POPOVIĆ

Predsjednik i poslanik Liberalne partije Crne Gore (LPCG) Andrija Popović rekao je da očekuje da će redovni parlamentarni izbori biti održani u posljednjem zakonskom roku u novembru ove godine.

On je u razgovoru za „Dan“ kazao da se u LPCG još nije raspravljalo o načinu na koji se može nastupiti na izborima.

“Kako se očekuje da će redovni parlamentarni izbori u Crnoj Gori biti održani u posljednjem zakonskom roku u novembru ove godine, u LP se nije vodila rasprava o načinu izlaska na izbore. Uskoro će organi partije, vodeći računa o kompleksnosti situacije u kojoj se naša država nalazi nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i svom državotvornom evropskom kursu, zauzeti stav”, naveo je Popović.

Govoreći o mogućim izmjenama izbornog zakona u godini održavanja izbora, on je rekao da tako nešto nije vjerovatno.

“Teško je očekivati da se u izbornoj godini bilo što može mijenjati u Zakonu o izboru poslanika i odbornika, koji se usvaja dvotrećinskom većinom u crnogorskom parlamentu. Propuštene su šanse zbog nepostojanja političke volje za popravljanje izbornih uslova, naročito se to odnosi na preostale preporuke OEBS-a. Ostali zakoni koji prate ovaj osnovni izborni zakon, a za koje je potrebna apsolutna većina u parlamentu, uglavnom su dorađeni i usvojeni krajem prošle godine, uz činjenicu da u tome nije učestvovala opozicija. Ipak, Crna Gora ima relativno dobre aktuelne izborne zakone koji su garant poštenih, fer i slobodnih izbora”, smatra Popović.

Čelnik LPCG je dodao da je skupštinska većina tokom ovog mandata donijela niz kapitalnih zakona.

“Koaliciona saradnja sa Demokratskom partijom socijalista (DPS) i ostalim partnerimau ovom skupštinskom sazivu uglavnom je na visokom nivou. Donijeto je mnogo značajnih zakona, od kojih su neki kapital ni za našu državu”, tvrdi Popović.

Obaveze iz sporazuma s DPS-om nijesu sasvim realizovane

Popović je rekao da je saradnja usavezu na vlastm uglavnom tekla bez značajnih trzavica, uz povremena neslaganja.

“To je normalno. Ta neslaganja su popravljala pojedina zakonska rješenja, ilak se radi o šest konstituenata vladajuće parlamentarne većine. U tom smislu inijesu do kraja realizovane obaveze no koalicionom sporazumu iz novembra 2016. godine”, naveo je Popović.

CRNOGORSKI POKRET

“Litije u organizaciji Srpske pravoslavne crkve su pokušaj destabilizacije države Crne Gore i ugrožavanje njenih temeljnih vrijednosti. Njima rukovode isti oni koji su podržavali i blagosiljali ratove na tlu bivše Jugoslavije, devedesetih godina prošlog vijeka. Zakon o slobodi vjeroispovjesti isključivo je pravno pitanje koje bi trebalo da se rješava u okviru institucija, a ne na molebanima, obojenim politikom i emocijama” – poručeno je na tribini u Baru, koju su, povodom aktuelne društvene problematike, organizovali Nestranačko udruženje Crnogorski pokret, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti i Fondacija Sveti Petar Cetinjski.

“Posljednjih mjeseci pohode nas silni molebani, a ja vas večeras pozdravljam najljepšom barskom molitvom – molitvom mira i sloge. Oglašavao se Bar molitvom u vremenima kada su svuda oko nas gruvali topovi, kada su molebani Srpske pravoslavne crkve bili ratne horde… Bar je bio svijetli primjer nade da će mir i sloga ponovo biti mogući, i tamo gdje je sve u mržnji gorjelo”, kazala je u uvodnom obraćanju potpredsjednica Opštine Bar, mr Tanja Spičanović i poručila: “Ne idite za onima koji su devedesetih godina blagosiljali rat, a danas muku muče da zatru sve što je crnogorsko. Ponosite se što ste Crnogorci. Na litije i molebane stiže poruka iz Srbije o ‘Srpskoj Sparti’. Oni hoće da od naše đece prave Spartance koji će opet ginuti za srpske ideale. Mi im kažemo: ‘Nikad više’”.

Dr Svetozar Savić kazao je da bi pravnici, a ne litije, trebalo da rješavaju problematiku Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

“Sa par excellence pravničkog pitanja prešli smo na polje politike i emocija. Da je sve trebalo da ostane u sferi prava, potvrđuje i to što su ovih dana formirani pravnički, ekspertski timovi i Mitropolije i Vlade, koji će uskoro razgovarati na spornu temu”, kazao je dr Savić i naveo kada bi se on priključio litijama.

“Crna Goro, pasja zemljo, kakav sam ja tek pas kad te toliko volim’. Ako bi se, barem ovaj zadnji dio stiha čuo na litijama, ja bih im se priključio. Ako bih vidio crnogorske zastave na njima i čuo hrišćanski poziv na ljubav, pomirenje i toleranciju, bez ikakvog usputnog otpadanja mesa, takođe bih se pridružio litijama i molebanima “, istakao je dr Svetozar Savić.

Nekada rukometni reprezentativac, a sada istaknuti sportski radnik, Goran Simić, kazao je da Crna Gora i građanska država nemaju alternativu. “Umjesto da se nakon obnove nezavisnosti bavimo unaprjeđenjem ekonomskog života građana, mi se vraćamo u mračnu prošlost, a naši građani se zloupotrebljavaju. Ponovo hoće da nam ruše svježe obnovljenu državu i da nam ospore naciju, jezik i antifašističko nasljeđe. Moramo biti oprezni i jačati crnogorski identitet, a finalna faza na tom putu je usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji nikome u Crnoj Gori neće uskratiti prava, ali hoće onima izvan nje”, naglasio je Simić.

Zašto brani Crnu Goru, objasnila je i jedna od najboljih barskih srednjoškolki i najboljih crnogorskih studenata, Indira Količić. “Osnovno vaspitanje u mojoj porodici ne dozvoljava nikome od nas nepoštovanje državnih simbola. Kako da se ne osjećam ugroženom, kako da ja ne branim majku – Crnu Goru od onih koji gaze njen Ustav, od onih koji pale njenu zastavu, zastavu sašivenu krvlju palih junaka, koji su pali za iste te njihove pretke, ili pak od onih koji ne prihvataju, s poštovanjem, crnogorsku himnu i jezik”, kazala je Količić.

U ime organizatora – Crnogorskog pokreta, Dukljanske akademije nauka i umjetnosti i njenog predsjednika – akademika Sretena Perovića, na tribini je govorio Stevo Vučinić. “Beograd i Moskva delegirali su svu svoju moć najmračnijim političkim i duhovnim snagama u Crnoj Gori, oličenim u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, s ciljem da nam sruše ustavni poredak , državu i pravno je i polititički utemelje u svetosavskom feudalnom mračnjaštvu. Oni koji vode ovu zemlju moraju da znaju da Crnogorci i njihove duhovne institucije jesu i moraju da budu okosnica Crne Gore ili je neće biti”, istakao je Vučinić.

Zoran Mugoša, član Crnogorskog pokreta naveo je da iza litija stoje negatori svega crnogorskog.

“Kažu: Ustala je Crna Gora, a niđe crnogorske zastave”.

On je izrazio uvjerenje da će Bar, grad otvoren za sve nacije i vjere, Barani i Crna Gora, i ovoga puta znati da se odbrane od nacionalističke histerije.

Predvodnici litija uništili su, kazao je arhitekta Miodrag Bajković, dva najveća civilizacijska dostignuća- Sveti kult iznošenja Krsta Svetog Vladimira od strane pripadnika svih vjerskih konfesija na Rumiju, a njihov glavni predvodnik, čim je počeo da stoluje u Crnoj Gori, protjerao je iz crkava sa dva oltara, sve katoličke sveštenike.

“Ja sam Albanac, islamske vjeroispovijesti, ali moja država je Crna Gora i drugu nemam”, poručio je Naser Kraja.

Na tribini “Nikad više 1918 – Nek je vječna Crna Gora”, u punoj sali barskog Doma kulture, govorili su i pravnik i istoričar Novak Adžić, odbornik LP u SO Bar Ammar Borančić i voditeljka programa, vaspitačica Anđela Marstijepović, koja je, poput i nekih drugih govornika, skrenula pažnju na zloupotrebu djece na litijama.

“Djecu bi trebalo vaspitavati u duhu tolerancije, a nikako ne treba na njih prenositi probleme i strahove odraslih”, kazala je, između ostalog, Marstijepović.

BACKOVIĆ

U protestima protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koje organizuje Srpska pravoslavna crkva, uveliko se na razne načine koriste i djeca, učenici osnovnih i srednjih škola. Zabluda bi bila da mislimo da djeca nijesu zainteresovana za politiku ili za religiju. To je dio svijeta oko njih, a djeca su radoznala i otvorena prema tome, kaže za Vikend novine bivši ministar prosvjete Slobodan Backović.

Svjedoci smo zloupotrebe đaka od strane pojedinih nastavnika, provokacije od strane Eparhije budimljansko-nikšićke, koja je sve državne škole obavijestila da je raspisala konkurs na temu: “Naš patrijarh Pavle”, nakon čega se ne treba čuditi ni tome što su đaci jedne osnovne škole u Podgorici cijepali državnu zastavu i snimak objavili na društvenim mrežama.

Sličnih zloupotreba drugim povodima bilo je i ranije. Prisjetimo se masovnih protesta đaka i studenata zbog “terora braće na Kosovu” 2004. godine, kada su đaci pozivani da nastavu pohađaju u hramu u Podgorici, zatim protesta zbog preimenovanja srpskog jezika u maternji, takođe iste godine…

U to vrijeme ministar prosvjete i nauke bio je akademik CANU Slobodan Backović, koji za Vikend novine komentariše tadašnje događaje i sličnosti i razlike u odnosu na aktuelne, sa fokusom na velikom broju djece na litijama.

“Zabluda bi bila da mislimo da djeca nijesu zainteresovana za politiku ili za religiju. To je dio svijeta oko njih, a djeca su radoznala i otvorena prema tome. Čuju i vide različite reakcije odraslih, posebno kad ih prate jaka osjećanja. Znamo da će djeca formirati političke ili religijske stavove najčešće u skladu sa informacijama i stavovima porodice. Njihovo znanje i životno iskustvo je na tom uzrastu ograničeno, i nije dobro ako im se samo nameću gotovi stavovi i uvjerenja, jer to može da vodi ka instrumentalizovanju, pa i zloupotrebi za ciljeve drugih. Bili smo svjedoci mnogih takvih događaja u proteklim decenijama”, kaže Backović.

Djeci, naglašava, treba odgovoriti na sve ono što žele da znaju i pitaju, istinito i primjereno njihovom uzrastu.

“Treba ih podučavati o tome kako funkcioniše ljudsko društvo, ustanove, država. Treba im razvijatii različite vještine učešća u društvu, vještine građanstva, medijsku pismenost, kritičko mišljenje. Time ih činimo otpornim na manipulacije i instrumentalizaciju. Škola mora biti mjesto gdje se prihvataju i razumiju različitosti, ali i mjesto gdje se ne ispoljavaju politička i religijska uvjerenja. S druge strane, vidimo da veliki broj roditelja učestvuje u litijima sa svojom djecom. Volio bih da je to dio porodičnih navika i tradicije i da se djeca ne koriste za njima nerazumljive ciljeve nekih odraslih”, naglašava akademik Backović.

Sagovornik Vikend novine je tokom svog mandata na čelu Ministarstva prosvjete i nauke bio otvoreno protiv uvođenja vjeronauke kao predmeta u osnovne i srednje škole, iako je bio izložen tom pritisku i on lično i resor na čijem je čelu bio. Ostale su upamćene njegove riječi da “Srpska pravoslavna crkva, zbog svojih stavova koji negiraju postojanje crnogorskog naroda, istorije, književnosti i jezika, nema šta da traži u crnogorskom obrazovnom sistemu” te da se SPC u Crnoj Gori “ne pojavljuje kao crkvena institucija, koja poziva narod da vjeruje u Boga i vrijednosti zapisane u božjim zapovijestima”.

“Nijesam promijenio mišljenje. Zanimale su me i evropske prakse u vjeronauci, jer se ovim pitanjima s pravom bave mnoge razvijene zemlje i obrazovni sistemi danas. Govorio sam o tome u članku ‘Vjeronauka Evropska praksa’ prošle godine. Vjerske zajednice su po Ustavu Crne Gore odvojene od države. Vjerski objekti postoje da bi se u njima praktikovala vjera. Javna škola nije mjesto za to i to je regulisano Zakonom o opštem obrazovanju. Ko želi da se vjerski obrazuje-vjeroispovijeda to treba da radi u vjerskoj školi ili vjerskom objektu”, ističe Backović.

Crna Gora se, kako kaže, opredijelila, shodno Ustavu i zakonima i preporukama Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope 2005. godine, pa je u osnovne škole i gimnaziju uvela izborni predmet Istorija religije.

“Djeca i mladi treba da izučavaju istorije različitih religija i mjesto čovjeka u njima, da razumiju religijske vrijednosti, jer će im to pomoći da razumiju u čemu je sve čovjek tražio smisao života, kako bi to koristili da oblikuju svoje stavove i način života u pluralističkom i demokratskom društvu koje oni treba da nastave da izgrađuju. Danas se veoma afirmišu različiti oblici građanskog, moralnog i interkulturalnog obrazovanja kao instrumenti za prevazilaženj e sve vidljivijih podjela u savremenim društvima, koje se, globalno, prepoznaju kao opasnosti. Bili smo prva zemlja koja je u regionu uvela Građansko vaspitanje kao obavezan predmet u osnovnoj školi. Sada možemo da konstatujemo da smo ga prebrzo i bez prave analize ukinuli, postao je izborni, a time i nedostupan najvećem broju učenika”, ocjenjuje akademik Backović.

Značaj istorije i društvenih predmeta

“Smanjujemo časove nastave istorije i društvenih predmeta u stručnim školama koje obuhvataju skoro 70 odsto srednjoškolaca. Obrazovanje treba da doprinosi razvoju privrede, ali ne i da gubi svoj humanistički uticaj podređujući se tom cilju. Povinovanje obrazovanja zahtjevima tržišta rada može veoma da suzi humanističku ulogu obrazovanja, I onda dobijamo stručnjake s malim demokratskim i građanskim kapacitetima, što vodi ka njihovom nekritičkom odnosu prema sebi i dešavanjima u društvu”, kaže prof. dr Backović.