima brz ritam i odgovara ritmu srca od 170 otkucaja u minutu, za razliku od muzike sporijeg ritma, smanjuje osjećaj napora i povećava kardiovaskularne efekte.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Frontiers in Psychology. Autor studije Luka Ardigo, profesor sa Univerziteta u Veroni, i istakao je da kada slušamo muziku bržeg ritma dok vježbamo srce nam brže lupa, a manje smo iscrpljeni u poređenju s vježbanjem bez muzike. To znači da je vježbanje bilo manje naporno, a u isto vrijeme korisnije.

Istraživanjem je utvrđeno da su efekti bolji pri izboru vježbi kojima se povećava izdržljivost, poput brzog hoda, trčanja, vožnje bicikla i plivanja, nego prilikom vježbi visokog intenziteta kao što je dizanja tegova i druge isprekidane vježbe visokog intenziteta.

Ti rezultati potvrđuju studije iz 2011, kada se pokazalo da sklonost vrlo brzom muzičkom tempu povećava intenzitet vježbi – u tom slučaju vožnje bicikla.

“Na neki način muzika se može smatrati legalnim lijekom za stimulaciju“, rekao je naučnik.

Na internetu postoje brojne aplikacije koje omogućavaju da se odmah utvrdi tempo svake kompozicije.

U SAD

Nacionalni institut za zdravlje (NIH) u SAD-u prekinuo je ispitivanja nad eksperimentalnim vakcinama koje su trebale da štite od zaraze HIV virusom, zbog toga što nijesu ispunjena očekivanja.

Kako piše BBC, time su ugašene sve nade, a NIH je zaustavio istraživanje nad HVTN 702 vakcinama na više od 5.000 ljudi u Južnoafričkoj Republici, jer je utvrđeno da ne sprečava zarazu HIV-om koji uzrokuje AIDS.

Stručnjaci su izrazili duboko razočarenje i poručili da se potraga za vakcinom mora nastaviti. Ta vakcina ne sadrži virus i zbog toga ne predstavlja prijetnju zaraze HIV-om za ljude koji je prime.

Propala vakcina bila je nova verzija prvog kandidata koja je mogla spriječiti zarazu HIV-om, jer se pokazalo da je pružala određenu zaštitu od virusa u kliničkom istraživanju provedenom u Tajlandu.

Postoji mnogo različitih vrsta HIV-a i vakcina je bila prilagođena najučestalijem podtipu u Južnoafričkoj Republici, gdje je jedna od najviših stopa zaraze HIV-om u svijetu.

Polagane su velike nade u tu vakcinu koja se mogla adaptirati i obuhvatiti druge vrste HIV-a koji postoje u drugim dijelovima svijeta.

U istraživanju su učestvovali dobrovoljci koji su primili ili placebo ili eksperimentalnu vakcinu.

Prvi podaci pokazali su da se HIV-om u praćenom periodu zarazilo 129 osoba koje su primile eksperimentalnu vakcinu, te 123 među onima koji su primili placebo.

Doktor Entoni Fauci iz NIH-a rekao je da nažalost ta vakcina neće biti put u okončanje globalne pandemije.

“Naučnici nastavljaju raditi na drugim pristupima i stvaranju sigurne i učinkovite vakcine protiv HIV-a i vjerujem da se to može postići”, dodao je Fauci.

U primjeni je profilaktički lijek koji sprječava zarazu ako se uzima prije izlaganja virusu, ali za razliku od vakcine, on se treba uzimati redovno, možda čak i svakodnevno.

U zemljama u kojima taj profilaktički lijek nije dostupan najučinkovitiji način zaštite ostaje upotreba prezervativa tokom seksualnog odnosa.

Dosadašnja dostignuća u razvoju antiretrovirusnih lijekova produžila su životni vijek zaraženih osoba.

NIKOTIN I U OPUŠCIMA

Naučnici tvrde da svaki opušak cigarete emituje gotovo 15 odsto ukupnog nikotina koji sadrži cijela cigareta, a štetne količine nikotina prisutne su i sedam dana nakon što je cigareta ugašena.

Naučnici Nacionalnog instituta za tehnologiju u SAD otkrili da su opušci od cigareta opasniji za ljudsko zdravlje nego se mislilo, zbog velike količine nikotina koja u vazduhu ostaje dugo nakon što je cigareta ugašena, prenosi portal N1.

Većina hemikalija emituje se u prva 24 sata, ali juče otkriveno da su štetne količine nikotina prisutne i sedam dana nakon što je cigareta ugašena.

Naučnici su takođe otkrili da su pikavci štetniji kad je vreme toplije.

“To znači da ako sedam dana ne ispraznite pepeljaru, količina izloženosti nikotinu za nepušače može biti i duplo veća”, rekao je lider istraživanja Dastin Popendik.

U IMUNOM SISTEMU

Novootkriveni dio našeg imunog sistema mogao bi se koristiti za liječenje svih vrsta raka, tvrde naučnici.

Tim s Univerziteta Cardiff otkrili su metodu koja uništava rak prostate, grudi, pluća i ostalih organa u laboratorijskom testiranju. Otkriće je objavljeno u časopisu Nature Immunology, a navodi se kako još nije testirano na pacijentima s naglaskom da ima ogromni potencijal- Eksperti kažu da je ovo otkriće vrlo uzbudljivo iako je u ranoj fazi istraživanja.

Kako piše BBC, imuni sistem je naš prirodni odbrambeni mehanizam od infekcije, ali i napada ćelija raka. Naučnici tragaju za nekonvencionalnim i ranije neotkrivenim načinima kako imuni sistem napada tumore. Otkrili su da je T-ćelija u ljudskoj krvi. To je imunološka ćelija koja može da skenira tijelo da procijeni postoji li prijetnja koju je potrebno eliminisati. Razlika je u tome što ova ćelija može napasti razne vrste raka.

“Ovdje imamo šansu da liječimo svakog pacijenta. Ranije se vjerovalo da je ovo moguće. Ovo povećava mogućnost liječenja raka jer je to T-ćelija koja je sposobna da uništi različite vrste raka širom populacije”, rekao je istraživač Endru Sivel za BBC.

T-ćelije imaju receptore na površini koji im omogućavaju da “vide” na hemijskom nivou. Sada se istražuje na koji način to radi.

“Prvi smo koji smo opisali T-ćeliju koja pronalazi MRI1 u ćelijama raka, što ranije nije urađeno i ovo je prvo istraživanje ovakve vrste”, rekao je naučnik Geri Dalton.

Ideja je da se uzme uzorak krvi od pacijenata koji boluju od raka i da se njihove T-ćelije izvađene i potom genetski modificirane kako bi bile reprogramirane da postanu receptor za otkrivanje raka. Nadograđene ćelije uzgajale bi se u ogromnim količinama u laboratorijama i zatim bi bili vraćene u pacijenta. Procedura je ista kao i kod CAR-T terapija.

Međutim, istraživanje je testirano samo na životinjama i ćelijama u laboratorijama, a prije nego počnu pokusi na ljudima potrebno je još sigurnosnih provjera.

HLADE SE

Svi znaju da je prosječna tjelesna temperatura 37 stepeni Celzijusa, ali i to se promijenilo. Ispostavilo se da se ljudska tijela hlade još od 1860-tih.

Ljekari koji su proučavali tjelesnu temperaturu decenijama su znali da je 37 stepeni Celzijusa previsoka temperatura, kaže Džuli Parsonet sa Univerziteta Stanford u Kaliforniji.

“Ali oni su oduvijek smatrali da je to bila samo greška u mjerenju u prošlosti, a ne zato što je temperatura zapravo pala”, kaže ona.

Da bi otkrili šta se zaista dogodilo, Parsonet i njen tim kombinovali su tri skupa podataka. Prvi je obuhvatio 23.710 veterana iz Američkog građanskog rata, čije su temperature izmjerene između 1860. i 1940.

“Dugo mi je trebalo da nađem bazu podataka iz 19. vijeka koja je sadržala informacije o temperaturama”, kaže Parsonet.

Ostali skupovi podataka obuhvatali su 1971. do 1975. i 2007. do 2017. Tim je ukupno analizirao 677.423 mjerenja temperature.

U prosjeku, tjelesna temperatura padala je za 0,03 stepena Celzijusa po deceniji.

Muškarci rođeni početkom 19. vijeka imali su tjelesne temperature za 0,59 stepeni Celzijusa više od muškaraca danas. Podaci za žene ne idu daleko unazad, ali njihova tjelesna temperatura je pala za 0,32 stepena Celzijusa od 1890-tih.

To znači da je prosječna tjelesna temperatura danas oko 36,6 stepeni Celzijusa, a ne 37 stepeni Celzijusa, kako se smatralo.

Parsonet nudi dva dokaza da je pad stvaran, a ne samo rezultat da su stariji termometri bili nepouzdani.

Prvo, trend hlađenja je vidljiv u modernijim skupovima podataka, u kojima su korišćeni termometri bili vjerovatno pouzdaniji.

“Pad koji smo vidjeli od 1860-tih do 1960-tih vidjeli smo i od 1960-tih do danas. Mislim da nema mnogo razlike u termometrima koji su se koristili onda i ovih koji se koriste danas”, kaže Parsonet.

ISTRAŽIVANJA U AMERICI

Stručnjaci iz medicinskog centra Mejo, došli su do pomaka u istraživanju iznenadnih smrti djece kod Amiša u SAD, kojim se bave već decenijama. Kako su zaključili uzrok je mutacija gena.

Prije petnaestak godina porodica Amiša koja je živjela na istoku SAD-a pogodila je neobjašnjiva tragedija – jedno od njihove djece je iznenada umrlo. Dijete se igralo i tračalo unaokolo, a onda se odjednom srušilo. Samo nekoliko mjeseci kasnije, ista sudbina zadesila je još jedno njihovo dijete. Šest godina poslije, iznenada im je umrlo još jedno dijete, a dvije godine nakon toga još jedno.

Obdukcija nije otkrila nikakav jasan uzrok smrti. Sva su djeca bila zdrava, nijesu imala nikakvih očiglednih oštećenja na srcu ili drugim vitalnim organima. Porodicu je pogodilo, kako su oni sami nazvali, “prokletstvo iznenadne smrti”, a medicinski istražitelji nijesu mogli shvatiti što se zapravo dogodilo, piše CNN.

Nakon smrti prvo dvoje djece, ljekar koji je obavio obdukcije stupio je 2004. u kontakt s medicinskim stručnjacima istraživačkog centra Mejo, a koji se bave iznenadnim smrtnim slučajevima. Ljekari te medicinske klinike posumnjali su da bi uzrok smrti mogao biti gen RYR2, jer mutacije tog gena mogu uzrokovati srčanu aritmiju, napade ili čak iznenadno zatajenje srca.

Proveli su molekularnu obdukciju, odnosno genetsko testiranje, ali nijesu otkrili mutacije tog gena.

Nakon toga je prošla čitava decenija, a u međuvremenu su kardiolozi i genetičari iz drugih dijelova SAD-a pokušavali da analiziraju krv drugih amiških prodica čija su djeca takođe umrla iznenadnom smrću.

Ipak odgovoran kobni gen

Prošle sedmice stručnjaci iz medicinskog centra Mejo došli su do pomaka u istraživanju tih oboljenja, a svoju studiju su objavili u časopisu “JAMA Cardiology”. Uz pomoć nove tehnologije koja nije postojala kada su u toj klinici prvi put radili molekularnu obdukciju, tim je saznao da su neka djeca Amiša naslijedila iste genetske mutacije od oba roditelja. Od 23 djece s naslijeđenom mutacijom 18 ih je umrlo iznenadnom smrću.

“Konačno smo shvatili da je riječ o autosomno recesivnoj osobini gdje su nepovoljne mutacije dolazile od oba roditelja tako da su djeca naslijedila dvostruku dozu”, rekao je ljekar Majkl Akerman, voditelj laboratorija koji istražuje slučajeve iznenadne smrti u klinici Mejo.

“Da bi došlo do nivoa koja uzrokuje iznenadnu smrt, dijete mora naslijediti mutirani gen od oba roditelja, a šanse za to su 25 odsto”, dodao je.

Amiši su vjerovatno podložniji recesivnom nasljeđivanju, jer su potomci malog broja predaka i skloni međusobnoj ženidbi.