JOVANOVIĆ

Nije sporno svešteno zakonodavstvo iskonske Kristove crkve već imperijalne ambicije Srbije i necrkveno djelovanje njene Srpske pravoslavne crkve (SPC), jer to je de facto Crkva Srbije ocijenio je analitičar, istraživač Vladimir Jovanović.

On je to kazao komentarišući odgovor poglavara SPC u Crnoj Gori mitropolita Amfilohija predsjedniku Vlade Dušku Markoviću na poziv da sjednu za sto i razgovaraju o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti.

Mitropolit crnogorsko-primorski u načelu je prihvatio poziv premijera, ali i bio izričit da SPC neće prihvatiti Zakon bez temeljnih izmjena.

“Irinej Gavrilović i njegov Sinod SPC se u Srbiji nominalno drže zavještanja Sv. Jovan Zlatoustog, da je „dužnost episkopa pokoravanje državnoj vlasti” (Chrysost, hom. 21,1). No, Amfilohije ovdje poziva: „Dolje Vlada”! I dobija aplauze sabraće iz Beograda”, podsjeća Jovanović.

Ukoliko Amfiohije sada tvrdi da Zakon “negira i likvidira viševjekovni neprekinuti istorijski kontinuitet pravnog subjektiviteta i imovinska prava prvenstveno naše Crkve”, on bi, kategoričan je Jovanović, makar za javnost, morao da dokaže taj kontinuitet navodeći bar jedan provjerljivi izvor.

“Amfilohije, niti bilo koji autoritet iz SPC, još nijesu predočili utemeljenje svojih tvrdnji da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti sporan sa stanovišta crkveno-kanonskoga i običajnoga prava Istočno-pravoslavne crkve. To je prethodni, a prema mom mišljenju i najvažniji uslov za eventualno osporavanje Zakona, osobito za kvalifikaciju daj e on “anticrkveni“. Da postoji takva odredba u Zakonu, ja bih prvi bio protiv ovoga Zakona”, kategoričan je Jovanović.

U nomokanonu ili sveštenome ustavu (krmčiji) Istočno-pravoslavne crkve, objašnjava on, dopušta se vlasništvo države nad sakralnim objektima.

“To je i milenijumska eklisiološka praksa, takođe i u praksa Crkve u Crnoj Gori. Prema učenju Crkve, država je takođe Božja ustanova, a svaka vlast je od Boga. Jer, „neka znadu živi, da Višnji vlada carstvom ljudskim, i daje ga kome hoće” (Dan. 4,17; 5,21)”, ističe Jovanović.

Crkvom se, kaže, upravlja po nomokanonu, a ne po nečijem voluntarizmu.

“Po nomokanonu država je takođe subjekt crkvenoga prava. Nomokanon dopušta da crkve i manastiri mogu biti u vlasništvu države takvu situaciju, na primjer, imamo u Rusiji ili u Grčkoj. I sad, šta je sporno da to bude i u Crnoj Gori, osobito ako je tako bilo za doba Crnojevića ili Petrovića-Negoša”, pita Jovanović.

Konstatuje da „nije sporno svešteno zakonodavstvo iskonske Hristove crkve već imperijalne ambicije Srbije i necrkveno djelovanje njene SPC, jer to je de facto Crkva Srbije”.

“Irinej Gavrilović i njegov Sinod SPC se u Srbiji nominalno drže zavještanja Sv. Jovan Zlatoustog, da je „dužnost episkopa pokoravanje državnoj vlasti” (Chrysost, hom. 21,1). No, Amfilohije ovdje poziva: “dolje vlada”! I dobija aplauze sabraće iz Beograda! Ukoliko Amfiohije sada tvrdi da Zakon „negira i likvidira viševjekovni neprekinuti istorijski kontinuitet pravnog subjektiviteta i imovinska prava prvenstveno naše Crkve”, on bi, makar za javnost, morao da dokaže taj kontinuitet navodeći bar jedan provjerljivi izvor. Od kad postoji njegova Mitropolija crnogorsko-primorska”, naglašava Jovanović.

Ne da ne postoji vijekovima, navodi on, nego je osnovana 24. novembra 1931. godine i svega sedam godina je ta eparhija starija od Amfilohija.

“SPC je nešto starija: osnovana je 17. juna 1920. a tek dvije godine docnije je priznata za kanonsku. To su činjenice imamo osnvačke akte i SPC i Amfilohijeve eparhije i tomos izz 1922. godine”, kaže Jovanović.

Amfilohije se u jučerašnjem pismu, dodaje on, opet netačno predstavlja u svojstvu „arhiepiskopa cetinjskog mitropolita crnogorsko-primorskog i egzarha Najsvetijeg Trona Pećkoga”.

“Takva titula ne postoji, čak ni u Ustavu SPC. Sinod ili Sabor Crkve Srbije ga nikad tako ne titulišu može se i to provjeriti. Sinod SPC, prije par dana, upravo tako ga nije u svom saopštenju titulisao, već samo mitropolit crnogorsko-primorski. Nakon zasijedanja Sinoda u „proširenom sastavu” navodi se da su „razmatrani pravni koraci koji će, uz saglasnost Sinoda sa Patrijarhom na čelu, biti preduzeti pred Ustavnim sudom Crne Gore”, podsjeća Jovanović.

Ističe da je bitna činjenica da o svakom potezu Amfilohija mora konačnu riječ dati Sinod ili Sabor u Beogradu.

“Amfilohije je samo jedan od četrdesetak arhijereja SPC bez ikakve posebne autonomije. U Crnoj Gori Amfilohiju pridaju značaj koji on nema unutar SPC. Možda se radi o nečemu o čemu se spekuliše ohrabrivanju ambicija Amfilohija da se odvoji od Beogradske patrijaršije? Ali, Amfiiohije je zavisan od Beograda. Ukoliko se, po procjeni tamošnjih crkvenih vlasti, na bilo koji način ogriješi o SPC, biće izložen sankcijama: lišiće ga katedre, možda i raščiniti. Kako su ga postavili na Cetinje, tako ga mogu i maci. Isto tako, podrška njegovim “litijama“ zavisi od mobilizacije svih resursa ovdašnje srpske i proruske opozicije, od finansijske, medijske i druge podrške iz inostranstva i od ovdašnjih filijala centara moći van Crne Gore”, zaključuje Jovanović.

VUKOVIĆ

Vladajuća struktura ne gubi entuzijazam da s ostalim parlamentarnim subjektima iz opozicije dovrši dijalog o izbornom zakonodavstvu. Vrata za razgovor su otvorena. Na njima je izbor, kazao je Miodrag Vuković, poslanik DPS-a, poručujući da je vladajuća koalicija u parlamentu i ne može pristati da joj se kao alternativni prostor za djelovanje nude ulica i molebani.

Na pitanje ima li prostora za priču o izbornom zakonodavstvu u ovom političkom trenutku, kada su vlast i opozicija potpuno podijeljeni zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, Vuković kaže da ima.

“Ima i uvijek je bilo. Crnogorski parlamentarizam je dovoljno zreo, a i demokratija do sada praktikovana, preciznije demokratske parlamentarne procedure i oko ovih i oko drugih važnih kardinalnih pitanja razvoja države, to potvrđuju. Na nivou odnosa političkih snaga u sadašnjem sazivu parlamenta nesumnjivo je potvrđeno da vladajuća struktura ne gubi entuzijazam da s ostalim parlamentarnim subjektima iz parlamentarne opozicije, naravno nastavi i dovrši parlamentarni dijalog i o ovim pitanjima. Inicijativa postoji. Vrata za razgovor su otvorena. Na drugima je izbor. Ili će prihvatiti da se vrate dijalogu u instituciji ili će nastaviti da forsiraju krivu drinu, koristeći van institucija situaciju koju su i sami dobrano isprovocirali da bi, u konačnom, blokirali i samu mogućnost takvog rada”, kazao je Vuković za Pobjedu.

On je istakao da se pokazalo da je društvo i dalje podijeljeno, da su vlast i opozicija za mnoge u nepremostivoj, pa i parlamentarnoj instanci, a posebno da je verbalna konfrontacija oko suštine i poruka Zakona o slobodi vjeroispovijesti više nego očigledna.

“Ima prostora za priču o boljem izbornom zakonodavstvu. Tim prije što je parlamentarna većina, u trećoj fazi u prethodne četiri godine razgovora o ovim važnim pitanjima, na tekstove izbornih zakona u kojima su sadržani njeni promišljeni i oblikovani, a provjereni i utemeljeni stavovi kako isto treba da izgleda i bude demokratsko i doprinese podizanju izbornih uslova, kvaliteta izborne infrastrukture, a samim tim kompletnog izbornog ambijenta, prihvatila i ugradila na proceduralno moguć način krajem godine i sugestije jednog dijela parlamentarne opozicije, ali prije svega korektne stavove predstavnika akademske zajednice i relevantnih nevladinih organizacija”, podsjetio je Vuković.

Prema njegovim riječima, izborno zakonodavstvo moguće je doraditi u izbornoj godini.

“Ušli smo u zakonom određenu izbornu godinu. Praksa je da se u njoj normativni, pa i drugi uslovi ne mijenjaju, bar ne radikalno. Ali, ima i mišljenja da do raspisivanja izbora postoji mogućnost da se radi na doradi, pa samim tim vjerovatno i poboljšanju postojeće izborne legislative”, kaže Miodrag Vuković.

On je, međutim, istakao da vladajuća koalicija teško može preuzeti odgovornost da to uradi i u ovoj godini „umjesto odsutnih parlamentarnih stranaka”.

“DPS i drugi koalicioni partneri, svjesni svoje, nije grubo, istorijske odgovornosti, a ubijeđeni da je to jedini put, čekaju partnera za razgovor. Ali, parafraziraću Indiru Gandi i reći, nikada niko se nije uspio rukovati, dakle razgovarati, s onima koji umjesto ispružene ruke pružaju stisnutu pesnicu i odašilju informaciju da za razgovor nijesu raspoloženi jer imaju sasvim druge, a pokazalo se, anticrnogorske i antidemokratske prioritete”, kazao je Vuković.

Na pitanje da li će i kada DPS zvanično uputiti poziv za razgovor o izbornom zakonodavstvu, Vuković je rekao da nema tu informaciju, ali da je poziv „odavno otvoren da nastavimo i dovršimo razgovor o ovim pitanjima”.

“Pokazaće naredni dani. Bolje je razgovarati stotinu godina, nego provocirati sukobe, pa makar i verbalne koji bi trajali samo jedan dan”, kazao je Vuković.

On je, na pitanje koji format razgovora bi bio najprihvatljiviji, rekao da „svi oblici dijaloga, prije svega u instituciji, u ovom slučaju parlamentu, u okviru njegovih nadležnih radnih tijela kao što je matični odbor, za ova pitanja su mogući”.