VUKOVIĆ

Danas treba biti nedvosmislen u otporu nadolazećem zlu i kao pojedinac i kao zajednica. Svi oblici tihog otpora, dostojanstvenog, smislenog su dobrodošli, odnosno neophodni su. Crna Gora traži od onih koji su joj iskreno posvećeni da podignu glas razuma kojim će se suprotstaviti pokušaju rušenja temelja građanske države. Jer, sve ovo oko navodne ugroženosti Srba je reciklaža starog propagandnog materijala iz istih centara, kao što su i fotografije o navodno najmasovnijem mitingu na litiji u subotu u Podgorici. Dakle, moramo im poručiti: Neće proći, kaže u razgovoru za Dnevne novine Miodrag Vuković, poslanik Demokratske partije socijalista, čovjek sa dugim političkim iskustvom, komentarišući reagovanje Pokreta za nezavisnu evropsku Crnu Goru, čiji je potpisnik uzalud vam trud, ovo neće proći.

Lažni podaci, lažne fotografije

Komentarišući prekjučerašnju litiju u Podgorici, propagandu koja je pratila, ikonografiju, a posebno pokušaj podmetanja fotografije sa skupa u Vašingtonu (kao da je riječ o okupljanju vjernika u glavnom gradu Crne Gore), Vuković ističe da je crnogorska javnost upravo u subotu imala priliku da vidi reciklažu matrice iz devedesetih godina.

“Sve je bilo na jednom mjestu manipulacija, propaganda, dezinformacije, ikonografija i poruke. Vrhunac podmetanja i laži je podatak koji je objavio jedan prosrpski medij u Crnoj Gori, da je na litiji bilo 150.000 građana. Isti taj medij je u podnaslovu istog teksta naveo da ih je bilo 100.000. Lažna informacija ilustrovana je lažnom fotografijom sa nekog od skupova u Vašingtonu, koja je trebalo da pokaže ‘veličanstvenost’ skupa u Podgorici. Dakle, ‘proradili’ su je, odnosno ‘dali gas, isti centri koji su devedesetih produkovali neistine, laži, što je, nažalost, dovelo do masovnih nesreća na Balkanu… Nas ima puno koji smo živjeli i ta vremena, tako da teško možemo biti prevareni i obmanuti”, poručuje Vuković.

Poslanik DPS kaže da je i posljednjem neupućenom građaninu trebalo prekjuče da bude sve jasno. Na litiji najavljivanoj kao događaj kakvog nijesmo imali prilike da vidimo nije bilo nijedne crnogorske zastave, nijednog državnog simbola, niti poruke upućene državi na dostojanstven način…

“Sve suprotno. Čak je glavna vijest bila što se jedan građanin, bez obzira koje poslove obavlja, pojavio na svom balkonu na kome je bila istaknuta crnogorska zastava. Još je ta fotografija propraćena komentarom: ‘Izašao da provocira vjerni narod’?! Ta je vijest bila u udarnim naslovima svih nasljednika onih medija koji su prije 30 godina svojom propagandom i lažima prokrčili put za kasnije tragične događaje. Ovako plasiranom informacijom šalje se poruka da ‘vjernom narodu’ smeta zastava Crne Gore, simbol države i njena legitimacija. Dakle, ‘vjernom narodu’ smeta džava”, kaže Vuković.

Zašto Srbija pominje Sjevernu Makedoniju

Vuković se osvrnuo i na stavove srpskih zvaničnika, fokusirajući se na riječi “predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji sve češće ponavlja da Srbi u Crnoj Gori treba da imaju isti status kakav imaju Albanci u Sjevernoj Makedoniji”.

“Miješa ‘babe i žabe’. Sjeverna Makedonija je prošla kroz traumatična vremena i konstituisana je faktički kao dvonacionalna država. Dakle, to što Srbija traži od nas je sunovrat države i put u nepovrat Crne Gore. Spas Crne Gore u ovim vremenima je da odbrani i očuva građanski ustavni koncept i temelj”, jasan je Vuković.

Podsjeća na vrijeme poslije referenduma, kada su pisali Ustav Crne Gore.

“Tražili smo konsultacije od eksperata iz međunarodne zajednice. Tada su nam iz evropskih institucija zvanično poslali sedam preporuka kojih se treba držati kao temelja na kojima ćemo graditi novu ustavnu organizaciju Crne Gore. Prvi savjet ili preporuka bila je da Crnu Goru treba uspostaviti na temeljima građanskog, a ne nacionalnog suvereniteta. Mišljenje Beograda je, naravno, bilo drugačije. Oni su još prije 14 godina, odmah nakon referenduma, na prvom sastanku, donijeli završen koncept buduće ustavne organizacije nezavisne Crne Gore. Dakle, oni su već imali pripremljenu ‘ponudu’ kako treba da izgleda buduće ustavno ustrojstvo naše države. A po njihovom predlogu to je trebalo da bude država postavljena na temelj konstitutivnosti naroda, ono što ima Bosna i zbog čega je nefunkcionalna niti je građanska, niti tolerantna i ne može da se pomjeri s mjesta, već zapada iz blokade u blokadu. Dakle, to je bila zamisao, ali nije prošla i neće proći ni ovo što sada preko SPC pokušavaju. Sve ovo oko navodne ugroženosti Srba je reciklaža starog propagandnog materijala iz istih centara, kao što su i fotografije o navodno najmasovnijem mitingu. I ovoga puta to je pucanj u prazno”, poručuje Vuković.

Protesti pažljivo isplanirani

Vuković nema ni najmanju dilemu da je u organizaciji protesta svaki detalj pažljivo isplaniran i podijeljeni zadaci.

“Između četvrtka i neđelje, između neđelje i četvrtka, održavana je ‘radna temperatura, čuvan nivo podignutih tenzija, ohrabrivan vjerski entuzijazam. Napravljena je odgovarajuća podjela posla. Neko je crtao trobojke po putevima, fasadama, mostovima, spomenicima, po banderama, stubićima, neko ih je vidio i na nebu, odustajući da i nebo ‘farba’ u tri boje jer je Bog umjesto njega to već učinio. Neko je prijavljivao da je te svete znakove i simbole prepoznao i na prerezanom drvetu i u raspolućenoj voćki i drugim darovima prirode, neko je prijavljivao suze radosnice na licima svetih na freskama, ikonama oslikanim prije stotina godina, zbog vaskrsnuća vjere u čovjeku. Skladale su se ili ti naški rečeno komponovale nove ‘patriotske pjesme’ pune ponosa zbog toga što se ponovo ‘probudio narod’. Međutim, kako prolazi vrijeme, osjeća se zamor i materijala i litijaških aktivista i prvoboraca”, ocjenjuje Vuković.

Zato, kako kaže, u pomoć dolaze i oni sa strane da pomognu braću u naporu da “odbrane svetinje”.

“Među njima i neki koji su zalutali, kojima nije na pravi način saopšteno šta se od njih očekuje kada dođu u Crnu Goru… Neznaveni, a nabildovani ekstremnim srpskim nacionalizmom koji je u osnovi svih ovih dešavanja, počinju i završavaju svoja obraćanja kletvama, najavama zatiranja sjemena onih koji su, kako oni kažu, zaboravili na Boga i na vjeru, završavajući prijetnjama i upozorenjima da će im zna se ko vrlo brzo suditi za sve ono što rade protiv Boga i njegovih na zemlji, a to su oni i svi njihovi u svojoj suludoj najmanje vjerski utemeljenoj ostrašćenosti. Neće proći”, poručuje Vuković.

Nikad više 1918. je odgovor onima što “brane svetinje!”

“Crna Gora je država koja ima taj usud da tek sadašnje generacije do kraja su u mogućnosti da spoznaju svoju autentičnu istoriju. Mnoge stranice njene slavne istorije su skrivene ili manje ili više vješto zamagljene. Crna Gora se tek ovih dana suočava sa punom istinom o sebi, svom narodu, svojoj državi, svom trajanju. Tako i istine o odnosu prema vjeri načinu upražnjavanja vjerskog i praktikovanja vjere u Crnoj Gori osobenoj po mnogo čemu… Zato je i ova borba i ova istina i teška i traži racionalno, mudro i promišljanje i postupanje i poteze i odluke. Ali povlačenja u svakom slučaju nema i ne može biti posebno pod naletom novih falsifikata i pokušaja zadržavanja ili starih namjerno iskrivljenih interpretacija ili kroz promociju novih nakaradnih i ciljnih istina.

Zato nikada više 1918. godina kao odgovor na manipulaciju ne damo svetinje”.

“Pravite Veliku Srbiju na sprat, a ne u širinu”

Vuković podsjeća na riječi jednog intelektualca iz regiona koji je komentarišući litije, molebne, političko vjerske performanse u izvođenju SPC u Crnoj Gori, rekao da je Srbija izgubila Kosovo, pa hoće Republiku Srpsku i Crnu
Goru kao kompenzaciju.

Citiraću njegove riječi: “Hoće Crnu Goru zbog toplog mora, hoće izlaz na Jadran. Hoće Veliku Srbiju… Možda bis svi trebalo da prestanemo da ih ubjeđujemo da je to suludo, da je to van pameti, loše po samu Srbiju, ali neka ih. Samo im treba poslati jednu poruku nastavite ako nećete da nas poslušate, ali sad vas molimo napravite projekat novi i pravite Veliku Srbiju na sprat, a ne u širinu”, podsjeća Vuković.