Izbor i priprema: Č. Đurđić
Na današnji dan 1654. odigrao se poznati Peraški boj u kome su se Peraštani, braneći svoj grad, sukobili s Turcima. Predvodeći 6.000 Turaka iz Risna, Mehmed-aga Rizvanagić napao je peraške kule. Iako je grad branilo samo stotinu peraških vojnika i malobrojni živalj, nadmoćna turska vojska nije ga osvojila, a u boju je poginuo i njen zapovjednik Rizvanagić. Neki izvori tvrde da Perast nije osvojen zato što su Mlečani potkupili organizatora napada Ali-pašu Čengića. Boj je opjevao barski nadbiskup, Peraštanin, Andrija Zmajević, ali je njegov spjev izgubljen. U znak sjećanja na Peraški boj ostao je u tom gradu sve do danas običaj „gađanja kokota“, koji simbolizuje neprijatelja. Nadmetanje se organizuje svake godine, a najbolji strijelac koji pogodi kokota dobija „šugaman“ (peškir) na kome je ispisana godina Boja i datum gađanja.
1767 – Šćepan Mali donio je akt o odvajanju svjetovne od crkvene vlasti, koji su podržali i prihvatili svi glavari Crne Gore po odluci Opštecrnogorskog zbora. Taj je čin bio u saglanosti s evropskim trendovima razdvajanja krune, mača i krsta. Ipak, politička sekularizacija u Crnoj Gori nailazila je na otpor sa svih strana i završena je nakon nasilne smrti Šćepana Malog.
1773 – Rođen je austrijski državnik knez Klemens Meternih, najuticajnija ličnost u Evropi tokom gotovo 40 godina, koliko je bio na mjestu ministra inostranih poslova i kancelara Austrije (1809 – 1848). Meternih se smatra oličenjem apsolutističkog režima. S ruskim carem Aleksandrom I osnovao je Svetu alijansu čiji je osnovni cilj bio gušenje nacionalnih pokreta u Evropi.
1784 – Umro je crnogorski mitropolit Arsenije Plamenac, sestrić i nasljednik Save Petrovića. Zahvaljujući naklonosti svoga ujaka, pomoći i preporuci Šćepana Malog određen je za mitropolita i pored protivljenja katunskih glavara. Bio je to udarac kući Petrovića koja je od vladike Danila polagala pravo nasljeđa na vladičanski prijesto. Vladika Arsenije bio je svega tri godine na prijestolu, a nakon njegove smrti vladičansko zvanje ponovo je vraćeno članovima dinastije Petrović – Njegoš.
1847 – U Italiji je umro irski političar Danijel O Konel, zvani osloboditelj. Kao član britanskog parlamenta uspio je da prisili britansku vladu da prihvati zakon o emancipaciji katolika 1829. Smatra se jednim od najboljih govornika 19. vijeka.
1859 – Rođen je francuski fizičar Pjer Kiri. Proučavao je magnetizam i radioaktivnost, a sa suprugom Marijom otkrio je 1898. polonijum i radijum. Nobelovu nagradu za fiziku supružnici Kiri podijelili su 1903. s Antoanom-Anrijem Bekerelom.
1886 – Umrla je, u 56. godini, američka pjesnikinja Emili Dikinson, kćer čuvenog pravnika, rođena 10. decembra 1830. u gradiću Amherstu u Masačusetsu, gdje je provela čitav život, izuzev jedne godine u ženskoj Bogosloviji u Maunt Holiouku i nekoliko posjeta Kembridžu radi liječenja očiju. Živjela je veoma povučeno i viđala se samo s članovima uže porodice. Bila je usamljenica, i u rodnom gradu su je smatrali čudakinjom; divili se njenoj navici da se oblači u bijelo i šalje zagonetna pisamca uz darove u hrani ili cvijeću. Za njenog života objavljeno je samo osam njenih pjesama i to većina na zahtjev prijatelja. Objašnjenje za to dala je sama pjesnikinja:„Objavljivanjem se čovječija duša javno rasprodaje“ – napisala je u jednoj pjesmi. Kada je, četiri godine nakon njene smrti, objavljeno njeno obimno djelo, kritičari su bili iznenađeni kako je jedan život, naizgled isprazan, mogao da proizvede takvu strast. Pronađene su hrpe njenih pjesama, ispisane na poleđinama koverata, na smeđim kesama za hranu, na poništenim računima ili komadićima odcijepljenim iz novina. Inspiraciju je nalazila u Bibliji, u Šekspirovim djelima i u klasičnoj mitologiji. Sređivanje zaostavštine Emili Dikinson trajalo je sve do 1955. kada je objavljeno definitivno izdanje njenih 1.775 pjesama u šest tomova. Priređivači su ih podijelili u četiri kategorije: pjesme o prirodi, vremenu i vječnosti, ljubavi i životu. Genijalnu Emili Dikinson otkrili su pjesnici Čikaške škole, nakon čega je njena slava neprestano rasla, da bi tek u 20. vijeku postala jedna od najvećih američkih pjesnikinja.
1891– Rođen je ruski pripovjedač, romansijer i dramski pisac Mihail Afanasjevič Bulgakov, autor romana “Bijela garda” – pretočenog u dramu “Dani turbina”, koja je s velikim uspjehom igrana u teatru MHAT. Bulgakov je poznat i po satiričnim, groteskno-fantastičnim pripovijetkama i posebno po romanu “Majstor i Margarita”. „Majstor i Margarita“ predstavlja vrhunac ruske umjetnosti romana 20. vijeka. Njegova složena fabula, organizovana u raznim uporednim periodima, simultano prati priče o savremenom piscu-majstoru i stradanjima Hrista (Ješue), ukazujući na perspektivu umjetničkog djela („rukopisi ne gore“) i istorijskog razvoja (uticaj Majstora na Ivana Bezdomnog), ali isključivo na planu ličnosti, čija sudbina, obilježena djelovanjem demonskog načela (Voland), nije „svjetlost“ besmrtnosti, uz Hrista, već puškinski intoniran „mir“. Bulgakovljev „fantastični realizam“, filozofija života i umjetnosti doživjeli su nezapamćeni efekat u svjetskim razmjerama i osjetno uticali na razvoj sovjetske književnosti.
1914 – Umro je srpski istoričar i književni kritičar Jovan Skerlić, profesor Beogradskog univerziteta, član Srpske kraljevske akademije. Svojim književnim i javnim radom značajno je uticao na kulturni i politički život u Srbiji na početku 20. vijeka. Poznato Skerlićevo djelo: “Istorija srpske književnosti”.
1945 – Njemačke trupe napustile su Jugoslaviju u Drugom svjetskom ratu. U četvorogodišnjem ratu poginulo je 1.706.000 ljudi, a zemlja je porušena i opustošena.
1955 – U Beču je potpisan Austrijski državni ugovor kojim je okončana desetogodišnja saveznička okupacija, a Austrija je postala nezavisna republika u granicama od 1. januara 1938 . godine.
2001– Šef UNMIK-a Hans Hekerup potpisao je u Prištini “Ustavni okvir za samoupravu na Kosovu”, uprkos protivljenju Srba sa Kosova koji su smatrali da taj najviši pravni akt pokrajine nije u skladu s rezolucijom UN o njenom budućem statusu.
2009 – Na Trgu Republike u Podgorici, uz taktove Štrausove muzike, podgorički maturanti otvorili su, istovremeno sa svojim vršnjacima širom svijeta, u 12 sati ples, u pokušaju da obore Ginisov rekord u kategoriji masovnog sinhronizovanog plesa u okviru međunarodne manifestacije “Maturska parada 2009”, koja je okupila svršene srednjoškolce širom svijeta, čiji je zadatak bio da istovremeno izvedu najveći sinhronizovani ples.
2012 – U Podgorici je održan četvrti protestni skup na kome su učesnici prošetali pored Radio Televizije Crne Gore, Pobjede i Agencije za nacionalnu bezbjednost – stubova sistema – kako su ih nazvali, pozivajući građane da ne gledaju program nacionalnog javnog servisa, da ne čitaju Pobjedu, a Agenciji za nacionalnu bezbjednost poručili da ne prati građane već kriminalce. Na protestu je učestvovalo prema zvaničnom saopštenju policije 2.500 do 3.000 građana, prema procjeni organizatora deset, a prema nezvaničnim policijskim procjenama 6.000 građana iz cijele Crne Gore. Organizatori protesta bili su, kao i u prethodna tri, Unija slobodnih sindikata (USS), Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) i Studentska unija (SU).
2012 – U 83. godini umro je slavni meksički pisac Karlos Fuentes, romansijer, dramski pisac, esejista i filmski scenarista. Fuentes je autor više od 20 proznih djela, a najpoznatiji je po romanima „Smrt Artemija Kruza“ (1962) i „Stari Gringo“ (1985). Napisao je i veliki broj eseja o aktuelnim pitanjima savremene politike, društva, kulture, ekologije i medija. Bio je kolumnista u španskom listu „El pais“, u kome je komentarisao politička zbivanja širom svijeta, do posljednjih dana. Upravo na dan njegove smrti u meksičkom listu „Reforma“ objavljen je esej o predsjedničkim izborima u Francuskoj. Fuentes je rođen 1928. u porodici diplomate i veći dio djetinjstva proveo je u zemljama zapada. To mu je, kako je govorio, omogućilo da sagleda Latinsku Ameriku sa distance i dalo mu kritičku oštricu. Fuentes je bio protagonista tzv „latinoameričkog buma“ – književnog pokreta koji su činili mahom mladi autori, čija su politička kritička djela kršila ustaljene tradicije. Među Fuentesovim poznatim romanima ističu se i „Sveto mjesto“, „Terra nostra“, „Dijana“, „Godine s Laurom Dijas“ i „Srećne porodice“. Prema njegovim romanima snimljeno je nekoliko filmova, od kojih je najpoznatiji „Stari Gringo“ (1989) s Gregori Pekom i Džejn Fondom u glavnim ulogama. Funetes se oprobao i kao diplomata – bio je ambasador u Londonu i Parizu, ali je oba puta dao ostavku zbog neslaganja s političkim prilikama u svojoj zemlji, posebno zbog njenog predsjednika Gustava Ordoza, koga je optuživao za masakr nad studentima u Meksiko Sitiju 1968. prilikom gušenja pobune.
2013 – U Pekingu je otvoren Prvi ministarski forum o kulturnoj saradnji Kine i zemalja centralne i istočne Evrope. Forumu su prisustvovali ministri kulture i delegacije iz šesnaest evropskih zemalja, među kojima i crnogorska delegacija na čelu s ministrom Branislavom Mićunovićem. Pored predstavljanja značajnih projekata kulture, kao što su Muzički centar i Kinoteka, kineskoj strani je tom prilikom ponuđeno osnivanje kulturnog centra u Crnoj Gori.
Na današnji dan dogodilo se i sljedeće:
1848 – U Beču je izbio ustanak protiv apsolutističkog režima koji je primorao vladu da povuče Oktroisani ustav donesen 25. aprila i da raspiše izbore.
1918 – Prva avionska pošta u svijetu krenula je između Njujorka, Filadelfije i Vašingtona.
1943 – Raspuštena je Komunistička internacionala (Kominterna).
1989 – Sovjetski predsjednik Mihail Sergejevič Gorbačov objavio je u Pekingu kraj kinesko-sovjetskih raskola.
1991 – Edit Kreson postala je prva žena premijer Francuske.
1996 – Skupština SR Jugoslavije smijenila je guvernera Narodne banke Jugoslavije Dragoslava Avramovića, tvorca privredne reforme koja je početkom 1994. zemlju izvukla iz hiperinflacije. Avramović je prethodni dan u svom ekspozeu u Skupštini optužio vladu SR Jugoslavije da blokira pregovore s međunarodnim finansijskim organizacijama i time gura zemlju u propast.
2009 – Vanraspravno žalbeno vijeće suda BIH donijelo je odluku o puštanju iz pritvora Branimira Glavaša.
2009 – Poglavar Rimokatoličke crkve papa Benedikt XVI, izjavio je odlazeći iz Izraela, da se holokaust ne smije nikada poricati.