Crnogorska “plava” granica sa Bosnom i Hercegovinom gotovo je nezasticena – policija nema mogucnost da kroz vode Tare i Pive juri eventualne krijumcare droge, cigareta, migranata.., ali ni one koji bjezeci od zakona odluce da preplivaju te dvije rijeke.

Zbog surovosti planinskih rijeka, ni kriminalci nemaju mnogo koristi od “plave” granice, tvrde sagovornici “Vijesti” iz Uprave policije, ne poricuci, medutim, da se ipak desava da neko Taru ili Pivu pokusa preci nelegalno.

Granicna policija, medutim, navodno cini sve da i to suzbije, kontrolisuci pristupne i sporedne puteve koji vode do prilaznih tacaka rijekama…

“Nije bilo slucajeva da se uhvate krijumcari. Bilo je sporadicnih slucajeva samih migranata koji su izasli negdje prije drzavne granice, pa su pokusali pjesice da predu preko granice… Zasada imamo samo slucajeve da su pokusali da predu prijeku plivajuci, ali su procesuriani”, kazao je “Vijestima” Radosav Bozovic, pomocnik komandira Granicne policije Pluzine.

Naveo je i da sa druge strane granice pristupne i sporedne puteve koji vode ka rijekama kontrolisu i pripadnici Granicne policije BiH.

Tara – Suza Evrope, idealna je za rafting u ljetnjim mjesecima – nije previse opasna, a sasvim je dovoljno brza da priusti uzitak adrenalinskim zavisnicima.

Splavariti tom planinskom ljepoticom moguce je tokom citave godine, ali u zavisnosti od vodostaja avanturisti biraju da li ce imati ekstremni uzitak, na bukovima dizati adrenalin do maksimuma, ili miran turisticki rafting kada je vodostaj nizi.

Ekipa “Vijesti” uvjerila se da je moguce neopazeno “uplivati” u BiH – izaci na drugu obalu na pauzi koja se pravi kod vodopada, a potom se udaljiti kroz sumu kojom je Tara okruzena.

One koji u avanturu krecu sa crnogorske strane evidentiraju samo agencije koje pruzaju usluge raftinga, a nakon ulaska kombi kojim se spusta do rijeke nema policijske kontrole jer se ne napusta drzavna teritorija.

Da to koriste i kriminalci potvrdilo je vise sagovornika “Vijesti” koji nekoliko mjeseci godisnje provedu na Tari i Drini.

“Vidite li koliko je camaca? Zar mislite da su to sve turisti koji su dosli da uzivaju u raftingu? Medu svima koji su na bilo koji nacin vezani za splavarenje zna se koliko se za sta nudi, ipak niko od onih koji zaraduju iskljucivo od raftinga ne ulazi u sumnjive poslove uprkos tome sto lako zaradeni novac mami”, rekao je jedan od sagovornika “Vijesti” koji je insistirao na anonimnosti.

Skiperi sa kojima se u camac ulazi na Brastanovici nijesu bili raspolozeni da pricaju o mogucoj zloupotrebi njihovog posla.

Za razliku od njih, Branko Sokolovic, vlasnik kampa “Ivona” koji se nalazi na obali Drine, kazao je da sa onima kojima su pruzali usluge raftinga nije imao problema i da im se nikada nije dogodilo da ih neko pokusa zloupotrijebiti kako bi u Crnu Goru prenio nesto, ili im se izgubio u medugranicnom pojasu.

“Nisam imao problema, jer nisam u tim vodama. To mi je novo. Vjerovatno se nesto radi, ali mimo mene sigurno”, kazao je on.

Objasnio je da zbog velikih taksi slabije rade trodnevne ture koje ukljucuju splavarenje od Durdevica Tare, jer su im ranije trazili da kao privredno drustvo budu registrovani i u Crnoj Gori.

“Dolazile su inspekcije, nekada kaznjavale samo skipere, nekada i firmu, zato sada radimo samo turu od Brastanovice, s tim sto crnogroski camci zavrsavaju ispod mosta, a mi produzimo Drinom do naseg kampa”, kazao je on.

Miigranti, navodno, ljudima koji imaju camce nude 1.000 eura da se domognu Sarajeva, tvrdi jedan od sagovornika “Vijesti”.

“Ne samo za prelazak granice camcem, vec i da ih neko saceka sa druge strane i odveze do Sarajeva, sto je veliki rizik. No, ima onih koji pristaju na to”, tvrdi sagovornik iz BiH kojeg su reporteri “Vijesti” krajem septembra zatekli na obali Tare.

I on je jedan od onih koji zivi od rijeke, ali tvrdi da nema namjeru da trazi vise od onoga sto legalno zaraduje.