To sto su u Crnoj Gori imali stalne i poslove koje vole, Tijanu Zeguru i njenog supruga nije odvratilo od ideje da zivot nastave negdje drugo.

U januaru ce biti dvije godine kako je Tijana sa cetvoro maloljetne djece odletjela sa podgorickog aerodroma u Svedsku, gdje ih je docekao suprug i roditelj, kojeg prije toga nisu vidjeli cetiri mjeseca.
Zegure su samo jedna od porodica i pojedinaca koji se posljednjih godina odlucuju da napuste Crnu Goru.

Tijana i suprug sada imaju 40, odnosno 42 godine, njihova djeca 17, 16, 8 i 6. U Stokholm su preselili krajem januara 2018, iako su planirali da to bude po zavrsetku skolske godine.

“Na brzinu smo prodali stan, regulisali obaveze koje smo imali, spakovali zivote u kofere i otisli u jednom pravcu”, kazala je “Vijestima” Tijana.

Odgovor na pitanje – zasto, kaze – nije jednostavan.

“Puno je razloga koji su se ispreplijetali, ali u principu od presudnog znacaja bila je situacija u zemlji. Rodeni u SFRJ i odrastali tokom ratova na prostorima bivse Jugoslavije, i suprug i ja smo stalno slusali da ce biti bolje, da dolazi to bolje. Nekako smo se putem umorili od cekanja, uvidjevsi da se taj obecani boljitak nece desiti u nasem zivotnom vijeku, a mi smo zeljeli da zivimo sa svojom djecom, a ne da gledamo kako zivot prolazi pored nas”, rekla je ona.
Dodaje da ona i suprug, koliko god se trudili i koliko god poslova u isto vrijeme radili, nisu uspijevali da finansijski obezbijede porodicu, u najvecoj mjeri jer su vracali stambeni kredit. Pa, ipak, to nije i jedini razlog za odlazak…

“Otisli smo, jer je najbolji dan mog djeteta tokom osnovne skole bio kad su na vrata skolskog toaleta postavljena vrata, jer mi je jedno od djece ucilo u ‘elitnom odjeljenju’ koje zvanicno ne postoji. Jer mi je vaspitacica u vrticu saopstila da je moju djevojcicu od cetiri godine morala disciplinovati tako sto joj je pocupala zulufe. Jer je moja majka, onkoloski pacijent, u 2018. godini morala vise puta prekinuti razlicite vrste tretmana, jer su aparati u kvaru ili ljekova nema. Jer smo se prosto umorili od cekanja na dostojanstvo”, kazala je “Vijestima” Tijana.

Iako su u Svedskoj nepune dvije godine, za sada su izuzetno zadovoljni uslovima zivota.

“Obrazovni sistem je nemoguce uporediti, jer se mom djetetu vrsi provjera znanja tako sto se ocjenjuje njegova sposobnost da kriticki razmislja i da usvojeno znanje primijeni u ralicitim situacijama, odnosno formira svoje misljenje na osnovu informacija koje su mu pruzene. Mladi se posmatraju kao izuzetno vrijedan resurs i dobijaju sansu za zaradom vec tokom ljetnjeg raspusta u srednjoj skoli, kada ih niko ne salje za burek i jogurt, vec ih dozivljava kao nekog ko znanjem i mladalackim pogledom na svijet moze unijeti novitete i poboljsati posao”, kaze Tijana.

Dodaje i da su prava radnika izuzetno zasticena, da sindikati stalno pregovaraju o poboljsanjima, a da su obrazovani gradani, bez obzira na politicko (ne)odredenje, izuzetno cijenjeni, te da politicka (ne)pripadnost ne igra nikakvu ulogu u necijem zaposljavanju ili napredovanju.

Ona je vecinu profesionalne karijere bila posvecena poboljsanju kvaliteta zivota u Crnoj Gori, najvise u oblasti ljudskih prava i sloboda, te socijalnoj i zdravstvenoj zastiti.

“Cesto me pitaju da li zalimo sto smo otisli. Zalimo samo zbog toga sto nismo mnogo ranije otisli, da bismo i nasoj starijoj djeci omogucili neke normalnije uslove u odrastanju”, rekla je “Vijestima” Tijana.

Tesko je biti stranac u svojoj zemlji

Crnu Goru je napustio i Vlado Marojevic. Otisao je, kaze, iako mu “nista materijalno nije falilo”. Radio je nekad i dva, nekad tri posla, supruga je takode zaposlena. Marojevic je u Crnoj Gori zapoceo i privatni posao.

“Ulagao sam u njega, ali sam na kraju shvatio da placanjem nameta u stvari placas neravnopravnu konkurenciju. Shvatis da od novca kojim drzavi placas porez, drugi dobijaju podsticaje”, iznosi on svoje videnje situacije.

Kad je odlucio da napusti Crnu Goru, nije bio siguran i gdje da ide.

“Razmisljao sam o Americi, ali mi je ispao odlican posao, zapravo dva, u Sloveniji”, kazao je on.

Priznaje da ga uhvati nostalgija, ali kaze da je od toga teze osjecati se strancem u svojoj zemlji.

Ne vidi ni da ce u Crnoj Gori biti bolje.

“Niko se ne hvata u kostac sa problemom odliva stanovnistva, ni vlast ni opozicija. Nemaju vremena od ganjanja svojih interesa”, kaze Marojevic.

Povremeno razmislja o tome da li da se, kad dovoljno ustedi, vrati u Crnu Goru, pa da ponovo pokrene neki posao.

“Onda shvatis da ces opet udariti u isti zid, slomiti sebi glavu. Koliko god da sam ovdje stranac, ili cefur kako nam tepaju, vidis sta znaci biti gradanin u pravom smislu te rijeci, biti gradanin sa svim pravima uredenog drustva. Nisi Slovenac, ali osjecas da si ravnopravan”, kaze on.

Zdravo je otici, makar i privremeno

Vestminsterska fondacija za demokratiju nedavno je objavila rezultate istrazivanja, prema kojima oko 70 odsto mladih razmislja da napusti Crnu Goru.

Centar za gradansko obrazovanje u avgustu je objavio studiju, prema kojoj o odlasku iz Crne Gore razmislja 50 odsto mladih.
Cak i ako ne razmisljaju da trajno napuste Crnu Goru, Marojevic mladima predlaze da svakako odu, makar na neko vrijeme:
“Da malo osjete i nauce, pa da na nekim drugim izborima kazne odgovorne za ovakvo stanje”.

Da privremeni odlazak moze biti zdrav, uvjerena je i Zenepa Lika. Ona je arhitektica i aktivistkinja za zivotnu sredinu i zaljubljena je u prirodu Crne Gore. Rodena je u Baru 1969, odrastala u Ulcinju i Tuzima, a 1983. preselila je u Njemacku, gdje su ranije migrirali njeni roditelji. U Njemackoj je zivjela 32 godine. U Crnu Goru se prvi put na duze vratila 2008, kada je odlucila da tu provede dvije godine, upozna Crnu Goru i nauci albanski i crnogorski. Ocigledno zaljubljena u divlju ljepotu zemlje u kojoj je rodena, ipak joj nisu promakli i problemi.

“Korupcija, nesavjesan odnos politicke elite prema kulturnom i prirodnom nasljedu, nepotizam, povrsni odnosi u kojima je materijalno vaznije od moralnog… ovdje su jako prisutni. Vratila sam se u Njemacku 2010. godine, srecna sto napustam okruzenje kakvo sam dozivjela u Crnoj Gori”, ispricala je ona.

Njemacku zamijenila Crnom Gorom

Cetiri godine kasnije se ipak vratila i danas zivi u Crnoj Gori. Po dolasku je izabrana za potpredsjednicu Opstine Ulcinj, kada je vodila i inicijativu za zastitu Ulcinjske solane. Poslije dvije godine, podnijela je ostavku, ali je borbu za Solanu nastavila kao jedan od osnivaca udruzenja “Dr Martin Snajder-Jakobi”.

U Crnoj Gori se, kaze, cesto osjeca kao vanzemaljac. Tesko prihvata bahatost, pohlepu, ograniceno razmisljanje… I ponekad razmislja da napusti Crnu Goru.

“Kome ne padne na pamet da to uradi? A onda razmislim zbog cega sam napustila Njemacku – posao, klijente, prijatelje, bezbjedan i lijep zivot… Moj zivot je bio jako dobar. Razmisljam da je najlakse odustati. Davno sam sebi obecala da to necu raditi. Srecna sam, iako u Crnoj Gori ne radim kao arhitekta, ne odustajem od nje. I zastita prirode je usko vezana za arhitekturu, prostor”, porucila je Zenepa.

Kao i Marojevic, mladima savjetuje da makar i privremeno odu iz Crne Gore, da osjete i drugaciji mentalitet i nacin zivota.

“Ali i da vide da ni tamo nije sve med i mlijeko. Evropa sigurno nije vise mjesto kao u vrijeme kada su moji roditelji migrirali”.
Smatra vaznim za mlade da se osamostale, al ii roditeljima porucuje da djeci prestanu da govore da cute i da se ne mijesaju.

“Roditelji bi trebalo da imaju vise povjerenja u djecu, da ih ohrabre, iskreno saslusaju… Kakvo je drustvo gdje cutis, trpis ili odakle moras da bjezis da bi se ostvario, jer nemas podrsku porodice, ni drustva”, kaze Zenepa.

Porucuje mladima i da budu glasniji…

“Dok sam studirala u Njemackoj, svake sedmice smo protestovali zbog svega i svacega. U Crnoj Gori izgleda kao da nema nikakvih problema. A student bi trebalo da su kriticki glas drustva, zar ne”.
Za mlade koji su iz Crne Gore otisli vani na studije, Zenepa zeli da se vrate.

“Ali ne kao elitna grupica, nego kao ljudi koji su stvarno iskreni i zele da ova zemlja postane gradanska, demokratska, ekoloska i drzava socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava”.

Do zdravog drustva preko dobrih i vrijednih ljudi

Tesko je odgovoriti na pitanje sta to treba mijenjati u Crnoj Gori, da bi postala zdravije drustvo, kaze Zenepa Lika.

“To je stvarno tesko pitanje, treba ici u srz naseg drustva. Mislim da smo prilicno zastarjelo drustvo, volimo podjele, vazni su nam statusni simboli, ko je od koje familije… Manje je vazno dali smo dobri, kako smo dosli do toga. Skromnost je kod nas, kako mi je davno rekao bivsi sef, ‘za budale’. Ne volimo ljude koji su skromni, iskreni. I, primijetila sam, mi ne poznajemo jedni druge, i to me ozbiljno cudi, ponekad i uznemiri”.

Dodaje da je, tokom borbe za Solanu, upoznala mnogo iskrenih i divnih ljudi, kako onih iz Crne Gore, poput Darka Saveljica, osnivaca Farme magaraca u Martinicima, tako i onih koji su dosli da zive iz inostranstva, kao sto je Njemac Michael Bader.

KONGRES U FINSKOJ

Komitet zelenih Evrope prihvatio je aplikaciju gradanskog pokreta URA cime ja zapoceta zvanicna procedura prikljucenja tog pokreta porodici zelenih partija, inace najbrze rastuce politicke grupacije u Evropi. Ura je aplikaciju predala na pocetku kongresa koji je prije dva dana poceo u Tampereu, Finskoj.

“Dosli smo pod sloganom ‘Montenegro is here’ (Crna Gora je ovdje). Uspjeli smo! Sjajna vijest, ne samo za URU nego i za cijelu Crnu Goru. U rekordnom roku zadobili smo povjerenje Komiteta i zapoceli proces pridruzivanja zelenoj porodici. U Crnu Goru stize zeleni talas koji znaci: snazniju borbu za mir, ljudska prava, inkluziju ugrozenih grupa, toleranciju, rodnu ravnopravnbost, bolju socijalnu politiku, bolju zdravstvenu politiku, politiku koja se brine o obrazovanju, i mozda najvaznije, politiku koja strastveno cuva prirodne resurse svake drzave i samim tim u globalnom svijetu izrazava novi vid prijekopotrebnog patriotizma”, izjavio je Abazovic nakon saopstavanja odluke Komiteta.

Kako navode iz te partije, delegacijaGP URA je tokom Kongresa imala niz bilaterlanih susreta. Sastali su se, kako navode, i sa predstavnicima Sekretarijata Evropskih Zelenih, zaduzenih za prijem novih clanica. Sastanku su, dodaju, izmedu ostalih, prisustvovali novoizabrani kopredsjednik Zelenih Evrope Tomas Vajs i Mar Garsia, generalna sekretarka EGP (European Green Party).

,,Preuzeli smo obaveze koje jasno preciziraju Statut i pravilnici EGP i uvjereni smo da mozemo postati partija koja je uclanjenje ostvarila u rekordnom roku. Pred nama je dosta posla ali vjerujemo da uz dobru organizaciju i principijelnu politiku mozemo Crnu Goru predstaviti u najboljem svijetlu”, kazala je potpredsjednica GP URA Suada Zoronjic nakon sastanka.

Pored iskazanog obostranog zadovoljstva razvojem saradnje URA i EGP koja je znacajno intenzivirana proteklih mjeseci taksativno su navedene obaveze koje URA mora ispuniti u narednom periodu.

,,Komunikacija prethodnih par mjeseci bila je vrlo intenzivna. Morali smo proci kroz nekoliko evaluacija koje nisu bile jednostavne. Dokazali smo prvrzenost zelenoj ideji koja i dolikuje Crnoj Gori. Vrijeme je za drugaciju politiku i razbijanje matrice tradcionalnih paritja. Evropa je sve bliza”, kazao je generalni sekretar GP URA, Mileta Radovanic.

EGP je, dodaju, sastavio izvjestaj o posjeti Crnoj Gori i URI koja se desila krajem avgusta mjeseca.

“U tom dokumentu izuzetno je pozitivno ocijenjena URA pri cemu je naglasena potreba sirenja zelenog talasa i na prostor Zapadnog Balkana. Potvrda aplikacije je od velike vaznosti i za drzavu Crnu Goru, uzimajuci u obzir da Zeleni predstavljaju cetvrtu pojedinacnu snagu u Evropskom Parlamentu sa 74 poslanika. Takode radi se o strankama koje biljeze veliki uspjeh na prethodnim izborima svugdje u Evropi, narocito u Njemackoj, Austriji, Finskoj, Holandiji i Svajcarskoj, kao i rast politickoj rejtinga u drugim zemljama””, zakljucje se u saopstenju GP URA.