PRIJE 26 GODINA

Histerija 17. novembra, jedna nevjerovatna noc 1993. U ovih sest minuta se vidi sve, sve prokletstvo i destrukcija francuskog fudbala iz koje su mislili da se nece nikad oporaviti.

Kad se povukao Platini 1987. i otisla zlatna generacija poznata kao “Quatre magic”, sta se desilo? Nisu ni otisli na Euro 1988. ni na Mundijal 1990, jesu i to 100% ucinkom na Euro 1992. ali na njemu krahirali, i odlazak na Mundijal 1994 je bio apsolutni imperativ, izlazak iz tunela, promo nove generacije. Slavni Platini je podnio ostavku nakon Eura 1992, a naslijedio ga je njegov pomocnik Zerar Ulije, na zahtjev Platinija, iako je savez bio vise za Arsena Vengera koji je pravio cuda sa Monakom, stvarao igrace.

I Ulije i Venger su se inspirisali Sakijevim Milanom, dolazili ushiceni na treninge u Milanelu tih godina. Krenuo je Ulije ruznim porazom 2:0 u Sofiji, a onda niz trijumfa na krilima Zlatne lopte Papena koji je presao u veliki Milan. Sve je islo, dva kola prije kraja dosta im je bio jedan jedini bod, a oba meca u Parizu! I onda se desio taj oktobarski sok, 2:3 protiv otpisanog Izraela, iako su golovima majstora PSZ-a Zinole poveli 2:1! Neobjasnjiv poraz, gol primljen u 89. minutu, Svedani prvi, a Francuzi ostali da rjesavaju posljednje noci sa Bugarima, ali opet u Parizu i opet im je bio dosta i remi. Ulije je igrao sa Blanom i Desaijem nazad (Desaji upravo tih dana presao iz potonulog Marselja u Milan i opet ce osvojiti LS), sa Desamom, Legenom i Sozijem, te super tandemom Papen-Kantona.

Tacno pred taj duel Papen je rijesio derbi Inter-Milan 1:2, a buntovnik Kantona poceo veliki revival Mancestera radeci sve ono sto u svojoj zemlji nije uspio, pa ni u Tapijevom Marselju. Povela je Francuska perfektnom saradnjom njih dvojice, kako ga je trazio Papen, a Kantona raspalio da ni presadena kosa nije mogla spasiti Bora Mihajlova. Radost, festa, ali samo pet minuta kasnije savrsen korner Balakova i Kostadinov 1:1! A onda drama, Ulije trazio jak blok, nisu puno napadali, da bi u 70. minutu izvukao prvu zvijezdu Papena i uveo najboljeg domaceg igraca Zinolu, ljubimca Parka Princeva. I u posljednjim sekundama se desilo cudo. David Zinola umjesto da lagano sacuva loptu kod korner zastavice uputio je ostar centarsut za Kantonu, lopta stize do Kremenlijeva, on daje za Ljuba Peneva koji mora brzo da posalje naprijed za Kostadinova pet sekundi prije kraja, kada jos nije postojala nadoknada. Kostadinov prima idealno, bjezi Blanu i Desaiju, a onda je sledio Lamu i cijelu naciju. Ovaj gol otisao je pravo u legendu.

Krici srece Stoickova, i opsta nevjerica, propustiti jos jedan Mundijal. Platini koji se upravo izborio za domacinstvo Mundijala 1998. sokiran, za glavu se hvata tada malo poznati pomocnik Zake, onda i Didije Desam, pada Loran Blan, a Zinolu je zemlja progutala. Muuk… Sudbina je htjela da Bugari podu u Ameriku, gdje ih je pokosila Nigerija 3:0, a onda im se drogiranjem Maradone otvorilo sve i napravili su cudo, polufinale za istoriju! Stoickov, Penev, Balakov, Leckov, Kostadinov navala iz snova. Stoickov je dobio Zlatnu loptu 1994, a pobjeda u Parizu mu je najvaznija u zivotu, rekao je “znali smo da ce Francuzi igrati kao kukavice na remi, zato smo ih kaznili kako najvise boli, nisu zasluzili SP”. I francuski mediji su pisali o kukavicluku, o depresiji nacije, cak i da treba ugasiti fudbal. Sjutradan na drzavnoj televiziji Ulije je pred potresenom nacijom optuzio Zinolu- “on je iskljucivi krivac, tu loptu je mogao lako sacuvati, ali on je poslao raketu u srce francuskog fudbala, on je ubica!”.

Tako teske rijeci i zelja da ostane selektor, dolazila je nova sjajna generacija, a Mundijal 1998. kod kuce. Ali nece ga ispostovati. Fajar ga je odmah smijenio da bi spasio sebe, i postavio njegovog pomocnika Emea Zakea. Ulije je cak naredne 4 godine vodio mlade kategorije francuskog fudbala, gledao iz anonimnosti kako se prave veliki uspjesi, kako Zakea slave, kako milioni ljudi luduju 1998. godine na Jelisejskim poljima koje je on okupao tugom na ovaj dan 1993. Da bi ga bas tog ljeta 1998. angazovao Liverpul da bi pokrenuo ovaj klub iz sjenke Mancestera i Arsenala, bas po uzoru na titulu njegovog alter ega Arsena Vengera te godine s Ganersima. Upravo je taj posao i zapoceo, ocistiti momke pune talenta, ali i nocnih izlazaka, poznate kao “Spice Boys” (Mek Manaman, Fauler, Rednap, Litmanen, Mek Atir, Bjarnabi i baby Oven). Doveo je more novih igraca, lansirao Ovena do Zlatne lopte 2001, osvojio cak pet trofeja te godine, ali postavio osnove i za trijumf Beniteza 2005, nesto sto je on mogao dostici 2002. da ga srcani problemi nisu zaustavili, i na kraju u drami Leverkuzen.

Ostala je medutim jedna trajna posljedica te velike rane iz 1993. Svada i netrpeljivost izmedu Ulijea i Zinole. Ulije ga je stavio na stub srama sjutradan, ali i nastavio to da radi citavog zivota, nikad nije prezalio i stalno ga je napadao. Zinola je u autobiografiji 2000.godine priznao da je kriv i da ce ga to proganjati dok je ziv, da je to ubilo i njegovu karijeru u reprezentaciji, ali i onu Papena i Kantone. Drugaciji je tip Kantona, njega je Anri Misel zamjenio septembra 1988, i Erik ga je fizicki napao, izvrijedao u svim novinama, bio trajno suspendovan. Ali samo mjesec kasnije dosao je Platini pred mec u Beogradu i odmah zvao Kantonu.Ali, Francuska se nakon njega podigla. Zake je krenuo tako-tako, dao je Kantoni traku kapitena, jer je bio lider i kod Fergusona, ali nakon incidenta s navijacem Palasa u januaru 1995. vise ga nikad nije pozvao! Njegovo mjesto zauzeo je talenat Bordoa Zinedin Zidan, takode je postepeno otpisao Papena i Zinolu, a nametnuli su se Dorkaef i Dugari, stvorio se novi blok sa Tiramom, Lizarazuom, Vjejrom, Desaijem, Petijem, i nije htio vise da mijenja. Uzalud je Kantona nakon kazne igrao fudbal svog zivota i postao Bog Old Traforda, uzalud je Zinola blistao u Njukaslu pa Totenhemu, rijetki Francuzi koji su pokorili nevoljenu Englesku. Pobjeda 1:3 u Rumuniji oktobra 1995. otjerala je duhove proslosti, onda polufinale Eura 1996, a kad su se potom pridruzili i mladici Anri i Trezege, Kantona je shvatio da je kraj i na vrhuncu moci odjednom okoncao karijeru 1997. u 31. godini, jer je zivio za Mundijal 1998! Poslije je otvoreno navijao za Englesku protiv Francuske u cuvenom mecu Eura 2004, ali i na citavom Mundijalu 2006. Zinola je rekao da je za njega licno bila uzasna tuga vidjeti svu tu srecu ljeta 1998, ciji nije bio dio. Francuska prvak svijeta nakon 3:0 protiv Ronaldovog Brazila. Ali Zake je misiju odveo do kraja i skroz se povukao iz fudbala, a do evropske krune 2000. vodio ih je njegov pomocnik Roze Lemer.

Dao je i dva gola protiv Skotske, Platini ga je smatrao biserom, a kad je vidio da poput svog takode miljenika Dragana Stojkovica nema mjesta u famoznom Marselju 1990/91, licno se pobrinuo za transfer u Lids da mu spasi karijeru. Zinola je bio puno mirniji. Radio kao maneken i dok je igrao, kasnije postao cak poznat glumac i bolji od Kantone, imao je dijamantski talenat sto je posebno dokazao u tandemu sa Zorzom Veom u PSZ-u 1992-95, ali i sa Aspriljom u Njukaslu, i Lesom Ferdinandom u Totenhemu, majstor. Ali od 2006. godine neprestana prozivanja Ulijea pocela su da mu smetaju, a kad je 2011. godine Ulije objavio knjigu “Trenerske tajne” i ponovo ga omalovazio i nazvao ubicom zbog tog centarsuta, tuzio ga je za blacenje na sudu Francuske i izgubio slucaj. Ni dan danas, nakon punih 26 godina ta polemika ne staje, Ulije ima 72 godine i davno je prestao da trenira zbog srca, Zinola otisao u druge vode, a umalo umro igrajuci revijalni mec maja 2016 (tezak infarkt, spasio ga drug Frederik Mendi i potom operacija), ali se i dalje napadaju i optuzuju. Zbog jedne pogresno bacene lopte. A Francuska je opet prvak svijeta.