"Cekajuci Godoa" na Velikoj sceni
U CNP-U
Predstava “Cekajuci Godoa” bice izvedena veceras u 20 sati na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorista.
Beketovu dramu rezirao je Diego de Brea koji potpisuje i scenografiju, Jelena Susanj je radila jezicku adaptaciju, saradnica na scenografiji je Ivanka Vana Prelevic, kostimografkinja Olivera Dragojevic a izvrsna producentkinja Nela Otasevic.
U predstavi igraju: Srdan Grahovac, Stevan Radusinovic, Nada Vukcevic, Dragan Racic i Petar Vlahovic.
Reditelj Diego de Brea o predstavi:
Beketov covjek, sav skrhan i bespomocan, luta dezorijentisan po tamnoj i zamracenoj zemlji bez svijetla i bez nade, bez ljubavi i bez srca. Pun je metafizicke tjeskobe i beznada. Sam, izgubljen, prepun pitanja bez odgovora o smislu i posljednjem uzroku. S druge strane, njegov tragicni osjecaj zivota i vlastite sudbine, njegova otvorenost ka beskonacnosti i ceznja za vjecnoscu, stavlja ga pred osnovno pitanje zivota: Da li je dusa besmrtna? I, da li Bog postoji ili ne? Koja strana ce prevagnuti? Razum ne moze definitivno nista razjasniti. Treba se kladiti. To nije dobrovoljno, tamo ste ukrcani.
Dakle, sta cete izabrati? Mozete da izgubite dvije stvari, istinu i dobrotu, i rizikujete dvije stvari, svoju pamet i svoju volju, svoje saznanje i svoju srecu, a vasa priroda ne moze izbjeci dvoje, gresku i nesrecu. Vas razum nije nista vise pogoden bilo da izaberete jedno ili drugo. A vasa sreca? Izvagajmo dobitak i gubitak ako uzmemo Boga. Ako budete dobili, dobijate sve, a ako izgubite, ne gubite nista.
Kladite se, dakle, da postoji, bez oklijevanja. Zbog toga, covjek koji je prinuden da igra, mora da okrece leda razumu, kako bi mogao da sacuva zivot. Tamo gdje vise nema nade, ostaje vjera, ta beskonacna kategorija koja nam poklanja jedini, pravi smisao. A vjera nije stvar razuma, prije bi se reklo da je stvar srca. Nesto slicno je i sa Bogom. I njega, Boga dakle, osjeca samo srce, ne i razum. Kako je daleko, beskonacno daleko od spoznaje Boga do ljubavi prema njemu! Boga poznaju dvije vrste ljudi: oni, koji su poniznog srca i svida im se slabost i skromnost, i oni, koji imaju dovoljno duhovnosti, da spoznaju istinu, koliko god im ona bila neprijatna”.
0 comments