PAŽIN OCIJENIO

Potpredsjednik Vlade Zoran Pažin ocijenio je svoju radnu posjetu Vašingtonu uspješnom, dodajući da je imao prilike da od visokih američkih zvaničnika čuje riječi ohrabrenja, podrške i razumijevanja za demokratske potrebe razvoja Crne Gore, prenosi Glas Amerike.

Potpredsjednik Pažin je saopštio da je od svojih sagovornika dobio uvjeravanja o spremnosti SAD, kao partnera, prijatelja i saveznika u okviru NATO alijanse, da istrajno podržava Crnu Goru na njenom evroatlantskom putu, što je ocijenio veoma ohrabrujućim za Crnu Goru.

Tokom razgovora bilo je riječi i o pitanju slobode vjeroispovijesti, odnosno primjeni Zakona.

“Ponovio sam spremnost Vlade Crne Gore da, u otvorenom i argumentovanom dijalogu, razgovara sa predstavnicima Srpske pravoslavne crkve o svim pitanjima koja su od značaja za međusobne odnose između države i crkve”, kazo je pažin.

Kako se ističe u saopštenju iz Kabineta potpredsjednika Vlade, Pažin je izrazio uvjerenje da takav argumentovani dijalog može dovesti do obostrano prihvatljivog rješenja, posebno ukoliko postoji dobra volja na obje strane.

“Siguran sam da ekspertski nivo razgovora podrazumijeva fokusirano bavljenje pravnom problematikom, ostavljajući politiku po strani. Vjerujem da se uvažavanjem argumenata protivne strane, spremnošću, tolerancijom i stpljenjem može doći do rješenja koje će relaksirati postojeću situaciju i koje će nas usmjeriti na neke druge, takođe važne, teme u Crnoj Gori”, naveo je Pažin.

Kako se dodaje, imao je prilike da se uvjeri u visok stepen razumijevanja američkih zvaničnika u odnosu na potrebu Crne Gore da ima jedan savremen, moderan i liberalan zakon, koji sa visokim garancijama poštovanja međunarodnih pravnih standarda obezbjeđuje svakom građaninu Crne Gore, bez obzira na vjeru i naciju, da uživa pravo na slobodu vjeroispovijesti.
Dodao je da je i predstavnicima Mitropolije sve savršeno jasno u pogledu ovog Zakona, sa izuzetkom nekoliko pitanja.

Potpresjednik nije želio da komentariše reagovanje Mitropolije u odnosu na njegovu posjetu Vašingtonu.

“Ja ne bih komentarisao njihov stav vezano za moju posjetu. Želim sa uvažavanjem da se odnosim prema sagovornicima. Vjerujem da ovaj dijalog može da dovede do rješenja koje je obostrano prihvatljivo, koje podrazumijeva uvažavanje argumenata obje strane, ali isto tako i uvažavanja pravnog poretka Crne Gore”, saopštio je Pažin.

Naveo je da očekuje da fokus ekspertskog dijaloga bude na članovima Zakona koji se tiču imovinsko pravnih pitanja, odnosno članova 62 do 64. Dodao je da smatra da su ta pitanja više rezultat nerazumijevanja i izostanka međusobnog povjerenja nego što su ona na pravni ili neki drugi način komplikovana.

Upitan da li Vlada u dijalogu sa Mitropolijom ima crvenu liniju i da li postoje pitanja oko kojih nema pregovora, potpredsjednik Pažin je odgovorio da su crvena linija određenja zapisana u Ustavu Crne Gore.

“Pravni poredak Crne Gore je crvena linija, ona ne smije da bude pređena. Takođe je crvena linija potreba da svi građani, bez obzira na nacionalnost ili vjeru, budu tretirani na jednako pravan način, da ne bude niti privilegovanih, niti diskriminisanih u čitavom tom odnosu između države i vjerskih zajednica i to je ono na čemu ćemo mi insistirati, ali zaista vrlo otvoreni da čujemo argumente druge strane i da imamo stav uvažavanja prema argumentima druge strane”, ocijenio je Pažin.

Komentarišući izvještaj američke nevladine organizacije Freedom haus, potpredsjednik je rekao da Vlada pažljivo i odgovorno analizira i čita izvještaje eminentnih nevladinih organizacija.

“Žao mi je što nijesmo bili u prilici da i mi iznesemo svoje viđenje nekih od pitanja koja se tretiraju u ovom izvještaju. Naše bi viđenje bilo nešto drugačije, ali poštujemo stavove koji su izneseni od Fridom hausa”, kazao je on.

Saopštio je takođe da mu je blizak dio konstatacija iz izvještaja o potrebi Crne Gore da ima dobar institucionalni odgovor na pitanje ugrožavanja državne imovine.

“Vjerujem da će Vlada, koja inače, neovisno o ovom izvještaju, već radi na tome, brzo imati adekvatan odgovor na tu vrstu izazova”, zaključio je potpredsjednik.

OPŠTINSKE KONVENCIJE

U resorima kojima rukovode Socijaldemokrate se vrijedno radi i postižu se konkretni i mjerljivi rezultati, za dobro svih, a posebno mladih ljudi u Crnoj Gori. U prosvjeti i zdravstvu su povećane zarade i započete najveće investicije do sada, a parlament Crne Gore je jedan od najtransparentnijih u regionu, poruke su sa izbornih konvencija Socijaldemokrata u Tuzima, Golubovcima i Andrijevici, na kojima su izabrani delegati za predstojeći Kongres partije, kao i kandidati za članove novog Glavnog odbora.

U Parlamentu Crne Gore, kako je istaknuto u saopštenju SD-a, donijeti su brojni izuzetno važni zakoni od kojih su neki u fiokama čekali i po više godina.

“Naš rad je prepoznat od svih relevantnih međunarodnih subjekata. Donešeni su brojni zakoni od vitalnog značaja za Crnu Goru. Nijedan zakon ne čeka duže na usvajanje, a parlament mnogo efikasnije funkcioniše. Unaprijedili smo i međunarodnu saradnju koja je zaista na zavidnom nivou”, istakao je predsjednik Socijaldemokrata Ivan Brajović.

On je podsjetio da su za vrijeme njegovog predsjedavanja parlamentom ratifikovan Sporazum o pristupanju NATO-u i stavljene su van snage odluke tzv. “Podgoričke skupštine”.

Potpredsjednik partije Damir Šehović, istakao je da je u Ministarstvu prosvjete kojim rukovodi, pokrenut najveći investicioni ciklus u obrazovnu infrastrukturu do sada.

“Izgrađene su brojne nove škole i vrtići, a rekonstruisano je preko 200 postojećih. Jedina smo država koja je uvela besplatne studije svim studentima državnog Univerziteta. Osnovali smo Fond za kvalitet i talente iz kojeg se svake
godine nagrađujemo oko 500 najboljih učenika i nastavnika”, rekao je Šehović.

On je istakao da je posebno zadovoljan što su u Vladi pronašli način da stvore pretpostavke za povećanje zarada prosvjetnim i zdravstvenim radnicima, čime je stavljen pečat na ova dva za građane najvažnija resora.

“Zadovoljni postignutim svakako jesmo, ali smo i odlučni da sa još više entuzijazma otvaramo perspektivu za sve, a
naročito za mlade ljude”, zaključio je Šehović.

Član Predsjedništva Socijaldemokrata i predsjednik Odbora Glavnog grada Đorđe Suhih, osvrćući se na rezultate u sektoru zdravstva, rekao je da su napravljeni značajni iskoraci u ovoj oblasti.

“Imamo značajne investicije u zdravstvenu opremu, infrastrukturu, sistem se modernizovao, dodijeljen je veliki broj specijalizacija i subspecijalizacija, a napredak našeg zdravstvenog sistema registrovan je i na rang listi Evropskog zdravstvenog potrošačkog indeksa (ECHI), gdje je Crna Gora, sa 34. mjesta dospjela na 23”, istakao je Suhih.

Sva tri odbora, kako se napominje u saopštenju SD-a, jednoglasno su dala podršku Ivanu Brajoviću za još jedan mandat na mjestu predsjednika Socijaldemokrata, a Damiru Šehoviću i Miću Orlandiću na mjestima potpredsjednika. Kongres Socijaldemokrata će se održati 30. maja 2020. godine u Podgorici.

SDP

Partija kolekcionara afera Ivana Brajovića se hvali kako su prije par mjeseci imali navodno namjeru da uvrste u dnevni red Skupštine raspravu o očuvanju Aerodroma, ali i dodaju da im nijesu dali koalicioni partneri iz DPS, poručuju iz Socijaldemokratske partije.

“I, eto, koliko su važni u toj vlasti, imaju predsjednika Skupštine koji se ne pita ni o dnevnom redu doma kojem, navodno, predsjedava. Toliko, koliko ih cijene. Imjesto da se zbog toga stide oni su potrčali da se podiče kako su htjeli, ali ih niko ništa ne pita. Mi dodajemo, a i kako bi kad su takvi kakvi su. Nego, narod je davno rekao, a mi ćemo malo preformulisati– čega se pametan stidi, time se Brajović i družina ponose. I kako od takvih očekivati da napuste, kako su obećali, vlast kada se ne pitaju ni o dnevnom redu u svojoj kući”, poručuju iz SDP-a.

U SD-u su, kako kažu iz SDP-a, lagali kad su poručivali “kako svojim koalicionim partnerima iz DPS-a, i cijeloj javnosti, da će ministri SD napustiti Vladu u slučaju da se pokuša razmatrati odluka o privatizaciji ili davanju aerodroma u zakup”.

“Odluka o otuđenju Aerodroma ne samo da se razmatrala, nego je čitav posao gotovo priveden kraju, a ministri iz Brajovićeve partije nikad čvršće vezani za fotelju. To je naravno suština”, ističu iz SDP-a.

ODGOVOR ZAHAROVOJ

Glava Crne Gore zaista je okrenuta za 180 stepeni, ali ka vrijednostima evropske i evroatlantske zajednice i to je, vjerovatno, suštinski razlog nerazumijevanja, navodi se u reagovanju Ministarstva vanjskih poslova na izjavu portparolke ruskog MID-a Marije Zaharove.

Zakon o slobodi vjeroispovijesti, dio je svakog unutrašnjeg pravnog poretka i ekskluzivno pravo nacionalnog zakonodavstva svake nezavisne i slobodne države, navodi se u saopštenju MVP-a.

“Iako u ovoj oblasti ne postoje tvrdi i jasno kodifikovani međunarodni standardi, Crna Gora je, bez obaveze da to učini, i ovaj Zakon pripremala, usaglasila i usvojila uz pomoć i konsultacije sa Venecijanskom komisijom, dakle uz saglasnost najuglednijih evropskih i globalnih autoriteta kada je riječ o ovim pitanjima.

Potpuno je stoga neobjašnjivo i krajnje neuvjerljivo kako bi usvajanje jednog zakona, identičnog ili vrlo sličnog sa bilo kojim zakonom ovog tipa u bilo kojoj sekularnoj demokratskoj državi, uz to donesenog na pomenuti način, u jednoj maloj državi na Zapadnom Balkanu, moglo imati “svjetski značaj, odjek i uticaj na globalno jedinstvo pravoslavnog svijeta”, kako se to tvrdi u izjavi portparolke ruskog MID-a.

Kako se navodi u saopštenju, još je manje jasno kako je moguće da ovakve i slične izjave, u periodu prije i nakon usvajanja zakona, nijesu miješanje u unutrašnja pitanja Crne Gore. Glava Crne Gore, kako to sugeriše gđa Zaharova, zaista jeste, okrenuta za 180 stepeni, ka vrijednostima evropske i evroatlantske zajednice i to je, vjerovatno, suštinski razlog našeg, nadamo se prolaznog, nerazumijevanja.

ODGOVOR ZAHAROVOJ

Glava Crne Gore zaista je okrenuta za 180 stepeni, ali ka vrijednostima evropske i evroatlantske zajednice i to je, vjerovatno, suštinski razlog nerazumijevanja, navodi se u reagovanju Ministarstva vanjskih poslova na izjavu portparolke ruskog MID-a Marije Zaharove.

Zakon o slobodi vjeroispovijesti, dio je svakog unutrašnjeg pravnog poretka i ekskluzivno pravo nacionalnog zakonodavstva svake nezavisne i slobodne države, navodi se u saopštenju MVP-a.

“Iako u ovoj oblasti ne postoje tvrdi i jasno kodifikovani međunarodni standardi, Crna Gora je, bez obaveze da to učini, i ovaj Zakon pripremala, usaglasila i usvojila uz pomoć i konsultacije sa Venecijanskom komisijom, dakle uz saglasnost najuglednijih evropskih i globalnih autoriteta kada je riječ o ovim pitanjima.

Potpuno je stoga neobjašnjivo i krajnje neuvjerljivo kako bi usvajanje jednog zakona, identičnog ili vrlo sličnog sa bilo kojim zakonom ovog tipa u bilo kojoj sekularnoj demokratskoj državi, uz to donesenog na pomenuti način, u jednoj maloj državi na Zapadnom Balkanu, moglo imati “svjetski značaj, odjek i uticaj na globalno jedinstvo pravoslavnog svijeta”, kako se to tvrdi u izjavi portparolke ruskog MID-a.

Kako se navodi u saopštenju, još je manje jasno kako je moguće da ovakve i slične izjave, u periodu prije i nakon usvajanja zakona, nijesu miješanje u unutrašnja pitanja Crne Gore. Glava Crne Gore, kako to sugeriše gđa Zaharova, zaista jeste, okrenuta za 180 stepeni, ka vrijednostima evropske i evroatlantske zajednice i to je, vjerovatno, suštinski razlog našeg, nadamo se prolaznog, nerazumijevanja.

MARKOVIĆ

Pitanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti biće riješene mirno i demokratski, kao i svaki put do sada, poručio je zamjenik predsjednika Demokratske partije socijalista (DPS) Duško Marković.

Marković je na sastanku Savjeta mladih DPS Budva, govoreći o aktuelnoj političkoj situaciju i protestima koje organizuje Srpska pravoslavna crkva, rekao da se nad Crnom Gorom povampiruju politike krvavih 90-tih godina prošlog vijeka.

Iz DPS-a je saopšteno je da Marković kazao da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti bio je samo povod da se pokrene destrukcija protiv evropske i građanske Crne Gore.

Komentarišući izjavu srpskog patrijarha Irineja da u Crnoj Gori može doći do fizičkih obračuna, i kako je rekao “čak do prolivanja krvi, Marković je naveo da Irinej treba da shvati i prihvati da je Crna Gora sekularna, građanska i višenacionalna država.

“U današnjoj Crnoj Gori scenario vjerske i nacionalne zemlje prosto – ne može proći!”, rekao je Marković.

On je naveo da je uvjerenje da će i ovaj aktuelni problem biti riješen na miran i demokratski način.

“Niko Crnu Goru ne može uvući u sukobe i nestabilnost. I ovo pitanje, koje danas opterećuje mnoge građane i njihove porodice, riješićemo mirno i demokratski kao i svaki put do sada”, zaključio je Marković.

Sastanku Savjeta mladih Budva, prisustvovao je i predsjednik budvanskog odbora Predrag Jelušić.

MARKOVIĆ

Jedini pravni put za osporavanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti je podnošenje inicijative Ustavnom sudu, poručio je u razgovoru za Radio Crne Gore advokat Velibor Marković. Ako je određena imovina oteta državi Crnoj Gori, ukazuje advokat Marković, mora biti vraćena, ali u redovnom sudskom postupku.

Kako ističe Marković, Mitropolija crnogorsko primorska registrovana je u našoj državi, a vjerski objekti u Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori bili su u vlasništvu Crkve.

Zakon o slobodi vjeroispovijesti nije usklađen sa Ustavom i jedno je taj sud, poručuje Marković, institucija koja je nadležna da odgovori na to pitanje.

“Kada govorimo o odredbi člana 62, unaprijed se predviđa ukoliko vjerske zajednice ne dostave dokaz o svom pravu vlasništva na nekoj nekretnini, odmah se smatra da ta nekretnina predstavlja svojinu države. Međutim, to je pogrešan put, ukoliko vi po samom Zakonu smatrate za određenu imovinu da je u vašem vlasništvu, onda se tu radi o tihoj nacionalizaciji”, smatra Marković.

Ukoliko su vjerski objekti nelegitimno uknjiženi na Mitropoliju, kaže Marković, pravna je i moralna obaveza, da se ta imovina vrati vlasniku, ali ne na način na koji to propisuje usvojeni Zakon.

“Ako je nešto oteto državi Crnoj Gori i treba da se vrati, ali isključivo u sudskom postupku, s obzirom na to da postoji vjerska zajednica koja je upisana kao vlasnik, prema tome, to njeno pravo može se isključivo osporiti od onoga ko tvrdi da je vlasnik prilaganjem svog dokaza o pravu vlasništva”, ističe Marković.

Kako dodaje, Srpska pravoslavna crkva legalan je pravni subjekt u državi Crnoj Gori.

“Ako ona nije registrovana, kako je moguće da bude upisana kao vlasnik, Oni su registrovani u centralnom registru privrednih subjekata, sada se to zove Centralni registar poreske uprave ili su registrovani u Zavodu za statistiku. Oni postoje, da ne postoje pod svojim matičnim brojem kao fizička lica, oni ne bi mogli da figuriraju u pravnom prometu”, napominje advokat Marković.

On tumači da su vjerski objekti u Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori bili u vlasništvu crkve.

“Isključivo je bila crkvena imovina. Neka mi neko nađe podatak da je bila državna imovina”, poručio je Marković.

Advokat Marković ukazuje da nije moguće usvojeni Zakon staviti van snage, ali se taj pravni akt, pojašnjava, može izmijeniti u Skupštini Crne Gore.

Bojan Đinović, Radio Crne Gore

ANDREJ NIKOLAIDIS

Slaba država Crna Gora nije krivica velikosrpske politike, nego DPS-a, na čelu sa Đukanovićem. Da li to znači da velikosrpska prijetnja nije autentična i realna? Naravno da ne znači. Velikosrpski nacionalizam je živ i zdrav. Srpska pravoslavna crkva njegovo je crno srce. Miodrag Perović ignoriše činjenicu da SPC nije bila, nego jeste duboko nacionalistička, antizapadna, revizionistička organizacija koja je najdosljedniji branitelj ratnih zločinaca, piše Andrej Nikolaidis u novom autorskom tekstu koji prenosi Pobjeda.

Piše: Andrej Nikolaidis

Miodrag Perović je objavio obrazloženje zašto nije potpisao proglas dijela bivših članova Pokreta za nezavisnost, koji ja jesam potpisao.

Budući da svoje ideje, svako na svoj način, obojica artikulišemo u javnom prostoru, mislim da nije nebitno naglasiti tačke slaganja, kao i neslaganja.

Sa Perovićevom kritikom vlasti, formulisanom u dijelu teksta koji je naslovio “O režimu”, u bitnom sam saglasan. Za razliku od njega, vladajućim partijama bih za ponešto dao plus. Recimo: za članstvo u NATO-u. Koje su realizovali uprkos djelovanju partija koje su podržavali Perovićevi mediji.

Grešna tumačenja

Perović u prvom dijelu teksta obilato citira Montesquieua i Tocquevillea. Koji su, šta reći, sve odlično napisali.

Međutim… Kada klasike tumači: “Ako je vjerovati dvojici utemeljivača teorije demokratije, nijesu ljudi otišli kod Amfilohija zato što im se sviđa povratak u srednji vijek, već da se suprostave (ja bih napisao ,,suprotstave“) Đukanovićevoj despotiji”, imam potrebu da dodam sljedeće.

1. Koliko je poznato, Montesquieu i Tocqueville se nisu izjašnjavali o Amfilohijevim litijama. Niti o fenomenu da oni koji su, po Peroviću, ušli u litije da bi se “suprotstavili despotiji”, sa sveštenstvom koje hodi na čelu litija i prosrpskim partijama koje litije ispomažu, podržavaju Vučićevu i/ili Putinovu despotiju – i ove despotije podržavaju njih. Na osnovu ikonografije litija, političkih poruka koje ih prate, pjesama koje se na njima pjevaju i naročito ideologije organizatora litija, rekao bih da niti SPC, niti dobar dio pravoslavnih protestanata ne bi imali ništa protiv jedne kvalitetne, čvrste, (pro)rusko-(pro)srpske despotije u Crnoj Gori.
2. Čak i ako je tačno da “nijesu ljudi otišli kod Amfilohija zato što im se sviđa povratak u srednji vijek”, to ne znači da ih Amfilohije u srednji vijek ne vodi. Naprotiv.

Rečeno ne umanjuje nasušnu potrebu Crne Gore za istinskom demokratijom. Nego znači da litije nisu put do nje. Nisu, zato što su one manifestacija velikosrpskog populizma.

Crna Gora koja nije građanska, demokratska i slobodna ne može dugoročno opstati. Efikasan odgovor na velikosrpski populizam ne može biti ništa populističko. Crnogorski populizam nema nikakve šanse u obaranju ruke sa srpskim populizmom. Crna Gora bez istinske, a ne fasadne demokratije, bez snažnih institucija, bez pravde, tačno je onakva Crna Gora kakvu je srpski nacionalizam priželjkivao – ranjiva i slaba.

SPC koje nema

Ono sa čemu se sa Perovićem ne slažem je njegovo viđenje Srpske pravoslavne crkve i, kako on sugeriše, njenog emancipatorskog (sic!) potencijala.

U fragmentima teksta koji su naslovljeni “O Crkvi” i “Zaključak” Perović, prosto, ne piše o Srpskoj pravoslavnoj, nego o imaginarnoj crkvi. Poruke koje Perović svojom kolumnom šalje crkvi koje nema, a koju naziva “Pravoslavna crkva”, nalik su na razgovor sa imaginarnim prijateljem.

Perović piše: “Srpski nacionalni program, koji je aktuelan već 180 godina, usmjeren je na brisanje crnogorstva kao kategorije. Jedno od sredstava kojim je taj program ostvarivan bila je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori”. Kada piše “bila je”, Perović zapravo tvrdi da SPC danas više nije poluga velikosrpske politike.

Nažalost: bila je, jeste i biće.

Perović dalje piše: “Mitropolit Amfilohije nije shvatio da obnavljanje državne nezavisnosti Crne Gore traži da Pravoslavna crkva u Crnoj Gori treba da čini ono što je činila prije formiranja Jugoslavije 1918. godine, kad je bila nezamjenljivi stub u izgradnji i očuvanju crnogorske države”.
Zašto bi bilo koja vjerska zajednica bila “nezamjenjiv stub u izgradnji i očuvanju” Crne Gore ili bilo koje druge države u 21. vijeku? Ako je do 1918. bilo primjereno da crkva bude, takoreći, noseći stub nacionalne države, zašto bi bilo primjereno da 2020. na njoj leži građanska država? Perović državu zove “crnogorskom”, Amfilohije “srpskom”, no obojica je utemeljuju u crkvi – i to istoj, Amfilohijevoj.

Ja mislim suprotno: da je to katastrofa i za naciju i za državu i za crkvu. Vidi u Srbiji – gdje ono što Perović naziva “Pravoslavna crkva” jeste temelj i nacije i države. Koliko je samo dobra to Srbiji donijelo, srpske komšije da ne pominjemo… Sa druge strane, 72 posto Čeha su nereligiozni, pa njihovoj državi sasvim dobro ide. Mnogo bolje nego Srbiji i Crnoj Gori, gdje se upravo “dogodio Bog”.

“Mladi sveštenici” 

Perović potom piše o “generaciji mlađih sveštenika” koji su “počeli da propovijedaju građanske ideje koje idu u prilog objedinjavanju crnogorskog nacionalnog i građanskog bića”.
O kojoj to prosvijećenoj generaciji mlađih sveštenika SPC Perović govori? Bilo bi doista prosvjetljujuće saznati imena, mjesto u crkvenoj hijerarhiji te konkretne građanske napore reformatora Srpske pravoslavne crkve. Ah, Gojko Perović… Jedna lasta ne čini proljeće, niti Gojko čini generaciju.

U pitanju je, pojašnjava Perović, “mutacija” u SPC. Taj film, u kojem se mutanti iznenada pojavljuju i spašavaju stvar, već smo gledali. Ne, nije Mladi mutanti Nindža kornjače, nego X-Men. Ne znam kako je Perović svojim sveštenicima – mutantima podijelio uloge, ko je koji X-Men, ali kad vidim Gojka, pomislim – Volverin.
Za razliku od M. Perovića, koji u G. Peroviću vidi mutanta-reformatora koji će ujediniti “pravoslavnu većinu” i, kao Isus vodu u vino, nacionalističku Srpsku pravoslavnu crkvu koja negira postojanje Crnogoraca pretvoriti u Montenegrin -friendly ekumensku “Pravoslavnu crkvu”, ja vidim sveštenika koji koncept Svetog trojstva posve ljudski, odveć ljudski u praksi realizuje kao ne-sveto trojstvo: jedno govori, drugo misli, treće radi.
Da njegove javne nastupe prati legendarna Milka Babović, komentatorka koja je generacijama u Titovoj Jugoslaviji, zagledane u crno-bijele ekrane, nastojala približiti umjetničko klizanje, to bi zvučalo otprilike ovako: “Na redu je otac Gojko Perović. Uz muzičku pratnju Beogradskog sindikata bešumno klizi ledom. Odjeven u šarmantnu crvenu trik majicu, decentni plavi šorts i sugestivne bijele čarape, priprema se za izvođenje trostrukog aksla koji će publiku ostaviti bez daha.”

Perovićeve piruete 

Evo primjera Perovićeve trostruke piruete:
Pirueta broj 1: Naravno da su manastiri crnogorski (njegov odgovor na istovjetnu tvrdnju Cetinjana koji su se pobunili protiv litije SPC u njihovom gradu).
Pirueta broj 2: Crnogorci i Srbi su jedan narod (“Nije normalno da od ta dva politička identiteta pravimo dva naroda. U pitanju je jedan te isti narod, koji je unutar sebe podijeljen različitim političkim identitetom” – iz intervjua zagrebačkim “Novostima”).
Pirueta broj 3: Crnogorci su Srbi (osim ako G. Perović ne smatra da su Crnogorci i Srbi isti narod tako što su Srbi – Crnogorci).
Iz čega proizlazi da su crnogorski manastiri – srpski.
Što tvrde i Amfilohije i Irinej. Gojko Perović ne kune, nego retorikom primjerenom trenutku i svojoj ulozi zaštitnog lica litija saopštava da su Crnogorci etnički Srbi, čiji je političko-identitetski izbor (u ovom trenutku, no već sutra može biti drugačije) da budu Crnogorci.
Miodragu Peroviću je to dovoljno da po strani ostavi ustav i hijerarhiju SPC, koji kažu da je, šta god Gojko Perović i Amfilohije dogovore sa zamišljenom “crnogorskom stranom”, to bezvrijedno dok ne aminuje Irinej. Tako i vlada tobože ne želi da pregovara sa SPC, nego će sa MCP. Što je, da prostite, kao da pregovaraš sa lokalnom podružnicom, a ne sa centralom KFC.

“Narodno biće” 

Miodrag Perović ignoriše činjenicu da SPC nije bila, nego jeste duboko nacionalistička, antizapadna, revizionistička organizacija koja je najdosljedniji branitelj ratnih zločinaca. Tvrditi da je tu crkvu reformisalo nekoliko taktičkih, ambivalentnih, efemernih izjava Gojka Perovića, izrečenih pod portretom Draže Mihailovića koji sa zida svjedoči o autentičnosti Perovićevih građanskih težnji – nije čak ni vic. To ne izaziva smijeh, nego podsmijeh.
To je ono, a ne ime “Srpska”, što ja zamjeram toj crkvi. Takva crkva, pa i da se zove pravoslavnom ili crnogorskom, mahala 24 časa dnevno ne trobojkama, nego crvenim crnogorskim barjakom, sve vičući “Živio Krsto Zrnov”, ne može biti saveznik demokratske, građanske i evropske Crne Gore. Uzgred: da li bi Perovićeva “Pravoslavna crkva” bila svetosavska, kakva je danas? Ako bi, zašto se ne bi zvala srpska – čije je svetosavlje, ako ne srpsko? Ako ne bi, ko može imati mandat da tu crkvu desvetosavizuje? I s kojim pravom?
Perović tekst počinje odbranom građanske demokratije, stojeći na Montesquieuovim i Tocquevilleovim ramenima (“ko na Tokvilu ak i malo stoji, više vidi no onaj pod Tokvilom”), da bi stigao do banalnih narodnjačkih frazetina o crkvi u kojoj “se rađa spasonosna ideja o jedinstvu crnogorskog narodnog bića”. Niti “narodno biće” postoji, niti je jedinstvo tog (ne)bića potrebno, a kamoli spasonosno. Politika počinje neslaganjem, kaže Ranciére, kažem ja sa njegovog ramena. Ideja organskog jedinstva naroda je predpolitička i ne vodi u demokratiju nego u fašizam. Ako u litijama postoji emancipatorski element, taj se nalazi samo i samo u onom njihovom segmentu koji čine osiromašeni koji su se odvažili na bunt. Ali socijalni bunt koji predvodi ultra-nacionalistička organizacija ne vodi ka emancipaciji nego, opet, u fašizam.
Crnoj Gori ne treba organsko jedinstvo naroda, nego vesternizacija, koja podrazumijeva demokratiju koja, opet, ne podrazumijeva ni sabornost ni gleichschaltung, nego pluralizam legitimnih viđenja i interesa koji funkcionišu u poštovanju procedura.

Reformisanje fašizma

Perović vidi mogućnost rađanja crnogorstva iz duha reformisanog velikosrpstva. Kao obavezu odgovorne politike Perović navodi: “Pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori da se pomogne da se ne povrati na velikosrpske hegemonističke pozicije prema sopstvenom narodu”.
A ona je sa tih pozicija nekamo otišla? Za ruku ju je uzeo Gojko Perović i poveo daleko od Sinoda i ideologije SPC, ravno u crnogorstvo? Koje M. Perović definiše kao „emancipatorsku ideju“ koja će nužno jačati. Zašto bi crnogorstvo bilo “emancipatorskija” ideja od srpstva ili bošnjaštva? Ja, recimo, emancipatorskom idejom danas ne bih označio ništa što nije nadnacionalno. Miodrag Perović zapravo kaže ovo: kada se Srbi u Crnoj Gori emancipuju, biće Crnogorci, a u tome će pomoći SPC. Sretno s tim.
Gnušam se ideje da se Srbe u Crnoj Gori prevodi u Crnogorce – i obratno. Ono što emancipuje nije nacionalna pripadnost, nego ideje. Ne vidim po čemu su srpski liberalni intelektualci manje emancipovani od crnogorskih. Naprotiv: dio srpske liberalne inteligencije, još od izbijanja “vjerske” krize, sekularnu, građansku Crnu Goru i njen zapadni izbor brani hrabrije i elokventnije od crnogorskih intelektualaca. Da ti Srbi žive i politički djeluju u Podgorici, Crna Gora bi danas bila u EU.

Moja je potreba – ne da u Crnoj Gori bude manje Srba – nego više onih koji žele Crnu Goru na Zapadu. Čemu je glavna prepreka velikosrpska ideologija čija je udarna pesnica SPC, u koju se, preimenovanu u Pravoslavnu crkvu, Perović uzda.

Bajke koncerna 

Godine, ili tome ima i čitava decenija, prošle su otkako su nas komentatori Perovićevog medija uvjeravali kako će demokratizaciju Crne Gore sprovesti Andrija Mandić. Ta je bajka završila vojvodinim pozivom na sveti rat: “Budite Hristovi vojnici i budite spremni”.
Po izvještaju institucija Evropske unije, Srbija je o “vjerskoj” krizi u Crnoj Gori do sredine februara proizvela 20.000 medijskih izvještaja, od kojih ogroman broj lažnih. Republika Srpska proizvela je još 9 000. U pitanju je brutalna, gotovo – pa – ratna propaganda.
Srbija destabilizuje Crnu Goru (zahtjevom za promjenom ustava po makedonskom i bosanskom modelu) i Bosnu i Hercegovinu (ustavnom krizom koju je izazvao Dodik).

Da li bi Vučićevi (ili bilo kog drugog beogradskog glavara) neprekidni pokušaji destabilizacije Crne Gore bili izbliza tako zabrinjavajući da je Crna Gora funkcionalna pravna država? Da u njoj građani vjeruju u institucije vlastite države: da znaju da će policija hapsiti a sudovi suditi pravo, da znaju da će država sankcionisati, a ne biti sredstvo za lopovluk onih koji su iznad zakona? Da znaju da je država Crna Gora nezavisna ne samo od Beograda, nego i od onih koje smo izabrali na njeno čelo? Ne bi, naravno.
Slaba država Crna Gora nije krivica velikosrpske politike, nego DPS-a, na čelu sa Đukanovićem.
Da li to znači da velikosrpska prijetnja nije autentična i realna? Naravno da ne znači.
Velikosrpski nacionalizam je živ i zdrav. Srpska pravoslavna crkva njegovo je crno srce.

Srpska pravoslavna crkva neće pomoći modernizaciji i vesternizaciji Crne Gore. Vesternizacija će se desiti uprkos toj crkvi.
Kao što će se, ne zahvaljujući, nego uprkos toj crkvi, desiti i demokratska tranzicija vlasti, a ne revolucionarni prevrat u formi izbora u Crnoj Gori.

Ako takve tranzicije ipak ne bude, ponoviće se ono što se desilo sa Crnom Gorom kralja Nikole i Titovom Jugoslavijom: kraj autoritarnog lidera biće i kraj države.

To bi, što je najvažnije, značilo kraj mogućnosti vesternizacije Crne Gore.

VLADA CG

Vlada obezbjeđuje ambijent za uspješne pregovore dvaju ekspertskih timova, i ne komentariše pojedine medijsko-političke navode u odnosu na njihovu strukturu, navedeno je na Twiter nalogu Vlade.

“Svaki pokušaj osporavanja pojedinaca ili cijelih timova, ujedno je i pokušaj urušavanja cjelokupnog dijaloga. To samo potvrđuje da mnogi, kroz kampanju širenja dezinformacija, nastoje da onemoguće dijalog koji treba da dovede do rješenja i kompromisa, kojem je Vlada posvećena”, saopšteno je iz Vlade.

Kako ističu, imajući u vidu da aktuelna istraživanja pokazuju da dvije trećine građana Crne Gore smatra da je rješenje ovog pitanja u dijalogu, sa punim uvažavanjem komuniciraće s ekspertskim timom crkve, bez pretenzija da se bave pitanjem profesionalnog i/ili ličnog kredibiliteta njegovih članova.

Sa punim uvažavanjem komuniciraćemo sa ekspertskim timom Crkve, bez pretenzija da se bavimo pitanjem profesionalnog i/ili ličnog kredibiliteta njegovih članova.

“U uvjerenju da je dijalog države i crkve jedini ispravan način, u najboljoj vjeri i namjeri očekujemo početak razgovora o Zakonu, na dobrobit svih građana Crne Gore”, poručuju iz Vlade.

Podsjetimo, sastanak ekspertskih timova Vlade i Mitropolije crnogorsko-primorske biće održan u srijedu u Vili Gorica u Podgorici.

VUKOVIĆ

Poslanik Demokratske partije socijalista Miodrag Vuković ocijenio je da je izjava predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da za Srbe u Crnoj Gori traži ista prava kao i za Albance u Makedoniji u funkciji ranije dogovorenog scenarija uznemiravanja regiona putem pokušaja saoizacije Crne Gore.

“Ideja o ustavnoj rekonstrukciji države, kroz njeno pretvaranje iz države građana u državu naroda, provođenje makedonskog scenarija po principu dva konstitutivna naroda kao uslov i temelj svake političke i državne odluke dobila je potvrdu iz usta prvog čovjeka svesrpskog pokreta ovih dana i ovih godina predsjednika Srbije”, kazao je Vuković u razgovoru za Pobjedu.

Poslanik DPS-a je ocijenio da je srpski predsjednik u svom nastupu, koji je sve više u svađi sa onim prethodnim njegovim nastupom, izjavio da „srpski narod u Crnoj Gori ne očekuje ništa drugo već da ima ona prava koja imaju drugi narodi u drugim zemljama regiona”.

“Misleći vjerovatno na manjinske narode iako to nije htio ni da kaže ni da pomisli čak. Pomenuo je pri tome prava koja imaju Albanci u Makedoniji dobijena Prespanskim sporazumom prava koja su im omogućila da sa većinskim makedonskim narodom konstituišu “novu” Sjevernu Makedoniju u kojoj su konstitutivan narod sa vlastitom participacijom od nešto preko 20 odsto u strukturi stanovništva. Znači, ni te pretpostavke nijesu samo pretpostavke nego realni i moguće vrlo brzo očekivani zahtjevi autora koncepta „sveukupne ugroženosti srpskog naroda van Srbije u drugim državama regiona na koje Srbija ne može da ćuti već otvoreno, ne samo da ukazuje nego i reaguje”, upozorio je Vuković.

Radi se, kako navodi poslanik DPS-a, o projektu pripremanom za ovakve prilike. Centrala nije u Podgorici niti u Crnoj Gori.

“Čak i nesporazumi među izvođačima radova ovog projekta su jedna velika i dogovorena simulacija da se po principu “da se vlasi ne sjete”. Moguće da među mitropolitom srpskim u Crnoj Gori i prvim čovjekom Srpske pravoslavne crkve samim patrijarhom ne cvjeta ljubav iz njima znanih razloga, svjetovnim jezikom rečeno možda zbog borbe za vlast. Ali, situacija se otela kontroli tako da mnogi popovi SPC-a, posebno sa strane, govore o kleru Srpske crkve u Crnoj Gori kao manipulatorima, vjerom i dušama vjernika, ljudima okrenutim ovovremenim materijalnim vrijednostima, bogatunima, vlasnicima džipova i vilai luksuznih stanova koji sa vjerom imaju taman veze kao što su u skladu bog i šeširdžija”, rekao je Vuković.

Prema njegovim riječima ne treba zaboraviti daje očigledno zbog nedostatka municije u centrali u centralnom komitetu Srpske pravoslavne crkve, svejedno u da li u Beogradu, Moskvi ili Podgorici, odlučeno da se iz litijaško molebanskog pređe u folklorno vjerske performanse.

“Sve sa igrom i pjesmom. Ali trebalo se i tu kvalifikovati. Utrkivali su se i tu znani i neznani, pop, rok, crkveni i folklorni sastavi ko će boljom, prigodnom vjersko patriotskom pjesmom, a u stvari muzičkim patosom zavrijediti povjerenje. I jedna od beogradskih (a odakle ako ne iz prijestonog grada) grupa koja se „proslavila” radom na temu posljednja dešavanja u Crnoj Gori krenula je za glavni grad ove države da u neđelju održi koncert na ulaznim vratima centralnog hrama vaskrsenja i čega sve ne, ali im je zabranjen ulazak u Crnu Goru. Tako vrli umjetnici nijesu mogli da ispolje svoje građanske porive, da iskažu svoje građanske potrebe i da tu malo iskoriste maškaradu od vjerskih procesija koja se pravi ili prijeti da se napravi od sve nekontrolisanijih manifestacija u izvođenju SPC u Crnoj Gori”, zaključio je Vuković.