Knjizevno vece posveceno piscu Rodoljubu Coricu
U BIJELOM POLJU
U galeriji bjelopoljskog Centra za kulturu “Vojislav Bulatovic Strunjo” sinoc je odrzano knjizevno vece posveceno piscu iz Mojkovca Rodoljubu Coricu, koji je do sada objavio cetiri knjige poezije i dvije knjige proze.
,,Prirucnik Samoce” (2016. godine) te Prirucnik samoce II ,,(2017.godine) i knjiga poezije ,,Jedra Sante Marije” sa 55 pjesama bile su tema kojom su se sinoc bavili prof. dr Mirko Jakovljevic, direktor Narodne biblioteka u Bijelom Polju, Edin Smailovic i autor.
Coricev naslov zbirke poezije, a i sama poezija u njoj imaju duboko znacenje i asociraju na ljubav koja se i sinoc osjecala izmedu pisca i publike koja je dosla da cuje sve ono sto nije mogla da procita u Coricevim knjigama.
Ono sto se nije uklapalo u atmosferu, koja je pratila knjizevno druzenje, je sam naziv Coriceve knjige ,,Prirucnik samoce”, jer Coric, sasvim je sigurno, sinoc nije bio usamljen vec okruzen znacajnim brojem svojih citalaca.
,,Zivotna zvona koja zeli da cuje, i koje ih cuje ovaj mladi pisac, prorok novog vremena i slave, malenog grada, ljudi – bastadura, Mojkocana gordih, su damari njegovog srca i njegove molitve”, smatra, prof.dr Mirko Jakovljevic koji procjenjuje da je Coric u osami pronasao spas odakle se cesto obraca svevisnjem.
,,Gospod samo zna, zbog cega i zasto nijesam trazio nista – do samoce”,je u neku ruku, piscev odgovor na Jakovljeviceve tvrdnje.
,,Mojkovacki pjesnik stvara na svakom mjestu i kad osjeti potrebu, ali najcesce u svojoj pjesnikovoj dolini. I jos uvijek osjeca se mlad, iako je u petoj deceniji. Stihovima upucuje molitve, zakletve i kletve. To je poslije oca, sina i svetog duha, njegovo drugo sveto trojstvo. Molitve su mu upucene i zeni. Tom bicu vjecite pozude i inspiracije” , kazao je Jakovljevic.
Rodoljub Coric roden je u Mojkovcu i tamo je napravio svoje pjesnicko i zivotno mjesto pod suncem. Napravio je svoju oazu, ne pateci od kompleksa provincije.
,,Kako bi se drukcije poezija mogla pisati danas, osim u osami, istako je”, direktor Narodne biblioteke Edo Smailovic.
Zahvaljujuci se na dobro organizovanoj i posjecenoj knjizevnoj veceri autor sest knjiga se povjerio vjernoj publici da su njegova tihovanja iznjedrena iz druzenja sa ljudima, neprepoznavanjem sebe u tim okvirima i povlacenjem u osamu, su njegov filter koji mu daje odgovore.
,,Odgovore koje ne mogu sam sklopiti i pronaci u svojoj dolini i njenoj tisini, sacekam vrijeme da mi ih priblizi i otkrije djelic po djelic ili odjedamput u punoj istini, samo sa neke druge strane ili iz druge perspektive”, saopstio je Coric.
,,Na kraj ovoga svijeta da cujem zivotna zvona” su stihovi knjizevnika Rodoluba Corica koji su po svemu sudeci najblizi njegovom zivotnom motu.
Vukoman Kljajevic, Radio Crne Gore
0 comments