DRAŠKOVIĆ I CIMEŠA

Serija izjava jednog od lidera Demokratskog fronta Andrije Mandića o Cetinju i Cetinjanima, između ostalog da nijesu dostojni predaka, građane tog grada su razočarale. Ime Prijestonice oduvijek se izgovaralo sa naročitim poštovanjem zbog svega onoga što predstavlja, saopštili su za TVCG akademik i publicista Čedomir Drašković i Borislav Cimeša. I o sadašnjim Cetinjanima, potomcima starih Crnogoraca može se, kažu, pozitivno govoriti.

Na ovaj način, u nekoliko navrata o Cetinju i Cetinjanima, u crnogorskom parlamentu, govorio je jedan od lidera Demokratskog fronta Andrija Mandić.

“Na Cetinju, jedini grad koji je rođen Aleksandar, u tom jednom malom zabitom mjestu, tamo negdje ispod Lovćena i kada dođu turisti da ga pokazuju, da kažu ovo je onaj kralj čija se bista nalazi u Parizu. A evo je rođen u ovom malom ovom selu, nebitnom ispod Lovćena. Ja ne mislim da je današnje Cetinje isto ono Cetinje koje je bilo ono u vremenu Petrovića, već da je ovo sada jedan grad, vjerovatno se generacije zamore, vjerovatno ni potomci nisu dostojni svojih velikih predaka”, kazao je Mandić u Skupštini.

Izjavama Mandića Cetinjani su, kažu, razočarani.

“Neumjesno, nije to u redu”.
“Dosta naših mladih ljudi ima u inostranstvu, studiraju, onda imamo doktora, imamo u Njemačkoj, svuda su naši ljudi poznati i cijenjeni, naša je tradicija to da smo ljudi dobri i čestiti”.
“Šetate i vidite selo”.
“Iselio narod, ali nije razlog da se omalovažava”.
“Da je Cetinje grad muzeja i čitava Crna Gora i istorija je tu”.

Tu se ime prijestonice oduvijek izgovaralo sa naročitim poštovanjem, zbog svega što predstavlja i što je uvijek imalo veći značaj nego što su brojevi stanovnika ili ekonomska moć objektivno davali, kaže akademik Čedomir Drašković. Zato svi oni koji teže da Cetinje prikažu malim, mjere i njihove minornosti u istorijskom smislu.

“Ko kako umije, tako i oklikuje. O sadašnjim Cetinjanima, odnosno potomcima starih Crnogoraca naravno da se može govoriti upravo što bi stari rekli iz punih usta, pozitivno. Cetinje nikad nije imalo da se može reći pojedinačno, da se mrze, ali Cetinje nije nikad imalo onih koji su izdali Crnu Goru, nije imalo izdajnika, naprotiv. I uvijek, su spremni da zalegnu za svoje Cetinje i za svoju Crnu Goru. A zna se nešto i to je međunarodno iskustvo i mudrost – niko ne mrzi kao izdajnik izdanu domovinu”, ocjenjuje Drašković.

Cetinje je, između ostalog, dalo nemjerljiv doprinos rezultatu na referendumu za obnovu nezavisnosti, podsjeća za Dnevnik publicista Borislav Cimeša. Zato kaže, sve strelice upućene prema tom gradu i njegovim građanima promašuju svoj cilj.

“Dakle i Sveti Petar Cetinjski je nastavljajući veliku tradiciju, koju je osnovao još Ivan Crnojević, osnivač grada, pred čijim spomenikom se nalazimo, je rekao ko Cetinje napane, taj će da propadne. I zaista kroz istoriju tako je i bilo, uz više mahova, i istorijskih situacija Cetinje je ostalo na tom tronu slobode i na tom reprezentantu čojstva i čovjeka”, kazao je Cimeša.

Cimeša i Drašković osvrnuli su se i na Mandićev prijedlog kako bi na Cetinju trebalo ponovo da se podigne spomenik Aleksandru Karadjordjevicu, unuku kralja Nikole. Cimeša podsjeća da je Karađorđević rođen u Crnoj Gori, kršten u Crnogorskoj crkvi koju je svojim dekretom iz 1920. godine uništio. Saglasni su da je takav prijedlog neprihvatljiv iz brojnih znanih razloga.

“Aleksandra Karađorđevića u Crnoj Gori bije glas i epitet palikuće zbog terora koji je počinio nad zemljom u kojoj je rođen, nad svojom ujčevinom, nad narodom”, navodi Cimeša.

“Priče o tome spomeniku, to su beskrupulnozne priče. Crna Gora je duša Balkana. To su stari i poznati govorili. Poznate ličnosti koje su posjećivali Crnu Goru. Crna Gora su vrata Balkana, isto tako, i ne mogu oni sad dokoljenicama i uz dokoljenice to da mjere tako, da mjerkaju”, kaže Drašković.

Prijestono Cetinje istorijski je i kulturni centar Crne Gore, podsjećaju Cetinjani. Grad podno Lovćena simbol je crnogorske državnosti, mudrosti, mjesto junaka, pjesnika i heroja. Čuvar identiteta, tradicije, kulture i osobenosti crnogorskog naroda. Zato je postojan poput kamena na kojem je podignut, ponosan i visok poput planine koja je vjekovima svjedočila svim njegovim danima.