STANKO ČUVAR TRADICIJE

Na ulazu u uvalu Valdanos svetionik Mendra već 134 godine dočekuje pomorce. Mendra je jedini svetionik u Crnoj Gori koji ima ljudsku posadu. U toj tački crnogorska obala najdalje zalazi u Jadransko more.

Na putu ka prelijepoj uvali Valdanos, odnosno na obližnjem rtu Mendra, smješten je najstariji svetionik u Crnoj Gori. Upravo tu je, prije 16 godina novi dom našao Ulcinjanin Stanko Stojanović.

“Bivši svetioničar odlazi u penziju. I tako, izašao konkurs, prijavio se. Više sreće nego pameti. I tako sam ostao tu da radim… Prije su tu radile dvije porodice kad nije bilo struje, a od kad je došla struja tu sam samo ja. Imali su plinske flaše. Jedna porodica je bila dežurna, jedna je odmarala. Bila je tabla, koju sam izgubio, od 365 dana gdje je pisalo kad se pali, a kad se gasi svetionik. Sve je to bilo ručno i 1985. godine kad je stigla struja jedna porodica se iselila i ostao je jedan svetioničar. Onda sam ja njega zamijenio”, priča Stanko.

Svetionik na Mendri sagrađen je 1886. godine i ucrtan je u nautičkim kartama svijeta. Jedini na crnogorskoj obali ima svetioničara.

“Radno vrijeme je noću. Imam obavezu da se javim obalnoj stanici Radio Bar u 11 i u dva sata sljedećeg dana”, navodi Stanko.

“Ovaj svetionik se nalazi na 38 metara nadmorske visine. Karakteristike su mu – baca tri bijela blijeska na more u deset sekundi, 24 nautičke milje, znači negdje oko 40 kilometara… Kad su idealni uslovi, vide nas”, priča Stanko.

Pomorcima je, kaže, i pored nove tehnologije, najdraže da vide svjetlo sa njegove kule.

“Najsigurniji su kad to vide svojim okom, svetionik. Kažu – džabe navigacioni sistemi, džabe sve, kada mi vidimo karakteristiku svetionika onda znamo da su tu blizu”, priča svetioničar.

Stanko na Mendri provodi 365 dana u godini. Osim porodice, česti gosti su mu novinari. Ipak, priznaje da se navikao na samoću.

“Navikao sam više. Meni sad gužva smeta… Čovjek navikne na samoću. Najgore kad su nevremena. Baš nije lijepo. Zašto? Tu su grmljavine, vjetrovi. Svaki vjetar vas hvata na rtu. Bila su dva udara groma. Nije baš jednostavno”, kaže Stanko.

Ovo područje crnogorske obale, koje najdalje zalazi u Jadransko more, bogato je, kaže, divljim životinjama.

“Prijatelji su mi divlje svinje, lisice, šakali. Ima tih divljih životinja dosta…. Savkodnevno se vidi neka od ovih životinja…. Na vrijeme briše”, priča naš sagovornik.

Ovaj Ulcinjanin, jedini svetioničar u Crnoj Gori, očekuje da će još godinama sa Mendre nadgledati more i da će dočekivati pomorce.

“Ja se nadam do penzije, ali ne zna se što donosi sjutra dan. Vidjećemo dokle bude…”, kaže Stanko.