GJENERO

Beograd je Crnu Goru vidio kao svoj dominion, Crnogorce kao dio srpskog nacionalnog korpusa, a vlast u Podgorici tek kao svojevrsnu oblasnu vlast (Zetska banovina). Zbog toga je i takva mržnja skoncentrirana na one koji se nacionalno osjećaju Crnogorcima, kaže Gjenero.

Bez obzira na to za koju se metodologiju odlučila, novu ili staru, od evropeizacije Srbije nema ništa. Vučićev režim je protiv EU i NATO-a, a podržava meku moć Rusije na svom „kulturnom prostoru“. Rusija, međutim, ne može preskočiti svoju sjenku, ona ostaje zemlja koja karakterom pripada trećem svijetu, koja je konkurentna na svjetskom tržištu samo s energentima, sirovinama i oružjem. Donositeljima odluka u Crnoj Gori je to odavno jasno, kaže za Pobjedu hrvatski analitičar Davor Gjenero.

Komentarišući stanje u regiji Gjenero kaže da je odnos Beograda prema Podgorici posebni problem.

“Beograd je Crnu Goru vidio kao svoj dominion, Crnogorce kao dio srpskog nacionalnog korpusa, a vlast u Podgorici tek kao svojevrsnu oblasnu vlast (Zetska banovina). Zbog toga je i takva mržnja skoncentrirana na one koji se nacionalno osjećaju Crnogorcima. Čak je i Aleksandar Vučić , međutim, svjestan da je vrijeme izvornog velikodržavnog projekta, u kome bi Srbija mogla vojno i paravojno i ‘hibridno’ pokoriti Crnu Goru definitivno prošlo, kao što je prošlo i vrijeme u kome bi Srbija mogla pretendovati na kontrolu nad cijelom Crnom Gorom. Vjerovatno je cilj „kompromis“ po logici koju Vučić pokušava nametnuti na Kosovu, da ne može Kosovo dobiti sve, a Srbija ništa. Izgleda da bi se u ovoj fazi Vučićeva Srbija zadovoljila ‘otkidanjem’ jednog dijela Crne Gore, ali tako da pozdrav ‘dogodine u Kotoru’ ili Herceg Novom može čuvati za idući korak napada”, kaže Gjenero.

Ističe da ipak iz EU stižu konfuzne poruke.

“Činjenica da bivši španski ministar vanjskih poslova eksperte za Balkan navodno pita kakav bi mogao biti kompromis Srbije i Kosova, u kome bi i Srbija dobila nešto, govori kako duboko dio europskih funkcionara ne razumije Balkan i kako je opasno balkanske procese povjeriti akterima iz država koje ne priznaju suverenitet Kosova. EU mora, ne želi li haos na svom području, snažno naglasiti značenje načela nepromjenjivosti državnih granica”, upozorava Gjenero.

Na pitanje da li je i ponašanje Milorada Dodika po nekom ruskom scenariju, Gjenero odgovara odrično.

“Dodikovo ponašanje prije svega je maslo Aleksandra Vučića. Dodik odnose u BiH zaoštrava pred izbore u Srbiji, kad je to potrebno Vučiću, upravo kao što litijska ekipa čini u Crnoj Gori, u korist Vučićevih glasova na parlamentarnim izborima. Rusiji odgovara haos, i jasno je da su i do pred zadnji njegov ispad, ruski predstavnici prijateljski lupkali Dodika po plećima, ali je isto tako činjenica da Rusija nikad ništa ne riskira zbog Vučića i Dodika i njihovih nacionalističkih projekata. Kad je Zapad oštro reagovao na Dodikov ispad, Rusija je bila tiha i nije niti pokušala relativizirati karakter Dodikove provokacije”, zaključuje Gjenero.