VIJEK OD RAZVODA

Brak izmedu Mileve Maric i Alberta Ajnstajna jedna je od najtuznijih prica iz svijeta nauke. Ove godine navrsilo se tacno 100 godina otkako je brak briljantne matematicarke i briljantnog teorijskog fizicara okoncan razvodom.

U to vrijeme oni su vec pet godina ziveli odvojeno, tako da je bila rijec o zakonskoj formalnosti, a kako su izgledali nekoliko mjeseci na pocetku tog razdoblja izmedu njih dvoje, o tome danas svjedoci zaprepascujuci dokument. Na stranu romansa njih dvoje na pocetku njihove veze, na stranu i nedavna ekranizacija o njih dvoje koja je precutala mozda i najsramotniji dio Ajnstajnovog zivota. Njegovo pismo njoj u Berlinu 18. jula 1914. brutalan je istorijski dokument o muskoj sovinistickoj tradiciji zapadne civilizacije koja je u 20. vijeku navodno postala do kraja prosvecena.

Mileva i Albert, kad su se tek upoznali, tretirali su jedno drugo s puno paznje – sve dok Albert nije ostao jedini u porodici koji je zaradivao. Ona je u braku s njim imala troje djece, a pismo joj je napisao kad je vec bio u ljubavnoj vezi sa svojom rodakom Elsom, s kojom se naposljetku i ozenio.

U tom pismu Albert je Milevu tretirao gore od sluzavke, trazio je sve, a davao skoro nista, zeni koja mu je, kad su se upoznali na Politehnickom fakultetu u Cirihu, puno pomagala kao jako nadarena matematicarka.

U Albertovom pismu nekoliko godina kasnije, medutim, stoji cak i ovakva recenica: “Prestaces mi se obracati ako ja to zatrazim.”

U Svajcarskoj je morala da studira zato sto u dobu kad je zapocinjao 20. vijek u Evropi, industrijski naprednom i prosvecenom kontinentu, nigdje drugdje nisu na tehnickim fakultetima primali zene. Mileva je, inace, bila – ako ne ravna po svojoj genijalnosti iz matematike u odnosu na njegovu genijalnost iz fizike – onda bez sumnje organizovanija i sredenija u svom naucnom proucavanju od njega. I na kraju ta ostroumna, vrijedna, analiticna Vojvodanka, briljantan student – nije zavrsila fakultet.

Ostala je trudna s Albertom Ajnstanom prije braka. Ni tada nije htjela da mu pravi probleme. Covjeku kojega je voljela bezrezervno, koliko on nju nije, nakratko se makla s puta, jer po svojoj neformalnosti nije bio na bas najboljem glasu, pa je otisla da rodi na imanje u Vojvodini, gdje su je roditelji sakrili u tim trenucima. Pa je rodila. Pa je, iz nerazasnjenih okolnosti, napustila svoju djevojcicu i otputovala Albertu u Svicarsku.

To sto je djevojcica uskoro oboljela i umrla proganjalo ju je do kraja zivota. On je za to vrijeme radio na razvoju svoje karijere, profesure, borio se sa svijetom koji ni prema njemu nije bio uvijek najblazi.

Samo, do trenutka kad je Mileva bez diplome, s bolnim sjecanjem na cerku Lieserl i dva sina za koja se trebalo brinuti, postala turobna domacica, Albert je svoj privatni zivot poceo da obogacuje naplacivanjem svoje popularnosti kod mladih, slobodnih, veselih zena.

Imala je 44 godine kad su se razveli, kad je gospoda Ajnstajn postala Elsa Lovental. Dvije godine poslije barem joj je pripao, kao njegovoj bivsoj supruzi, pravedni dio novcanog iznosa za njegovu Nobelovu nagradu, sto joj je pomoglo u brizi o njihovom tesko bolesnom najmladem sinu Romanu.

“Brinucete da moja odjeca i ves budu u redu; da cu u svojoj sobi redovno primati tri obroka; da ce moja spavaca soba i radna soba biti uredno odrzavane, a posebno da ce moj radni sto biti samo za moju upotrebu. “

“Odreci cete se svih privatnih odnosa sa mnom, osim onoliko koliko budu neophodni iz drustvenih razloga. Konkretno, odreci cete se: moga sjedenja uz vas kod kuce; mojih izlazaka ili putovanja s vama.”

“Postovacete sljedece tacke svog odnosa sa mnom: od mene necete ocekivati nikakvu intimnost, niti cete mi na bilo koji nacin prilaziti; prestacete razgovarati sa mnom ako to zatrazim; napusticete moju spavacu ili radnu sobu bez protivljenja ako to zatrazim.”

“Necete me omalovazavati pred nasom djecom, bilo rijecima ili ponasanjem”, sve to trazio je od nje covek koji je, u preostalom dijelu svog zivota inace bio izrazito racionalna, covjekoljubiva osoba, mirotvorac, druzeljubiv i duhovit.

Mileva Maric pristala je na zahtjeve. Ali za jednu zenu poput nje, nekoliko mjeseci takvog odnosa bilo je previse. Povela je sa sobom njihove sinove i odselila iz Berlina.

FRANCUSKA

Francuski farmer Nikola Bardi morace da plati kaznu od 8.000 eura zbog “nesnosnog smrada” svojih krava, nakon sto se oko tog pitanja 10 godina sudio sa komsijom.

Francuski sud je u presudi naveo da je Bardi drzao stogove sijena “maltene ispod kuhinjskog prozora svog komsije”.

Time je zavrsena Bardijeva desetogodisnja pravna borba sa komsijom, koji ga je tuzio za “nekomsijsko ponasanje”, zbog nacina na koji je brinuo o kravama.

Komsija je tvrdio da je Bardi drzao krave u nelegalnoj zgradi u blizini granice dva imanja.

Zalili su se i na gomilanje bala sijena, koje su izazivale “snazan i iritantan miris”.

Slucaj je dospio do Kasacionog suda, najvise instance za gradanske zalbe u Francuskoj, gdje je presudeno da je Bardi kriv za “nenormalan komsijski poremecaj”, prenosi Gardijan.

Sudija je u presudi priznao da nije neobicno da se sa farmi siri neprijatan miris, ali je proglasio Bardija krivim zbog blizine stale komsijskoj kuci.

Bardiju je nalozeno da plati 6.000 eura odstete i jos 2.000 eura za sudske troskove, a morace i da premjesti stalu.

“To je glupost koja je dostigla krajnje granice”, rekao je Bardi lokalnim medijima i dodao da je vec potrosio 10.000 eura tokom pravne borbe.

Bardijeva porodica vec sest generacija uzgaja stoku u mjestu Lakapel-Viskamp na jugu Francuske.

Slucaj je podigao tenzije izmedu ruralne i urbane Francuske, a 12.000 ljudi je potpisalo peticiju u znak podrske Bardiju.

KALIFIORNIJA

Kalifornijska policija objavila je video oslobadanja medvjeda koji je uspio da se zakljuca u automobilu, prenose lokalni mediji.

Vlasnik vozila ostavio je prosle sedmice automobil otkljucan na podrucju jezera Taho.

“Medvjed je usao u vozilo i nakon toga nije vise uspio da izade. Na srecu, policajci su uspjeli da ga oslobode, ali je medvjed prije toga poprilicno demolirao unutrasnjost vozila”, navela je policija na svom Fejsbuk profilu.

Kancelarija serifa porucio je da bi video trebalo da sluzi kao podsjetnik da vrata vozila moraju da se zakljucavaju i da se hrana ne smije da ostavlja tako da privlaci zivotinjski svijet.

AUSTRALIJA

U Australiji vladaju rekordni pozari i susa, a populacija koala se smanjuje kao i njihovo staniste, zbog cega se smatraju “funkcionalno istrijebljenim”.

Predsjednica Australske fondacije za koale Debora Tabart procjenjuje da je u pozarima stradalo vise od 1.000 koala te da je oko 80 posto njihovog stanista unisteno.

Nedavni pozari u kombinaciji sa susom i unistavanjem suma je dovelo do “funkcionalnog istrebljenja” koala, tvrde eksperti.

Ovaj termin se koristi kada populacija postane toliko ogranicena da vise nema znacajnu ulogu u ekosistemu i kada vise nije odrziva. Iako se koale razmnozavaju, njihov ograniceni broj ih cini dugorocno neodrzivim, a ovakve vrste su veoma podlozne bolestima.

Unistavanje suma i pozari unistavaju glavni izvor hrane za koale, a to je eukaliptus. Odrasla koala dnevno pojede oko kilogram lisca eukaliptusa. Iako eukaliptus ponovo naraste nakon pozara, za to su potrebni mjeseci, a koale ostaju bez izvora hrane, gladuju i uginu.

Mnogi od australskih vlasti traze uvodenje zakona koji je napisan 2016. godine, a koji nikad nije usvojen. Taj zakon je osmisljen da stiti staniste koala i zastiti ih od lova.

U posljednje vrijeme su povecane donacije za pomoc pri hospitalizaciji koala povrijedenih u pozarima. Port Macquarie bolnica za koale je putem Go Fund Me servisa prikupila 1,33 miliona dolara od 30.000 donatora. Jedan od ciljeva je napraviti stanice s pitkom vodom za koale u predjelima koji su unisteni tokom pozara.

SKUPO ODRZAVANJE

Gotovo 1.500 dvoraca moglo bi se naci u prodaji sirom Francuske, objavio je list Le Figaro, pozivajuci se na strucnjake i specijalizirane trgovce nekretninama.

Nekada su se dvorci aristokratskih porodica prenosili s generacije na generaciju, ali moderni se vlasnici svojih imanja rjesavaju mnogo prije.

“Vrijeme vlasnistva dvorca spustilo se na osam godina u prosjeku”, kaze Olivier de Lorgeril, celnik udruzenjna vlasnika.

Ono sto bi potencijalne kupce moglo obeshrabriti visoki su troskovi odrzavanja dvoraca, od njihovih kamenih podruma do bajkovitih tornjeva.

Le Figaro dodaje da vjerovatno nece biti problem pronaci kupce za skupe dvorce oko Pariza, ali da bi to mogao biti problem za izolovane ruralne zamkove.

STIGLA U KINU

Muzjak pande Bei Bei koji je iz Amerike stigao interkontinentalnim letom u svoj novi dom u Kini gdje se sada privikava.

Bei Bei bio je omiljena zivotina u Zooloskom vrtu u Vasingtonu gdje je roden i gdje je proveo prve cetiri godine zivota.

Prema dogovoru sa kineskom vladom Zooloski vrt treba da vrati pandu u Kinu poslije cetiri godine kao dio programa za ocuvanje te ugrozene zivotinjske vrste.

On se sada navikava na bazu Centra za istrazivanje i ocuvanje dzinovskih pandi u jugozapadnoj kineskoj provinciji Secuan.

Bei Bei ce biti u karantinu mjesec dana dok se prilagodi na vremensku razliku, nauci da jede lokalnu hranu i privikne se na secuanski dijalekt, javila je juce kineska televizija CCTV.

Bei Bei je roden putem vjestacke oplodnje pandi Mei Sjang i Tian Tian iz Zoo vrtu u Vasingtonu 2015. godine. Njegovo ime koje znaci “dragocjeno blago” na kineskom, zajedno su izabrale tadasnja prva dama SAD Misel Obama i supruga kineskog predsjednika Si Djinpinga Peng Lijuan.

On je brzo postao vrlo popularan u vasingtonskom zoo vrtu.

Sa svojom njegovateljicom, veterinarom i 23 kilograma bambusa Bei Bei je prevezen privatnim avionom koji je obezbijedila kompanija Fedeks, na cijem trupu je nacrtan panda, takozvani Panda ekspres.

Bei Bei se izgleda dobro prilagodava svom novom okruzenju, javila je juce kineska televizija CCTV i dodala da je pojeo sest kilograma bambusa za dorucak.

ZBOG GLOBALNOG ZAGRIJAVANJA

Rast globalnih temperatura zabrinjava tragace za tartufima u italijanskom gradu Alba, gdje najcjenjeniji primjerci mogu donijeti dvostruko vecu cijenu od zlata.

Zbog visokih temperatura u oktobru, osam od 10 tartufa koje je pronasao Karlo Olivero bili su tamni, isuseni i suvi, sto je, kako kaze, posljedica visoke temperature, prenosi AP.

Alba, koja se nalazi u sjeveroistocnom regionu Pijemont, smatra se svjetskom prijestonicom bijelog tartufa.

Tartufi vaze za izuzetno skupocjene gljive – jedan tartuf tezak 1.005 grama prodat je na aukciji za 120.000 eura, sto je duplo vise od zlata.

Predsjednik italijanskog nacionalnog centra za proucavanje tartufa Antonio Dedakomi izjavio je da su naucnici veoma zabrinuti za proizvodnju tartufa, jer su klimatske promjene i visoke temperature uticale na zakasnjelu berbu tartufa.

Kako bi se ublazio dugorocnii uticaj klimatskih promjena na proizvodnju visoko cijenjenog bijelog tartufa, strucnjaci su pokrenuli inicijative za bolje ocuvanje teritorije na kojoj rastu.

Kako se navodi, savrseni domacin za tartufe, kojima vise odgovaraju niske temperature i vlaga, jeste hrast.

ISTRAZIVANJE POKAZALO

Ako ne volite odredenu vrstu povrca, to moze biti usko povezano sa genima, tvrde americki naucnici u novom istrazivanju.

Nasljedivanje dvije kopije gena za neprijatni ukus dovodi do manjka apetita za povrce poput brokolija i prokelja, pokazuju rezultati njihovog istrazivanja.

Ovaj zakljucak mozda objasnjava zasto nekim ljudima nije bas lako da u redovnu ishranu ubace dovoljno povrca, ukazuju naucnici.

Geni mogu da uticu da neko ne podnosi ukus piva, kafe ili crne cokolade.

Sa stanovista evolucije, osjetljivost na gorak ukus moze biti korisna jer stiti ljude od konzumiranja otrovne hrane.

Ali doktorka Dzenifer Smit i njene kolege sa Univerziteta u Kentakiju kazu da zbog ovog genetskog sklopa neki ljudi mozda ne mogu da unesu preporuceno dozu od pet porcija voca i povrca dnevno.

Svako nasljeduje dvije kopije gena TAS2R38. On kodira protein u receptorima za ukus na jeziku koji nam omogucava da osjetimo gorcinu.

Ljudi koji naslijede dvije kopije varijante gena TAS2R38, zvane AVI, nisu osjetljivi na gorke ukuse iz odredenih hemikalija.

Oni sa jednom kopijom AVI i drugom zvanom PAV osjecaju gorke ukuse ovih hemikalija, ali ne u tolikoj mjeri kao pojedinci koji imaju dve kopije PAV-a, cesto nazivane “super-degustatorima”, kojima je pojedina hrana ekstremno gorka.

Istrazivanje je sprovedeno na 175 osoba i naucnici su otkrili da su oni koji imaju dvije kopije PAV-a jeli samo male kolicine lisnatog zelenog povrca, koje je dobro za srce.

“Morate uzeti u obzir kakvog su ukusa stvari ako stvarno zelite da pacijenti prate nutritivne vodice”, rekla je dr Smit ljekarima na sastanku Americke asocijacije za srce.

KOPENHAGEN

Na javnom platou u Kopenhagenu izgradena je valovita povrsina koja predstavlja natkriveni parking za vise od 2.000 bicikala. Plato je osmislila danska arhitektonska kompanija COBE.

Javni park Karen Blixens Plads od 20.000 kvadratnih metara nalazi se u blizini univerziteta, na podrucju blizu grada. Ime je dobio po poznatoj danskoj autorki iz 19. vijeka stoljeca Karen Bliksen i jedan je od najvecih trgova u gradu.

Struktura podsjeca na betonske skoljke, a oblozena je rucno postavljenim plocicama u neutralnim bojama kako bi se podudarala sa spoljnjim izgledom okolnih zgrada.

Oponasajuci okolni valoviti teren, ova suplja betonska brda razbijaju monotoniju trga, a istovremeno vlasnicima bicikala omogucavaju da ne brinu hoce li oni pokisnuti. Stepenice koje se nalaze sa strana brda mogu se koristiti za publiku koja ce pratiti predavanja, koncerte i druge nastupe, a moze primiti 1.000 ljudi.

Parking najvise koriste studenti i zaposleni obliznjeg univerziteta, pise magazin Dezeen.

Danski glavni grad uz Amsterdam predstavlja jedan od gradova izuzetno pogodnih za ugodan zivot biciklista. Vise od 40 posto njegovog stanovnistva na posao putuje biciklom.

TRADICIONALNO ILI MODERNO

Francuski general zaduzen za nadgledanje radova na rekonstrukciji Notr Dama porucio je glavnom arhitekti da mu je “bolje da zatvori usta”.

General Zan Luj Zorzelan i arhitekta Filip Vilno se ne slazu oko toga da li novi vrh tornja na katedrali treba da bude modernog ili srednjevekovnog izgleda, prenosi BBC.

Katedrala Notr Dam u Parizu je izgorjela u aprilu i tada je ostala bez vrha tornja, krova i mnogih artefakata koji su se u njoj nalazili. Predsjednik Makron je postavio rok od pet godina za obnovu.

Mnogi eksperti upozoravaju da je taj cilj veoma ambiciozan, dok je arhitekta ranije rekao da je jedini nacin za obnovu tornja ako izgled bude replika onog koji je izgoreo u pozaru. Medutim, i general i predsjednik smatraju da bi vrh tornja trebalo da ima savremen izgled.