SNP

Glavni grad treba da izgradi prihvatilište za djecu koja žive i rade na ulici, kao bi im bila omogućena alternativa za sticanje prihoda, a da to nije prosjačenje, kazali su iz Socijalističke narodne partije (SNP).

 U toj partiji smatraju da je, osim kaznene politike, koja bi spriječila zloupotrebu djece, to pitanje potrebno rješavati sistemski uz stvaranje servisa podrške koji bi poslužili za sklanjanje sa ulica.

„U tom smislu, Glavni grad treba da izgradi prihvatilište za djecu koja žive i rade na ulici, kao i da im omogući alternativu za sticanje prihoda, a da to nije prosjačenje“, kazali su iz SNP-a.

Oni su rekli da dok lokalna samouprava obećava realizaciju megalomanskih projekata kojima planira da Podgoricu pretvori u velegrad, prosjačenje u Glavnom gradu svakog dana je sve prisutnije, a ljude koji traže milostinju mogu se sresti na svakom ćošku.

Iz SNP-su a naveli da situaciju dodatno komplikuje to što ne postoji procjena broja djece koja žive na ulici, kao ni studije o uzrocima zbog kojih se nalaze u takvom stanju.

„Ne postoji ni strategija za rješavanje ovog problema, koja bi uzela u obzir i preporuke iz Posebnog izvještaja o dječjem prosjačenju u Crnoj Gori, koji je uradio Zaštitnik ljudskih prava i sloboda“, kazali su iz SNP-a.

Kako su naveli djelovanje Crvenog krsta i narodnih kuhinja pri Mitropoliji crnogorsko-primorskoj odavno nije dovoljno da bi podmirilo sve potrebe siromašnih sugrađana.

“Nije čudo što se mnogi okreću prosjačenju kako bi obezbijedili nekoliko eura dnevno da prežive”, naveli su iz SNP-a.

Iz SNP -a smatarju da je naročito problematično i žalosno to što je prosjačenje sve prisutnije među djecom, koju nerijetko zloupotrebljavaju članovi porodice i druga lica.

„Na taj način, na djelu je grubo kršenje prava djece koja su garantovana kako Konvencijom UN o pravima djeteta, tako i brojnim domaćim zakonima“, kazali su iz SNP-a.

U SNP-a smatraju da lokalna samouprava Glavnog grada mora voditi računa o svakom svom građaninu, bez obzira na bilo koje svojstvo.

“Članovi naše zajednice koji se nalaze u tako teškoj materijalnoj situaciji da su prinuđeni da prosjače moraju biti pod posebnom pažnjom nadležnih organa”, rekli su iz SNP-a.

Prema njihovim riječima, samo solidarnošću, tolerancijom i zalaganjem za jednakost šansi pokazaće da su društvo čiji su istinski temelji demokratija, poštovanje ljudskih prava i socijalna pravda.

ĐUKANOVIĆ PORUČIO

Razvoj Estonije, posebno u digitalnim tehnologijama, inspiracija je za Crnu Goru, kazao je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, nakon susreta sa predsjednicom te države Kersti Kaljulaid.

Đukanović je, na konferenciji za medije u Talinu, podsjetio da je Estonija bila prva država sa kojom je Crna Gora uspostavila diplomatske odnose nakon referenduma, i prva država koja je ratifikolava naš Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.

“Veoma smo zahvalni za razumijevanje koje Estonija pokazuje u odnosu na EU aspirace Crne Gore, ali i Zapadnog Blakana. Kada tome dodamo i vrlo ohrabrujuće najave nove EK i briselskih institucije, onda imamo razloga za optimizam kada je u pitanju unapređenje stabilnost ekonomskog i demokratskog prosperiteta Zapadnog Balkana”, poručio je Đukanović.

Predsjednik navodi i da je oblast vladavine prava ključni izazov za sve države Zapadnog Balkana, koje teže članstvu u EU.

“Dostignuća Estonije na tom planu će biti od velike koristi i Crnoj Gori i našim susjedima u lakšem savladavanju budućih izazova i stvaranju pretpostavki za dogledno članstvo u EU”, poručio je Đukanović.

On je naveo da je saradnja dvije države do sada bila fokusirana na vanjsku politiku, kao i na odbranu i bezbjednost.

Podsjetio je Đukanović da nama je Estonija pomogla u snaženju kapaciteta na putu ka NATO-u, kroz školavanje našeg vojnog kadra.

On se zahvalio predsjednici Kaljulaid na inicijativama za druge oblasti saradnje, prije svega u oblasti ekonomije gdje već postoje programi u kojima Crna Gora učestvuje zajedno sa Estonijom.

“Takav je Program izgradnje platforme za sistem elektronskog licenciranja, ali veliku šansu vidimo za unapređenje saradnje u nekim važnim djelatnostima, posebno važnim za Crnu Goru kao što je turizam. Za nas je jednako inspirativno i estonsko iskustvo u razvoju poljoprivrede i primjene IT tehnologije u toj oblasti”, naglasio je Đukanović.

Predsjednica Estonije Kersti Kaljulaid je navela da se nada će Crna Gora postati članica EU u ne tako dalekoj budućnosti.

“Spremni smo da pomognemo vašoj državi u oblasti vladavine prava, građenju institucije i u oblasti digitalnog razvoja”, navela je Kaljulaid.

Ona je navela i da su pojedine IT kompanije iz Estonije spremne da sarađuju sa Crnom Gorom.

“Zahvalni smo i na prisustvu vaših vojnika u NATO misiji u Letoniji”, navela je predsjednica Estonije.  

Drugog dana posjete baltičkom regionu, predsjednik Đukanović imaće i razgovor sa predsjednikom Vlade Estonije Juriom Ratasom.

Đukanović posjetio NATO Centar izvrsnosti za kooperativnu sajber odbranu

U okviru ove posjete, Đukanović je u okviru zvanične posjete Estoniji posjetio NATO Centar izvrsnosti za kooperativnu sajber odbranu (CCDCOE). 

Direktor Centra, pukovnik Jakom Tarien je predstavio ovu međunarodnu vojnu instituciju, čiji je zadatak da ojača kapacitete i kooperativnu sajber odbranu Alijanse i zemalja članica.

“Centar pruža podršku svojim članicama i NATO savezu u oblasti sajber odbrane kroz multidisciplinarna primijenjena istraživanja, ekspertska savjetovanja, obuke i vježbe. U aktivnostima Centra učestvuju istraživači, analitičari, treneri i predavači iz 20 država. Centar ima 25 država članica, dok je 8, među kojima i Crna Gora, u procesu pristupanja. Posredstvom nacionalnog predstavnika Crna Gora će moći da učestvuje u aktivnostima ovog Centra, u radu upravnog odbora, da bude informisana o aktuelnim sajber prijetnjama sa kojima se Alijansa suočava i mogućnostima za zaštitu i odgovor na prijetnje”, navode u saopštenju.

Đukanović je istakao da odluka Crne Gore o pristupanju NATO Centru nije slučajna, već promišljeni odgovor na kontinuiranu izloženost sajber napadima.

“Zaostajanje našeg regiona, uslovilo je ranjivost na sajber izazove i otuda i naša opredijeljenost da kroz digitalnu transformaciju uhvatimo korak sa tekovinama novog IT razvoja i sajber zaštite”, rekao je Đukanović.

Đukanović je na temu digitalizacije imao i posjetu e-Estonija Briefing Centru gdje je upriličena interaktivna prezentacija o dostignućima digitalnih tehnologija u Estoniji koja je u svjetskom vrhu u toj oblasti.

“Cilj e-Brifing Centra je da inspiriše kreatore politika, političke lidere, korporativne rukovodioce, investitore i međunarodne medije uspješnom pričom e-Estonije i da izgradi veze sa vodećim pružaocima IT usluga. E-Brifing Centar je dio nacionalne fondacije za razvoj ekonomije i promovisanje biznisa Enterprise Estonia i ima integralnu ulogu u promociji brenda i zemlje e-Estonia”, zaključili su u saopštenju.

GRUBIŠIĆ U ROŽAJAMA

Proširenje Evropske unije je visoko na agendi hrvatskog predsjedavanja EU kazao je ambasador Hrvatske u Crnoj Gori Veselko Grubišić.

Grubišić, koji je boravio u radnoj posjeti Rožajama, sastao se danas sa predsjednikom te lokalne samouprave Rahmanom Husovićem.

“U uvodnom dijelu susreta pohvalio kvalitetne odnose Hrvatske i Crne Gore naglašavajući da je proširenje Evropske unije visoko na agendi hrvatskog predsjedavanja Unijom”, saopšteno je iz Opštine Rožaje.

Predsjednik Husović je, kkao se dodaje u saopštenju, upoznao Grubišića sa aktuelnim društveno-ekonomskim prilikama u Rožajama i predstavio započete i najavljene razvojne projekte iz oblasti turizma i unapređenja putne infrastrukture koji su dio Vladinih ulaganja.

Husović i Grubišić, kako se navodi, razgovarali su i o potencijalnim oblicima saradnje između Rožaja i hrvatskih gradova u oblasti infrastrukture i očuvanja životne sredine.

“Sagovornici su na kraju razgovora razmijenili stavove o aktuelnim političkim temama u dvije zemlje”, navodi se u saopštenju.

Grubišić je danas posjetio i Gimnaziju “30 septembar” gdje je održao učenicima predavanje o hrvatskom Programu predsjedavanja Savjetom Evrope.

“On je tom prilikom kazao da Program ima četiri glavne oblasti – Evropa koja se razvija, Evropa koja spaja, Evropa koja štiti i Uticajna Evropa. Gimnaziju ’30. septembar’ ambasador je odabrao da posjeti zato što su njeni đaci pokazali, kako je objasnio, veliki nivo znanja i kolektivnog duha u toku učešća na kvizu ‘Eumetrija'”, zaključuje se u saopštenju Opštine Rožaje.

RAKOČEVIĆ

Šef poslaničkog kluba Demokratske partije socijalista Nikola Rakočević ocijenio je u intervju za Pobjedu da je gubitak političkog rejtinga razlog zbog kojeg je Demokratski front odlučio da ipak bojkotuje lokalne izbore u Tivtu.

“Radi se o retrogradnom političkom subjektu, koji uvijek insistira na vaninstitucionalnom političkom djelovanju i produkciji političke nestabilnosti u kojoj se najbolje snalaze. Za njihovu odluku jednako je relevantna i činjenica koje počinju i sami da budu svjesni: da je politički rejting DF-a u ozbiljnom padu, pa u strahu od te potvrde, bojkot izbora dođe kao logičan alibi”, rekao je Rakočević za Pobjedu.

Opozicija, kako kaže Rakočević, pred izborne provjere, sasvim očekivano, pravi pritisak na vlast i pokušava stvoriti utisak u javnosti da je u podređenom položaju u odnosu na vladajuće partije

“Ipak, kada se raspišu izbori, ostaje im da biraju – da li da budu dio demokratskog sistema i pokušaju da se nametnu kao relevantni politički subjekt građanima, na izborima; ili će pak ostati van političkih procesa, uzaludno se zalažući u 21. vijeku u zemlji članici NATO-a i budućoj članici EU, za koncept nepoznat u svijetu, a to je da se vlast dobija bez borbe na demokratskim izborima, bilo na ulici, bilo sa neke druge alternativne vaninstitucionalne adrese”, naveo je Rakočević.

Govoreći o očekivanjima DPS-a od izbora u Tivtu, Rakočević navodi da je taj grad egzemplar vizije razvoja Crne Gore, koju dominantno DPS ostvaruje u proteklih više od deset godina.

“DPS je, bez dileme, jedina ozbiljna i kredibilna politička opcija za Tivat i siguran sam da ce građani to prepoznati”, naveo je Rakočević.

Na pitanje da li se može očekivati dogovor na sastanku ekspertskih timova Vlade i SPC o zakonu o slobodi vjeroispovjesti, Rakočević kaže da je optimista.

“Optimista sam u dobru namjeru Vlade i u ozbiljan napor koji će biti uložen da se do rješenja dođe, ali, kako i logika nalaže, za dogovor je potrebno dvoje, a za opstrukciju samo jedno. Istovremeno, priželjkujem da će SPC u Crnoj Gori uvažiti pravnu, ako već ne uvažava istorijsku argumentaciju i biti spremna da u dobrom duhu i dobroj namjeri zatraži sve garancije od crnogorske države za slobodno uzivanje svih vjerskih objekata, na principu vladavine prava, uz poštovanje drzave u kojoj funkcionise”, naveo je Rakočević.

Govoreći o litijama Rakočević je naveo da nije sporno pravo organizatora da protestuju.

“Demokratija za koju se savremena Crna Gora izborila pruža svima mogućnost da iskažu javno svoj stav, međutim, za donošenje ozbiljnih odluka, poput izmjene zakonske regulative, potreban je makar jedan valjani argument, a ne manja ili veća brojnost na protestima – to ne može biti motiv za vođenje ozbiljne politke u pravcu zaštite vitalnih državnih interesa i primjene vladavine prava”, zaključio je Rakočević.

AZEM VLASI

Šta će SAD ponuditi Srbiji i zbog čega će to, kako kaže Vučić, Albanci teško prihvatiti, a Srbi neće moći odbiti, pita istaknuti političar iz vremena SFRJ, danas ugledni advokat u Prištini Azem Vlasi.

Vlasi je objavio autorski tekst u okviru Pobjedinog serijala Balkanska raskršća: Kako intelektualci vide budućnost regiona. Tekst prenosimo u cjelini:

To pitanje visi u zraku još od 1999. godine. Poslije osam godina pod privremenom administracijom UNMIK-a po Rezoluciji SB UN 1244, i nakon što je specijalni izaslanik Savjeta bezbjednosti UN Marti Ahtisari zaokružio i tom organu svjetske organizacije dostavio ,,Sveobuhvatni plan za rješenje statusa Kosova“ (Ahtisarijev paket), kao ,,zeleno svjetlo“, Kosovo je 17. februara 2008. godine proglasilo nezavisnost, kao sedma država nastala od Jugoslavije.

Srbija se sa time nije složila. Ubrzo potom, mnoge su zemlje (113 njih) priznale Kosovo. Među njima su sve zapadnoevropske zemlje osim Španije, te SAD, Kanada, Japan, Turska…

Ahtisarijev paket

Od juna 1999. Kosovo je izvan svake jurisdikcije Srbije koja ga je nasilno ugradila 1990, a od 1992. i sama je bila dio SRJ sve do 2006. godine kada je Crna Gora obnovila državnost, pa i Srbija postala šesta samostalna i nezavisna država. A po Ustavu od 1974. godine kao posljednjem legalnom ustavnom stanju, Kosovo je imalo status federalne jedinice, sa nekim konsensualnim vezama i sa Srbijom koja je bila jedna od federalnih republika, a ne samostalna država.

Savjet bezbjednosti UN je potom prenio ovlasti na EU da organizuje dijalog o punoj normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije. U pokušaju da ospori legitimitet proglašenja nezavisnosti, Vlada Srbije se obratila Međunarodnom sudu pravde kao najvišoj sudskoj instanci UN za tumačenje i poštovanje međunarodnog prava, za mišljenje u kakvom je odnosu taj akt sa međunarodnim pravom i sa Rezolucijom 1244 SB UN.

Dobila je decidan odgovor – odluka nije u suprotnosti ni sa Međunarodnim pravom niti sa Rezolucijom SB UN 1244. Ali Srbija, po običaju, što nije po njezinoj volji – ne priznaje.

Pregovori bez kraja

Razgovori u Briselu o normalizaciji odnosa traju od 2011. Rezultati su veoma skromni.

Ipak, dogovoreno je nekoliko korisnih stvari: olakšan je granični režim kretanja ljudi i roba, uspostavljena je sudska i policijska vlast Kosova u četiri opštine na sjeveru gdje je Srbija bila zadržala svoj uticaj. Normalizovan je granični režim i na dva prijelaza prema Raškoj i Novom Pazaru.

Vlastima Srbije je jasno da su te sporazume potpisali sa Kosovom kao državom, a ne sa svojom pokrajinom. Dijalog je krenuo sa idejom za normalizaciju međusobnih odnosa, polazeći od činjenice da je status Kosova riješen. Podrazumijevalo se da se konačnom normalizacijom odnosa može smatrati međusobno priznanje, kao što je to Srbija uradila sa drugim državama nastalim od bivše Jugoslavije.

Međutim, u tome nema napretka. Sa srpske strane, počelo se govoriti o dijalogu za rješenje kosovskog pitanja, a ne za normalizaciju odnosa. Zadržana je ignorantska retorika poput:,,jednostrano proglašena nezavisnost“,,južna srpska pokrajina“, ,,lažna država“, ,,takozvano Kosovo“… Uvijek se koristi termin ,,Kosovo i Metohija“, koji je protivustavno uveden u vrijeme Miloševićevog režima. Sve to začinjeno je obilnom albanofobijom.

Rješenja za manjine

Prihvatajući ,,Ahtisarijev paket“ Kosovo je u svoj Ustav ugradilo rješenja za manjine, posebno za srpsku zajednicu, po standardima višim od evropskih. Iako Srba na Kosovu nema više od četiri odsto, u parlamentu imaju 10 zagarantovanih mjesta od ukupno 120 poslanika. U Vladi imaju dva mjesta. Zbog potrebe građana na lokalnom nivou, pored četiri opštine sa srpskom većinom koliko ih je bilo, formirano je još šest novih koje ne broje više od hiljadu Srba. Objekti i imovina SPC uživaju potrebnu pravnu zaštitu.

Iz svega navedenog kosovska strana stoji na stanovištu da se sa Srbijom može razgovarati samo o normalizaciji međusobnih odnosa.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić već neko vrijeme pokušava da suoči srpsku javnost sa istinom da je borba za ,,srpsko Kosovo“ završena priča. Bez Jugoslavije Kosovo nikada nije ni bilo samo dio Srbije. Zato se uglavnom fokusira na to da ipak Srbija nešto dobije. Mada se ne izjašnjava decidno šta bi to moglo biti.

Njegov javni govor o Kosovu, čas je ezopovski, čas maglovit i nejasan, ali katkad i decidan da Srbija ne kontroliše ni pedalj Kosova. Ali nerijetko naglašava nadu da će srpska strana (a ne Srbija) nešto dobiti. Najavio je unutrašnji dijalog u Srbiji o rješenju pitanja Kosova (kao da to treba Srbija da riješi!), pa je neke rasprave i bilo.

Ali je kraju rezignirano kazao da nije podržana njegova ideja o ,,kompromisnom rješenju“. Ponekad se žali kako ga niko među zapadnim zemljama ne podržava, a svi podržavaju Kosovo. Najčešća fraza u njegovom javnom govoru o Kosovu je da on želi ,,neko kompromisno rješenje gdje neće albanska strana dobiti sve, a srpska ništa“. Ali nikada bliže ne precizira – šta bi on to da dobije?

Iako Srba na Kosovu nema više od četiri odsto, u parlamentu imaju 10 zagarantovanih mjesta od ukupno 120 poslanika. U Vladi imaju dva mjesta. Zbog potrebe građana na lokalnom nivou, pored četiri opštine sa srpskom većinom koliko ih je bilo, formirano je jos šest novih koje ne broje više od hiljadu Srba. Objekti i imovina SPC uživaju potrebnu pravnu zaštitu

Pritom, kosovsku stranu kritikuje što samo traži priznanje nezavisnosti, a nije spremna ni na kakav kompromis. Za vrijeme nedavnog boravka u SAD izrekao je još jednu ezopovsku rečenicu: ,,Sprema se ponuda koju će Albanci teško prihvatiti, a mi nećemo moći odbiti“.

Ponuda iz Vašingtona

Po svemu sudeći Vučić je svjestan da bi Srbija imala mnogo veće koristi od stavljanja tačke na praznu priču o Kosovu. Od toga umnogome zavisi i evropski put Srbije. Međutim, ima on u tome brojna ograničenja. Najprije, sputava ga njegova radikalna politička prošlost, a kroz sve vrijeme svoje karijere uživa u toplom zagrljaju i koketiranju sa velikosrpskim kleronacionalizmom.

U velikoj je zavisnosti i od vrha Srpske pravoslavne crkve, a po pitanju Kosova ona je najrigidnija sa arhaičnim dogmatskim stavom i pogledom. Mada, izgleda da partijarh Irinej ima izvjesno razumijevanje za Vučićeve ,,kosovske muke“. Ponekad kaže kako se ,,Vučić lavovski bori za Kosovo“ ali nema decidan stav kakav je to ishod koji oni žele. Opozicija je rigidnija od Vučića po pitanju Kosova, ali on zbog nje ne mari. On optužuje svoje prethodnike na vlasti, a sada u opoziciji, što su mnogo toga u vezi sa Kosovom pogrešno i glupo uradili, pa eto, čak ni on to ne može da ispravi.

Realni su izgledi da će srpska strana biti zadovoljna da dobije nekoliko stvari: 1. dugoročni bescarinski režim za izvoz robe na kosovsko tržiste; 2. završetak dionice auto-strada Niš – Priština da bi, osim lakšeg pristupa kosovskom tržištu dobila pristup luci Drač u Albaniji, preko Kosova uz minimalne granične formalnosti; 3. da Srbi na Kosovu dobiju neke dodatne garancije za pojačane veze sa Srbijom bez narušavanja ustavnog integriteta Kosova; 4. možda i zajednicu opština sa srpskom većinom u skladu sa Ustavom Kosova; 5. zaštićeni status crkava, manastira i imovine SPC.

Zbog navedenih i niza drugih okolnosti Vučić u vezi Kosova još uvijek samo kupuje vrijeme. Potrebno mu je da srpska javnost jos više shvati realnost i da je došlo vrijeme za racionalne odluke. Nakupovao se vremena zbog famozne kosovske takse na srpske proizvode, ali treba mu još.

EU i povjerenica Federika Mogerini nijesu uspjeli dijalog dovesti do finala. Sada je aktivnu ulogu preuzela Trampova administracija i imenovala specijalnog izaslanika Ričarda Grenela očigledno sa namjerom da se dijalog privede kraju. Nije jasno kakva će uloga EU nadalje biti u tome iako se ona ne može zaobići. Nije jasno ni kako će Grenel i imenovani predstavnik EU Miroslav Lajčak, sarađivati. Tako će Vučić još dobiti na vremenu. Kosovska strana radije prihvata američko posredovanje, a Vučić ga ne smije odbiti.

Ambasador Grenel je krenuo u stilu svog šefa: akcijaški, pragmatično, sa praktičnim pitanjima kao što su avio linija između Beograda i Prištine, obnova željezničkog saobraćaja i dovršetak auto-puta između dvije zemlje. Najavio je da američko uključenje može biti propraćeno investicijama kao stimulans objema stranama. To može Vučiću znatno da olakša poziciju pred srpskom javnošću.

Srpsko zadovoljenje

Grenel je zatražio od kosovske strane da ukinu carinu na srpsku robu što će biti urađeno. Od srpske strane je tražio da prestane sa aktivnostima protiv Kosova po svijetu. Američki stav za konačnu normalizaciju odnosa načelno je izražen u pismu koje je Tramp nedavno uputio predsjednicima Vučiću i Tačiju da završnica dijaloga podrzumijeva međusobno priznanje.

Srbija ima izbore krajem aprila, pa ionako nije vrijeme za završnicu dijaloga. Tek kada ponovo na izborima dobije vlast, a to će se desiti, Vučić će biti spreman za neko finale.

Realni su izgledi da će srpska strana biti zadovoljna da dobije nekoliko stvari: 1. dugoročni bescarinski režim za izvoz robe na kosovsko tržiste; 2. završetak dionice autostrada Niš-Priština, vjerovatno uz finansijsku podršku Amerike da bi, osim lakšeg pristupa kosovskom tržištu dobila pristup luci Drač u Albaniji preko Kosova uz minimalne granične formalnosti; 3. da Srbi na Kosovu dobiju neke dodatne garancije za pojačane veze sa Srbijom bez narušavanja ustavnog integriteta Kosova; 4. možda i zajednicu opština sa srpskom većinom u skladu sa Ustavom Kosova; 5. zaštićeni status crkava, manastira i imovine SPC.

Zauzvrat, Amerikanci i EU traziće da Srbija prizna Kosovo, te da prestane da agituje protiv članstva u međunarodnim organizacijama i za povlačenje priznanja kod trećih zemalja.“

Toliko da se može srpskoj javnosti reći da se, eto, nešto dobilo, neki kompromis se desio.

Tako bi ustavni i teritorijalni integritet Kosova kao države ostao nenarušen, pa se s tim kosovska strana može složiti. Vučić je inače majstor da od malo nečega prikaže nešto veliko.

Možda će se to desiti tokom 2020. godine, ali nije sigurno. Iako je što prije najbolji izlaz za obje strane, za posrednike, ali i posebno za stabilnost u regionu.

SAVEZ ZA EVROPU

Predsjednik Vlade Duško Marković nastavlja danas razgovore u okviru inicijative Savez za Evropu.

Kako je saopšteno iz Vlade, planirani su sastanci sa predstavnicima Univerziteta Crne Gore i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti.

Premijer se danas sastao sa predsjedništvom Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU) i predstavnicima Udruženja pravnika.

U okviru Saveza za Evropu do sada je održano više sastanaka sa NVO, predstavnicima medija…

OKO ZAKONA

Pregovori ekspertskih timova Vlade i Mitropolije crnogorsko – primorske oko Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji su zakazani za srijedu, mogu donijeti rezultat ako postoji spremnost na kompromis, odnosno da obje strane odustanu od maksimalističkih zahtjeva, ocijenjeno je večeras u emisiji “Argumenti” TVCG.

Poslanik DPS-a Predrag Sekulić vjeruje da je moguć kompromis, bez obzira na suprostavljenost stavova i da će pregovori uroditi plodom.

“Vjerujem u dogovor ako postoji iskrena želja Srpske pravoslavne crkve da do tog dogovora dođe”, rekao je Sekulić. On smatra da kakvi god budu rezultati tih pregovora, teško da će se ući u promjenu zakona.

Slaven Radunović iz Demokratskog fronta smatra da vlast nema namjeru da popusti ni za milimetar i dodaje da nije srećan što je SPC u ovom trenutku prihvatila razgovore.

“Mi moramo pomoći našoj crkvi što većim izlaskom na ulice i da pošaljemo jasnu poruku da nećemo dozvoliti, po bilo koju cijenu, da nam otmu svetinje”, poručio je Radunović.

Analitičar Srđan Vukadinović napominje da su se ekspertski razgovori morali voditi prije nekoliko godina, a ne sada kada je Zakon usvojen.

“Nama sada treba rezultat i mora se shvatiti da u tom razgovoru treba da učestvuju najjači politički subjekti”, rekao je Vukadinović.

Ovakva dešavanja, u duboko podijeljenoj Crnoj Gori, mogu biti veoma problematična i, uoči početka pregovora, obje strane treba da odustanu od svojih maksimalističkih zakona, smatra Vukadinović.

Politička pozadina litija

Sekulić navodi kako je neupitna politička pozadina dešavanja nakon usvajanja zakona. Vlast, kaže, ne podgrijava tenzije, za razliku od crkve, koja se slično ponašala i početkom devedesetih.

On je demantovao tvrdnje da DPS hoće da formira crkvu i poručio da je u pitanju državni projekat.

“Pitanje crkve je pitanje identiteta jednog naroda. Dozvolićete da, stotinu godina nakon ukidanja, imamo pravo da pokrenemo pitanje obnove Crnogorske pravoslavne crkve. Ne možemo dozvoliti da ostane na snazi odluka o ukidanju CPC”, ocijenio je Sekulić.

On je kazao da država teško od crkvene imovine može da napravi bolji biznis, nego što to radi Srpska pravoslavna crkva, koja je na pravno nevaljan način došla u posjed te imovine u Crnoj Gori.

“Zašto bi patrijarh Irinej, ili bilo ko iz Srbije upravljao sa imovinom u Crnoj Gori”, pitao je Sekulić.

Radunović, s druge strane, navodi da cilj mirnih litija nije napad na državu, već zaštita integriteta SPC u Crnoj Gori.

“Ovo je političko pitanje, zato što je jedna politička partija dozvolila sebi da se na partijskom kongresu bavi osnivanjem crkava. To je bila inicijalna kapisla za sve što se dešava sada”, rekao je Radunović.

On tvrdi da lider DPS-a Milo Đukanović pokušava da relativizuje litije, da ih prikaže antidržavnim i da konsoliduje svoje redove. Navodi da imovinom SPC u Crnoj Gori upravljaju episkopi nadležnih eparhija, a ne patrijarh. Naglasio je da Crna Gora, ukoliko želi u EU, mora da poštuje imovinska prava.

“Ukoliko je bilo ko došao do imovine na nezakonit način, onaj ko ima ta saznanja treba da ga tuži, a ne obrnuto”, naveo je Radunović.

Litije mogu preći i u Srbiju

Vukadinović kaže da na litijama primjećuje i veliki broj nezadovoljnih, socijalno ugroženih osoba koje su ono što nijesu mogle naći u partijama, našle u SPC-u. Bitan je, kaže, i uticaj litija na region.

“Sigurno je da se ove litije mogu preseliti u Srbiju, jer se tamo ove godine očekuje rješavanje pitanja Kosova, koje neće biti povoljno za Beograd”, ocijenio je Vukadinović. Za njega je osnovni problem i da se litije politički ne zloupotrijebe.

Predstavnik DPS-a je, komentarišući izjavu Irineja da može doći do sukoba u Crnoj Gori, ocijenio da ona govori o njegovom nepoznavanju stvari u našoj državi. Poručio je da Crna Gora ni u težim vremenima nije dozvolila da dođe do sukoba.

Sekulić navodi da DF pokušava da podgrije strasti i da ih je Mitropolija sklonila u stranu, jer je vidjela da im prave štetu. Radunović poručuje kako eventualni sukobi u Crnoj Gori zavise prije svega od odluka Mila Đukanovića. 

Vukadinović je, komentarišući ocjene Irineja, naveo da sukobi nijesu realni i da se nijesu dogodili ni početkom devedesetih, kada se vodio rat u okruženju.

Bojkot izbora loše rješenje

Sekulić je, govoreći o lokalnim izborima u Tivtu, kazao da će DPS ponovo biti na vlasti, a da je opozicija odlukom o bojkotu samo pokazala političku slabost.

“Oni bi i na ovim izborima bili samo gubitnici, kao i na nekim ranijim izborima”, rekao je Sekulić. Radunović je kazao da je DF prvo najavio da će izaći na izbore u Tivtu, ali da su se povukli kad su vidjeli da na izbore neće i druge stranke iz opozicije.

Vukadinović je, govoreći o Tivtu, ocijenio da se vjerovatno lokalni odbori DF-a i Demokrata nijesu mogli usaglasiti oko izborne liste. Bojkot izbora je, poručuje, uvijek loš izbor za opoziciju.

“Propustili su i Nikšić, pa se ništa bitno nije promijenilo. DPS će sa koalicionim partnerima i dalje vršiti vlast”, ocijenio je Vukadinović.

OKO ZAKONA

Pregovori ekspertskih timova Vlade i Mitropolije crnogorsko – primorske oko Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji su zakazani za srijedu, mogu donijeti rezultat ako postoji spremnost na kompromis, odnosno da obje strane odustanu od maksimalističkih zahtjeva, ocijenjeno je večeras u emisiji “Argumenti” TVCG.

Poslanik DPS-a Predrag Sekulić vjeruje da je moguć kompromis, bez obzira na suprostavljenost stavova i da će pregovori uroditi plodom.

“Vjerujem u dogovor ako postoji iskrena želja Srpske pravoslavne crkve da do tog dogovora dođe”, rekao je Sekulić. On smatra da kakvi god budu rezultati tih pregovora, teško da će se ući u promjenu zakona.

Slaven Radunović iz Demokratskog fronta smatra da vlast nema namjeru da popusti ni za milimetar i dodaje da nije srećan što je SPC u ovom trenutku prihvatila razgovore.

“Mi moramo pomoći našoj crkvi što većim izlaskom na ulice i da pošaljemo jasnu poruku da nećemo dozvoliti, po bilo koju cijenu, da nam otmu svetinje”, poručio je Radunović.

Analitičar Srđan Vukadinović napominje da su se ekspertski razgovori morali voditi prije nekoliko godina, a ne sada kada je Zakon usvojen.

“Nama sada treba rezultat i mora se shvatiti da u tom razgovoru treba da učestvuju najjači politički subjekti”, rekao je Vukadinović.

Ovakva dešavanja, u duboko podijeljenoj Crnoj Gori, mogu biti veoma problematična i, uoči početka pregovora, obje strane treba da odustanu od svojih maksimalističkih zakona, smatra Vukadinović.

Politička pozadina litija

Sekulić navodi kako je neupitna politička pozadina dešavanja nakon usvajanja zakona. Vlast, kaže, ne podgrijava tenzije, za razliku od crkve, koja se slično ponašala i početkom devedesetih.

On je demantovao tvrdnje da DPS hoće da formira crkvu i poručio da je u pitanju državni projekat.

“Pitanje crkve je pitanje identiteta jednog naroda. Dozvolićete da, stotinu godina nakon ukidanja, imamo pravo da pokrenemo pitanje obnove Crnogorske pravoslavne crkve. Ne možemo dozvoliti da ostane na snazi odluka o ukidanju CPC”, ocijenio je Sekulić.

On je kazao da država teško od crkvene imovine može da napravi bolji biznis, nego što to radi Srpska pravoslavna crkva, koja je na pravno nevaljan način došla u posjed te imovine u Crnoj Gori.

“Zašto bi patrijarh Irinej, ili bilo ko iz Srbije upravljao sa imovinom u Crnoj Gori”, pitao je Sekulić.

Radunović, s druge strane, navodi da cilj mirnih litija nije napad na državu, već zaštita integriteta SPC u Crnoj Gori.

“Ovo je političko pitanje, zato što je jedna politička partija dozvolila sebi da se na partijskom kongresu bavi osnivanjem crkava. To je bila inicijalna kapisla za sve što se dešava sada”, rekao je Radunović.

On tvrdi da lider DPS-a Milo Đukanović pokušava da relativizuje litije, da ih prikaže antidržavnim i da konsoliduje svoje redove. Navodi da imovinom SPC u Crnoj Gori upravljaju episkopi nadležnih eparhija, a ne patrijarh. Naglasio je da Crna Gora, ukoliko želi u EU, mora da poštuje imovinska prava.

“Ukoliko je bilo ko došao do imovine na nezakonit način, onaj ko ima ta saznanja treba da ga tuži, a ne obrnuto”, naveo je Radunović.

Litije mogu preći i u Srbiju

Vukadinović kaže da na litijama primjećuje i veliki broj nezadovoljnih, socijalno ugroženih osoba koje su ono što nijesu mogle naći u partijama, našle u SPC-u. Bitan je, kaže, i uticaj litija na region.

“Sigurno je da se ove litije mogu preseliti u Srbiju, jer se tamo ove godine očekuje rješavanje pitanja Kosova, koje neće biti povoljno za Beograd”, ocijenio je Vukadinović. Za njega je osnovni problem i da se litije politički ne zloupotrijebe.

Predstavnik DPS-a je, komentarišući izjavu Irineja da može doći do sukoba u Crnoj Gori, ocijenio da ona govori o njegovom nepoznavanju stvari u našoj državi. Poručio je da Crna Gora ni u težim vremenima nije dozvolila da dođe do sukoba.

Sekulić navodi da DF pokušava da podgrije strasti i da ih je Mitropolija sklonila u stranu, jer je vidjela da im prave štetu. Radunović poručuje kako eventualni sukobi u Crnoj Gori zavise prije svega od odluka Mila Đukanovića. 

Vukadinović je, komentarišući ocjene Irineja, naveo da sukobi nijesu realni i da se nijesu dogodili ni početkom devedesetih, kada se vodio rat u okruženju.

Bojkot izbora loše rješenje

Sekulić je, govoreći o lokalnim izborima u Tivtu, kazao da će DPS ponovo biti na vlasti, a da je opozicija odlukom o bojkotu samo pokazala političku slabost.

“Oni bi i na ovim izborima bili samo gubitnici, kao i na nekim ranijim izborima”, rekao je Sekulić. Radunović je kazao da je DF prvo najavio da će izaći na izbore u Tivtu, ali da su se povukli kad su vidjeli da na izbore neće i druge stranke iz opozicije.

Vukadinović je, govoreći o Tivtu, ocijenio da se vjerovatno lokalni odbori DF-a i Demokrata nijesu mogli usaglasiti oko izborne liste. Bojkot izbora je, poručuje, uvijek loš izbor za opoziciju.

“Propustili su i Nikšić, pa se ništa bitno nije promijenilo. DPS će sa koalicionim partnerima i dalje vršiti vlast”, ocijenio je Vukadinović.

DŽOZEF

Rusija ima motiv i interes da izazove razdor u Crnoj Gori i podrije njen suverenitet i teritorijalni integritet, a srpski predsjednik Aleksandar Vučić podgrijava nacionalistička osjećanja uoči izbora u Srbiji, ocjena je predavača na Univerzitetu Džons Hopkins u Vašingtonu, Edvarda Džozefa. U intervjuu za Glas Amerike, Džozef je komentarisao situaciju u Crnoj Gori povodom usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovjesti i ističe da mu je sumnjivo to što pitanje crkvene imovine izaziva toliko protesta i pažnje s obzirom na to da ga je, kako smatra, lako riješiti uz dobru volju.

Džozef: “Sama činjenica da ima toliko tenzija, interesovanja, medijske pažnje, javnih protesta, toliko godina posle raspada Jugoslavije i nakon referenduma o nezavisnosti Crne Gore, po meni je veoma sumnjiva. Zašto bi pitanje crkvene imovine postalo toliko veliko, kada ima mnogo većih imovinskih pitanja. Pitanje cjelokupne imovine bivše Jugoslavije, njenih dugova, i kako je to raspoređeno na šest bivših republika, pa i na Kosovo i Vojvodinu je mnogo teži i ozbiljniji problem koji je već riješen. Ne čujemo ništa više ili vrlo malo o dugovima i imovinskim pravima. A gdje čujemo o tim imovinskim pitanjima? U Bosni, gdje to pitanje uglavnom koristi Milorad Dodik da bi nametnuo nacionalna pitanja kada je riječ o vojnoj imovini. I sada ta pitanja se pojavljuju u Crnoj Gori. Nema razloga za to. Ta pitanja se, uz dobru volju, mogu lako riješiti. Veoma je sumnjivo zašto je to postao tako ogroman problem“.

Glas Amerike: Ako onda to nije tako veliko pitanje, i ne tiče se samo zakona, u čemu je onda suština spora? Da li se može govoriti o nekom većem konfliktu na višem nivou – između prozapadnih snaga i onih koje su manje zapadno orjentisane?

Džozef: “Mora da je to slučaj. Čak i iako ima podjela, pa i u samoj pravoslavnoj crkvi, to nije povod za tako ogromnu kontroverzu oko tih pitanja. To možda jesu teška pitanja, ali postoje načini da se to riješi. Evo šta trenutno znamo: Znamo da je pravoslavna crkva, naročito na Balkanu, prilično politički angažovana. To smo vidjeli u Grčkoj, gdje je pravoslavna crkva bila ispolitizovana i instrumentalizovana. Znamo da je pravoslavna crkva u Srbiji, čak i tokom rata, imala vema vidljivu političku ulogu. Crkve mogu da budu instrumentalizovane, zbog čega ne bi trebalo da budemo zaprepašteni da pravoslavna crkva u ovom slučaju može da bude instrumentalizovana.

“Druga stvar je da znamo da postoje podjele između Srbije i Crne Gore i da postoji interes da se nastavi vršiti pritisak na Crnu Goru. Treće, znamo da je Rusija još ogorčena zbog toga što se Crna Gora pridružila NATO-u, da je veoma zabrinuta što je Makedonija, koja ima svoju (autokefalnu) pravoslavnu crkvu, na putu da postane članice Alijanse i da je bila nezadovoljna zbog dogovora Grčke i Makedonije. Znamo te tri stvari i to predstavlja pozadinu“.

Glas Amerike: Ko bi mogao da instrumentalizuje Srpsku pravoslavnu crkvu i u koju svrhu?

Džozef: “Teško je znati to i trebalo bi biti pažljiv kada je riječ o spekulisanju jer je sve to veoma mutno. Možemo samo da govorimo o motivima, ali je teško izvlačiti zaključke. Jasno je da bi Rusija imala motiv, ali nemamo dokaz da je ona umiješana. Jasno je da Rusija ima motiv da izaziva razdor, Aleksandar Vučić ima motiv, naročito prije izbora, da podigne tenzije između Srbije i Crne Gore, jer je podsticanje nacionalističkih osjećanja potez kojem se često pribjegava na Balkanu. Ja ne mislim da je u interesu Mila Đukanovića da to radi, ne vidim kako bi to bilo u njegovom interesu. Znači to su postojeći motivi, ali ono što se u stvari događa je mutno i teško je znati šta je suština“.

Glas Amerike: A da li vi vidite rusku ruku u ovome što se događa u Crnoj Gori, kada je riječ o propagandi, kampanji dezinformisanja? Zvaničnik Stejt departmenta s kojim sam razgovarala upozorio je na dezinformacije koje se šire o Zakonu i naveo da je odgovornost za to na kraju snosi Moskva?

Džozef: “Ako to potvrđuju zvaničnici Stejt departmenta, onda je to prilično značajno. Ja vidim jasan interes Rusije da to uradi i to nema sumnje. Znamo naravno da je pravoslavna crkva u samoj Rusiji veoma ispolitizovana, tako da niko ne bi trebalo da bude time iznenađen. Ali kao što sam rekao, postoji jasan interes u Beogradu da se pokuša preuveličati to pitanje da bi se podstakla ta nacionalistička osjećanja. Ono što je iznenađujuće je da se to događa između Srbije i Crne Gore. Znamo da su se vodili ratovi sa Albancima, sa muslimanima u Bosni, sa Hrvatima. Ali ovim se pojavljuje nešto što nije viđeno od početka 20-og vijeka, a to je da se vraćaju ovakve tenzije i stare balkanske priče, i da ih lideri instrumentalizuju i eksploatišu.“

Glas Amerike: A zašto se to događa?

Džozef: „Ponoviću, moramo da tražimo političke interese, da vidimo kome ovo služi. To je uvijek pitanje na Balkanu. Kome ide u korist da se sada pojavljuju ovakve tenzije? Zašto? Nema razloga da između Srba i Crnogorca, koji su toliko blizu i imaju zajedničke interese, postoje toliko preuveličane tenzije u pogledu pitanja crkvene imovine koje razumni ljudi mogu da riješe a da ne pribjegavaju preuveličanim osjećanjima kojima se stvaraju podjele, tenzije i pokušava destabilizovati Crna Gora“.

Glas Amerike: Crnogorski predsjednik upozorio je više puta da je riječ o naporima da se podrije crnogorska nezavisnost i suverenitet i teritorijalni integritet. Da li vi smatrate da je to slučaj?

Džozef: „To je bojazan. Jer bi upravo to bio ruski interes, da podrije suverenitet i teritorijalni integritet Crne Gore, da unese tenzije u novu članicu NATO-a. A zašto je Rusija za to zainteresovana? Zato što je pridruživanje pravoslavnih slovenskih država NATO-u najgori neuspjeh za Vladimira Putina. Imati Crnu Goru i Makedoniju u Alijansi, da ne pominjem Grčku koja je čvrsto u NATO-u – to je ogroman neuspjeh za Rusiju koja želi da koristi svoj odnos sa pravoslavnim slovenskim državama na Balkanu da projektuje moć i uticaj i da destabilizuje zapadni projekat u regionu. To je ruski cilj i destabilizacija Crne Gore je u interesu Moskve.“

UCG

Ujedinjena Crna Gora (UCG) pozvala je kolege iz opozicije da dogovore sljedeće političke korake, pokažu odlučnost i spremnost da nikada više ne pristanu na, kako navode, pripremljene političke gubitke i poraze koji se finansiraju njihovim novcem.

Kako je saopšteno iz te partije, UCG je pozdravila odluke Demokratske Crne Gore i Demokratskog fronta da ne nastupe na predstojećim lokalnim izborima u Tivtu.

Iz UCG su rekli da vjeruju da takve odluke mogu donijeti buduće zajedništvo.

“Kao što smo saopštili na konferenciji za novinare održanoj prije 15 dana u Podgorici, uslovi za održavanje izbora nijesu bili nikad gori”, kazali su iz te partije.

Oni su naveli da je postojala velika opasnost da se nekom nepromišljenom odlukom iznevjeri javnost, prije svega opoziciona, koja zahtijeva složno odlučivanje i zajedničku politiku opozicionih političkih subjekata.

Na konferenciji je saopšteno da je Demokratska partija socijalista (DPS) već zapečatila sudbinu tivatskih izbora zloupotrebom javnih-državnih resursa.

“Lokalni izbori im, u stvari, samo trebaju da pokažu redovnost prilika i obesmisle zahtjeve opozcije za fer i slobodnim izborima”, rekli su iz UCG.

Kako su naveli, UCG smatra i od svog osnivanja se zalaže za princip da se DPS-u ne smije popustiti.

“Naša politička poruka mora biti jasna – ili ćemo dobiti izbore po mjeri slobodnih evropskih država, ili će u Crnoj Gori zavladati jednopartijski sistem, koji pune tri decenije suštinski jedino i funkcioniše”, saopštili su iz te partije.