U Crnoj Gori briga o psima na niskom nivou
Od osam formiranih, nijedno skloniste u potpunosti ne ispunjava zakonske standarde i dobrobit pasa u mnogima je i dalje na niskom nivou, glavni je zakljucak izvjestaja
Ni jedanaest godina od usvajanja Zakona o zastiti dobrobiti zivotinja, sve lokalne samouprave nijesu uspostavile sklonista za zbrinjavanje napustenih zivotinja.
Od osam formiranih, nijedno skloniste u potpunosti ne ispunjava zakonske standarde i dobrobit pasa u mnogima je i dalje na niskom nivou, glavni je zakljucak izvjestaja o izazovima i mogucnostima u zastiti dobrobiti zivotinja nevladinih organizacija “Korina”, “Prijatelji pasa” i “Mreza za zivotinje”.
Autorke Tijana Kovacevic i Fiona Sawney, pored ostalog, navode da samo dva od osam sklonista imaju sve neophodne i prostorije propisane pravilima. Dodaju da znatan broj njih ne obezbjeduje redovnu i/ili odgovarajuci veterinarsku njegu, te da u mnogim sklonistima psima nije dozvoljeno da redovno ili uopste obavljaju fizicke aktivnosti, da su smjesteni u kavezima koji su suvise mali, prljavi i nisu zasticeni od ekstremnih vremenskih prilika.
Prema Zakonu o zastiti dobrobiti zivotinja koji je stupio na snagu jos 2008, sve lokalne samouprave su bile u obavezi da obezbijede smjestaj za napustene zivotinje. Sklonisa su osnovana samo u Beranama, Budvi, Herceg Novom, Niksicu, Pljevljima, Podgorici, Ulcinju, te zajednicko za Kotor i Tivat.
Iako i pravilnik o uslovima koje treba da ispunjavaju pansioni ili sklonista predvida da budu udaljena od naseljenog mjesta, autorke izvjestaja navode da su neka udaljena i vise od 20 kilometara, sto vide kao prepreku za posjetioce – volontere, ali i potencijalne udomitelje.
Neka sklonista se nalaze i na velikim nadmorskim visinama, gdje vlada planinska klima, sto autorke vide kao otezavavajucu okolnost za fizicki pristup tokom jeseni i zime. Zivotinje su u takvim sklonistima ujedno izlozene vjetru, kisi, snijegu i niskim temperaturama.
Autorke stoga preporucuju da se uradi revizija pravila i da nova sklonista ne budu vise od pet kilometara udaljena od naseljenih mjesta i dodaju da bi trebalo da budu na lokacijama koje su povezane sa linijama gradskog prevoza.
Smjestajne prostorije u samo tri sklonista ispunjavaju standarde, a autorke navode da su u nekima zatekle i vezane pse, u kucicama koje su umrljane fekalijama.
“Dok su psi jeli izmet”, pise u dokumentu.
Problematicnim smatraju i sto samo jedno skloniste ima poseban smjestaj za stenad, dok se u ostalima krecu slobodno, ili se mijesaju sa drugim psima uz rizik da budu napadnuti ili zarazeni.
Zbog losih higijenskih uslova, preporucuju pojacan inspekcijski nadzor – minimum cetiri posjete po sklonistu godisnje.
U izvjestaju se navodi i da se lesevi zivotinja u vecini sklonista odlazu u otvorenim jamama, koje se zatrpavaju krecom, ili na gradskim deponijama.
“Samo dva sklonista imaju objekte za hladenje tijela mrtvih pasa. To je zabrinjavajuce jer moze dovesti do sirenja bolesti medu zivotinjama i ljudima”, pise u izvjestaju.
Dodaju i da u vecini sklonista psi imaju zajednicke posude, ili se hrana stavlja direktno na povrsinu gdje obavljaju nuzdu.
Autorke tvrde da su u jednom sklonistu naisle na pisani podatak da je radnik uz saglasnost upravnika iz sklonista iznosio dzakove granula namijenjene psima.
Autorke su navele i da bi inspekcijski izvjestaji trebalo da budu javno dostupni, sa jasno navedenim zakljuccima za otklanjanje nepravilnosti i kaznama za nepostupanje.
0 comments