SAVEZ SLIJEPIH CG

Od uvodenja decentralizovanog sistema finansiranja i propisivanja dodatnog iznosa sredstava za projekte koji se odnose na osobe sa invaliditetom, Savez slijepih, a narocito lokalne organizacije slijepih skoro da ne dobijaju finansijsku podrsku za svoje aktivnosti tj. projekte, istakli su u Savezu slijepih Crne Gore.

Ukazujuci na probleme, povodom 3. decembra Medunarodnog dana osoba sa invaliditetom, u Savezu isticu da u ovoj 2019. godini vecina lokalnih organizacija slijepih nije dobila ni centa, odnosno navodno nijesu zadovoljili kriterijume tzv. nezavisnih procjenjivaca cije kompetencije su u vecini vise nego sporne.

“Nemoguce je da aktivisti bas u nijednoj lokalnoj organizaciji slijepih, ali ni strucna sluzba Saveza slijepih ne umije da pise projekte, a u prethodnom periodu smo ih napisali i realizovali na desetine. Prije ce biti da ne poznajemo metode kako da saznamo imena, inace ‘tajnih’ procjenjivaca, i metode saradnje sa njima, kako bi odobrili neki od nasih projekata. Ukoliko je to razlog, a pretpostavljamo da jeste, srecni smo sto se ne koristimo nemoralnim metodama i dostojanstveno cemo se boriti za sistemsko uredenje finansiranja kako Saveza slijepih i nasih lokalnih organizacija, tako i svih organizacija osoba sa invaliditetom”, istice se u saopstenju Saveza slijepih.

Jedan od glavnih problema je, kako isticu, nepostojanje Zakona o statusu organizacija osoba sa invaliditetom, kao organizacija od posebnog drustvenog znacaja ukljucujuci i regulisanje njihovog sistemskog finansiranja.

“Poslije dvadeset godina od kada su Savez slijepih i lokalne organizacije slijepih bile prinudene da se preregistruju u nevladine organizacije i izgube status udruzenja gradana od posebnog drustvenog interesa, sistem je ove organizacije doveo prakticno do gasenja”, napominju u Savezu.

Kako dodaju, neprihvatljivo je da nadlezna ministarstva dozvoljavaju da raznorazne nevladine organizacije koje su eksperti za sve i svasta dobijaju sredstva koja su namijenjena za projekte za osobe sa invaliditetom, narocito zbog toga sto Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom obavezuje drzavu da preduzme mjere koje ce omoguciti da osobe sa invaliditetom budu zastupane od autenticnih organizacija.

“Osim navedenog osobe ostecenog vida se srijecu i sa problemima u inkluzivnom obrazovanju, koje je jos daleko od zadovoljavajuceg nivoa razvoja, a skole uglavnom nijesu opremljene osnovnim ucilima i pomagalima za ravnopravno sticanje znanja djece ostecenog vida. Ostvarivanje prava na licnu invalidninu, za osobe s potpunim ostecenjem vida koje je propisano Zakonom o socijalnoj i djecjoj zastiti je jedan od aktuelnih problema sa kojim se suocavaju i Savez i same osobe ostecenog vida. U cilju postovanja pomenutog zakona, inicirali smo vise postupaka protiv Ministarstva rada i socijalnog staranja, te centara za socijalni rad, koji vrse direktnu diskriminaciju i ne priznaju pravo na licnu invalidninu osobama potpuno ostecenog vida.

Na kraju pozvali su sve organizacije osoba sa invaliditetom da dignu glas protiv njihovog unizavanja, a predstavnike svih relevantnih institucija, da zajednickim snagama i sistemskim rjesenjima daju puni doprinos u rjesavanju navedenih problema i gradenju pravednijeg i boljeg drustva.