NOVOVIĆ

Onima koji spadaju među predstavnike najznačajnijih i najčasnijih profesija u društvu nije mjesto tamo gdje se omalovažava Država Crna Gora, gdje se vijore zastave drugih zemalja, bacaju anateme i vrše pokušaji zastrašivanja građana, smatra poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Radule Novović.

“Ovih dana učestali su ‘izlivi’ podrške SPC, odnosno litijama, od strane raznih profesionalnih udruženja, od ljekara do prosvjetnih radnika. Razumije se, samo po sebi, to nije sporno.  Ipak, u jednom dijelu, čudi ova podrška. Zašto? Upravo zato što ona, najvećim dijelom, dolazi od članova pojedinih partija, dakle od ljudi koji su već, manje ili više, eksponirani kao simpatizeri ili članovi određenih političkih grupacija. Čudi zašto to jasno ne stave do znanja, uostalom i zbog toga da bi promovisali partiju kojoj pripadaju ili koju simpatišu. Ne, oni se zaklanjaju za svoju profesiju, kroz koju daju podršku SPC, sa ciljem diskvalifikacije Zakona o slobodi vjeroipsovijesti”, rekao je Novović.

Ističe da ne zna zašto to čine, kad su se partije kojima pripadaju, kako navodi, odredile prema toj problematici.

“Jedino objašnjenje jeste da se ovako želi ‘duplirati’ podrška i to tako što pojedinac daje podršku SPC prvo kao član partije, a onda i kao pripadnik određene profesije. Naravno, sve uz snažnu i sinhronizovanu medijsku podršku i objave na društvenim mrežama, kako bi se stekao utisak o masovnosti.  Već sam rekao, nema tu ništa sporno u smislu poštovanja pravnih normi i demokratskih načela. Sporno je što se struka koristi za obračun sa drugim i drugačijim. Pri tom te struke, kao što je npr. prosvjetna, nikako ne smiju dovoditi u pitanje drugo i drugačije, jer to je osnovno načelo na kojem počivaju i za koje se zalažu. A poštovanje prava drugih podrazumijeva da se ti drugi opredjeljuju po svom ličnom osjećanju i za crkvu u koju žele ići, a ne da im se nešto nameće kao jedino ispravno. Pri tome se ne osvrćući čak ni na istorijske istine, odnosno dokumente”, dodao je Novović.

Dužnost države je, kako navodi, da omogući da svi građani to pravo mogu ostvarivati ravnopravno.

“Zato nemojmo osporavati Državi i državnim organima pravo da rade svoj posao i da štite interese svih građana, podjednako.
Želim da naglasim da izneseni apeli ne spadaju u domen vjere, već politike, s obzirom na to da vjerska prava potpisnika ovih apela, kao ni bilo koga drugog, nikad nijesu ni bila dovedena u pitanje. Zakon o slobodi vjeroispovijesti ne ugrožava ničija vjerska prava, već ih štiti i potvrđuje (čl. 4: ‘Sloboda vjeroispovijesti ili uvjerenja podrazumijeva pravo svakog da, postupajući po sopstvenoj savjesti, sam ili u zajednici sa drugim, javno ili privatno ispoljava vjeru ili uvjerenje molitvom, propovjedima, običajima, obredom ili na drugi način’). Sam Zakon propisuje stroge kazne u slučaju da bilo ko pokuša da spriječi izražavanje nečijih vjerskih prava (čl. 58)”, navodi Novović.

Ponovio je da niko neće izbacivati vjernike i sveštenike iz hramova.

“Naime, kada je u pitanju vlasništvo nad vjerskim objektima, ukoliko vjerska zajednica ima dokaze o pravu svojine nad objektom, niko to neće dovoditi u pitanje. Istorijska imovina Crne Gore, kulturna i vjerska baština, koju su gradili naši preci, biće prepoznata kao kulturno bogatstvo u vlasništvu Države. Razumije se, vrata takvih objekata biće otvorena za sve građane”, kazao je Novović.

Podsjeća da su naše vladike tokom vjekova birane na opštecrnogorskom zboru pred Cetinjskim manastirom.

“A ne prema instrukcijama iz neke druge države, pa čak ni iz onih koje su u to vrijeme smatrane vrlo bliskim, u svakom smislu.  Aktuelni apeli u službi SPC, nažalost, dodatno podgrijavaju postojeće podjele – već se vrši prebrojavanje ko je potpisnik, a ko ‘izdajnik’, ko je veći, a ko manji vjernik. Po društvenim mrežama se prozivaju i vrijeđaju oni koji su vjernici, a nijesu potpisali apel. Dakle, na snazi je klasifikacija na ‘vjernike, grešnike i otpadnike'”, smatra Novović.

Kao što škola nije mjesto za crkvu i dogme tako, smatra Novović, ni crkva ne bi trebalo da bude mjesto na kome se vodi politička kampanja.

“Na primjer u tekstu apela grupe barskih prosvjetara,između ostalog, stoji da se oni zalažu za ‘poštovanje vjerskog osjećanja i slobodu vjerske pripadnosti, za poštovanje vjerskih i crkvenih dogmata’. Ako bismo insistirali na poštovanju vjerskih dogmi, onda bismo trebali da znamo da kanoni izričito zabranjuju miješanje crkve u politiku. Prema 81. apostolskom pravilu, sveštenik koji se bavi politikom treba da bude raščinjen. U novozavjetnoj poslanici Titu, apostol Pavle kaže: ‘svađa i prepiranja o zakonu kloni se, jer je to nekorisno i prazno’ (treća glava, devetnaesti stih). Možda najbolji komentari na ovu temu dolaze upravo iz Srbije. Na primjer, Aleksandar Vučić je 26. aprila 2013. kazao da mitropolit Amfilohije neće voditi državnu politiku i da, ako to želi, treba da se kandiduje na izborima. Kao što je i 8. novembra 2018. izjavio da ga ‘pogađa loše mešanje Srpske pravoslavne crkve u politiku.’ Još dalje je otišao Ivica Dačić, koji je 10. maja 2013. za Amfilohija kazao: ‘Ponekad se zaista zapitam čime je to naš dragi Bog zaslužio da ga ovakvi predstavljaju na zemlji“! Malo ko je, na žalost, čuo upozorenje koje je prije mnogo godina dao pokojni mitropolit Jovan, nekad najviši predstavnik Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji. Za Amfilohija i neke druge episkope kazao je da su ‘napustili teološki program i upustili se u jeftinu dnevnopolitičku avanturu, kojoj su određeni ton davali Dobrica Ćosić, Antonije Isaković, Matija Bećković…’. Dakle, ovaj istaknuti velikodostojnik Srpske pravoslavne crkve vidio je i priznao da miješanje crkve u politiku ne vodi dobru”, zaključio je Novović.