Desetak automobila parkirano je veceras nadomak Crnog jezera, uprkos tome sto je na tom dijelu zabranjen saobracaj.

Iz Gradanske inicijative Dalje neces moci “Vijestima” su saopstili da ce sjutra od odgovornih iz Nacionalnog parka Durmitor traziti odgovor ko je, uprkos zabrani, podigao rampu automobilma i kombiju tivatskih oznaka.

Iz GI Dalje neces moci porucili su da je ovo jos jedan, u moru dokaza, da direktor Nacionalnih parkova Crne Gore Elvir Klica mora podnijeti ostavku, zbog neodgovornog odnosa prema dobru svih gradana.

“To je bio jedan od deset zahtjeva Koalicije za odrzivi razvoj, ciji smo dio, nakon toga ponovili smo ga prije par dana, a ovo sto se veceras desava na Crnom jezeru razlog je da i oni koji su mu povjerili zadatak kom nije dorastao, moraju preispitati svoje odluke. Ocekujemo da to urade u ponedeljak, ukoliko on vec sjutra ne podnese ostavku”, porucili su iz te GI.

Barsa je pobijedila Seltu sa 4:1, a vec do 50. minuta videna su tri fantasticna gola – tri remek-djela iz slobodnih udaraca.

Leo Mesi je, naravno, bio glavni protagonista, upisao je het-trik, dao je dva gola iz slobodnjaka, ali nije samo on – Seltin Urugvajac Lukas Olasa bio je “Mesi prije Mesija”, fantasticno je u 42. minutu prebacio zivi zid, savladao Ter Stegena i izjednacio na 1:1.

Samo cetiri minuta kasnije, medutim, “pravi” Leo Mesi – lopta je u prepoznatljivom luku pogodila same raslje golmana Selte Blanka, za vodstvo Barse od 2:1.

Kao da je Olasa “naljutio” Mesija, Argentincu jedna majstorija nije bila dovoljna da pokaze ko je gazda – dao je jos jedan gol iz slobodnog udarca, gotovo na preslikan nacin kao prethodni.

Mesi je dao i prvi gol na mecu, iz penala, pa se 34. het-trikom u Primeri u toj kategoriji izjednacio sa Kristijanom Ronaldom, nekadasnjim igracem Reala.

Konacnih 4:1 postavio je Serhio Buskets u 85. minutu.

Barsa je prva 25 bodova, koliko ima i Real, uz slabiju gol razliku.

Oba tima imaju i mec manje (“el klasiko”, pomjeren za 18. decembar) od Real Sosijedada, koji je treci sa 23 boda.

Selta je 18. od 20 ekipa, a dozivjela je peti uzastoni poraz – nije pomogao ni novi trener Oskar Garsija.

Barselona – Selta 4:1 (Mesi 23 (penal), 45+1, 48, Buskets 85. – Olasa 42).

Nakon pada komunizma u Evropi, mnogi su sanjali o ujedinjenom i slobodnom kontinentu cija ce srz biti Evropska unija. Medutim, nakon tri decenije, politicki lideri zapadne Evrope koce prosirenje bloka iz straha da gradani istocne Evrope nisu spremni da prihvate liberalne vrijednosti. A u centralnoj i istocnoj Evropi, raste ozlojedenost prema zapadnoj Evropi zbog njenog odgovora na imigraciju i druga pitanja.

U knjizi “Svjetlo koje je iznevjerilo”, Ivan Krastev, sa beckog Instituta za humanisticke nauke i Stiven Holms sa njujorskog univerziteta, tvrde da je pad Berlinskog zida oznacio pocetak ere oponasanja, a ne “kraja istorije”. Kada su drzave centralne i istocne Evrope pocele da pokusavaju imitirati kulturu, vrijednosti i pravne okvire zapadne Evrope, oni koji su sanjali o slobodnoj i ujedinjenoj Evropi imali su puno razloga da se raduju.

Problem je u tome sto su milioni ljudi u tim zemljama shvatili da ako je cilj da postanu kao Njemci i Britanci, lakse je preseliti se u te drzave, nego prolaziti kroz bolni proces transformacije svojih drustava. Kao rezultat toga, svaki pet Bugarin – iz najliberalnijeg i najobrazovanijeg segmenta drustva – emigrirao je u zapadnu Evropu.

Krastev, bugarski emigrant i Holms, njujorski profesor prava, kazu da su oni koji su ostali sve vise uporedivali svoje sanse, ne sa sansama koje su imali njihovi roditelji nego srecna elita koja je presla da zivi zapadni san. To je dovelo do rasprostranjenih frustracija i ljutnje na postokomunisticke liberalne reformiste u centralnoj i istocnoj Evropi. Ne samo da zapadno orijentisane elite nisu ispunile nerealna ocekivanja o imitiranju Zapada, nego su takode omogucile masovni egzodus talenta.

Gradani koji su iskusili decenije komunizma, ocajnicki su zeljeli da imitiraju Zapad. Htjeli su da se pridruze zapadnim institucijama, ali su natjerani da se osjecaju inferiornim, Evropljanima drugog reda. Receno im je da ne postoji alternativa za neoliberalni socijalni i ekonomski model, dok period nakon finansijske krize 2008. nije donio brzu materijalnu korist koju su ocekivali i izazvala je “ogromnu ozlojedenost imitatora prema imitiranima”.
Evropa kojoj je Istok pokusao da se pridruzi nije bila Evropa koju su zamisljali iza Gvozdene zavjese: “Nestalo je konzervativno drustvo koje su zeljeli da imitiraju… zapadna ‘normalnost’ je znacila sekularizam, multikulturalizam i gej brakove.”

Kada je izbjeglicka kriza buknula 2015, pojacani su strahovi o demografskom istrebljenju medu stanovnistvom postkomunistickih drzava. Takve strepnje su stvorile idealni politicki ambijent za populisticke i nacionalisticke politicare.

“Dok je istok i dalje homogen i monoetnicki, Zapad je postao heterogen i multietnicki, kao rezultat onoga sto antiliberalni politicari smatraju nepromisljenom i samoubilackom politikom imigracije”, pisu Krastev i Holms. Kao rezultat toga, era oponasanja – uz precutno prihvatanje superiornosti Zapada, dosla je do presudnog kraja.

Sa druge strane, dok vlade bruje o imigraciji, stvarni problem je emigracija. Broj stanovnika istocne Evrope alarmantno pada zbog niske stope prirastaja i velike emigracije, posebno medu bolje obrazovanima.

Oko polovine Madara koji su zavrsili fakultet napustilo je zemlju u proteklih sest godina. Takav postdemokratski izbor ljudi koji “glasaju stopalima” je jos jedan od razlog zasto je jedno otvoreno drustvo izgubilo sjaj.

Mnogi su ocekivali da ce zivjeti kao gradani Beca ili Londona za pet godina, najvise deset.

“Ljudi su iznenada shvatili da ce u narednim godinama biti odluceno ko ce biti bogat a ko siromasan, ko ce imati vlast, a ko ne, ko ce biti marginalizovan, a ko u centru. I ko ce moci da osniva dinastije, a cija djeca ce patiti”, rekao je madarski sociolog Elemer Hankis.

Kapitalisticka buducnost je stigla, ali su benefiti i teret nejednako rasporedeni, navode Krastev i Holms.

Sirom centralne i istocne Evrope, mnoge demokratije koje su se pojavile po zavrsetku hladnog rata, transformisane su u rezime sklone zavjerama, pisu Krastev i Holms.

“U njima se politicka opozicija demonizuje, nevladini mediji, gradansko drustvo i nezavisni sudovi se ostavljaju bez uticaja, a suverenitet se mjeri rijesenoscu rukovodstva da se odupre pritisku da se prilagodi zapadnim idealima politickog pluralizma, transparentnosti vlade i tolerancije prema strancima, disidentima i manjinama.”

Autori navode da je u prvim godinama nakon 1989, liberalizam generalno povezivan sa idealima pojedinacnih sansi, slobode kretanja i putovanja, nekaznjavanja disidentstva, pristupa pravdi i odazivanja vlade na zahtjeve gradana. “Do 2010, verzije liberalizma centralne u istocne Evrope su neizbrisivo umrljane dvadesetogodisnjiim rastom socijalne nejednakosti, rasprostranjenom korupcijom i preraspodjelom javne imovine u ruke malog broja ljudi”.

Oni isticu da je ekonomska kriza 2008. stvorila duboko nepovjerenje u poslovne elite i “kazino kapitalizam” koji je zamalo unistio svjetski finansijski poredak.

Reputacija liberalizma u regionu nikad se nije oporavila nakon 2008. Finansijka kriza je u velikoj mjeri oslabila argumente za nastavak imitiranja kapitalizma u americkom stilu.

Povjerenje da je politicka ekonomija zapada model za buducnost covjecanstva povezivano je sa vjerovanjem da zapadne elite znaju sta rade. Odjednom je postalo ocigledno da ne znaju. Zato je 2008. imala tako razoran ideoloski, ne samo ekonomski efekat.

Rutinske, ubjedljive pobjede ili porazi na jednu loptu – to su jedina dva scenarija utakmica kosarkasa Buducnost Volija u posljednje vrijeme.

Nakon jos jednog srceparajuceg neuspjeha u Evrokupu i gubitka vec dobijenog meca sa Unikahom, ,,plavi” su se vratili na ritam koji su u posljednje vrijeme uhvatili u ABA ligi i savladali Cibonu 87:64.

Kao protiv Krke u ,,Moraci” (80:60) i Mega Bemaxa u Beogradu (94:57), opet je kljucna bila 2. cetvrtina, u kojoj je tim Petra Mijovica ,,samljeo” rivala, dobio ju je 25:8 i na veliki odmor otisao sa 25 poena razlike (51:26).

U prvih 20 minuta je blistao Hasan Martin, upisao 16 poena, devet skokova, blokadu i asistenciju, zbog cega je docekao ovacije i skandiranje navijaca.

Ogromna prednost omogucila je Mijovicu da odmori startere, pa je u 28. minutu prvi put u ovoj sezoni na parketu bila crnogorska petorka – Nikola Ivanovic, Fedor Zugic, Suad Sehovic, Zoran i Danilo Nikolic, koji je ubrzo ustupio mjesto Aleksi Ilicu, jer je dan prije meca zbog virusa primao infuziju.

Do kraja su na parketu bili jos Petar Popovic i Martins Mejers, prva petorka je otisla na vise nego zasluzeni odmor…

Predsjednik Srbije, Aleksandar Vucic, i premijeri Sjeverne Makedonije i Albanije, Zoran Zaev i Edi Rama sastali su se veceras u Ohridu.

Vucic je na Instagramu objavio fotografije s tog sastanka.

Za veceras nisu bile predvidene njihove izjave, vec se to, po najavi, ocekuje sjutra, u nedjelju u podne.

Prethodno ce u Ohridu biti sastanak lidera Zapadnog Balkana na kojem ce se Rami, Vucicu i Zaevu pridruziti drugi lideri iz regiona, a potom ce se sastati s predstavnicima medunarodnih organizacija i institucija.

Na svom prvom sastanku, 10. oktobra u Novom Sadu, Vucic, Rama i Zaev su potpisali deklaraciju o namjerama za uspostavljanje takozvanog “Malog Sengena” i dogovorili se da dogovaranje o tome nastave u Ohridu.

Cilj “Malog Sengena” je da se u regionu osigura ostvarivanje cetiri medunarodno prihvacene kljucne slobode: kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala.

Vise od cetiri decenije nakon sto je Karmen Rorbah pokusala da plivajuci pobjegne iz tadasnje komunisticke Istocne Njemacke, ona ne zali ni za cim, uprkos tome sto su je uhvatili i poslali u zatvor.

Rorbah, koja sada ima 71 godinu, oduvijek je zeljela da bude istrazivac. Kao dijete, naucila je da jase konje nadajuci se da ce jednog dana obici Mongoliju. Snovi su joj sruseni kada je diplomirala biologiju u Istocnoj Njemackoj.

Prijavila se za istrazivacke projekte na Kubi, Mongoliji i Sibiru, ali je odbijena. Bjekstvo je djelovalo kao najbolji nacin da krene izabranom stazom tako da je skovala plan da odvesla do Danske.

Ona i njena prijateljica su se jedne noci 1974. godine otisnule iz kampa sa obale sjeveroistocne Njemacke, ali su na kraju morale da potope gumeni camac kako ih ne bi vidjeli. Plivale su cijeli dan i noc.

,,Nevjerovatno je – i dalje ne mogu da zamislim da smo toliko plivale”, kazala je ona za Rojters.

Tokom druge noci na moru, pronasle su bovu i mislile su da su spasene, ali ih je u medunarodnim vodama pokupio istocnonjemacki ratni brod.

Rorbahova je osudena na 32 mjeseca zatvora zbog pokusaja bjekstva. Na kraju je deportovana na zapad prije isteka kazne i nije dobila priliku sa se oprosti od porodice.

,,Sticala sam osjecaj da sam izdala svoju zemlju. Medutim, kada sam bila u zatvoru, pomislila sam: ‘Ne, vrijedilo je rizikovati zivot zbog ovog rezima'”.

Od oslobadanja 1976. godine, Rorbahova je puno putovala pisuci knjige. Drago joj je sto je odrasla u komunistickoj Njemackoj Demokratskoj Republici (NDR) prije nego sto je pobjegla u ranim 20-im, jer zbog toga bolje cijeni demokratiju i slobodu.

Rorbahova nije jedina osoba koja je pokusala da plivajuci pobjegne sa Istoka. To je pokusao i Hubert Holbajn, kojeg su nastavnici u skoli ponekad zvali ,,sin kapitaliste” jer su mu roditelji bili biznismeni.

Dok su vjetrovi sibali vodu jednog novembarskog dana 1963. godine, Holbajn je plivao sa maskom i disaljkom 1,5 kilometara od Potsdana ma istoku do Vonsija u Istocnom Berlinu. Bio je to rizican potez: znao je da su neki ljudi ubijeni dok su pokusavali da pobjegnu u toj oblasti.

Medutim, on je uspio da stigne do zapadnog dijela podijeljenog grada, gdje je pomogao u izgradnji tunela kroz koji je pobjeglo 60 ljudi, ukljucujuci i njegovu majku.

Drugi nijesu imali tu srecu. Tomas Dreser je odrastao na istoku i znao je da ne zeli da provede ostatak zivota iza Gvozdene zavjese. Zajedno sa prijateljem, merdevinama se popeo na Zid.

Dreser, koji je tada imao 21 godinu, znao je da je sve gotovo kada ga je obasjalo svjetlo. Granicar je uperio mitraljez.

,,Sa njim je bio pas ovcar, koji je rezao, a onda je rekao – i danas se sjecam tacnih rijeci – Sta je ovo do davola? Mi smo odgovorili: ,,Ne zelimo da pravimo probleme, samo zelimo da budemo slobodni”, kazao je Dreser.

Proveo je devet mjeseci u zatvoru i osloboden je 16 dana prije pada Berlinskog zida. Ne zali zbog te odluke. On sada o svom iskustvu prica mladim ljudima u skolama i crkvenim grupama.

,,Ako izgubite slobodu, onda to primjecujete. Ukoliko imate slobodu, brzo se naviknete na nju”.

U Crnoj Gori ce u nedjelju biti umjereno do potpuno oblacno sa kisom, pljuskovima i grmljavinom, narocito u jutarnjim satima, dok se poslijepodne u vecem dijelu zemlje ocekuje prestanak padavina i djelimicno razvedravanje.

Vjetar mjestimicno umjeren do jak juznih smjerova, poslijepodne u slabljenju.

Jutarnja temperatura vazduha od tri do 15, a najvisa dnevna od sest do 19 stepeni.

• Vremenska prognoza
• HMZCG

Jedan prezaduzeni Italijan je minirao svoju seosku kucu da bi dosao do para od osiguranja, ali je greskom ubio tri vatrogasca koji su mu pritekli u pomoc.

Tuzilac Enriko Ceri je iznio da je Dovani Vincenti istraziteljima rekao da je namjeravao da eksplozijom raznese svoju seosku kucu u Pijemontu, na sjeverozapadu Italije, tako sto bi minirao kante s benzinom, ali navodno je pogrijesio s tajmerom povezanim s kantama i time izazvao dvije eksplozije.

Kada su, poslije prve eksplozije, u utorak ujutro, vatrogasci dosli do seoske kuce, dogodila se druga, jaca eksplozija.

Vincenti je pritvoren u petak.

Tuzilac je Cieri je danas rekao novinarima da je Vincenti rekao istraziteljima da nije namjeravao da ubije vatrogasce.

Tuzilac je rekao da je palikuca mogao da sprijeci pogibiju da je vatrogascima rekao sta je uradio – da u kuci ima miniranih kanti s benzinom.

Istrazitelji su u kuci nasli prirucnik za tajmer s kojim je Vincenti petljao i pogresno ga podesio.

Televizija “Skaj TG24” je javila da je seoska zgrada bila renovirana i da je dvije godine bila neuspjesno nudena na prodaju.

Sahrani tri vatrogasca u petak su prisustvovali italijanski premijer Duzepe Konte i drugi zvanicninici.