Kada je prije osam godina promovisao svoj prvi singl i spot “Muza”, Slavko Kalezic je ustanovio sebe kao multimedijalnog umjetnika, a sve ono sto je pokazao te veceri bilo je prisutno i sinoc u podgorickom hotelu Ramada, gdje je predstavio svoj multimedijalni projekat “Moja istina”, svojevrsnu adaptaciju svoje istoimene autobiografske knjige.

Kao i prije osam godina, ali sad na vecem produkcijskom nivou, Kalezic je izveo svoje pjesme medu kojima su se nasle dvije nove, uz prateci video sadrzaj, koreografiju i monologe izmedu numera u kabaretskom stilu.

Bio je to njegov umjetnicki manifest, u koji je uklopio sve ono sto zna i voli da radi, od ljubavi prema glumi do zelje da svoje nastupe koliko je moguce priblizi stadionskim performansima svojih muzickih uzora poput Bijonse, izmamvsi osmijehe prisutnih i ovacije na kraju, uz duplu porciju aplauza.

“Uvijek sam znao da sam stvoren za nesto vise”, porucio je Kalezic sa bine na kojoj se nasao u crno-narandzastom kostimu, ovaj put bez slavne pletenice na glavi.

Podgorickom umjetniku nikad nije falilo samopouzdanja u javnim nastupima.

Moze da zvuci prepotentno kada, kao sinoc, sebe opisuje kao “zrtvu preko koje se prelamaju koplja za bolje”, tvrdeci da “samo izuzetno inteligentni ljudi mogu da ga razumiju”, ali je Kalezic neko ko svoj posao shvata vrlo ozbiljno i ko je sposoban da duboko podijeli publiku, ali i natjera svakoga da ima misljenje o tome sto radi.

U periodu kada je pop scena u Crnoj Gori zivahna koliko i grobnica Tutankamona, on je tu jedan od rijetkih koji je sposoban da uzburka duhove, cega je svjestan i uziva u tome.

Tako je nakon izvodenja pjesama “El Ritmo”, “Ljuljaj me njezno” i evrovizijske “Space” uslijedila premijera nove “Love Letter” (u prevodu – ljubavno pismo), za koju je porucio da je njegov odgovor na sve negativne komentare koje je izazvao.

Sa onima koji ga ne vole obracunao se i u jednom od svojih monologa, a nije stedio ni svoje kolege, “umjetnike praznih dusa” koji se, kako rece, kompromituju radi materijalnih dobiti.

Medu pricama koje je servirao sa bine nasao se i triler o tome kako je zakasnio na let za Stokholm, gdje je imao nastup, zbog neimenovanog saputnika koji se prezderavao.

Prikazan je snimak njegovog ucesca u britanskom X Factoru, dotakao se i Evrovizije za koju je kazao da mu je donijela sve, a vrhunac je ostavio za kraj kada je pjesmu posvetio “heroini svog vremena, zeni lavljeg srca i istancane duse” – svojoj majci.

Balada koju je izveo, ovaj put u novom kostimu, vjerovatno je i najzrelija pjesma do sad u njegovom opusu, kojom je rasplakao mnoge od prisutnih.