ISTRAŽIVANJE DPNCG

Ženama nijesu nedostupne visoke pozicije u crnogorskim medijima jer se nalaze na rukovodećim mjestima u više od polovine od 14 analiziranih, pokazalo je istraživanje Društva profesionalniuh novinara Crne Gore (DPNCG).

Istraživanjem su obuhvaćeni mediji koji imaju nacionalnu pokrivenost, najveću čitanost/gledanost/, povjerenje, odnosno najveći broj posjeta.

To su: RTCG (TV, radio i portal), Vijesti (TV, novina i portal), Pobjeda, Dnevne novine, Dan, portal Analitika, portal FOS Media, Prva TV, TV Nova M i agencija MINA.

Intervjuisano je 70 novinarki, što je 23,5 odsto od ukupnog broja onih koje rade u posmatranim medijima.

Prema podacima koje su mediji dostavili, na mjestima generalnih/izvršnih direktorki je 50 odsto žena.

Na pozicijama glavnih i odgovornih urednica/direktorki programa zastupljene su sa 51,5 odsto, dok žene prednjače kao urednice redakcija sa 60,8 odsto.

Kako se ocjenjuje, povoljna rodna struktura na mjestima odlučivanja ne znači automatski i primjenu rodnog aspekta.

“Iako žene rukovode medijima, studija Rodno ogledalo medija u Crnoj Gori, pokazala je da tekstovi i prilozi i dalje sadrže stereotipe i podržavaju rodne uloge primjerene patrijarhatu ne doprinoseći dovoljno uspostavljanju jednakosti u društvu“, kaže se u istraživanju.

Iako je oko pola učesnica istraživanja odgovorilo da imaju jednake mogućnosti da se zaposle kao i njihove kolege, svaka četvrta ispitanica ispričala je da je prilikom zapošljavanja poslodavac pitao o bračnom statusu, djeci ili planiranoj trudnoći, i da to može uticati na njegovu odluku o zaposlenju.

Skoro svaka druga ispitanica smatra da novinarke nijesu jednako plaćene kao muške kolege ili da su im samo djelimično jednaka primanja i navode da je prvenstveni razlog za to što su oni muškarci.

“Bududi da preko 65 odsto intervjuisanih novinarki misli da je novinarstvo loše plaćen posao i degradirana profesija, uz percepciju da su muške kolege bolje plaĆene od njih, novinarke dovodi u poziciju da preispituju vrijednost svog rada, zalaganja na poslu i odnos prema radnim zadacima u odnosu na novinare“, kaže se u istraživanju.

Navodi se da 80 odsto intervjuisanih novinarki smatra da trudnoća i porodiljsko odsustvo djelimično ili u potpunosti otežavaju pozicioniranje i napredovanje žena na poslu.

“Zabrinjavajuće je što se svaka druga ispitanica odrekla poslovnog putovanja, edukacije ili drugog angažovanja koje je moglo doprinijeti njenom napredovanju u poslu“, kaže se u zaključcima.

Uočava se, i pored jasnih statističkih pokazatelja, nedovoljna svjesnost o uslovljenosti i povezanosti rodnih uloga sa karijerom žena.

“Svaka četvrta ispitanica potvrdila je da je javnost, sagovornici ili kolege drugačije tretiraju zato što je žena. Navode da su degradirane u odnosu na kolege komentarisanjem fizičkog izgleda, neprijatno ponašanje ili udvaranje, stavove da žena nije ravnopravna sagovornica i da manje zna od muškog kolege, kao i neprimjerene opaske da je novinarkama bolje da kuvaju ručak nego da se bave novinarstvom“, kaže se u istraživanju.

Visok je i procenat odgovora u kojima ispitanice nijesu sigurne da li određena komunikacija predstavlja diskriminaciju na osnovu pola, što može ukazivati na nedovoljnu senzibilisanost da se ona prepozna.

“Svaka četvrta učesnica u istraživanju ima saznanja da se koleginici dogodilo seksualno uznemiravanje na poslu. Iako je 17 odsto potvrdilo da je lično doživjelo takvo ponašanje, čak 37 odsto ili svaka treća ispitanica zaokružila je neki od oblika seksualnog uznemiravanja koji joj se dogodio“, kaže se u istraživanju.

Razlika u procentima svjedoči o tome, kako se navodi, da dio novinarki nije upoznat sa tim koje ponašanje predstavlja polno uznemiravanje. „Novinarke su navele da im se najčešde događa neprijatna neverbalna komunikacija – buljenje, stajanje suviše blizu, davanje raznih znakova, kao i nazivanje neprimjerenim imenima, dobacivanje i upućivanje neumjesnih komentara seksualne prirode“.

Svaka druga intervjuisana novinarka nije zadovoljna kako se izvještava o ženama u crnogorskim medijima.

One navode da se ove teme marginalizuju jer se smatraju nedovoljno ozbiljnim, da se uopšteno govori o položaju žena bez dublje obrade i analize konkretnih problema, da se uglavnom piše kada se već desi slučaj nasilja, da je izvještavanje senzacionalističko.

Ocjenjuje se da je uvođenje zakonske obaveze o korišćenju rodno osjetljivog jezika dalo opipljive rezultate.

„Ispitanice, njih 58 odsto, smatra da je neophodno koristiti rodno senzitivni jezik u novinarstvu, a skoro isti procenat kaže da ga i koristi. Dio njih navodi da su pojedine riječi rogobatne, ružne i smiješne“, kaže se u istraživanju.