DARMANOVIĆ

Crna Gora neće dozvoljavati da se Srbija, pod plaštom navodne ugroženosti interesa Srba u Crnoj Gori, miješa u unutrašnje stvari naše države, poručio je, u intervjuu Pobjedi, Srđan Darmanović, ministar vanjskih poslova.

Kazao je da u Crnoj Gori nije i nikada neće biti ugroženi narodi, pa, naravno, ni srpski, te da je “svaka druga tvrdnja neutemeljena i štetna za sve, osim za predizborne kalkulacije u našoj i susjednoj državi“.

Kako doživljavate izjave srpskog šefa diplomatije Ivice Dačića da su “tenzije u Crnoj Gori skoro dovele do bratoubilačkog rata Srba i Crnogoraca“, te da je “velika laž“ da se Srbija miješa u unutrašnje stvari naše države?

Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore već se oglasilo povodom izjave mog srpskog kolege, i naš stav je poznat. Crna Gora neće dozvoljavati da se Srbija, pod plaštom navodne ugroženosti interesa Srba u Crnoj Gori, miješa u unutrašnje stvari naše države. Vrlo je neodgovorno kad se primjene epidemioloških mjera, kojima se čuvaju životi i zdravlje naših građana, koriste kao jeftina, ali nimalo naivna platforma za raspaljivanje političkih strasti i stvaranje atmosfere napetosti.

To ne može biti obrazac dobronamjerne politike ni u svojoj, a kamoli u drugoj, susjednoj zemlji za koju još tvrdite da je „prijateljska i bratska“. Pa sve to još začinite ni manje ni više nego tezom o bratoubilačkom građanskom ratu koji samo što nije počeo! To nije način na koji govore prijatelji i navodno partneri na evropskom putu, a još manje stil i vokabular ministara i visokih diplomata.

U stvarnosti, čitava priča izgleda drugačije – oni za koje je postojala sumnja da se nijesu pridržavali zakona, makar to bili i sveštenici MCP, bili su zadržani u istražnom pritvoru; činjenice su utvrđene, podignut je optužni prijedlog i, prema slovu zakona, poslije 72 časa pušteni su da se brane sa slobode. Državni organi su, pri tome, postupali korektno i profesionalno. Crna Gora je, prije svega, građanska i sekularna država, utemeljena na Ustavu i zakonima. U Crnoj Gori nije, i nikada neće biti ugroženi narodi, pa, naravno, ni srpski i svaka druga tvrdnja je neutemeljena i štetna za sve, osim za predizborne kalkulacije u našoj i susjednoj državi. A, možda štetna čak i za njih!

U Crnoj Gori mogu biti „ugroženi“ samo oni koji ne poštuju njen Ustav i zakone, njen građanski i multietnički karakter, njen demokratski izbor, samo oni koji svojim fanatizmom ugrožavaju prava i slobode drugih.

Srpski ministar odbrane Aleksandar Vulin kaže da je „Crna Gora izvor nestabilnosti u regionu“…

Što se tiče izjava ministra Vulina, ne znam, zaista, da li ih treba i primjećivati, a kamoli na njih reagovati. Za Crnu Goru se jako dobro zna da je više od dvije decenije epicentar stabilnosti u inače hronično nestabilnom regionu. Da parafraziram Sartra – nestabilnost su, ipak, drugi!

Sve u svemu, ne dešava se prvi put da odluke koje naša država donosi, u skladu sa svojim nacionalnim interesima, budu predmet neodmjerenih komentara koji stižu sa najviših političkih adresa u Srbiji. To je retorika koja je nama u Crnoj Gori dobro poznata, koja se konstantno ponavlja i koja je posljedica srpskog nacionalizma duboko ukorijenjenog u njihovom političkom diskursu.

Crna Gora se, inače, u svojoj istoriji suočavala i borila sa raznim verzijama, formama i izvedbama toga, u našem regionu, uvijek imperijalnog i paternalističkog nacionalizma – od načertanijevskog preko karađorđevićevskog i četničkog, i u posljednjim decenijama od Miloševićevog, preko Koštuničinog do ovog današnjeg. Konstanta svake od ovih verzija je da mu je Srpska crkva, sa svojim uvriježenim antizapadnjaštvom i antiliberalizmom, uvijek davala duhovnu potporu i pogonsko gorivo, ne ustežući se, kad treba, ni da stane u odbranu ratnih zločina i zločinaca. Ovakva retorika se, ne jednom, upotrebljavala kao najava širih, zlokobnih političkih projekata i ciljeva, ali može da posluži i za trivijalne i privremene koristi, kao npr. za izborne potrebe ili za skretanje pažnje sa aktuelnih političkih pitanja u susjednoj državi.

Osim političkog odgovora, hoćete li povodom takvih reakcija susjedne Srbije preduzimati neke diplomatske korake?

Crna Gora želi dobre odnose sa susjednom Srbijom, odnose slične onima koje imamo sa ostalim zemljama regiona, a koji priliče zrelim demokratskim sistemima. Imamo jedan važan, zajednički vanjskopolitički cilj – integraciju u EU, koja u svom temeljnom ugovoru, na koji smo se obavezali, poziva na razvoj i očuvanje dobrih odnosa sa susjedima.

U Srbiji je, međutim, počela predizborna utakmica, pa nije nerealno očekivati dodatno zaoštravanje veoma negativnog narativa koji se, prema Crnoj Gori, već sad obilato koristi. Crna Gora je i do sad, uvijek srazmjerno i u skladu sa dobrom diplomatskom praksom, preduzimala diplomatske korake, a eventualno zaoštravanje odnosa će zavisiti samo i isključivo od ponašanja naših susjeda. Ipak se nadam da do toga neće doći.

Da li je ruski uticaj na unutrašnje stvari Crne Gore sada drugačiji u odnosu na 2015. i 2016. godinu?

Nesumnjivo je da Rusija svoju politiku ometanja, opstrukcije, fragmentacije, partikularizacije, vrijednosne denominacije, podsticanja unutrašnjih animoziteta i rivalstava unutar evropske i evro-atlantske zajednice, odnosno šire i globalno unutar svjetske porodice liberalnih demokratija, pokušava realizovati i preko svojih državnih i ne-državnih proxy partnera u nekim zemljama Zapadnog Balkana. Time se ta društva i te države žele usporiti, omesti, pa i zaustaviti na putu prema evropskim i evroatlantskim strukturama i vrijednostima.

Konkretno, kada je u pitanju Crna Gora, o tome svjedoči uloga Rusije u pokušaju državnog udara 2016. čiji je jedan od ciljeva bio zaustavljanje članstva Crne Gore u NATO. Sama činjenica da je Crna Gora danas članica kolektivnog sistema bezbjednosti, ohrabruje nas da se sa današnjim izazovima, koji postoje na relaciji sa Rusijom, lakše nosimo.

Nadali smo se da su iz događaja iz oktobra 2016. izvučene određene pouke i da su odnosi Crne Gore i Rusije, uz dozu opreznosti, korak po korak krenuli normalnijim tokom. Međutim, usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti i uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, jasno je prepoznata zainteresovanost Moskve za ovo pitanje, i još jednom se, poslije izvjesnog zatišja, potvrđuje kontinuitet neprihvatljivog miješanja Rusije u unutrašnje stvari Crne Gore.

Usvajanje pomenutog zakona, kao dijela pravnog poretka jedne sekularne demokratske države, čini ovo pitanje isključivo unutrašnjim pitanjem Crne Gore, i neobjašnjivo je da ono može imati „uticaj na globalno jedinstvo pravoslavnog svijeta“, kako pojedini spoljašnji akteri pravdaju svoje kontinuirano miješanje. Crna Gora ima snage da se izbori sa tim izazovima, što smo više puta dokazali u periodu koji je za nama.

Od obnove crnogorske nezavisnosti prošlo je 14 godina. Naša država je članica NATO i na dobrom je putu ka EU. Jesmo li sada sigurniji, uprkos pritiscima sa strane?

Crna Gora je mnogo sigurnija zemlja u odnosu na period prije juna 2017. Danas, ukoliko nam je pomoć potrebna, Crna Gora u svakom momentu može da računa na solidarnost i pomoć svojih 29 saveznica – bez obzira da li se radi o prirodnoj katastrofi, pandemiji, ili, u ekstremnom slučaju, o oružanom napadu, kada u skladu s članom 5 Vašingtonskog ugovora u našu odbranu staje cijeli savez. To je osnovna i ogromna razlika u spoljno-političkom položaju naše zemlje u odnosu na ranije.

Solidarnost, jedinstvo i kohezija su temeljni principi NATO, a naše članstvo u Alijansi je osnov Crne Gore kao evro-atlantske zemlje. Mi u NATO-u nijesmo ni greškom, ni slučajno, ni privremeno. Postali smo dio saveza prestižnih demokratija, razvijenih ekonomija, modernih društava i moćnih odbrambenih i bezbjednosnih kapaciteta da tamo ostanemo. I zbog demokratije i zbog slobode i zbog ekonomije i zbog bezbjednosti.

Koliko smo sproveli reforme, s obzirom na to da poslanica u EP Tanja Fajon kaže da Crna Gora više nije lider u regionu u evropskim integracijama? Kako komentarišete i ocjene Fridom hausa da Crna Gora više nije demokratska država?

Fridom haus je prestižni think tank i njegove izvještaje o stanju demokratije u svijetu uvijek pažljivo analiziramo.

Vjerujemo da smo kao članica NATO i lider u procesu evropskih integracija bolji u odnosu na pojedine nalaze Izvještaja FH, ali ćemo se veoma ozbiljno posvetiti onim segmentima koji nijesu zavrijedili očekivanu ocjenu. Ostaje, ipak, da pričekamo Izvještaj Evropske komisije, koji će, vjerujemo dati precizniju, sveobuhvatniju i objektivniju sliku progresa u unutrašnjim reformama.

Možda je za našu javnost zanimljivo objasniti da „đavo zapravo leži u detaljima“. Numeričke ocjene u Izvještaju FH o našoj zemlji ostale su nepromijenjene u odnosu na prethodnu godinu u pet važnih oblasti: demokratsko upravljanje na nacionalnom nivou, demokratsko upravljanje na lokalnom nivou, izborni proces, nezavisni mediji i civilno društvo. Jedine dvije oblasti u kojima je zabilježen pad za 0.25 indeksnih poena su – pravosudni okvir i nezavisnost sudstva i korupcija. S obzirom na to da je srednja ocjena za Crnu Goru ove godine iznosila 3.86, a granična vrijednost je 4.00, da je bilo koja od ove dvije oblasti uspjela da zadrži prošlogodišnji rejting, što znači 0.25 poena više, Crna Gora bi se sa 4.11 indeksnih poena našla u grupi od 11 konsolidovanih i polukonsolidovanih postkomunističkih demokratija. I to kao jedina ne-članica EU.

Uprkos pandemiji EU je posvetila dužnu pažnju Zapadnom Balkanu

Predstavljanje Izvještaja Evropske komisije o napretku Crne Gore, koje je planirano za jun, odgođeno je za oktobar. Je li razlog pandemija korona virusa ili nešto drugo, i kakav očekujete da će biti Izvještaj?

Nije neuobičajeno da EK zbog određenih okolnosti ponekad odgodi datum objavljivanja. Tako je prošle godine paket objavljen krajem maja, umjesto u aprilu, zbog izbora za Evropski parlament. Ovdje treba uzeti u obzir da je pandemija izazvana virusom COVID-19 uticala na radne procese u svakoj državi, pa i u Evropskoj komisiji, a da se od nje očekuje da, pored paketa proširenja, pripremi i pregovaračke okvire za Sjevernu Makedoniju i Albaniju. Stoga ne čudi odluka da se objava izvještaja odgodi na jesen.

Treba imati u vidu da je, uprkos pandemiji, EU posvetila dužnu pažnju Zapadnom Balkanu i održala prioritetnim politiku proširenja, što se, između ostalog, ogleda i u donošenju odluke o otvaranju pregovora sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom u martu, te održavanju sastanaka ministara vanjskih poslova i Samita EU-Zapadni Balkan, kao i ogromnoj finansijskoj pomoći i pripremi paketa za socio-ekonomski oporavak.

Vlada je prihvatila novu metodologiju procesa pristupanja EU. Na koji način će to uticati na evropski put naše zemlje?

Tehnički posmatrano, za nas je bilo gotovo svejedno sa kojom od dvije metodologije – „starom“ ili „novom“, ćemo nastaviti pregovarački proces. Mi imamo još samo jedno neotvoreno poglavlje, čije otvaranje očekujemo tokom ove godine. U načinu zatvaranja poglavlja nema velike razlike. Zadovoljni smo što je novom metodologijom potvrđena perspektiva punopravnog članstva na osnovu individualnog napretka i što se prepoznaje značaj jačeg političkog upravljanja i dinamizacije političkog dijaloga na najvišim nivoima. Pozdravljamo pristup u kojem vladavina prava čini centralni dio pregovaračkog procesa, svjesni da razvoj modernog i ekonomski prosperitetnog društva ide uporedo sa demokratskim napretkom. Odluka Vlade da usvoji novi pristup zapravo govori da Crna Gora pozdravlja nastojanja EU da traga za bržim i dinamičnijim pristupom i da nema razloga da se plaši nijednog pregovaračkog modela. Članstvo u EU je nacionalni prioritet Crne Gore pod bilo kojom metodologijom.