CIMEŠA OCJENJUJE

Zakonom o slobodi vjeroispovijesti Crna Gora je pokazala uvažavanje svake vjerske zajednice na svojoj teritoriji, saopštio je književnik i publicista Borislav Cimeša. U izjavi za Javni servis Cimeša poručuje da se zakonom ne otima crkvena imovina, a da prava vjernika, pogotovo Srpske pravoslavne crkve, nijesu ugrožena. Odbijanjem zakona, smatra Cimeša, SPC odbija i međunarodno pravo.

Zakon o slobodi vjeroispovijesti demokratski je i pravedan, poručuje književnik i publicista Borislav Cimeša. Njime se, kako ističe Cimeša, omogućavaju jednaka prava svim vjerskim zajednicama i građanima.

“Crna Gora je do te mjere pokazala svojim krajnje humanističkim, demokratiskim i otvorenim prostupom, trpeljivošču, tolerancijom i željom za suživotom  koliko uvažava svaki subjekt na svojoj državnoj teritoriji”,kazao je on.

Zato, kaže Cimeša, ne stoje tumačenja Srpske pravoslavne crkve da je zakon opasan i zlonamjeran.  

“Ovaj zakon ne otima ništa. Cijeni vjernike SPC kao svoje građane, oni pripadaju državi Crnoj Gori, sastavni su dio, imaju prava koje im niko nikada nije ugrožavao, niti će to im to uraditi ovaj Ustav, niti bilo koji zakon koji je na snazi u državi Crnoj Gori”, kaže Cimeša.  

Smatra da je u Crnoj Gori u toku politička kampanja koja je logistički osmišljena u Beogradu, a protiv crnogorske države i naroda. U tu svrhu zloupotrijebljena je, tvrdi, i SPC. 

“Koja osim toga ima svoju tradicionalni politiku, politiku negiranja i potiranja crnogorskih vrijednosti, države ,naroda i crkve. To se vidi na svakom koraku u svim njenim djelima, a samim tim odbijanjem priznanja ovog zakona, SPC odbija i međunarodno pravo, i sve zemlje koje su normirale to međunarodno pravo”, kazao je književnik I publicista.

Među zemljama koje poštuju međunarodno pravo je i Crna Gora koja je i ovim zakonom to pokazala, kaže Cimeša. Podsjeća da je 1918. sa gubitkom nezavisnosti Crne Gore nestala i autokefalna crnogorska crkva, pa je obnovom samostalnosti logično da država i crkvu vrati, izričit je on. 

“Crna Gora ima pravo na obnovu autokefalne crkve, ima pravo da brani svoj vlastiti državni, nacionalni, vjerski, religijski, kulturni identitet, svoju istoriju, tradiciju, jezik i običaje svojeg nasljeđa i svoje savremenosti”, dodaje književnik I publicista. 22 40

Srpska pravoslavna crkva najavila je povlačenje inicijative koju je podnijela Ustavnom sudu Crne Gore za ocjenu ustavnosti Zakona zato što je, smatra Cimeša, konačno uvidjela njegovu ustavnost. Sada se, kaže, postavlja pitanje ,,koja je dalja taktika Srpske pravoslavne crkve. A koja god da je, Cimeša poručuje:

“Ona treba da shvati, konačno, da je vrijeme gospodara prošlo, da je vrijeme tutora prošlo, da je vrijeme služenja zloupotrebi religije, ideologijama, stereotipima i plitkim mitovima 20. vijeka na čijim temeljima su nastale  velike svjetske  tragedije Prvog I Drugog svjetskog  rata, da se na tim temeljima ne može graditi bolja budućnost, niti aktuelna stvarnost.”

Nataša Mitrović, TVCG

PEROVIĆ UVJEREN

Rektor Bogoslovije sa Cetinja Gojko Perović rekao je da mnogo ljudi dolazi na litije kako bi iskazali proteste zbog nekih ranijih nezadovoljstava.

On je rekao da je teško očuvati mir i dostojanstvo na litijama, jer je, kako tvrdi, naroda sve više, a ljudi iz crkve, kaže, “nijesu vični da toliko često i u tom broju okuplja narod”.

“Bog je dao snagu i pribranost narodu da uspiju s obzirom na sve te izazove, vlast kaže da to ima drugu političu pozadinu. Mnogi ljudi dolaze na proteste zbog ranijih nezadovoljstava, hoće da pokažu protest prema drugim temama. Nije lako držati se samo teme zakona, ali može se”, napomenuo je Gojko Perović za RTS.

Na optužbe da litije imaju drugu pozadinu, odgovara: “Neka sjutra povuku van snage zakon i neće biti litija”.

“Toliko o tome da li ima ima drugu pozadinu. Pozadina je politička, jer je ovo zakon donesen u skupštini i u skupštini ili na Ustavnom sudu može da se obori. Tema jeste politička, ali nema stranački prizvuk ili onoga o čemu se govori na stranačkim tribinama vladajuće stranke. To nema veze sa životom”, istakao je Perović.

DAČIĆ SAOPŠTIO

Srbiji nije interes da se zaoštravaju odnosi sa Crnom Gorom, već da nema incidenata i hapšenja, rekao je ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić.

On je kazao da ne žele da se miješaju ko će u Podgorici vladati.

“Ali kada je riječ o problemima zbog pripadnosti srpskom narodu i zbog nekih akata poput pokazivanja tri prsta, crtanja trobojke, hapšenje porodica srpskih poslanika, to je sve uznemiravajuće”, kazao je Dačić.

On je beogradskoj TV Hepi rekao da izlaz vidi u dijalogu Ðukanovića sa srpskim narodom i Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC). Dačić je istakao da “niko u Srbiji nikoga nije diskriminisao, niti vrši bilo kakvu diskriminaciju”, ali da sada mnogi to zloupotrebljavaju.

“Jer bi da nastave da uživaju sve privilegije u Srbiji, a da podržavaju režim Ðukanovića u Crnoj Gori koji vrši diskriminaciju Srba i oduzima imovinu SPC”, kazao je Dačić.

SNP SAOPŠTIO

Crnoj Gori ne treba zakon o porijeklu crkvene imovine, već zakon o porijeklu imovine funkcionera vladajuće klase i svih onih koji su dobrano napunili džepove proteklih godina, ocijenjeno je iz Socijalističke narodne partije (SNP).

“Da ne bi bilo nejasnoća i naknadnih tumačenja, predlažemo da taj zakon tretira period od 1989. godine do danas. Takav akt bi trebalo da se odnosi na sve javne funkcionere, za pomenuti period, kako bismo dobili jasnu sliku svega”, kazao je Dragan Vukić, sekretar Izvršnog odbora GO SNP-a.

U tom smislu, kako je rekao, mogle bi se iskoristiti neke odredbe “nakaradnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti kada je riječ o dokazivanju porijekla imovine”.

“Ali vaše. Da se vidi odakle vam kule i gradovi, beogradski stanovi i zlatiborski apartmani, milanske garsonjere i slični marifetluci po našem primorju i sjeveru. Zakon o porijeklu imovine bi predstavljao ključni mehanizam u borbi protiv korupcije. Da smo imali takav zakon, vi se ne biste drznuli da udarate na imovinu Srpske pravoslavne crkve, odnosno Mitropolije crnogorsko-primorske”, kazao je Vukić.

SNP će, kako je istakao, “kao dio buduće vlasti, biće više nego dosljedna u vraćanju otete imovine građanima Crne Gore”.

KNEŽEVIĆ POZIVA

Saopštenje Uprave policije da su moja majka i brat od strica bili upoznati sa svojim pravima prilikom demoliranja naših porodičnih domova, i da nisu imali primjedbi na postupanje policije, predstavlja klasičnu zamjenu teza, i pokušaj da se brutalno maltretiranje moje uže porodice prezentuje kao javno kriminalno žigosanje, navodi se u reagovanju jednog od lidera DF-a Milana Kneževića.

“Istina je sljedeća, kršeći Naredbu o pretresu, umjesto u šest sati, kako to piše u istoj, demoliranje moje porodične kuće otpočelo je oko pet sati i 20 minuta, tako što su razbili ulazna vrata, s uperenim dugim cijevima u moju majku bez pokazivanja naredbe i prisustva svjedoka. Pretres je toliko bio detaljan da su istraživali i čitulje mog pokojnog oca i strica koje čuvamo kao uspomenu na njih”, navodi se u reagovanju Kneževića.

Tvrdi da je njegov rođeni brat od strica, u prisustvu tri ćerke, supruge i majke, ležao sat vremena na podu dok su u njega bile uperene duge cijevi.

“Najstarija ćerka koja se sedam godina liječi od tumora, dan prije upada maskiranih krvnika primila je hemoterapiju, a  srednjoj maloljetnoj ćerci, dok je još bila u krevetu uperili dugu cijev u čelo, od čega joj je pozlilo. A strinu, ženu narušenog zdravlja od 71. godinu su odgurnuli u sobu i zatvorili joj vrata. Moje bratanične su na kraju završile u Urgentnom centru za šta postoji i medicinska dokumentacija. A što se tiče potpisanog Zapisnika od strane moje majke i brata od strica, notorna je laž da ih je bilo ko od prisutnih inspektora i desetina maskiranih fantoma pitao da li imaju bilo kakve primjedbe, već su im samo naredili da moraju potpisati zapisnik, da bi ih nakon toga strpali u maricu”, tvrdi Knežević.

Pozvao je sudiju Milanku Kaluđerović koja je saslušavala njegovu majku “da prezentuje javnosti zapisnik o saslušanju Ratke Knežević u kojem jasno piše što je izjavila o zločinačkom tretmanu kroz koji je prošla od strane desetina nepoznatih lica za koja sumnjamo da su policajci”.

“A posebno je kriminalan dio Naredbe o pretresu u kojem se moj rođeni brat Mirko sumnjiči za držanje eksplozivnih naprava i oružja. Izvršenim  pretresom, ne da nisu našli eksplozivne naprave i oružje, već su grubo prekršili Zakon i samu Naredbu odnoseći iz kuće sablju koju sam dobio na poklon od premijera Dagestana o čemu su i mediji izvještavali. Kakve veze ima sablja sa eksplozivnim napravama i vatrenim oružjem? Uostalom, pošto su nam odnijeli i resiver za video nadzor, pozivam ih da objave crnogorskoj javnosti snimak upada u našu kuću. Na snimku će se najbolje vidjeti brojnost represivne hunte i njihove namjere prema ženi od 69 godina za koju su znali da je sama u kući”, navodi Knežević u reagovanju.

Kaže da je brutalna laž “koju su objavili pojedini režimski mediji da je moj rođeni brat Mirko pobjegao za Srbiju”.

“On je u četvrtak, u popodnevnim časovima, na graničnom prelazu Dobrakovo, kao slobodan građanin evidentiran od strane granične policije koja ga je mogla uhapsiti po Naredbi o pretresu i privođenju, a koja je donesena dva dana ranije. Kao i što je notorna laž da je on organizator i učesnik napada na pripadnike SAJ – a 29. decembra u Zeti, jer postoje na desetine svjedoka koji su bili sa njim u tom trenutku u jednom lokalu, a za šta i sama Uprava policije posjeduje snimke izuzete sa kamera pomenutog objekta. Svakom u Crnoj Gori je jasno da sam isključivo ja meta ovih sramnih napada kojima se pokušavam isprovocirati od strane Mila Đukanovića, ne bi li moja reakcija bila povod za uvođenje vanrednog stanja i zabranu molebana i litija. Pošto mene navodno štiti poslanički imunitet, moj brat Mirko je na protivzakonitim mjerama tajnog nadzora već nekoliko mjeseci, ne bi li prisluškujući i prateći njega, došli do neke moje ‘krivično pravne’ radnje. Moram ih razočarati, jedini naš ‘grijeh’ je što smo protiv ovog režima, i ako su pomislili da će nas ovim protivzakonitim nasiljem i hapšenjima uplašiti, grdno su se prevarili. A zbog toga nije potrebno da nas prisluškuju i prate, jer mi  javno saopštavamo ono što im mislimo”, zaključuje se u reagovanju Kneževića.

VLADA CG

Evropski sud za ljudska prava odbio je zahtjev Advokatske kancelarije Radić iz Beograda da se Crnoj Gori zabrani sprovođenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti do donošenja odluke Ustavnog suda o ustavnosti Zakona ili do zaključenja temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom, saopštila je Vlada Crne Gore.

Advokatska kancelarija Radić iz Beograda podnijela je 27. i 30. januara 2020. godine inicijative Evropskom sudu za izdavanje privremene mjere kojom bi se državnim organima Crne Gore zabranilo sprovođenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, do donošenja odluke Ustavnog suda Crne Gore po podnijetim inicijativama za ocjenu ustavnosti i zakonitosti ili do zaključenja temeljnog ugovora između SPC i države Crne Gore.

“Sud u Strazburu je odbio ovakav zahtjev, o čemu je zvanično obaviještena Kancelarija zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava”, navodi se u saopštenju Vlade.

Podsjećaju da je još 2012. godine Crna Gora dobila spor pred Evropskim sudom za ljudska prava po tužbi Srpske pravoslavne crkve koja je zahtijevala restituciju crkvene imovine u Crnoj Gori.

“Sud u Strazburu je tada obacio tužbu SPC, kojoj se pridružila u svojstvu umješača i Republika Srbija, kao očigledno neosnovanu i neprihvatljivu, utvrdivši da podnosioci tužbe nijesu imali „postojeću imovinu“ niti „legitimno očekivanje“ za povraćaj imovine čiju su restituciju zahtijevali. Najnovija odluka Suda u Strazburu predstavlja još jedan dokaz da su primjedbe koje se iznose na račun Zakona o slobodi vjeroispovijesti isključivo političke i ideološke prirode i da nemaju utemeljanja ni u domaćem ni u međunarodnom pravu”, navode iz Službe za odnose s javnošću Vlade Crne Gore.

SIMOVIĆ VJERUJE

Potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Milutin Simović ocijenio je da su pristup zajedništva i dijalog garant napretka Crne Gore.

On je u emisiji “Nedjeljom o selu i poljoprivredi” na 1. programu Radija Crne Gore rekao da je dalji napredak Crne Gore najbolji put za prevazilaženje nesporazuma i podjela.

“Nastavljamo zajedno. Poljoprivredni proizvođači, preduzetnici, lokalne samouprave, naši evropski i drugi međunarodni partneri. Sa ciljem da unaprijedimo konkurentnost poljoprivrede, povećamo obim proizvodnje, osvojimo nove standarde, nova tržišta i otvorimo nova radna mjesta”, poručio je Simović.

Takav odnos, kako je rekao, obezbijediće stvaranje nove vrijednosti i unapređenje kvaliteta života građana, što vodi Crnu Goru napretku.

“Takav odnos i takav pristup biće najbolji odgovor na sve pokušaje zaustavljanja Crne Gore na njenom evropskom putu i napretku. Dalji napredak Crne Gore najbolji je odgovor na pojave koje troše značajnu društvenu energiju, izbjegavajući unutarcrnogorski dijalog koji je najbolji put za prevazilaženje nesporazuma i podjela i koji je garant novog civilizacijskog iskoraka i ukupnog napretka na bobro svih građana”, rekao je Simović.

Zar poljoprivreda, kako je kazao, nije najbolji sinonim potrebe zajedništva i sloge.

“Zar nijesu nekadašnje seoske mobe upravo bile najbolji iskaz takvih potreba. To su bile mobe za dobro i napredak svojih porodica, svojih komšija, svoga sela i svoje države. U poljoprivredi znamo samo za takve mobe”, poručio je Simović.

PIŠE RAJKO CEROVIĆ

Crna Gora danas očigledno vri. Jedni uporno šetaju iza srpskih nacionalnih zastava, pa nešto kasnije samo iza crkvenih ripida i po kojom ikonom, pretežno sv. Save, ali se ponekad sjete da uprte i sv. Petra Cetinjskog. ili Vasilija Ostroškog… Drugi im se ne pridružuju, jer ne dijele slično mišljenje, ali ima mnogo više onih koji s puno gnjeva posmatraju tu novu provalu srpstva koja im očigledno smeta već trideset proteklih godina. Tim prije što većina znaju rezultate ranijih popisa kad su mnogi današnji Srbi u Crnoj Gori bili, prosto, Crnogorci.

(Autor: Rajko Cerović)

Bilo kako bilo, jedno je danas kristalno jasno. Ovo nije rat za pravoslavnu crkvu, još manje za pravoslavlje u cjelini, pa ni za crkvu u najopštijem značenju riječi. Ovo je rat samo za Srpsku pravoslavnu crkvu koja živa ne da iz ruku crnogorske crkve i manastire. Ne da i – tačka. Smatra ih svojima, čas po tome što laže da je na ovom prostoru postojala punih 800 godina, i još u tobože autokefalnom statusu, ili još drskije da je ovdje postojala i prije 1918. godine? Crnogorci se, i pored izglasavanja inkriminisanog zakona, tu odavno ništa ne pitaju, jer su ne samo danas, pokazali da sebe ni najmanje ne cijene.

Ponavljanje prošlosti

Nije im prvi put. Da se malo dovatimo prošlosti. Da ne idemo predaleko nego ne dalje od kraja osamdesetih i početka devedesetih godina prošlog vijeka.

Sjetimo se vrelih mitinga i to samo u Crnoj Gori. I onoga u Titogradu 20. avgusta 1988. godine, i onoga u Nikšiću 18. septembra iste godine i onih manjih na Cetinju, Kolašinu ili Andrijevici. Nije važno. Drugih mitinga, vrijednih pomena, nije bilo.

Pitajmo se zbog čega su ti mitinzi održavani samo u Crnoj Gori?

Trebalo je Crnu Goru čvrsto pritegnuti za Srbiju, da joj u ratu, koji je već bio planiran, slučajno ne padne na pamet da ima neko, ne daj Bože, sopstveno mišljenje. U budućem dobro planiranom preuređenju Jugoslavije, odnosno pravljenju Velike Srbije, Crna Gora je bila uračunata kao sigurni plijen, koji Srbiji, na osnovu njenih vjekovnih težnji, nikako, ama baš ni u kom slučaju, ne smije izmaći iz ruku. Crna Gora je i na mitinzima i u ratu tako kidisala na sebe da nije bilo sile ni pameti da je od toga ko odvrati.

A što je bilo sa onim starim crnogorskim rukovodstvom, palim januara 1989. godine? Pa zbog toga su i planirani i održavani mitinzi. Trebalo je stvari tako pripremiti da se crnogorski rukovodioci zbace sa vlasti lako, kao govnjavom metlom, što je upravo tako i učinjeno.

Stratezi velikosrpstva

Velikosrpski stratezi, od SANU, KOS-a, raznih velikosrpskih intelektualnih udruženja i koterija, koji su u Srbiji cvjetali još za Titovog vremena, dobro su znali da je tadašnje crnogorsko rukovodstvo bilo čvrsto jugoslovenski orijentisano. Ali, politički beskrajno naivno, bez sopstvenih institucija ili nezavisnih intelektualaca, sa Akademijom nauka, koja je duboko uvjereno, a pitanje je koliko i danas, radila protiv Crne Gore.

Procjena je bila da se crnogorsko rukovodstvo ni umije ni zna braniti, jer je tvrdnjom da su Crnogorci nacija, ali srpskog etničkog porijekla davno ispisalo sebi smrtnu presudu. Ipak, puzdano se znalo da ti ljudi neće pristati da dignu oružje protivu ma kojeg jugoslovenskog naroda, što im je odredilo sudbinu. Sve su crnogorske institucije od Pobjede do raznih sitnih partijskih rukovodstava odmah pretrčale na Miloševićevu stranu.

Dugo se opirala samo Televizija Titograd, čije rukovodstvo nije samo natjerano na ostavku, nego i brzo izbačeno s posla, da bi godinama u javnosti nazivano izdajničkim.

Ko su bili oduševljeni crnogorski ratnici oko Dubrovnika, Mostara ili Sarajeva, u čijoj opsadi nijesu baš učestvovali u obliku organizovanih jedinica, ali jesu pojedinačno. Neka mi neko kaže da nijesu bili talibani? No, nažalost nijesu do tog nivoa dospjeli, jer talibani ne ratuju protiv sebe, kao što su to Crnogorci devedesetih oduševljeno činili.

Ako neko sumnja u tvrdnju da je Crna Gora bila ,,uračunata“ devedesetih, kao prvi i sigurni plijen Srbije u budućoj velikoj srpskoj zemlji, neka se sjeti onoga šoka koji je zadesio Srbiju poslije crnogorskog referenduma 2006. godine. Toga dana je i Srbija postala takođe nezavisna država, ali nije bilo nikakvog veselja ni tada ni danas.

Moramo ipak priznati da su nam tada mnogo pomogli ovi mozgonje iz srpskih stranaka, neki su sada u Demokatskom frontu. Ubijedili su Beograd da nema nikakve šanse da crnogorski referendum uspije. Hvala im do neba. Nevolja ipak nije u šoku kojeg je Srbija pretrpjela onog znamenitog maja 2006. godine, nego u tome što se odlaskom Crne Gore ne miri ni danas. Čak sve manje, tačnije preko SPC sve agresivnije nasrće na crnogorsku nezavisnost.

Litije i mitingovanje

No, vratimo se današnjim litijama i molebanima.

Nema nikakve sumnje da među učesnicima litija ima dosta poštenih i pristojnih ljudi. Vjernika malo teže, jer su Crnogorci i vjera često na suprotnim stranama, ali najveći dio političi i tabana sa drugim ciljevima. Zašto ne reći – protivu Crne Gore?

Ako pošto poto hoće da crnogorske hramove predaju u vlasništvo Srbije, zašto joj ne predaju Vladu i Skupštinu, ili Lovćen koji je velika želja SPC?

Teško je pretpostaviti da će se današnji litijski pohodi završiti kao i oni devedesetih. Tim prije što je danas Crna Gora, uprkos svim nedostacima vlasti, malo čvršća građevina, jer su se, pored ostalog, mnogi nekadašnji talibani debelo osvijestili.

A da se stvari danas ponavljaju kao nekad, nema nikakve sumnje. Čak sa istim strastima, istom upornošću i, nažalost, istim stepenom nerazumijevanja. Ne zaboravite da je tada na čelu svega bila niko drugi nego Srpska pravoslavna crkva.

Isti današnji srpski mitropolit u Crnoj Gori guslao je na Palama bodreći ratnike i pjevajući ode ratnim zločincima. Danas bodri ove koji učestvuju u litijama.

Valja, u svakom slučaju, dobro razmisliti u čemu je razlika. Nije valjda da Crnogorci uvijek baš uspješno rade protivu sebe? Zamislite da je srpski mitropolit u Crnoj Gori danas u pravu kao onda? Bože sačuvaj!

Ima jedna stvar u kojoj su današnji litijski tabanaši već izgubili rat. Rat protivu mitropolita obnovljene Crnogorske pravoslavne crkve, koga ne mogu očima viđeti i kome uzaludno prijete brojnim prijavama za njegovo navodno lažno predstavljanje. To čine od obnove Crnogorske pravoslavne crkve, dakle 1993. godine.

No, na vrijeme povlače svoje prijave da slučajno ne dođe do suda. Tamo biše izgubili, jer se vladika Mihailo lažno ne predstavlja. On je kanonski episkop propisno hirotonisan od jednog patrijarha i sedam vladika i mitropolita. Što mu ne skinu kamilavku, pa ni bijelu na koju Amfilohije nema pravo? Sve je tako u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Koliko otuda govore ma kakvu istinu – tako im se usirilo.

Valja samo nama razmisliti u čemu se devedesete razlikuju od današnjih. Mnogo je, užasno mnogo, sličnosti. Makar po šetanju ćivota svetog Vasilija Ostroškog!

CG INTELEKTUALCI U BEOGRADU

Ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić obrušio se na intelektualce u Beogradu koji prema njegovim riječima podržavaju crnogorski režim i optužio ih da dobijaju novac za to, piše Pobjeda.

“Nikola Samardžić je jedan od njih. Da li je njega sramota da on ovdje u Srbiji koristi sve srpske privilegije, a da podržava crnogorski režim – nije ga sramota. Nigdje ne postoji veća podrška crnogorskom režimu nego u Beogradu. U tome i jeste problem što vi imate praktično agenture crnogorskih službi bezbjednosti ovdje u Beogradu koje koriste sve privilegije. Pare za to stiču ovdje u Srbiji da bi maltretirali Srbe u Crnoj Gori”, poručio je Dačić.

Nekoliko dana prije toga Željko Čurović, predsjednik Saveza Srba iz Crne Gore je nabrojao ko su neprijatelji Srbije i zatražio da Beograd hitno reaguje i procesuira ih.

Pobjeda je istraživala što o ovome kažu intelektualci koje je ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić nazvao crnogorskom agenturom u Beogradu.

Predsjednica Helsinškog odbora u Srbiji Sonja Biserko kaže da “ovo nije nikakava novost, oni koji sprovode taj scenario uvijek atakuju na ljude koji podsjećaju na pogubne posljedice politike”.

“S obzirom da je 800 ljudi potpisalo Apel (u kojem intelektualci iz regiona krive zvanični Beograd za krizu u Crnoj Gori) ta agentura je veoma široka. Ohrabrujuće je da toliko ljudi dijeli isto mišljenje”, kaže sagovornica Pobjede.

Biserko ocjenjuje da sadašnji scenario u Crnoj Gori nije novi i da je on od 1991. godine primjenjivan na sve bivše jugoslovenske repubike: od Slovenije, Hrvatske Kosova i Makedonije.

“I tada su određeni ljudi u Beogradu bili protiv scenarija zvaničnog Beograda i zbog toga su uvijek bili agenture bilo hrvatske, bosanske, kosovske itd”, zaključuje Biserko.

POZIV NA RAZUM

Dr Nikola Samardžić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu kaže da demantuje ministra Đačića i da nije pripadnik nijedne agenture.

“Pokušavam da pozovem na razum vlast i opoziciju u Srbiji koji pokušavaju da izvrše agresiju na crnogorske institucije. Moj stav nema nikakve veze sa predsjednikom Crne Gore i vlasti, niti oni pokazuju solidarnost na moju podršku. Nadam se da će se ovaj spor mirno završiti, da će se crkva povući iz politike i da Cetinje neće proći kao Vukovar 1991. godine”, ističe profesor Samardžić.

DOLAZIM U CRNU GORU

Novinar Jakša Sćekić kaže da se smijao kada je čuo da je na tom spisku.

“Vratili ste me u mladost. Mislio sam da je vrijeme komunističko staljinističkog prozivanja prošlo. Mene su stalno prozivali kada sam radio za ‘Skaj njuz’ i ‘Rojters’. Znam na kojem sajtu je to sada izašlo i kakve mračne snage stoje iza tog sajta. Kompliment je naći se na tom sajtu, bio bih duboko, duboko razočaran da nisam na tom spisku”, navodi Šćekić.

Na pitanje Pobjede da li se uplašio, uslijedio je smijeh i rečenica da je za svojih 67 godina pretrpio toliko pucanja, bombardovanja, direktnih i indirektnih pretnji, da jedva čeka da dođe na odmor u Crnu Goru i ponosno prošeta Budvom, Herceg Novim i Podgoricom.

“Pravljenje spiskova uopšte nije dobro. To je staljinistički i komunistički metod gdje se ljudima crtaju mete. Mislio sam da smo to na Zapadnom Balkanu odavno prevazišli i da smo ušli u demokratiju. Međutim, ovo je samo slika i prilika onih koji to rade da hoće staljinizam, komunizam, čvrtstu ruku. Neće demokratiju, hoće apsolutizam i ovo je njihova najbolja slika i prilika. Davno nisu mogli tako sebi da pucaju u nogu”, ocjenjuje Šćekić.

LAŽNO IME

Novinarka Tamara Nikčević kaže da je “biće koje je izmililo iz obavještajno propagandnog ništavila zemlje u kojoj živim četvrt vijeka ovih dana nazvalo me saradnicom crnogorske agenture u Srbiji i izdajnicom naroda kojem ne pripadam”.

“Naravno da je riječ o prijesnoj laži. Jasno je, pritom, da listu izdajnika, na kojoj se, uvjerljivosti radi, našla i bliska prijateljica njenog / stvarnog sastavljača, nije osmislio nesrećni fantom na čelu fantomske organizacije – osmislio ju je Miloševićev ministar informisanja, tokom čijeg je mandata ubijen novinar Slavko Ćuruvija”, kaže Nikčević.

Ona je naglasila da je progonitelju slobodnih ljudi, onome koji je 1995. iz srpske Skupštine žrtvama genocida upućivao nacističke prijetnje, predsjedniku Aleksandru Vučiću malo jedan Ćuruvija.

“Malo su mu žute trake koje je namijenio i Crnogorcima u Srbiji i svim čestitim i hrabrim potpisnicima Apela 800. Malo mu je i jedna Srebrenica. Hoće još”, rekla je Nikčević.

Analitičar Dušan Janjić kaže da to nije ništa novo i da je sve počelo sa događanjem naroda i kad je jedan dio ljudi koji sebe proglašava za Srbe našao da im je glavni cilj da potamani druge Srbe.

“To govorim kao, narodski rečeno, Srbin sa dna kace i imam puno razumijevanje za ljude koji imaju problem sa identitetom, a takvi u ovim ludim situacijama postaju glavni veliki Srbi. To je dijagnoza, jer njima nije stalo ni do srpstva ni do Srbije, stalo im je do obračuna za sopstevene ideje i sopstvene pozicije. Tu drugu Srbiju je smislio DB i bezbjednjaci to i te tako prate. Nije glavni problem Crna Gora, nisu glavni problem sloboda i prava u Crnoj Gori, a pogotovo nisu prava SPC, problem je borba za vlast Dačiću i njemu sličnih koji ne mogu da se opredijele da li im je centrala Moskva ili Beograd”, zaključuje Janjić.

SPISAK

Savez Srba iz Crne Gore u Srbiji osnovan je 14. maja 2019. godine sa ciljem da doprinese opstanku srpskog naroda u Crnoj Gori, očuvanju njegovih građanskih i nacionalnih prava, ali i borbi da Crnogorci koji žive u Srbiji imaju sva građanska prava što sada nije slučaj, navedeno je na osnivačkoj sjednici Savjeta….

Na spisku koji je objelodanio Čurović nalaze se pored naših sagovomika i: prof. dr Ratko Božović, novinarka Vesna Mališić, pro£ dr Milenko Pero vić, spisateljica Vesna Radusinović, narodni poslanik Balša Božović i njegova porodica, Slobodan Jovanović. novinar Boško Jakšić, prof, dr Darko Trifunović i prof, dr Zoran Dragišić.

PROTOKOLARNI POKLONI

Bronzani medaljon, porcelanske figure, srebrne manžetne, uramljene fotografije, monografija, neki su od protokolarnih poklona koje je predsjednik Vlade Duško Marković dobio tokom prošle godine, a čija je ukupna vrijednost 3.260 eura, piše Pobjeda.

Većina darova koje je premijer dobio, prema podacima Agencije za sprečavanje korupcije, vrijedi 50 eura, među kojima i bronzani medaljon u kožnoj kutiji, sa oslikanim anđelom koji simbolizuje solidarnost i mir, koji je poklon od pape Franja.

Kristalna zdjela “Rogoška” od 113 eura poklon je Markoviću od Boruta Pahora, predsjednika Republike Slovenije, u maju prošle godine.

Porcelanske figure “Mevlana” i ,”Selam” iz “NAR kolekcion”, u vrijednosti od 70 eura, darovala je crnogorskom premijeru Songul Ozan, ambasadorka Republike Turske u Crnoj Gori. Svega tri eura manje vrijedan je protokolarni poklon od Zorana Zaeva, predsjednika Vlade Republike Sjeverne Makedonije.

Srebrni ribarski brod na drvenom postolju “Zilverstad” srebro, poklon je od holandske brodograđevne kompanije Damen Grupa, a njegova vrijednost je 60 eura.

Svi ostali pokloni koje je Marković prijavio Agenciji za sprečavanje korupcije vrijede 50 eura. Tu je uramljeni kineski vez sa svilenim nitima i drvenim postoljem, koji je dar od predsjednika kineske kompanije CRBC, Du Feia u martu prošle godine.

Fei je, mjesec kasnije, Markoviću poklonio i kinesku porcelansku vazu od 50 eura. Tu je i rad njemačke umjetnice Sabine Welz “Art domino cities in Pop Art”, koji je protokolarni poklon od Majkla Harmsa, predsjednika Udruženja njemačke privrede za istočnu Evropu.

Vasilika Viorika Dančila, predsjednica Vlade Republike Rumunije, darovalaje Markoviću srebrne manžetne sa rumunskim motivom, kao i naliv pero, marke Poenari. Janez Kocijančić, predsjednik Evropskog olimpijskog komiteta, u maju prošle godine, crnogorskom premijeru poklonio je-staklenu plaketu salogom EOK-a, povodom 17 igara malih zemalja Evrope 2019. Bronzana medalja sa grbom i pečatom San Marina poklon je Markoviću od Nikole Selva, i Majkla Muratorija, kapetana regenta San Marina.

Ramuš Haradinaj, predsjednik kosovske vlade, Markoviću je, u maju prošle godine, poklonio manji zlatni privezak u obliku mape Kosova. Od ambasadorke Ujedinjenog kraljevstva u Crnoj Gori, Alison Kemp, premijer je u junu prošle godine dobio mikro bit računar.

Kopredsjednik Mješovite komisije za ekonomsku saradnju između Vlade Republike Azerbejdžan i Vlade Crne Gore, i ministar rada i socijalne zaštite stanovništva, Sahil Babajev, poklonio je Markoviću čilim ručni rad Bahar Shikhiyev, te knjigu „Disability is not inability”. Uramljenu fotografiju Hejdar AlijevCentra Marković je dobio od predsjednika Republike Azerbejdžan, Ilhama Alijeva, dok je vuneni tepih poklon od predsjednika Vlade Republike Azerbejdžan, Novruza Mamadova.

Mehmet Akarca, generalni tužilac Turske, poklonio je Markoviću porcelanski tanjir Kutahya-srebrnakovanicapovodom 150 godina Kasacijskog suda, dok je crnogorski premijer od Ilyane Yotova, potpredsjednice Republike Bugarske, dobio zlatnu plaketu sa motivima boginje Nike na kvadrigi. Staklena posuda zapiće poklon je od dr Senija Senera, izvršnog direktora i predsjednika TAV Airports Holding, a set porcelanskih šoljica za čaj od predsjednika U-Tour Group, Feng Bina. Set šoljica za ‘jj kafu sa tacnom, porcelan i srebro, poklon je od Sulejmana Sojlua, ministra unutrašnjih poslova Turske, a posuda srebrni filigran sa malteškim viteškim krstom, od Džozefa Muskata, predsjednika Via de Malte. Kardinal Pietro Parolin, državni sekretar Svete Stolice, poklonio je Markoviću monografiju Medalje rimskih papa.

Prema Zakonu o sprečavanju korupcije, javni funkcioner ne smije primiti novac, hartije od vrijednosti ili dragocjeni metal, bez obzira na njihovu vrijednost. Ne smije primati poklone, osim protokolarnih i prigodnih. Protokolarnim se smatra poklon predstavnika druge države ili međunarodne organizacije koji se daje prilikom posjete, gostovanja ili u drugim prilikama, kao i drugi poklon dat u sličnim prilikama. Prigodnim poklonom smatra se onaj u vrijednosti do 50 eura.

Ako javni funkcioner u toku godine primi više prigodnih poklona od istog poklonodavca, ukupna vrijednost tih poklonane smije preći iznos od 50 eura, a ako u tom vremenu primi prigodne poklone od više poklonodavaca, vrijednost tih poklona ne smije preći iznos od sto eura piše u Zakonu.

Ukoliko se utvrdi da je prigodni poklon Veće vrijednosti od 50 eura, poklon se predaje na raspolaganje organu vlasti u kojem javni funkcioner obavlja funkciju i postaje državna imovina. Protokolarni pokloni, bez obzira na njihovu vrijednost, postaju svojina države, odnosno opštine.