RAZRJEŠENJE KRIZE

Vršilac dužnosti predsjednice budvanske Skupštine Snežana Kuč zakazala je za četvrtak konsultacije sa predsjednicima odborničkih klubova povodom naredne sjednice parlamenta i aktuelne političke situacije.

Kuč je nedavno za predsjedicu Skupštine izabrala većina od 17 odbornika Demokratske partije socijalista, Crnogorske, Socijaldemokrata i nezavisni odbornik Stevan Džaković.

U pozivu Kuč odborničkim klubovima navodi se da je tema sastanka konsultacije u vezi sa radom na narednoj sjednici Skupštine opštine Budva i razgovor povodom aktuelne političke situacije.

Tenzije u Budvi nastale su nakon što je nova većina izglasala nepovjerenje doskorašnjim predsjednicima Opštine i Skupštine opštine Marku Careviću i Krstu Radoviću.

Kuč i vrišlac dužnosti predsjednik Opštine Vladimir Bulatović razgovarali su u petak sa Carevićem i Radovićem o aktuelnoj političkoj situaciji i smirivanju tenzija.

Kuč i Bulatović došli na posao

Inače, vršioci dužnosti predsjednika Opštine Vladimir Bulatović i SO Budva Snežana Kuč došli su jutros na svoja radna mjesta. Oni su u zgradu opštine, koju obezbjeđuje privatno obezbjeđenje, ušli na sporedni ulaz.

Bulatović i Kuč su ušli u zgradu lokalne uprave, iako je u petak postignut načelni dogovor da niko od razriješenog i novog rukovodstva ne ide na posao dok traje dijalog o prevazilaženju političke krize i smirivanja tenzija, koje su u Budvi uslijedile nakon što je nova većina izglasala nepovjerenje doskorašnjim predsjednicima Opštine i Skupštine opštine Marku Careviću i Krstu Radoviću.

PIŠE DAVOR ĐENERO

Novinari i analitičari, nakon što neki predsjednik republike ili premijer preuzme dužnost, na osnovu odabira metropola koje ovaj prve posjećuje, nastoje predvidjeti kakva će biti njegova vanjska politika u narednom mandatu.

U Hrvatskoj se uobičajilo da se od novih nosilaca najviših funkcija očekuje uvijek jednak odabir: da Sarajevo bude prvo regionalno odredište posjeta, a Brisel i Europska komisija europsko.

VAN USTALJENIH FORMI

Novi hrvatski predsjednik Zoran Milanović bježi od ustaljenih formi koje su se nametnule vezano uz predsjednikovanje. Temeljito je promijenio protokol predsjedničke inauguracije, pretvorio ju je u skromnu svečanost, primjerenu ustavnoj ulozi predsjednika Republike u hrvatskom političkom sustavu. Na inauguraciju se više ne poziva strane državnike i Milanović je nije htio iskoristiti za nekakav regionalni mini summit ili za stvaranje privida o velikom europskom ponderu Hrvatske.

Promijenio je i drugi vanjskopolitički protokol i ponovno ga uskladio s realnim značenjem predsjednika Republike u sustavu parlamentarne vlade.

Bosna i Hercegovina nije odredište primjereno za protokolarni posjet, a velike geste i ozbiljne izgovorene riječi, kakve su obilježile prvi državnički posjet predsjednika Mesića i Josipovića, danas nisu na dnevnom redu.

Odnosi BiH i Hrvatske danas su opterećeni međusobnim nepovjerenjem, snažnijim sa strane Sarajeva, a državnički posjet hrvatskog predsjednika Republike tu ne može mnogo promijeniti.

Milanović je kao predsjednik već bio u Sloveniji, i to i službeno i neslužbeno. Njegova je ocjena, koja je ispravna, da je nastupilo vrijeme da Hrvatska i Slovenija definitivno riješe jedini preostali bilateralni problem, pitanje razgraničenja u Piranskom zaljevu, pa da je zato važno da on i njegov kolega Borut Pahor pomognu u stvaranju dobre bilateralne atmosfere.

DOBAR ODABIR

Drugo odredište Milanovićeva državničkog putovanja ponovno je dobro odabrano. Od svih susjednih država, Hrvatska objektivno najmanje otvorenih problema ima s Crnom Gorom. Formalno doista nije riješeno pitanje razgraničenja na krajnjem hrvatskom jugu, na Prevlaci, odnosno prije svega na moru kod Prevlake, na samom ulazu u Bokokotorski zaljev. Međutim, još prije gotovo dva desetljeća uspostavljen je privremeni režim na granici, čije je uspostavljanje omogućilo odlazak međunarodnih promatrača, a taj sustav funkcionira besprijekorno, i u zamalo dvadeset godina nije se dogodio niti jedan relevantan granični incident.

Činjenica da predsjednik Milanović u Crnu Goru putuje ratnim brodom “Omiš” Hrvatske ratne mornarice jasna je politička poruka. Pritom, ta poruka nije vezana uz spomenuto i još uvijek nedefinirano granično pitanje na ulazu u Boku. Možda taj kratki put od Cavtata, rodnog mjesta i hrvatskog i crnogorskog pravnog autoriteta Baltazara Bogišića, do Tivta, vjerojatno nije niti asocijacija na putovanja Josipa Broza “Galebom”.

JAKA PORUKA

Poruka takvog dolaska upućena je Crnoj Gori kao NATO saveznici. Hrvatska razumije da je Crna Gora u teškoj situaciji, a da pritisak Srbije (i iza njenih leđa Rusije) nikad nije bio ovako otvoren. Hrvatska je vjerojatno najsvjesnija među saveznicama, da je obvezana Člankom 5. Atlantske povelje saveznici priskočiti u slučaju vojne prijetnje i napada na njen suverenitet.

Hrvatska je nakon pristupanja NATO savezu glasno ponavljala kao, da je devedesetih bila članica NATO saveza, ne bi bilo ratne agresije, a sada podsjeća treće zemlje, odnosno treću zemlju, da ta sigurnost pred vanjskim ugrožavanjem suvereniteta pripada i Crnoj Gori.

Hrvatska s velikim simpatijama gleda na politiku crnogorske administracije. U Zagrebu se jasno razumije da je političko vođstvo Crne Gore projekt neovisne države pokrenulo tek onda kad je, nakon atentata na premijera Đinđića, postalo izvjesno da demokratska tranzicija unutar državnoga saveza Srbije i Crne Gore jednostavno nije moguća, a sve što se nakon te odluke odvijalo u Crnoj Gori, u Hrvatskoj je nailazilo na snažnu potporu.

Hrvatska je razumjela da su Crnoj Gori zadani teški uvjeti za proglašenje neovisnosti, s vrlo visokim pragom uspješnosti referenduma. Međutim, Hrvatska je Ustavom iz 1990. sama sebi zadala još strože uvjete. U Crnoj Gori preduvjet za uspjeh referenduma 2006. bilo je da na njega izađe najmanje 50% upisanih birača, i da za samostalnost glasa 55% izašlih na izbore, a Hrvatska je kao kriterij uspjeha referenduma 1991. o neovisnosti propisala da na njemu za neovisnost glasa više od 50% svih upisanih birača.

SLIČNOSTI I RAZLIKE

Hrvatska respektira posvećenost Crne Gore euro-atlantizmu i podupirala je njeno članstvo u NATO savezu. Kao što je članstvo u NATO-u važno za konsolidaciju nacionalne sigurnosti Crne Gore, ono je važno i za Hrvatsku, jer se tim članstvom stabilizirala cijela jadranska fasada, a Hrvatska je na svojim granicama dobila još jednu savezničku državu.

Unutar Europske unije bilo je uobičajeno da nakon proširenja nove članice podupiru pristupanje svoje susjedne države i tako vanjsku granicu EU pomaknu sa svojih granica. Jedna od rijetkih država koja se nije tako ponašala bila je Slovenija, koja je zbog bagatelnog graničnog spora s Hrvatskom opstruirala hrvatsko članstvo u Uniji.

Hrvatskoj je članstvo Crne Gore u EU i od geopolitičkog značenja, jer njime ne samo odmiče južnu vanjsku granicu, nego stvara i stratešku dubinu, ali i ekonomsku i logističku pozadinu za litoraliziranu i stiješnjenu dubrovačku regiju.

HRVATSKA I SPC

Hrvatski državni organi danas se prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi ponašaju kao da je riječ o ozbiljnoj duhovnoj organizaciji, pa je postupno odumrla snažna politička instrumentalizacija te organizacije.

Pokojni premijer Ivica Račan imao je sjajan politički instinkt, koji mu je govorio da se prema dijelovima sustava i organizacijama treba ponašati kao da su one upravo ono što bi trebale biti, pa su protekom vremena one to do neke mjere i postale. Pokazalo se da je ta Račanova strpljivost ipak u konačnici bila efikasnija od radikalnoga političkog djelovanja.

Doduše, u Hrvatskoj su se stvorile pretpostavke da Srpska pravoslavna crkva, želi li ovdje djelovati, prizna suverenost hrvatske države i prihvati hrvatski zakonodavni okvir, koji u bitnim stvarima uvjete djelovanja crkava i vjerskih zajednica definira jednako kao i Zakon o vjerskim slobodama u Crnoj Gori. Način registracije vjerskih zajednica jednako je reguliran i u Crnoj Gori i u Hrvatskoj, a to što su velikodostojnici SPC pristali na te procedure u Hrvatskoj, a ne pristaju u Crnoj Gori, govori samo o tome da se SPC morala pomiriti sa suverenitetom Republike Hrvatske, a da Crnoj Gori odriče pravo na državni suverenitet.

Hrvatska pristaje na davanje dozvole boravka svećenstvu SPC, uglavnom iz Srbije i BiH, a mitropolit Prvoslav Perić (Porfirije) izvanrednom je naturalizacijom čak primljen u hrvatsko državljanstvo. U Crnoj Gori, kao što znamo, SPC izbjegava regulirati status stranih državljana koji u Crnoj Gori djeluju u okviru njene crkvene strukture.

Hrvatska ima iskustvo s tom organizacijom, koja i danas prešutno ili otvoreno linijom svojih manastira crta granice Srbije, kakvu zamišljaju u velikosrpskim krugovima (pa je zato taj smiješni „manastirski konak“ zidan bez građevinske dozvole kraj Ulcinja postao takva „svetinja“, slično kao i bespravna nedovršena novogradnja u kampusu Prištinskog sveučilišta.

Za razliku od većine država EU, koje misle da se Risto Radović (Amfilohije) ili Jovan Mićović (Joakinije) bave duhovnim radom, u Hrvatskoj je posve jasno kakvo je njihovo pravo poslanje. Europska površnost ostavlja veliki manevarski prostor velikosrpskom pokretu, a Aleksandar Vučić taj manevarski prostor relativno vješto zlorabi.

Hrvatska dobro razumije i manevre „pasivne agresivnosti“ režima u Beogradu, jer oni nisu ništa novo. Sve je to arsenal koji je u Hrvatskoj već ispucao zloglasni režim Slobodana Miloševića, kojem je Vučić tek nasljednik i nastavljač.

Hrvatska dobro razumije i poruku da „nikad više neće biti Oluja“, ali kao i administracija u Crnoj Gori dobro zna da, što se Crne Gore tiče, “Oluje” niti ne može biti. Naime, ni na jednom području Crne Gore nije formirana nekakva paradržava, neka “SAO Gora i Crna Srbija”, na primjer. Zbog toga neće niti biti vojno policijskih operacija, koje bi osigurale suverenitet i integritet Crne Gore, jer on je osiguran i postoji.

PROPAGANDNE “ANALIZE”

O suradnji i (možda je pretenciozno reći) savezništvu Crne Gore i Hrvatske ovih se dana iz nekih humorističkih krugova moglo svašta čuti. Neka organizacija što ju financira predsjednik Srbije, ovih je dana objavila „analizu“ kako je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović zapravo protagonist velikosrpstva, kako mu je Radović saveznik, a kako ga jedino Hrvatska podržava, zato što i Đukanović i Hrvatska zapravo rade u korist Putinove Rusije i Kine.

U toj je analizi kao Putinov agent iz Hrvatske naročito apostrofiran euro-parlamentarac Tonino Picula, koji je, gle čuda, bio svojevremeno izvjestilac OESS-a o izborima u Rusiji i koji se jedini usudio otvoreno govoriti o Putinovim izbornim prijevarama i manipulacijama, i time u Putinovoj Rusiji stekao status nepoželjnog europskog političara. Humoristi, ipak, drukčije vide način “regrutiranja špijuna”.

Kad je Picula imenovan izvjestiteljem za Crnu Goru, bilo je jasno da je Crna Gora u njemu dobila ono što je Hrvatska imala tijekom pristupnog procesa u jednom drugom europskom socijaldemokratu, austrijskom euro-parlamentarcu Hannesu Swobodi, koji se u Bruxellesu srčano borio za Hrvatsku, ali je u Zagrebu upozoravao na svaku glupost i pogrešku koja bi mogla blokirati ili usporiti pristupni proces.

Milanović je prije nastupanja na predsjedničku dužnost bio Piculin stranački kolega, i jasno je da državničkim posjetom Podgorici on šalje i poruku da je ono što Picula radi za Crnu Goru vrlo blizu hrvatskoj službenoj politici.

Sjajno je i to da je Milanović Podgoricu odabrao kao odredište svoga prvoga predsjedničkog putovanja (za sada) izvan EU. Poznat je njegov odnos s Vladom u Hrvatskoj, odnosno Milanovićevo nastojanje da ne ulazi u ovlasti Vlade i tako izaziva konflikte.

Odnosi sa Sarajevom previše su komplicirani da bi se Predsjednik, koji ima ograničene ovlasti i ne želi sukob s Vladom kojoj ističe mandat, sada uplitao u te odnose.

U Podgorici ništa ne riskira, jer šaljući poruku da ono što Tonino Picula radi, nastojeći pomoći u ubrzanju pristupnog procesa Crne Gore, ali i pomoći u konsolidaciji demokratskog poretka i zaštiti suvereniteta Crne Gore pred velikosrpskim revandikacijama, predstavlja opće mjesto u hrvatskoj politici, da to podupiru i aktualna Vlada, i Predsjednik, a tako će postupati i Vlada koja bude izabrana nakon skorašnjih izbora u Hrvatskoj – tko god je bude činio.

Autor: Davor Đenero

BEZ DIJALOGA U BUDVI?

Iako je u petak načelno dogovoreno da se dijalog za smirivanje tenzija i iznalaženje rješenja za prevazilaženje političke krize u Budvi između predstavnika partija zastupljenih u lokalnom parlamentu nastavi danas, sve su prilike da do nove runde dijaloga neće doći.

Pobjedi je juče iz budvanske većine, koju sada čine Demokratska partija socijalista, Crnogorska, Socijaldemokrate i nezavisni odbornik Stevan Džaković, nezvanično rečeno da će novoizabrani vršioci dužnosti predsjednika Opštine i Skupštine opštine Budva Vladimir Bulatović i Snežana Kuč, umjesto na sastanak sa predstavnicima partija, doći na svoja radna mjesta i početi da rješavaju nagomilane probleme sa kojima se, usred turističke sezone, suočava najbogatija opština u državi.

Sa druge strane, razriješeni predsjednik Marko Carević poručuje da im vlast neće lako prepustiti.

Carević je Pobjedi rekao i da će tim Demokratskog fronta i Demokrata, koji čine menadžer grada Milo Božović, šef kabineta predsjednika opštine Nikola Jovanović i odbornici Dragan Krapović i Mijomir Pejović, doći na sastanak u dogovoreno vrijeme, a da će nakon toga ,,odlučiti šta dalje“.

“Za poslije ćemo viđet. Mi imamo dogovor. Iako je jasno da oni neće održati riječ, mi ćemo doći. Nama je data riječ važnija od fotelje”, rekao je Carević Pobjedi.

Dodao je i kako bi volio da do dogovora dođe, a ukoliko ne dođe, Carević poručuje da im “vlast sigurno neće propustit onako kako su oni to mislili”.

Crnogorska je još u subotu saopštila da njihov predstavnik Vladimir Bulatović više neće učestvovati u dijalogu koji se, kako su naveli, vodio kao do sada.

“Mi smo novo rukovodstvo koje želi da opština normalno funkcioniše i sva odgovornost je na onima koji to ne žele da prihvate”, saopštila je predsjednica Crnogorske Anđela Ivanović.

Podsjetila je i da je izbor novog predsjednika opštine potvrđen objavom u Službenom listu Crne Gore. Naglasila je i da će njegov prvi radni zadatak biti deblokada opštinskog računa hitnim dopisom predsjedniku Vlade i ministru finansija, sa namjerom razrješenja pitanja koja opterećuju sve zaposlene u opštini i sve građane Budve.

Dijalog u cilju smirivanja tenzija i prevazilaženja političke krize u Budvi između svih partija zastupljenih u lokalnom parlamentu dogovorili su u četvrtak razriješeni predsjednici Opštine i Skupštine opštine Marko Carević i Krsto Radović i novoizabrani vršioci dužnosti tih funkcija Vladimir Bulatović i Snežana Kuč, pošto ni nakon maratonskih pregovora koje su vodili nijesu uspjeli da se dogovore ko je vlast, a ko opozicija u tom gradu, s obzirom da i jedni i drugi tvrde da su legitimni predstavnici vlasti.

U skladu sa dogovorom postignutim na tom sastanku, da dok traje politički dijalog niko od njih ne dolazi u opštinske kancelarije, Carević i Radović sa jedne i Bulatović i Kuč sa druge strane u petak ujutru nijesu bili na svojim radnim mjestima.

Politička kriza i tenzije u Budvi uslijedile su prošlog mjeseca nakon što je nova većina u lokalnom parlamentu odlučila da pokrene inicijative za smjenu Carevića i Radovića.

Nakon što na dvije sjednice SO Budva, koje su 30. maja i 3. juna održane u šatoru postavljenom ispred zgrade Opštine, a koje je zakazao Radović, u zakonskom roku nije omogućeno izjašnjavanje o podnijetim inicijativama, nova većina odlučila je da za 11. jun zakaže zasebnu sjednicu SO.

Onemogućeni da, odlukom Radovića, za te namjene koriste salu Skupštine opštine 17 odbornika nove većine zasijedalo je u konferencijskoj sali obližnjeg hotelskog kompleksa “Slovenska plaža” i izglasalo nepovjerenje Careviću i Radoviću, a za vršioce dužnosti njihovih funkcija proglasilo Bulatovića i Kuč.

Razriješeno rukovodstvo, međutim, ne priznaje sjednicu organizovanu na taj način, tvrde da je riječ o političkoj korupciji i poručuju da su oni jedini legalni i legitimni predstavnici vlasti izabrani na izborima.

Bulatović i Kuč, sa druge strane, navode kako vlast pripada onom ko ima većinu.

SKUPŠTINA CG

Crnogorski parlament danas bi trebalo da glasa o prijedlogu Tužilačkog savjeta da se specijalna tužiteljka Lidija Vukčević izabere za Vrhovnog državnog tužioca.

Za njen izbor potrebna je dvotrećinska, odnosno tropetinska podršku u crnogorskom parlamentu.

Sudeći prema raspravi u parlamentu i najavama poslanika, izvjesno je da Vukčević neće dobiti potrebnu podršku.

U obrazloženju Tužilačkog savjeta se navodi da je Vukčević karijerni tužilac, da je u državno-tužilačkoj organizaciji provela 26 godina, od čega više od 23 godine na funkciji zamjenika tužioca, odnosno državnog tužioca.

Od formiranja SDT-a u julu 2015.godine, osim funkcije specijalne tužiteljke, ona je i zamjenica Glavnog specijalnog tuzioca.

NA POZIV ĐUKANOVIĆA

Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović boraviće od danas u dvodnevnoj zvaničnoj posjeti Crnoj Gori, na poziv crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića.

Milanović će u Crnu Goru doputovati danas vojnim brodom u luku Tivat nakon čega će ga u Rezidenciji na Cetinju, uz najviše državne počasti, dočekati Đukanović.

“Predsjednici država Crne Gore i Hrvatske će nakon susreta i zvaničnog sastanka uz prisustvo delegacija, dati izjave za javnost”, kaže se u saopštenju iz kabineta Đukanovića.

Navodi se da će Đukanović i Milanović posjetiti muzej Kralja Nikole na Cetinju.

Drugog dana posjete, predsjednici će ispred katedrale Svetog Tripuna u Kotoru, prisustvovati tradicionalnom kolu Bokeljske mornarice, obići Katedralu i posjetiti Kotorsku biskupiju.

Kako je saopšteno, nakon toga je planiran radni ručak koji u čast visokog gosta priređuje Đukanović.

Milanović će se, tokom zvanične posjete Crnoj Gori, sastati sa predsjednikom Skupštine Ivanom Brajovićem i premijerom Duškom Markovićem, a planiran je i susret sa predstavnicima Hrvatske zajednice u Crnoj Gori.

“Posjeta predsjednika Hrvatske, aktuelne predsjedavajuće Savjetom EU, prva je zvanična predsjednička posjeta nakon višemjesečne obustave međudržavnih aktivnosti prouzrokovane pandemijom COVID 19”, kaže se u saopštenju.

RADULOVIĆ

Specijalni rat koji se vodi protiv Crne Gore, a koji se iskazuje i kroz sport, nije nikakvo iznenađenje, kaže predsjednik Matice crnogorske, Dragan Radulović povodom transparenata i skandiranja navijača na utakmici Crvena zvezda – Proleter. Kaže da huligani iznose i uzvikuju na utakmicama, ono što im SPC, kao glavni politički ideolog piše. A griješi svako, dodaje Radulović, ko smatra da će odustajanjem od primjene Zakona o slobodi vjerpoispovijesti, uspjeti da, kako kaže, umilostivi SPC. Zato je principijelnost i istrajnost, ističe, jedini način da se Crna Gora suprotstavi.

I navijači Crvene zvezde pobunili su se protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti u Crnoj Gori, te nedavno sa utakmice sa Proleterom, na transparentu, poslali jasnu poruku.

“I ko bi pokušao da nešto otme od manastira, oteo Gospod Bog takvom razoritelju njegov dom, kuću i stoku sa sinovima. I sav njegov imetak da mu Gospod Bog zatre i raspe odjednom u vjekove”

Predsjednik Matice crnogorske Dragan Radulović kaže da samo neobaviješten čovjek može da bude iznenađen, i reakcijom huligana, navijača, ali i pisanjem tabloida.

“To je jedan specijalni rat koji traje u kontinuitetu blizu 200 godina i da budem iskren, mene to ništa ne iznenađuje. A ono što im SPC kao glavni politički ideolog piše, to huligani iznose na utakmicama i izvikuju”, kazao je predsjednik Matice crnogorske Dragan Radulović.

Interesantno je kaže, što se za tim, kako ih naziva, tablodnim mudrolijama ne mora baš uvijek ići u Beograd.

“Imamo mi u CG dovoljno i tabloida i političkih ljudi koji u svojim političkim borbama ne biraju sredstva. Mada možda politička borba i nije pravi termin, već je bolji termin jedan specijalni rat koji se vodi upravo u vezi sa Zakonom o slobodi vjeroispovijesti”, dodao je Radulović.

No ako je neko pomislio, ističe Radulović, da će odustajanjem od primjene zakona uspjeti da, kako kaže, umilostivi SPC, grdno se vara.

“SPC je za ovih 30 godina izgradila ozbiljnu organizacionu i svaku drugu infrastrukturu u CG i sebe doživljava kao, ne ravnopravnog sagovornika državnim institucijama, nego kao silu koja je jača. I do god sebe tako doživljava, misli da se neće uvoditi u pravni okvir”, dodao je Raduklović.

A za to je, kaže, dobrim dijelom kriva i Crna Gora.

“Mislim da ravnodušnost crnogorskih institucija i na izbjegavanje da se ozbiljnije suprotstave očiglednom udaru, u prvom redu na njih, to trebaju znati. I drago mi je da su negdje počeli da pokazuju jasnije znake otpora. Valjda su vidjeli da je zaista došlo vrijeme u kojem moraju ozbiljno razmisliti sa kakvim protivnikom imaju posla”, kazao je Radulović.

Ne vjeruje Radulović da će udari na Crnu Goru ikada prestati. No uvjeren je da se samo principijelnošću, čvrstinom u političkim stavovima, istrajnošću, i jasnom sviješću da se sve što, kaže, činimo, pažljivo posmatra sa različitih adresa, Crna Gora tome može suprotstaviti.

Tanja Perović, TVCG

DIVANOVIĆ

Poslanik DPS-a Nikola Divanović poručio je poslaniku Demokrata Danilu Šaranoviću da je ono što je danas napisao čista izmišljotina i poručio mu da ako ne dolazi u Skupštinu makar gleda prenose zasijedanja.

Šaranović je u današnjem saopštenju kazao da je Divanović posljednjim saopštenjem pokazao da je promoter primitivizma i siledžijstva, navodeći da je prebijanje, lomljenje i hapšenje službenika Opštine Budva, očigledno prihvatljiv model politike koja je proistekla iz hibridnog autokratskog režima.

“Kada bi Danilo Šaranović, inače u Budvi upamćen po tome što se grčevito borio da se popne kroz prozor kako bi što prije ostavio i napustio svoje partijske kolege, nekada dolazio na svoje uredno plaćeno radno mjesto u Skupštini Crne Gore – znao bi da je ovo što je napisao danas čista glupost i bezočna laž. Doduše, niti mu je prva niti posljednja”, kazao je Divanović.

On podsjeća da je u Skupštini Crne Gore 17. juna kazao “Dakle na početku, da otklonim bilo kakvu dilemu i pred poslanicima Fronta i pred ukupnom crnogorskom javnošću, ja sam poslanik iz Budve i žao mi je zbog nemilih scena koje su se jutros desile u mom gradu. Žao mi je, ako je bilo ko povrijeđen, sve su to moji Budvani bez obzira na političku pripadnost i mi to uvijek tako doživljavamo u ovoj partiji.”

Divanović je dodao da Šaranović 4 godine nije sučelio svoje stavove sa kolegama iz DPS-a u Skupštini Crne Gore.

“Gubitnik Šaranović, hrabar samo kada potpisuje unaprijed pripremljena saopštenja, koji 4 godine ne smije da sučeli argumente ni sa jednim poslanikom DPS-a pokazao je zbilja jednu neočekivanu količinu drskosti i bezobrazluka. Braneći Budvu i Budvane od mene čija porodica je vjekovima izgrađivala i stvarala ovaj grad pokazao je da mu je obraz nepoznata kategorija a tvrdnjom da je sve ono što se dešavalo prethodnih dana ‘pristojno’ potvrdio je da je zapravo samo jedan loš tenor iz hora SNP-ovih dječaka”, navodi se u regaovanju.

Poslanik DPS-a poručuje Divanoviću da, kako je kazao, ako već ne dolazi, makar gleda prenose Skupštine Crne Gore.

“Kako ne bi dolazio u situaciju da ovako očevidno obmanjuje crnogorsku javnost”, zaključio je Divanović.

DPS NAVODI

Iz Demokratske partije socijalista je saopšteno kako je tvrdnja SPC da se ne bavi politikom i da političke stranke nemaju uticaja na njene aktivnosti prosto smiješna.

“Sjetimo se samo skorašnjih otvorenih mitropolitovih instrukcija vjernicima za koga da glasaju. I skandaloznog ponašanja sveštenika SPC koji su bili glavni organizatori ulične pobune u Budvi. Jedan od njih, Mijajlo Backović koji je, komandovao pobunom, javno je priznao: “Ovdje svi imamo isti cilj?!” Na koji to cilj misli ovaj ratni veteran 63. padobranske brigade VJ, trenutno u ulozi sveštenika? Koji to “zajednički cilj” spaja SPC i one koji na ulici, nasilno ruše vlast? Odgovor je više nego jasan: ne pretjerivati s nasiljem, nego rušilačke namjere utopiti u “mirne litije” i tako ukloniti legitimno izabranu vlast, a onda nema ne samo Zakona o slobodi vjeroispovijesti, nego nikakvih crnogorskih zakona. Niti države Crne Gore”, navodi se u saopštenju DPS-a.

Iz te stranke poručuju kako je SPC nebrojano puta pokazala političke ambicije i uzaludnu namjeru da mijenja vlast.

Nikada se, dodaju u DPS-u, nije ogradila od neprimjerenih postupaka i izjava ne samo svojih sveštenika, ma koliko oni odstupali od osnovnih postulata hrišćanstva, nego ni svojih političara kao što je Andrija Mandić koji je u intervjuu jednoj srpskoj televiziji priznao da njegova partija “sa svojim sveštenicima” organizuje litije.

“Posljednji u nizu je zloslutni poziv sveštenika Jovana Plamenca, na linč čuvara reda i mira. Istog onog popa koji je u predvečerje izborne kampanje, oktobra 2016, objavio tekst pod nazivom: “Zašto ću glasati za Demokratski front?”. Više je nego jasno da je mnogo dokaza koji potvrđuju jasnu političku agendu SPC u Crnoj Gori. Uvjereni smo da su upravo njeni politički ciljevi i ambicije, glavna prepreka rješavanju pravnog statusa Crkve u Crnoj Gori. Ipak, imajući u vidu nesporan politički i antidržavni angažman njenih sveštenika, bilo bi časnije da, kad već odbijaju da se u skladu sa pozitivnim propisima države Crne Gore registruju kao vjerska zajednica, to učine kao politička partija”, zaključili su u DPS-u.

SLOBODA VJEROISPOVIJESTI

Crnoj Gori je potrebno evropsko rješenje povodom Zakona o slobodi vjeroispovijesti, kazao je za TVCG kopredsjedavajući POSP-a Vladimir Bilčik. Poručuje da sprovođenje tog zakona mora da garantuje slobodu religije, zaštitu osnovnih prava, ali i integritet države.

Sva otvorena pitanja u Crnoj Gori trebalo bi riještiti dijalogom. To je poruka koja je više puta ponovljena sa evropskih adresa, a koju je i crnogorskim donosiocima odluka i lično saopštio kopredsjedavajući POSP-a Vladimir Bilčik, tokom borvaka u Podgorici. Nedavni predlog premijera Duška Markovića da obustavi primjenu Zakona o slobodi vjeroispovijesti, Bilčik pozdravlja i vidi kao otvaranje vrata za razgovor.

“Sloboda religije je važna, širom Evrope, i mora da bude očuvana. Istovremeno, u ovom trenutku moramo da se postaramo da bezbjednost zdravlja bude prioritet svih građana u Evropi, uključujući i Crnu Goru s obzirom na situaciju sa covid19. To je važan faktor. Kada je riječ o primjeni zakona, mislim da ona mora da bude takva da garantuje slobodu religije, ali istovremeno i da garantuje zaštitu osnovnih prava i intgritet države, i to je nešto što mora biti riješeno samo kroz dijalog”, kaže Bilčik.

Crna Gora, naglašava Bilčik, posvećena je evropskoj perspektivi, a samo evropsko rješenje mora biti osnova sveobuhvatnog prihvatanja.

“U ovom trenutku vidimo brojne tenzije, polarizacije, i mislim da u nekoj mjeri evropske insititucije mogu da pomognu u pronalaženju načina da suprotstavljene strane sjednu za isti sto, i nađu rjesenje za to pitanje. Mislim da je to dobar znak i pozdravljam tu odluku i ukoliko je potrebno više prostora, vremena, evropskog angažovanja, svi treba da budemo dio toga kako bi se postiglo evropsko rješenje, jer je budućnost Crne Gore u Evropi”, rekao je Bilčik.

Premijer Duško Marković nedavno je predložio mitropolitu crnogorsko-primorskom Amfilohiju obustavu primjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti do izjašnjenja Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava i nastavak dijaloga, ali je Mitropolit, uprkos tome, pozvao na nastavak litija.

Ivan Mijanović, dopisnik RTCG iz Brisela

SNP UPOZORAVA

Prljava predizborna kampanja DPS-a se nastavlja, pritisci na radnike postaju sve veći. Ovih dana uveliko direktori bolnica, domova zdravlja, škola počinju svoje uobičajene aktivnosti iz afera “Snimak” i “Spisak”, ističu u SNP-u.

Kako dodaju u saopštenju koje je potpisao čan Glavnog odbora SNP-a Tihomir Bogavac, popisuju sigurne i manje sigurne glasove, vršeći na taj način krajnje neprimjeren pritisak na radnike ovih ustanova, uz prijetnje da će ostati bez posla zbog svoje političke opredijeljenosti.

“Socijalistička narodna partija Crne Gore poručuje ovim DPS i SD kadrovima da Crna Gora nije njihova prćija i otvoreno pozivamo radnike da nam prijave sve oblike ovakvog postupanja, političkog pritiska, svojstvenog autoritarnim režimima. Ujedno, upućujemo poruku ovakvim direktorima da će svi do jednoga biti smijenjeni odmah poslije promjena ove vlasti, ili tačnije, kada se u septembru formira neka nova vlada bez trenutnih predstavnika režima”, ističe Bogavac.

SNP će, kako naglašavaju, skupa sa ostatkom opozicije ovih dana dogovoriti najbolji način da se skupa sa slobodnim građanima odupremo represiji i tiranstvu ovog režima, koji je svoj najbolji nasilnički karakter pokazao u Budvi.

“Promjene su krenule i ne mogu se zaustaviti. Crna Gora, sa nekom novom vlašću, nastaviće put ka demokratiji i evropskim vrijednostima”, poručuju u SNP.