PEROVIC TVRDI

Predlog predstavnika Vlade da se razgovara o preporukama Venecijanske komisije bio je nekorektan, jer za cetiri godine price o zakonu o slobodi vjeroispovijesti nije odrzan nijedan zvanicni sastanak sa crkvama i vjerskim zajednicama, kazao je rektor Cetinjske bogoslovije Gojko Perovic.

Iz Vlade su ranije saopstili da su imali susret sa predstavnicima Srpske pravoslavne crkve, ali da oni nijesu prihvatili dijalog o ispunjavanju preporuka Venecijanske komisije, uslovljavajuci ga razgovorima i istvoremenim donosenjem zakona o restituciji crkvene imovine.

Perovic smatra da nista u vezi sa Predlogom zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom polozaju vjerskih zajednica ne ide kako treba.

“Cetiri godine price o nacrtu, pa o predlogu zakona, a bez jednog jedinog zvanicnog sastanka predstavnika predlagaca sa zainteresovanim crkvama i vjerskim zajednicama”, naveo je on, komentarisuci inovirani tekst Predloga zakona.

Perovic je agenciji MINA kazao da je zbog toga suvisno pitanje zasto na, kako je naveo, prvom i posljednjem sastanku, jedinom u cetiri godine, od prije neki dan, nije prihvacena prica o venecijanskim preporukama.

On ocjenjuje da je takav predlog bio elementarno nekorektan.

“Kako pricati o bilo kakvim principima zakonskog teksta u danima kada prvi covjek drzave i vladajuce partije najavljuje neustavnu djelatnost po kojoj ce sekularna partija “obnoviti crkvu”, naveo je Perovic.

Perovic je pitao da li se moze vjerovati ministru pravde Zoranu Pazinu da drzava nece ulaziti u hramove.

“Odnosno ko je naivan da mu vjeruje da drzava nece ulaziti u hramove kad njegov pretpostavljeni daje takve izjave? I koga onda briga da analizira pravne finese i dvosmislenosti od kojih vrvi pomenuti Predlog, kada predsjednik tako otvoreno i glasno krsi Ustav koji propisuje odvojenost crkve i drzave”, pitao je Perovic.

Iz Vlade su objasnili da je Predlogom zakona propisano da ce svi vjerski objekti koji predstavljaju kulturnu bastinu, a koji su bili imovina drzave Crne Gore prije gubitka njene nezavisnosti 1918. godine i kasnije nijesu na odgovarajuci pravni nacin presli u svojinu neke vjerske zajednice, biti prepoznati kao drzavna imovina.

Perovic je rekao da je odredbe koje u tekst zakona unose 1918. godinu, a za koje smatra da su necivilizovane, trebalo upristojiti.

“Trebalo ih je pravno uobliciti jasnim upucivanjem na pravnu zastitu koje crkve i vjerske zajednice imaju na raspolaganju prilikom dokazivanja “cija je crkvena imovina”, kazao je Perovic.

To je, kako je naveo, i ovaj put izostalo, jer je igra rijeci pri pominjanju upravnog i parnicnog postupka toliko nejasna, da ostavlja utisak “planinske magle”, a ne kvalitetnog zakonskog teksta koji donosi jedna uredena pravna drzava.