NA AUKCIJI

Par cizama koje je nosio Napoleon Prvi u egzilu na ostrvu Svete Jelene prodat je danas na aukciji u Parizu za 117.208 evra, saopstila je aukcijska kuca koja je organizovala prodaju.

Cizme, zvane “konjicke”, visoke 48 santimetara, od fine crne koze s malom petom, bile su procijenjene na izmedu 50.000 i 80.000 eura.

Tu obucu je general Anri-Gasijen Bertran (1773-1844), koji je bio sa Napoleonom na Svetoj Jeleni, pozajmio vajaru Karlu Maroketiju (1805-1867) dok je radio konjicku skulpturu za Napoleonov grob.

Sin skulptora, baron Maroketi je potom poklonio cizme senatoru Polu Le Ruu (1850-1923). Cizme su od tada ostale u porodici Le Ru.

Napoleon, koji je volio cizme, narucivao ih je od obucara Zaka koji je zivio na Monmartru u Parizu.

Imperator je bio visok 169 santimetara, sto je tada bila cak nesto malo iznad prosjeka visine muskaraca, suprotno engleskoj tadasnjoj propagandi.

Napoleon je nosio obucu koja bi odgovarala danasnjoj velicini izmedu 40 i 41.

REKLAMA U RUSIJI

Suocen sa jacanjem pokreta protiv vakcinacije grad Moskva pribjegao je reklami sa vampirima da prenese poruku o vaznosti imunizacije.

Odjeljenje za zdravstvo ruske prijestonice ove nedjelje je preko interneta objavilo video u kome je glavni heroj jedan vampir, zajedno sa cerkom.

U videu vampir pita ljekara da li njegova cerka moze bez rizika da pije krv nevakcinisane osobe.

Doktor, koji uz opasku da bi bilo dobro da uopste ne pije krv, kaze da je posebno opasno konzumirati hemoglobin nekog ko nije vakcinisan.

“Zato su znaci neki roditelji protiv vakcinacije, da nas sprijece da grizemo njihovu djecu”, zakljucuje tada moskovski Drakula.

Video se zavrsava pozivom da se djeca vakcinisu.

U Rusiji kao i drugdje u Evropi i u SAD raste pokret protiv vakcinisanja.

Vise moskvoskih zvanicnika juce je zatrazilo da se uvede obavezno vakcinisanje. To je nedavno uradila Francuska u borbi protiv pada stope vakcinisanja.

Svjetska zdravstvena organizacija i UN program za djecu Unicef u julu su upozorili da stopa vakcinisanja biljezi zabrinjavajuci pad sirom svijeta. Prije svega vakcinacija protiv malih boginja.

Rusija i tri bivse sovjetske republike – Ukrajina, Kazahstan i Gruzija, su u prvom polugodu 2019. predstavljale 78 odsto slucajeva malih boginja.

Oni koji su protiv vakcinisanja oslanjaju se na lazne naucne studije koje tvrde da postoji veza izmedu vakcinacije i autizma. Jedna proslogodisnja studija americkog Univerziteta Dzordz Vasington utvrdila je da su ruski internet trolovi iza kampanje protiv vakcinacije na drustvenim mrezama u SAD.

U PONUDI SOTBIJA

Okrugle naocare za sunce Dzona Lenona i kazna za parkiranje Ringa Stara, koje je cuvao bivsi vozac “Bitlsa”, bice u ponudi aukcijske kuce Sotbi iduce nedjelje.

Bivsi vozac clanova legendarne britanske grupe, Alan Hering, kaze da je odlucio da se odvoji od ovih predmeta i da sacuva samo “sjecanja”.

Kazna za nepropisno parkiranje u iznosu od dvije funte, ispisana na ime bubnjara grupe u aprilu 1969, danas se procjenjuje na oko 1.500 funti (1.769 eura).

Par ostecenih “lenonki”, tipa naocara koje su bile dio imidza Dzona Lenona od 1960-tih do njegove smrti, zaboravljene na zadnjem sjedistu mercedesa 1968, takode ce se naci na internet aukciji Sotbija.

Onlajn prodaja bice organizovana od 6. do 13. decembra.

CUVANA U RIMU

Drveni fragment za koji katolici vjeruju da je dio Isusove kolijevke, vraca se u Vitlejem nakon sto se u Rimu cuvao 1.400 godina.

Fragment je dio relikvije koja se cuva u rimskoj bazilici Svete Marije Velike.

Kustodija Svete Zemlje, franjevacka provincija koja brine o katolickim interesima i svetim mjestima, saopstila je da je povratak fragmenta “dar” pape Franja.

U Jerusalim ce stici u petak, pa ce tim povodom biti organizovana i velika povorka.

U subotu ce je odnijeti u Vitlejem, po vjerovanju Isusovo rodno mjesto, i bice trajno izlozena u franjevackoj crkvi svete Katarine, smjestne uz baziliku Isusuovog rodenja.

Relikviju je jerusalimski patrijarh sveti Sofronije darovao papi Teodoru sredinom sedmog vijeka.

BELGIJSKI VUNDERKIND

Devetogodisnji djecak iz Belgije Lorens Simons sprema se da u decembru diplomira na holandskom univerzitetu, a nakon toga, kako otkriva, malo ce “prouciti medicinu”.

Doktorske studije, ipak, nece zapocinjati dok se dobro ne odmori. Tesla mu je uzor i voleo bi da u sopstvenoj laboratoriji stvori vjestacke organe, a zatim i cijelo ljudsko tijelo.

Dok mazi stene, Loren Simons izgleda kao i svaki drugi devetogodisnjak. Medutim, onda pocinje da opisuje kako njegov rad na univerzitetu u Holandiji podrazumijeva razvoj kompjuterskog kola koje ce replicirati dio mozga, pise Vasington post.

“Pokusavamo da povezemo neurone da bismo mogli da pratimo reakcije na lijek u odredenom dijelu mozga”, prica malisan, objasnjavajuci projekat u kojem se kombinuju saznanja biomedicine i elektrotehnike.

Belgijsko cudo od djeteta na putu je da postane najmlada osoba u svijetu koja je zavrsila fakultet. To ce se desiti ukoliko Loren sljedeceg mjeseca bude polozio sve sto je neophodno za zavrsetak elektrotehnickog odsjeka Univerziteta u Ajndhovenu.

Loren je roden u Belgiji, ali zivi u Holandiji. Srednju skolu zavrsio je za jednu godinu, a trogodisnje studije, ukoliko sve bude islo po planu, zavrsice za samo devet mjeseci.

“Svi profesori su odusevljeni sto Lorena imaju za studenta, a za sve nas to je jedinstvena situacija, jer je on najmladi student kojeg smo ikada imali”, objasnio je Sjoerd Hulshof sa Univerziteta u Ajndhovenu.

Kada nije na fakultetu, otkriva, Loren seta psa, igra video-igre i objavljuje fotografije na Instagramu.

Inspirisan srpsko-americkim pronalazacem Nikolom Teslom, djecak planira da istrazi polje vjestackih organa i mogucnost razvoja citavog vjestackog tijela u svojoj laboratoriji.

Ponude sa univerziteta iz svih krajeva planete pljuste. Zapad SAD trenutno prednjaci medu destinacijama, a roditelji pokusavaju da pomognu Lorenu da donese odluku.
Djecakov otac, Aleksandar Simons, ne usuduje se da nagada sta sve buducnost moze da donese Lorenu – sve pretpostavke rasprsle su se kao baloni od sapunice.

“Nema zurbe. On se sada igra sa obrazovanjem. Zabavlja se kao na igralistu i mi nemamo nista protiv toga”, zakljucio je ponosni otac.

Trenutni najmladi diplomac je Amerikanac Majkl Karni koji je u junu 1994. godine do univerzitetske diplome dosao sa 10 godina i cetiri mjeseca, navodi se u Ginisovoj knjizi rekorda.

VIJEK OD RAZVODA

Brak izmedu Mileve Maric i Alberta Ajnstajna jedna je od najtuznijih prica iz svijeta nauke. Ove godine navrsilo se tacno 100 godina otkako je brak briljantne matematicarke i briljantnog teorijskog fizicara okoncan razvodom.

U to vrijeme oni su vec pet godina ziveli odvojeno, tako da je bila rijec o zakonskoj formalnosti, a kako su izgledali nekoliko mjeseci na pocetku tog razdoblja izmedu njih dvoje, o tome danas svjedoci zaprepascujuci dokument. Na stranu romansa njih dvoje na pocetku njihove veze, na stranu i nedavna ekranizacija o njih dvoje koja je precutala mozda i najsramotniji dio Ajnstajnovog zivota. Njegovo pismo njoj u Berlinu 18. jula 1914. brutalan je istorijski dokument o muskoj sovinistickoj tradiciji zapadne civilizacije koja je u 20. vijeku navodno postala do kraja prosvecena.

Mileva i Albert, kad su se tek upoznali, tretirali su jedno drugo s puno paznje – sve dok Albert nije ostao jedini u porodici koji je zaradivao. Ona je u braku s njim imala troje djece, a pismo joj je napisao kad je vec bio u ljubavnoj vezi sa svojom rodakom Elsom, s kojom se naposljetku i ozenio.

U tom pismu Albert je Milevu tretirao gore od sluzavke, trazio je sve, a davao skoro nista, zeni koja mu je, kad su se upoznali na Politehnickom fakultetu u Cirihu, puno pomagala kao jako nadarena matematicarka.

U Albertovom pismu nekoliko godina kasnije, medutim, stoji cak i ovakva recenica: “Prestaces mi se obracati ako ja to zatrazim.”

U Svajcarskoj je morala da studira zato sto u dobu kad je zapocinjao 20. vijek u Evropi, industrijski naprednom i prosvecenom kontinentu, nigdje drugdje nisu na tehnickim fakultetima primali zene. Mileva je, inace, bila – ako ne ravna po svojoj genijalnosti iz matematike u odnosu na njegovu genijalnost iz fizike – onda bez sumnje organizovanija i sredenija u svom naucnom proucavanju od njega. I na kraju ta ostroumna, vrijedna, analiticna Vojvodanka, briljantan student – nije zavrsila fakultet.

Ostala je trudna s Albertom Ajnstanom prije braka. Ni tada nije htjela da mu pravi probleme. Covjeku kojega je voljela bezrezervno, koliko on nju nije, nakratko se makla s puta, jer po svojoj neformalnosti nije bio na bas najboljem glasu, pa je otisla da rodi na imanje u Vojvodini, gdje su je roditelji sakrili u tim trenucima. Pa je rodila. Pa je, iz nerazasnjenih okolnosti, napustila svoju djevojcicu i otputovala Albertu u Svicarsku.

To sto je djevojcica uskoro oboljela i umrla proganjalo ju je do kraja zivota. On je za to vrijeme radio na razvoju svoje karijere, profesure, borio se sa svijetom koji ni prema njemu nije bio uvijek najblazi.

Samo, do trenutka kad je Mileva bez diplome, s bolnim sjecanjem na cerku Lieserl i dva sina za koja se trebalo brinuti, postala turobna domacica, Albert je svoj privatni zivot poceo da obogacuje naplacivanjem svoje popularnosti kod mladih, slobodnih, veselih zena.

Imala je 44 godine kad su se razveli, kad je gospoda Ajnstajn postala Elsa Lovental. Dvije godine poslije barem joj je pripao, kao njegovoj bivsoj supruzi, pravedni dio novcanog iznosa za njegovu Nobelovu nagradu, sto joj je pomoglo u brizi o njihovom tesko bolesnom najmladem sinu Romanu.

“Brinucete da moja odjeca i ves budu u redu; da cu u svojoj sobi redovno primati tri obroka; da ce moja spavaca soba i radna soba biti uredno odrzavane, a posebno da ce moj radni sto biti samo za moju upotrebu. “

“Odreci cete se svih privatnih odnosa sa mnom, osim onoliko koliko budu neophodni iz drustvenih razloga. Konkretno, odreci cete se: moga sjedenja uz vas kod kuce; mojih izlazaka ili putovanja s vama.”

“Postovacete sljedece tacke svog odnosa sa mnom: od mene necete ocekivati nikakvu intimnost, niti cete mi na bilo koji nacin prilaziti; prestacete razgovarati sa mnom ako to zatrazim; napusticete moju spavacu ili radnu sobu bez protivljenja ako to zatrazim.”

“Necete me omalovazavati pred nasom djecom, bilo rijecima ili ponasanjem”, sve to trazio je od nje covek koji je, u preostalom dijelu svog zivota inace bio izrazito racionalna, covjekoljubiva osoba, mirotvorac, druzeljubiv i duhovit.

Mileva Maric pristala je na zahtjeve. Ali za jednu zenu poput nje, nekoliko mjeseci takvog odnosa bilo je previse. Povela je sa sobom njihove sinove i odselila iz Berlina.

FRANCUSKA

Francuski farmer Nikola Bardi morace da plati kaznu od 8.000 eura zbog “nesnosnog smrada” svojih krava, nakon sto se oko tog pitanja 10 godina sudio sa komsijom.

Francuski sud je u presudi naveo da je Bardi drzao stogove sijena “maltene ispod kuhinjskog prozora svog komsije”.

Time je zavrsena Bardijeva desetogodisnja pravna borba sa komsijom, koji ga je tuzio za “nekomsijsko ponasanje”, zbog nacina na koji je brinuo o kravama.

Komsija je tvrdio da je Bardi drzao krave u nelegalnoj zgradi u blizini granice dva imanja.

Zalili su se i na gomilanje bala sijena, koje su izazivale “snazan i iritantan miris”.

Slucaj je dospio do Kasacionog suda, najvise instance za gradanske zalbe u Francuskoj, gdje je presudeno da je Bardi kriv za “nenormalan komsijski poremecaj”, prenosi Gardijan.

Sudija je u presudi priznao da nije neobicno da se sa farmi siri neprijatan miris, ali je proglasio Bardija krivim zbog blizine stale komsijskoj kuci.

Bardiju je nalozeno da plati 6.000 eura odstete i jos 2.000 eura za sudske troskove, a morace i da premjesti stalu.

“To je glupost koja je dostigla krajnje granice”, rekao je Bardi lokalnim medijima i dodao da je vec potrosio 10.000 eura tokom pravne borbe.

Bardijeva porodica vec sest generacija uzgaja stoku u mjestu Lakapel-Viskamp na jugu Francuske.

Slucaj je podigao tenzije izmedu ruralne i urbane Francuske, a 12.000 ljudi je potpisalo peticiju u znak podrske Bardiju.

KALIFIORNIJA

Kalifornijska policija objavila je video oslobadanja medvjeda koji je uspio da se zakljuca u automobilu, prenose lokalni mediji.

Vlasnik vozila ostavio je prosle sedmice automobil otkljucan na podrucju jezera Taho.

“Medvjed je usao u vozilo i nakon toga nije vise uspio da izade. Na srecu, policajci su uspjeli da ga oslobode, ali je medvjed prije toga poprilicno demolirao unutrasnjost vozila”, navela je policija na svom Fejsbuk profilu.

Kancelarija serifa porucio je da bi video trebalo da sluzi kao podsjetnik da vrata vozila moraju da se zakljucavaju i da se hrana ne smije da ostavlja tako da privlaci zivotinjski svijet.

AUSTRALIJA

U Australiji vladaju rekordni pozari i susa, a populacija koala se smanjuje kao i njihovo staniste, zbog cega se smatraju “funkcionalno istrijebljenim”.

Predsjednica Australske fondacije za koale Debora Tabart procjenjuje da je u pozarima stradalo vise od 1.000 koala te da je oko 80 posto njihovog stanista unisteno.

Nedavni pozari u kombinaciji sa susom i unistavanjem suma je dovelo do “funkcionalnog istrebljenja” koala, tvrde eksperti.

Ovaj termin se koristi kada populacija postane toliko ogranicena da vise nema znacajnu ulogu u ekosistemu i kada vise nije odrziva. Iako se koale razmnozavaju, njihov ograniceni broj ih cini dugorocno neodrzivim, a ovakve vrste su veoma podlozne bolestima.

Unistavanje suma i pozari unistavaju glavni izvor hrane za koale, a to je eukaliptus. Odrasla koala dnevno pojede oko kilogram lisca eukaliptusa. Iako eukaliptus ponovo naraste nakon pozara, za to su potrebni mjeseci, a koale ostaju bez izvora hrane, gladuju i uginu.

Mnogi od australskih vlasti traze uvodenje zakona koji je napisan 2016. godine, a koji nikad nije usvojen. Taj zakon je osmisljen da stiti staniste koala i zastiti ih od lova.

U posljednje vrijeme su povecane donacije za pomoc pri hospitalizaciji koala povrijedenih u pozarima. Port Macquarie bolnica za koale je putem Go Fund Me servisa prikupila 1,33 miliona dolara od 30.000 donatora. Jedan od ciljeva je napraviti stanice s pitkom vodom za koale u predjelima koji su unisteni tokom pozara.

SKUPO ODRZAVANJE

Gotovo 1.500 dvoraca moglo bi se naci u prodaji sirom Francuske, objavio je list Le Figaro, pozivajuci se na strucnjake i specijalizirane trgovce nekretninama.

Nekada su se dvorci aristokratskih porodica prenosili s generacije na generaciju, ali moderni se vlasnici svojih imanja rjesavaju mnogo prije.

“Vrijeme vlasnistva dvorca spustilo se na osam godina u prosjeku”, kaze Olivier de Lorgeril, celnik udruzenjna vlasnika.

Ono sto bi potencijalne kupce moglo obeshrabriti visoki su troskovi odrzavanja dvoraca, od njihovih kamenih podruma do bajkovitih tornjeva.

Le Figaro dodaje da vjerovatno nece biti problem pronaci kupce za skupe dvorce oko Pariza, ali da bi to mogao biti problem za izolovane ruralne zamkove.