ODLUKA VRHOVNOG SUDA

Vrhovni sud je potvrdio presudu Apelacionog kojim je kompaniji Čelebić odbijen zahtjev da im Glavni grad i Agencija za izgradnju i razvoj Podgorice solidarno isplate milion eura na osnovu više plaćenih komunalija za izgradnju zgrada u Siti kvartu.

Tvrdili su da im je Glavni grad bez osnova naplatio veći iznos, te da je trebalo da im umanje naknadu zbog postojećih objekata na parceli na kojoj su gradili zgrade. Tokom postupka su naveli da grad nije postupao ni u skladu sa odlukama Upravnog suda te da su odbijali da im umanje naknadu. Navode da su zbog kašnjenja sa gradnjom pristali da zaključe ugovor o naknadi za uređenje građevinskog zemljišta zbog već ugovorene prodaje stanova i poslovnih prostora, jer bi u suprotnom pretrpjeli nenadoknadivu štetu.

Iz Glavnog grada su ukazivali da Čelebić nema pravni osnov da traži naknadu štete, jer objekti nijesu bili upisani u katastar, što je bio jedan od uslova da im se komunalije, u skladu sa odlukom grada, umanje za pola.

Vrhovni sud je odbio reviziju Čelebića ukazujući da Apelacioni sud, koji je nakon dvije ukinute presude Privrednog, otvorio raspravu i donio odluku, nije povrijedio pravila parničnog postupka niti nepravilno primjenio materijalno pravo. Na osnovu vještačenja utvrđeno je da su na parceli prethodno postojali sklonište površine 1,4 hiljade kvadrata i otvoreno betonsko skladište od 16,7 hiljada kvadrata, ali da se po zakonu oni ne upisuju u katastar.

“Odluka o naknadi za komunalno opremanje građevinskog zemljišta se prije svega odnosi na naknadu u slučajevima kada investitor ruši postojeći i gradi novi objekat, dok ista se ne može primijeniti na platoe-otvorena skladišta, jer isti nisu objekti u smislu standarda JUS U.C2.100:2002. Iz svega navedenog jasno proizilazi, da se radi o prostoru koji ne ispunjava uslov da bude uknjižen u katastar nepokretnosti, što su osnovni uslovi za primjenu čl. 8 Odluke, pri činjenici da se ne radi o objektima visoke-gradnje i na konkretni slučaj se ne može primjeniti ova odredba. Stoga po nalaženju ovog suda tužilac nema pravo na umanjenje naknade za komunalno opremanje građevinskog zemljišta”, stoji u odluci Apelacionog suda.

Vrhovni sud je uvažio argumente drugostepenog suda ukazujući da je na osnovu odluke grada za umanjenje naknade za komunalije trebalo kumulativno da budu ispunjena dva uslova, da bude riječ o objektima koji se ruše te da budu upisani u katastar nepokretnosti i kao takvi katastarski razrađeni ili nerazrađeni.

“Međutim, činjenice utvrđene u nižestepenim postupcima ne upućuju na postojanje navedenih uslova, pa samim tim ni za postojanje prava na umanjenje naknade za komunalno opremanje”, zaključuje Vrhovni sud.