Najvise omega-3 kisjelina u ribama s masnim tkivom
JEDITE ZDRAVO
Ljekari kazu da redovno konzumiranje ribe moze smanjiti rizik od srcanog udara, mozdanog udara i poremecaja metabolizma lipida – stetnog nakupljanja masti i materija slicnih mastima u organizmu, a istovremeno blagotvorno djeluje na nivo holesterola.
Korisne masti iz ribljeg ulja imaju visestruke prehrambene prednosti zbog kojih se u ishranu isplati ukljuciti nesto lososa ili haringe, smatraju clanovi Njemackog udruzenja za ishranu (DGE) koji sedmicno preporucuju konzumaciju jedne do dvije porcija ribe.
Konzumacija ribe doprinosi zdravlju srca zahvaljujuci dvijema omega-3 masnim kiselinama iz ribljeg ulja: dokozaheksaenskoj kiselini (DHA) i eikosapentaenskoj kiselini (EPA). Ove polinezasicene masti pronalazimo uglavnom u ribi s masnim tkivom.
Ribe s niskim udjelom masti su bakalar, list i skarpina, koje na 100 grama sadrze izmedu 280 i 840 miligrama omega-3, dok je u masnim ribama poput lososa, skuse i haringe ima puno vise.
“Zavisno od kolicine masti, 100 grama haringe opskrbljuje organizam s 2.000 do 3.000 miligrama EPA i DHA”, kaze portparolka DGE-a Antje Gal. Prema aktuelnim podacima samo 250 miligrama EPA i DHA dnevno ima pozitivan zdravstveni ucinak.
Ostale masne ribe, kod kojih udio ribljeg ulja cini vise od 10 posto su jegulje, papaline i atlantski iverak.
Vrste ribe s umjereno visokim udjelom ribljeg ulja (2 do 10 posto) su grgec, pastrmka i saran.
Fileti riba bogatih masnim tkivom sadrze i visoke kolicine vitamina A i D, kaze Ute Sreder iz Centra za ishranu koji deluje pri njemackom Institutu Max Rubner, ali i visoke koncentracije nijacina (vitamina B3) te vitamina B6 i B12. Isto vazi za esencijalne minerale u tragovima, selen i jod.
“U poredenju sa slatkovodnom ribom, morska riba je bogata jodom, pa se prosjecna dnevna potreba za tim mikroelementom moze zadovoljiti obrokom od 150 grama morske ribe”, kaze Sreder, napominjuci da su dobri izvori joda i bakalar, skusa, kao i riba list.
U crvenom misicu riba nalazi se veca koncentracija vitamina i mikronutrijenata nego u bijelom misicu. Ribe s vecom crvenom misicnom masom su haringa, skusa, sardina i tuna.
Bijeli misici kod riba kontrahuju se anaerobno, pa za energiju koriste glukozu, dok se crveni misici kontrahiraju aerobno, pa za energiju koriste masti.
Tuna, zajedno s iglunom, bakalarom, stukom i oslicem moze sadrzati relativno visoke nivoe zive, ali to vas ne bi smjelo da sprecava u tome da konzumirate ove vrste ribe.
“Ako sedmicno jedete jednu ili dvije porcije ribe, zdravstvena korist nadmasice sve stetne ucinke od moguce kontaminacije zivom ili drugim toksicnim materijama”, istice Gal.
0 comments