U GRČKOJ

Na grčkim ostrvima Lezbos i Hios rano jutros izbili su sukobi policije i stanovnika ostrva koji protestuju zbog izgradnje pritvorskog centra za migrante.

Stanovnici ostrva su pokušali da spriječe dolazak policije za razbijanje demonstracija i početak radova. Policija je ispalila suzavac na ljude koji su se okupili, pokušavajući da spriječe brodove da pristanu.

Grčka vlada je poručila da će nastaviti sa planiranom izgradnjom novih objekata, koji bi zamijenili postojeće prenatrpane kampove, prenosi AP.

Mnogi građani ostrva i lokalne vlasti protive se tim planovima, smatrajući da bi migranti i azilanti trebalo da se prebace u kontinentalni dio Grčke.

Rojters navodi da je oko 500 ljudi na Lezbosu pokušalo da onemogući istovar teške mašinerije, kao i da su potom izbili sukobi pošto su građani pokušali da blokiraju gradilište.

Grčke vlasti planiraju da izgrade zatvorene pritvorske centre na Lezbosu, Hiosu, Samosu, Kosu i Lerosu, ostrvima u blizini Turske, odakle svake godine na hiljade azilanata kreće put Evrope.

DAJMOND PRINCES

Od koronavirusa umro je i četvrti putnik sa broda koji je od 5. februara bio u karantinu u Jokohami, u Japanu, javili su japanski mediji.

Kako se navodi, od novog koronavirusa umro je japanski državljanin koji je imao više od 80 godina.

Prošle nedjelje je saopšteno da su tri osobe sa broda “Dajmond Prinses”, takođe 80-godišnji Japanci, preminuli od iste bolesti.

Oko 3.700 putnika i članova posade 56 nacionalnosti bilo je na kruzeru koji je stavljen u karantin 5. februara u Jokohami pošto je jedan putnik koji se iskrcao u Hongkongu bio pozitivan na koronavirus.

Među putnicima i članovima posade potvrđeno je skoro 700 slučajeva zaraze.

LJUBODRAG STOJADINOVIĆ

Crkva je postala politički činilac, a država vjerski oltar. Iz takvog neprirodnog pakta, koji u sebi sabira kult naciona, dogmu i fanatizam, prividi crkvenih stvari postaju uzroci i povodi raskola i izvori opasnih političkih kriza, naveo je u autorskom tekstu za Pobjedu kolumnista Ljubodrag Stojadinović.

Sinoć me je put naveo pored Crkve Sv. Petke, negdje na beogradskoj Čukaričkoj padini. Čula su se zvona, njihov je zvuk sadržao u sebi odjek daleke sete, osjećanje koje nije moguće definisati. Da li je to prošlost, dio nedokučivog vremena, ili samo zov pastvi, ili znak da se možda događa nešto daleko iznad nas?

Ne znam, zaista, moguće je da sam grešnik, kao ateista agnostik, tim redom. Rekao bih da je bogova previše, a ljudi malo, a moja je vjera nedovoljna da dopre do onostranog, čak ni do razloga za postojanje totema koji su vidljivi, čujni i rastu do nemerljivih dimenzija.

CRKVA I DRŽAVA

Vjera u Boga, Lucifera, ili bilo šta, lična je stvar svakoga od nas. Molitve i molebani, litije i sabori, to su obredi u kojima Vjera postaje opšta utopijska vrijednost i nadilazi pojedinačni izbor, kao stvar kontrolisanog kolektivnog uma. Crkva je za sebe zauzela položaj jedinog božijeg hrama, ona je neka vrsta monopolskog posrednika između nebeskog i blatnog, i postaje sudija ispovjednik koji određuje ili oprašta sve grijehe, naročito svoje. U stvarnosti, bogomolja se može organizovati bilo gdje (u podrumu na primjer) a crkveni oci da pod kupolama hramova božijih budu nosioci razvrata, i imaoci ogromnog materijalnog blaga.

Bez sumnje u njenu važnu misiju očuvanja duhovnog amalgama i narodne sabornosti, Crkva je evoluirala u (političku?) silu po sebi, pa iako više nema inkvizicijsku snagu, ili zloćudnu moć presudne sakralne i socijalne anateme, postala je realni partner građanskom društvu, i dio je simbioze sa državnom vlašću.

Crkva je postala politički činilac, a država vjerski oltar. Iz takvog neprirodnog pakta, koji u sebi sabira kult naciona, dogmu i fanatizam, prividi crkvenih stvari postaju uzroci i povodi raskola i izvori opasnih političkih kriza.

LITIJE

Povodi za masovne litije u Crnoj Gori obrazloženi su na više različitih nivoa, tako da ću čitaoce ovog teksta pokušati da lišim nepotrebnog ponavljanja. Nisu mi do kraja jasni motivi koji su doveli do Zakona o slobodi veroispovijesti. To što meni nije jasno, ne znači da motiva nije bilo.

Nisam siguran da je zakonodavac očekivao reakciju u vidu masovnih političko-vjerskih demonstracija, a još manje potmuli i nimalo bezazleni međudržavni spor. Dobar je znak da su započeli pregovori između SPC i države Crne Gore, i tako bar za nijansu splasnula razorna snaga raskola, iako je paravjerski fanatizam još u snazi.

Ako isključimo jednu od teorija zavjere da je čitava ova drama nastala kao opasan dogovor „dva diktatora“ i njihovih vodećih kaluđera – koji bi da mobilizacijom stada zataškaju teške probleme u svojim državama – ostaju nam svetinje, odnosno vlasništvo nad njima kao moguće gorivo za uporne višenedeljne litije.

Dakle, ako dogovorene tenzije nije bilo, ne znači da su demonstracije nastale spontano, iz masovnog osjećanja nepravde zbog stvari koje ogorčenoj gomili vjernika ne mogu biti poznate.

ETNIČKI, ETIKA I POLITIKA

Etnički diskurs u Crnoj Gori je osjetljiv, po prirodi stvari. Etnogenetička teorija po kojoj su i Srbi i Crnogorci Srbi, osim onih koji se osjećaju drugačije, mada su i takvi svakako Srbi, jeste izvor paternalizma s jedne i odijuma sa druge strane. Ima mišljenja da se Crkva otvoreno miješa u stvari države Srbije, a država Crna Gora u stvari Crkve. Teško je razlučiti uticaje, podjele, svjetovno, duhovno, etničko i političko, ali svakome je dato pravo da bude ono što želi i kako se osjeća. Spor nastaje na nivou, kada se prividi vjerskih sloboda za sebe pretvore u istinski nepodnošljivu dogmu za druge.

No, šta su uopšte crkvene svetinje? Jesu li to građevine same po sebi, njihova katastarska vrijednost, placevi na kojima su izgrađene, ornamentumi i artefakti u njima, ikonostasi, oslikani sveci i pripravnici za njih, mozaici, kandila, voštanice tamjan, kalendari, knjige sa mitovima uspenja i vaskrsenja. Ili je to svekoliko bogatstvo Crkve, čija god ona bila?

Ili je to samo simbolika vjere, etički jarbol vjerujućeg, koji se od fanatizma brani razumom, a od razuma nepomućenom vjerom u nešto što inače nije pojmljivo.

Ispostavilo se da su vjernici u litijama politička bića, nemoćna da izađu iz te simbioze. U Crnoj Gori Srpska pravoslavna crkva je svoje svetinje, ako se to tako zove, postavila kao politički cilj koji valja dostići. Dok je srpska država (čitaj: režim) svoju politiku proizvodnje sporova sa komšilukom, u Crnoj Gori preimenovala u masovni pokret vjerujućih, čije litije sve više poprimaju mračni obol pritiska izvan vjere.

VUČIĆ I IRINEJ via AMFILOHIJE

Nema sumnje da litije kao demonstracije ne bi bile tako dugotrajne, niti tako masovne bez podsticaja iz naprednjačke Srbije.

Predsjednik Aleksandar Vučić se grčevito drži svoje logike militarnog rasejanja: ma gdje se nalazio srpski narod, ako bude ugrožen, pružićemo svaku podršku. Naravno da režim u Beogradu nije moćan da ispuni takvo obećanje, ali je njegova snaga u ovom slučaju sadržana u subverzivnom jednačenju nacionalnog i vjerskog.

Inače su odnosi između srpske države i Crkve krajnje zanimljivi. Amfilohije je prošle godine u par navrata Vučića prozvao izdajnikom, čovjekom koji se sprema da potpiše predaju Kosova. Patrijarh Irinej, energično braneći Vučića od takve vladičanske svetovne anateme, prozvao je srpskog predsjednika maltene sinom božijim: „Vučić se bori kao lav, njega je Gospod poslao Srbiji da sačuva svetu srpsku zemlju Kosovo!“

Uz takvu krajnje neukusnu beatifikaciju, Irinej je praktično postao trudbenik SNS-a, i Vučićev zaštitnik pred Sinodom SPC, koji je prema njemu pokazivao hladnu distancu.

Ali i takav državno-crkveni raskol i sklad doveo je do neupitnog saglasja povodom litija. One su podržane kao izraz odlučne vjerske straže, kojima se svetinje čuvaju molebanima i svakonoćnim hodoljubljem. Vremenom je „čuvanje srpskih svetinja“ postala kovanica izlizana od preteranog trošenja, pa je tako gubila na značaju i smislu, ali nije izgubila moć proizvodnje tenzija, koje su u jednom času bile na granici sukoba, među raskoljenim vjernicima iste vjere.

Srbija je postala politički izvoznik crkvenog patriotizma, pa i krize koje takve ideje nose.

Rekoh već da moji vrjednosni kriterijumi ni u čemu nisu u ravni sa litijama. Ali ne sporim bilo čiju želju da u njima mirno hoda. Svaki korak vodi nekuda. Nemam emocije za Crkvu, na strani sam svetovne Crne Gore.

Evo šta bih priznao za svetinje i crkvenu brigu za svoj narod:

Da SPC u Srbiji i Crnoj Gori napravi bar po nekoliko vrtića i opremi dječje bolnice. Da nosi darove oronulim školama, popravi neke i brine o siromašnim đacima. Da osnuje fond za bijedne i bolesne, da izgradi prihvatilišta za beskućnike. Da omogući hapšenje pedofila i razvratnika iz svojih redova. Da plaća porez na imovinu, postojeća i stečena bogatstva.

Služba građanima bila bi bogougodna. Služenje Bogu je samo obred nedostojnih za nedostižnog.

(Autor je kolumnista Peščanika)

FAJON SAOPŠTILA

Predstojeće parlamentarne izbore u Crnoj Gori neće posmatrati misija Evropskog parlamenta, kazala je Pobjedi poslanica i predsjedavajuća Delegacije Evropskog parlamenta za Srbiju Tanja Fajon.

Fajon je, kako je nedavno objavio list „Danas“, najavila da će Evropski parlament prvi put neposredno posmatrati izbore u Srbiji.

Upitana da li postoji mogućnost da EP posmatra izbore u Crnoj Gori, koji će takođe biti održani ove godine, Fajon je kazala da će u Crnoj Gori postojati ODIHR misija, u kojoj će biti posmatrači iz EP, ali da misije EP neće biti.

Upitana da li postoji mogućnost da EP posmatra izbore u Crnoj Gori, koji će takođe biti održani ove godine, Fajon je kazala da će u Crnoj Gori postojati ODIHR misija, u kojoj će biti posmatrači iz EP, ali da misije EP neće biti.

“Nemamo još konačne odluke. Koliko mi je poznato, postojaće ODIHR misija, kao i u Srbiji. EP će slati u tu misiju svoje prosmatrače. Dakle neće biti EP misija”, kazala je Fajon u izjavi za Pobjedu, dodajući da očekuje da će EP parlamentarci biti dio ODIHR misije u Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori.

U CG situacija nije alarmantna koliko u Srbiji

Komentarišući najavu Tanje Fajon, predsjednica Evropskog pokreta u Srbiji Jelica Minić kaže za Pobjedu da u Crnoj Gori, trenutno, situacija nije alarmantna koliko u Srbiji, te da zbog toga, za sada misije EP neće nagledati izbore u našoj u zemlji.

Ipak, situacija se, kaže ona, može promijeniti.

“Situacija u zemljama se mijenja. Može se desiti da ukoliko bude potrebe, EP više angažuje i u bilo kojoj drugoj zemlji pa i u Crnoj Gori, ali ukoliko ne bude situacija alarmantna u mjeri u kojoj je to danas u Srbiji, moguće da takve misije i monitoring neće biti u Crnoj Gori”, kazala je Minić za Pobjedu.

Sa Srbijom je kaže, situacija drugačija.

“Trenutno u Srbiji su izbori vrlo blizu. Već je najavljeno da EU planira da proces pristupanja učini mnogo političkijim nego što je bio do sada, kao i to da će nadgledanje procesa pristupanja biti mnogo intenzivnije, i da će se tu uključiti i akteri koji do sada nisu bili uključeni u tolikoj mjeri, a to su prije svega same zemlje članice, ali po svemu sudeći uključiće se i mnogo više EP”, objasnila je sagovornica Pobjede.

PORESKA UPRAVA

Poreska uprava saopštila je da je inspekcijski nadzor otvoren kod vjerskih zajednica, te će biti utvrđene sve činjenice bitne za provjeru regularnosti obračuna, prijavljivanja i plaćanja poreskih obaveza.

Direktor Poreske uprave (PU) Miomir M. Mugoša u obraćanju javnosti nije prekršio Zakon o poreskoj administraciji, kada je pomenuo da Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP) predstavlja najveću vjersku zajednicu u Crnoj Gori po nizu kriterijuma koji, između ostalog, uključuju i činjenicu da u odnosu na ostale vjerske zajednice MCP u komercijalnim bankama ima najveći broj otvorenih žiro-računa, saopštili su Danu iz Poreske uprave.

Tvrde da čelnik PU nije objelodanio podatak kojim Poreska uprava raspolaže kada je u pitanju tačan broj računa, te na taj način nije došlo do kršenja zakonske norme.

“Treba pomenuti i da član 16 propisuje da se institut poreske tajne ne odnosi na podatke koje poreski organ objavljuje kvartalno o listi poreskih dužnika, a da stepen poreske discipline predmetnog obveznika istu klasifikuje među najveće poreske dužnike”, navode iz Poreske uprave.

Iz PU su saopštili da je “inspekcijski nadzor otvoren kod vjerskih zajednica, te će u istom biti utvrđene sve činjenice bitne za provjeru regularnosti obračuna, prijavljivanja i plaćanja poreskih obaveza”.

“Mitropolija crnogorsko-primorska izdvojena je kao zajednica sa najnižim stepenom poštovanja poreskih propisa, imajući u vidu da ista jedina od svih posluje u sivoj zoni zbog činjenice da ne prijavljuje svoje poreske obaveze, te se ne može dovoditi u istu ravan sa zajednicama koje su svoje obaveze prijavile državi. Mešihat Islamske zajednice je, za razliku od MCP, uredno prijavio sve vjerske službenike, a ova vjerska zajednica vršila je značajan dio uplata za vjerske službenike na njihove individualne račune, zbog čega je neophodno najprije izvršiti rasknjižavanje ovih uplata, kako bi se utvrdilo stvarno stanje poreskih obaveza, nakon čega će se pristupiti daljoj naplati poreskih obaveza mehanizmima izmirenja duga od strane predmetnog subjekta”, piše u odgovoru PU.

Pet vjerskih zajednica apliciralo za izmirenje duga kroz reprogram

Dodali su da neizmirene obaveze u manjim iznosima uredno prijavljene Poreskoj upravi imaju i Barski nadbiskupski ordinijat i Rimoktaolička crkva Podgorica, koji su takođe uredno prijavili sve vjerske službenike, a kod kojih je u toku sređivanje stanja na analitičkim računima.

“Na sastancima održanim sa svim vjerskim zajednicima koje imaju neizmirene obaveze prenijeta je ista poruka kao i Mitropoliji, a to je da se obaveze prema državi moraju poštovati, te da do 2. marta iste treba da predstave način na koji će izmiriti dospjele poreske obaveze. Pet vjerskih zajednica, i to: Crnogorska pravoslavna crkva Cetinje, Eparhija budmljansko-nikšićka Berane, Metoh manastira Ostrog Jovan do Nikšić, Srpska pravoslavna crkvena opština Nikšić i Srpska pravoslavna crkvena opština Pljevlja apliciralo je za izmirenje duga kroz reprogram u skladu sa Zakonom o reprogramu poreskog potraživanja i iste redovno servisiraju dospjele obaveze”, navode iz PU.

Dodaju da se među vjerskim zajednicama izdvaja Kotorska biskupija, koja uredno prijavljuje i izmiruje sve dospjele obaveze.

“Treba naglasiti i da je inspekcijski nadzor otvoren kod vjerskih zajednica, te će u istom biti utvrđene sve činjenice bitne za provjeru regularnosti obračuna, prijavljivanja i plaćanja poreskih obaveza, uključujući i podatke o stanju obaveza istih”, piše u odgovoru iz Poreske uprave.

Skupštinski Odbor za ekonomiju, finansije i budžet obaviće 15. marta kontrolno saslušanje direktora Poreske uprave (PU) po inicijativi poslanika Socijaldemokratske partije (SDP) Raška Konjevića.