POPOVIĆ

Kakav nam je odnos prema kulturi, naciji, identitetu četrnaest godina nakon referenduma? Da li smo učinili dovoljno za stabilizaciju crnogorskog društva, crnogorsku naciju i identitet? Književnik Milorad Popović misli da smo nakon gotovo cjelovjekovnog državnog diskontinuiteta mogli imati bolji plan u zaokruživanju identiteta.

“To je, naime, trebalo da bude prvi i osnovni zadatak nakon 21. maja 2006. godine, kao osnovna pretpostavka za jednu trajnu stabilizaciju crnogorskog društva, s obzirom na to da postoje latentni, već stogodišnji pritisci i negiranja i Crne Gore i crnogorske nacije i crnogorske kulture”, kaže Popović.

U tom smislu nijesu određeni jasni prioriteti, bilo je puno lutanja, kaže Popović, u ideološkom smislu, od dukljanstva do ustavnog patriotizma.

“Kao evidentan odraz toga su i ove aktuelne situacije, napetosti, buđenje jednog agresivnog kleronacionalizma i negiranja, svakodnevnog, vrlo brutalnog, crnogorske nacije, kulture, države, što je jedan nesumnjivi kauzalitet jer bez dovršenja i stabilizovanja crnogorske nacije nema građanske Crne Gore, niti Crne Gore uopšte , pa ni smisla postojanja države Crne Gore”, ističe Popović.

Osvrnuo se i na zbunjujući odnos društva prema crnogorskom jeziku.

“Slična stvar je i sa CPC, dakle religija i jezik su dva ključna elementa svakog nacionalnog identiteta u evropskom smislu. Nešto je napravljano, ne smijemo biti nihilisti, nešto je napravljeno a neke stvari su krenule i u lošem smislu. Nadam se da će ova aktuelna događanja pred 14. godišnjicu od obnove nezavisnosti, da će političku i intelektualnu elitu malo trgnuti, da će se zapitati šta je dobro a šta nije dobro urađeno”, kaže Popović.

On napominje da treba da činimo više, generacije koje dolaze poslije nas kako ne bi živjele u stalnoj napetosti i dokazivnju elementarnih ljudskih prava. A to su, podsjeća Popović, prava na nacionalnost, jezik, kulturu.

Anka Radović, RTCG