ZABRANA SPOTA

Predsjednik Srbije i lider SNS Aleksandar Vučić izjavio je danas povodom odluke REM-a da zabrani spot izborne liste koju predvodi, da nikakve zloupotrebe djece nije bilo i ocijenio da je suština tih kritika da mu se zabrani pojavljivanje u medijima.

Komentarišući spot u kom razgovara sa djevojčicom, Vučić je rekao da je to “lijep spot sa dobrom porukom koji nikoga nije uvrijedio”. 

“Vjerovatno im je zasmetao jer se ljudima dopao. Nikakve zloupotrebe djece nije bilo, nismo vodili negativnu kampanju, pričali smo o problemima koje djeca imaju od vrtića, škole. A zbog koga se bavite politikom ako ne prvenstveno zbog djece”, rekao je Vučić. 

Naveo je da se SNS-u zabranjuju spotovi a da ta ista pravila ne važe za “drugu stranu”. 

“Čisto licemjeran pristup, ali smo poštovali odluke državnih organa. Htjeli su naši ljude da se pobune protiv takve odluke ali reč nismo rekli. Suština je kako zabraniti meni da se negdje pojavim. Njima smeta samo jedan, razumiju ljudi sve”, kazao je Vučić. 

U BIH

Nekadašnji rukovodilac Odjeljenja za organizovani kriminal i korupciju Tužilaštva Bosne i Hercegovine i državni tužilac Božo Mihajlović osuđen je danas prvostepenom presudom Suda BiH na pet godina zatvora.

Mihajlović je optužen za nesavjestan rad u službi, jer je u periodu od 2006. do 2015. godine kao tužilac i rukovodilac Posebnog odjela za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužilaštva BiH, propustio nadzor nad radom daktilografkinje s kojom je sarađivao, te time omogućio da ona prisvoji 225.762 KM.

Kako je danas istaknuto tokom izricanja presude, dok je bio na funkciji nije provjeravao stanje novca u privremeno oduzetim predmetima i vrećama s dokazima, te je time učinjena teža povreda osoba od kojih je otuđen novac, ali i imovinska šteta BiH.

Prema presudi Mihajlović mora vratiti sav novac koji je daktilografkinja otuđila. Njegovi branioci imaju pravo žalbe na ovu presudu koju moraju podnijeti u roku od 15 dana.

Tužiteljica Ivana Petković ranije je kazala da je dokazano da je u predmetima koje je vodio Mihajlović periodično nestajao novac kada je u kontakt s njim dolazila daktilografkinja. Prema riječima Petković, daktilografkinja je prisvajala novac i neovlašteno otvarala dokaze, što Mihajlović nije ni primijetio.

Podsjećamo, Tužilaštvo BiH je optužnicu protiv Boža Mihajlovića podiglo 19. juna 2018. godine, a suđenje je počelo 11. septembra te godine.

Mihajlović se na ročištu izjasnio da nije kriv za krivično djelo koje mu je na teret stavljala optužnica. On je ranije podnio ostavku na mjesto šefa Odjela za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužilaštva BiH.

POČINJE PROCEDURA

Hrvatska će tokom ljetnih mjeseci formalno zatražiti ulazak u bankovnu uniju i ERM II, čekaonicu za ulazak u eurozonu i ulazak eura u svakodnevnu upotrebu, u kojoj mora provesti najmanje dvije i po godine.

Vlada Hrvatske bi uskoro trebala obavijestiti evropske institucije o sprovođenju svih mjera, a ECB bi trebao upoznati zemlje članice eurozone o rezultatima procjene kvaliteta imovine pet hrvatskih banaka.

Njihov pozitivan odgovor očekuje se do sredine jula, piše Jutarnji list, a nakon toga procedura nalaže slanje formalnog zahtjeva za ulazak u ERM II i uspostavu bliske saradnje između HNB-a i ECB-a. Sudeći prema neslužbenim informacijama, taj bi proces trebao biti i završen idućih mjeseci.

Kada Hrvatska uđe u ERM II, to ponajprije znači određivanje kursa po kojem će se u budućnosti obaviti zamjena domaće valute (kune) za euro, kao i raspon dopustivih fluktuacija oko središnjeg pariteta.

Ako Hrvatska ostvari prvi korak na putu prema euru, novo pitanje koje se otvara je koliko će ostati u tečajnom mehanizmu i kada će euro zaista ući u svakodnevnu upotrebu. Iskustva ostalih zemalja pokazuju da taj period može varirati od dvije i po godine, koliko je trebalo Sloveniji, do 11 godina, koje je u tečajnom mehanizmu provela Litvanija od 2004. do 2015. godine.

UKLONJENI SVI IZGOVORI

Predsjednik Kosova Hašim Tači izjavio je danas da je Priština spremna da nastavi dijalog sa Beogradom i da je uklonjen bilo kakav “izgovor koji je Srbija koristila da izbjegne dijalog”.

“Kosovo je jasno u onome što želi u dijalogu – traži medjusobno priznavanje i ubrzanje puta ka članstvu u Ujedinjenim nacijama. Iznad svega, Kosovo je u ovom procesu zajedno sa Sjedinjenim Američkim Državama i svim drugim saveznicima”, rekao je Tači na konferenciji za novinare.

Kazao je da Kosovo nema čega da se ustručava.

“To je sigurno putovanje. Nadamo se i verujemo da će ovo biti zaključeno u skladu sa voljom gradjana zemlje”, rekao je Tači.

Kosovski predsednik je rekao da je potrebno da se Kosovo što pre kreće ka članstvu u NATO, EU i drugim medjunarodnim organizacijama.

“Kosovo je spremno. Radićemo na tome da budemo što jedinstveniji i ujedinjeniji i da se medjusobno dopunjujemo”, rekao je on.

Na pitanje ko će voditi dijalog, Tači je rekao da su svi uvek pred Srbijom jedinstveni.

ISTRAŽIVANJE POKAZALO

Prema rezultatima istraživanja javnog mnjenja koje je objavila agencije “Piper” 15,92 odsto anketiranih stanovnika Kosova je zadovoljno formiranjem nove kosovske vlade, dok se više od polovine učesnika – 62,45 odsto izjasnilo da je razočarano tim epilogom, prenosi Kosovo online pozivajući se na pisanje portala Telegrafi.

Pored toga, istraživanje je pokazalo da formiranje vlade Avdulaha Hotija za 66,75 odsto anketiranih predstavlja nepoštovanje volje građana.

Istraživačka kompanija “Piper” sprovela je, navodi se, anketu putem slučajnog uzorka sa oko 1.140 ljudi širom Kosova, a takođe, prema podacima, učesnici smatraju da budućnost vlade “nije dobra” i da ona neće donijeti rezultate.

Osim malog broja njih – 6,95 odsto, koji su optimistični da će vlada Hotija ispuniti mandat, 69,39 odsto smatra drugačije, dodaje se u tekstu.

Navodi se da anketirani u 42,44 odsto slučajeva smatraju da će se nivo korupcije povećati.

Što se tuče eventualnog sporazuma Beograda i Prištine 29,73 odsto ispitanih smatra da neće biti postignut tokom mandata Avdulaha Hotija, dok 14,34 odsto procjenjuje da će takav sporazum biti postignut, ali neće biti sproveden.

“Pored toga, 13,02 odsto procjenjuje da će sporazum biti postignut i primijenjen. Međutim, jedna trećina od njih smatra da taj sporazum neće biti koristan za Kosovo”, dodaje se.

Izostanak imenovanja funkcionerke Demokratske savez Kosova Vjose Osmani na bilo koju poziciju u Vladi ocijenjeno je kao neprihvatljivo za gotovo polovinu učesnika – 46,53 odsto, dok 32,98 odsto procjenjuje da će predsjednik Hašim Tači imati drugi mandat zahvaljujući Vladi Hotija, dok 30,08 odsto ne misli tako.

Peticiju Samoopredjeljenja za raspisivanje izbora, prema toj anketi, podržava 58.05 odsto.

MOGU U CG?

U Srbiji je danas svega šest aktivno oboljelih na 100 hiljada stanovnika, što je deset puta manje u odnosu na petak, kada ih je bilo 64 na 100 hiljada.

Prema podacima objavljenim na covid.rs, u posljednja 24 sata u Srbiji su se od koronavirusa oporavile 4.052 osobe.

Smanjenjem broja aktivno oboljelih ispod 25 na 100 hiljada stanovnika stekli su se uslovi da Crna Gora otvori granicu za građane Srbije.

Broj novozaraženih se od 1. maja u prosjeku kretao oko 70,3, a u posljednjih sedam dana oko 50.

Broj novozaraženih u posljednjih 14 dana bio je nešto više od 650.

Srbija je do sada testirala ukupno 269.185, ili 38.676 na milion.

U Srbiji je od početka epidemije koronavirusom inficirana ukupno 11.741 osoba, a preminulo ih je 248.

ODNOSI SA SRBIJOM

Predsjednik Kosova Hašim Tači je pozdravio današnju odluku Vlade Kosova za ukidanje reciprociteta u odnosima sa Srbijom i ocijenio da su njom ukinute sve barijere koje je Srbija, kako je naveo, koristila kao izgovor za blokiranje dijaloga za normalizaciju međudržavnih odnosa između Kosova i Srbije.

Tači je naveo da bi sada pritisak međunarodne zajednice trebalo da bude okrenut prema Srbiji.

“Sada se međunarodni pritisak mora usmjeriti na Srbiju kako bi se bez gubljenja vremena nastavio dijalog, a to se mora završiti uzajamnim priznavanjem dviju zemalja”, saopštio je on.

Vlada Kosova je na današnjoj sjednici odlučila da ukine mjere reciprociteta u odnosima sa Srbijom.

MJERE RECIPROCITETA

Vlada Kosova je na današnjoj sjednici odlučila da ukine mjere reciprociteta u odnosima sa Srbijom i ona stupa na snagu odmah. Premijer Avdulah Hoti je ocijenio značajnom odluku o ukidanju reciprociteta koju je uvela prethodna vlada Aljbina Kurtija.

Hoti je, na konferenciji za novinare, rekao da očekuju da će srpska strana ukloniti prepreke kako bi dijalog mogao da se nastavi.

“Donijeli smo važnu odluku da uklonimo prepreke za nastavak dijaloga. Očekujemo da srpska strana ukloni sve prepreke, ali zadržavamo pravo suverene države da preduzme mjere za očuvanje našeg suvereniteta u koordinaciji sa međunarodnim partnerima”, rekao je on.

Naglasio je da su ove odluke donijete u saradnji sa međunarodnim partnerima.

“Ove odluke dolaze kao rezultat koordinacije sa međunarodnim partnerima. Obaveza koju smo preuzeli predviđa uklanjanje barijera za dijalog. Juče sam sve to rekao i američkom ambasadoru. Sve prepreke za dijalog su uklonjene”, kazao je kosovski premijer.

Rekao je da kosovske vlasti zadržavaju pravo da nakon određenog vremena, ako dijalog ne bude dao očekivane rezultate, ponovo odluče o recipročnim mjerama i dodao da odluka stupa na snagu odmah.

Protiv ove odluke su glasali predstavnici Alijanse za budućnost Kosova.

Vlada Kurtija je mjere reciprociteta počela da preduzima od 1. aprila kada je ukinula taksu od sto odsto na proizvode koji se uvoze iz Srbije i Bosne i Hercegovine.

Ista Vlada je 29. maja pooštrila mjere reciprociteta protiv Srbije, zahtijevajući od Srbije da u trgovinskim odnosima koristi naziv “Republika Kosovo”.

Prema toj odluci ni jedan kamion sa robom nije mogao ući na Kosovo ako u pratećim dokumentima nije stajalo da se ona uvozi u Republiku Kosovo.

BALKANSKA RASKRŠĆA

Simfonija crkve i države u D molu koje su izvele predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i patrijarh SPC Irinej nije zvučala baš najbolje. Kakofonija nije nastala na liniji država-crkva, tu ništa ne škripi, savez je čvršći nego ikad; tu vlada apsolutno jednoglasje. Prije će biti da je nastup iskusnog dueta djelovao promašeno, jer je muzički komad koji su izveli komponovan za mnogo više izvođača. Da bi bili zaista ubjedljivi neophodna im je ozbiljnija muzička podrška, svašta je na sceni nedostajalo. Za početak – ratne trube, četni dobošari, vojni i paravojni orkestar, navodi Tomislav Marković u autorskom tekstu za Pobjedu.

Autor: Tomislav Marković

Refreni koje su izgovorili svetovni i duhovni poglavar Srbije bili su skoro bez greške, vokalni interpretatori su dobro zapamtili tekst. Kako i ne bi, svi ga već znamo naizust, slušamo ga više od tri decenije, probiše nam uši propagandni mediji, nacionalno onesvešćeni intelektualci, dvorski pisci i pjesnici, nacionalni radnici svih fela, politički udarnici, viđeniji ratni zločinci, vikend-četnici i ratni profiteri. Sve smo to već hiljadu puta čuli: Srbi su ugroženi uvijek i svuda, svi nas mrze, Srbe žele da protjeraju i asimiluju, Crnogorci ne postoje (kao što ne postoji ni Bošnjaci i Hrvati, prvi su poturčeni, a drugi pokatoličeni Srbi, piše lijepo u srednjoškolskom udžbeniku istorije), naše komšije stalno izmišljaju neke nacije umjesto da lijepo priznaju da su Srbi, zli susjedi žele da nam otmu ono što je naše, a sve je naše dok se ne dokaže suprotno, a čak i ako se dokaže – mi to necemo priznati.

Kad Vučić glumi Miloševića

I pored, uglavnom korektno, izgovorenog teksta, nastup je djelovao jadno, mlitavo i neubjedljivo. Provuklo se i par malih propusta, jer sufler nije reagovao na vrijeme: patrijarh Irinej proglasio je Mila Đukanovica predsjednikom Srbije, a savjetnica za medije najavila je Vučića kao predsjednika Republike Srpske. Razumljivo je to, pogubi se čovjek među tolikim srpskim teritorijama, pa ne zna više ni gdje ni ko vlada. Nije ni Vučiću lako. Umije da bude nezgodno kad glumiš Slobodana Miloševića od prije 30 godina, a nemaš iza sebe jednu od najvećih vojnih sila u Evropi; nemaš ni Ratka Mladića na čelu ubilačke armade, od Arkana i paravojnih formacija ni traga ni glasa, a sa mastermajnda genocida Radovana Karadžića spao si na četnickog vojvodu Andriju Mandića.

Da situacija bude još gora, ispred sebe nemaš nenaoružane civile, goloruk narod, nemoćne žene, djecu i starce koje možeš da trpaš u logore, hladnjaće i masovne grobnice, po ličnom izboru, ili prosto da ih postreljaš na licu mjesta, zapališ u kući, deportuješ vojnim kamionima u željenom pravcu. Umjesto nejači i lakih žrtava, ispred sebe imaš državu koja je članica NATO pakta. A posljednji put kad si ratovao protiv najmoćnijeg vojnog saveza u istoriji, toliko si ubjedljivo pobijedio da od tog trijumfa još nisi stigao da se oporaviš. Ništa od stare, oprobane odbrane ugroženog srpskog naroda tenkovima, haubicama, snajperima, konc-logorima, opsadama gradova, uništavanjem čitavih sela, rušenjem bogomolja, masovnom pljačkom i sličnim miroljubivim sredstvima.

Sve što je Vučiću ostalo je infrastruktura SPC u Crnoj Gori, šačica političkih lidera pogubljenih u vremenu i prostoru, i moćna medijska mašinerija koja u desetinama hiljada tekstova i televizijskih priloga papagajski ponavlja mantru kako Crna Gora vodi politiku ustaškog poglavnika, kako su to sve goli satanisti i – kako reče Amfilohije, mitropolit religije ljubavi – „komunistička i Đilasova kopilad“… I tako u nedogled, sve dok sto hiljada puta ponovljena laž ne postane post-istina. Nije ni to za zanemarivanje, i s tom šakom jada može se napraviti ozbiljna šteta, ali daleko je to od Miloševićevih resursa kojima je uspio da zapali Balkan i uništi sve što mu je palo pod ruku. 

Škrgutanje zubima

Otuda nacionalisticka simfonija koju izvodi crkveno-svjetovni duet ponajviše podsjeća na nemoćno škrgutanje zubima. Pri tom, patrijarh nemušto izvodi svoju ubogu ariju i neprestano gusla na istoj žici kako su Crnogorci isto što i Šumadinci ili Vojvođani. I ovog puta je zasvirao istu pjesmu: „Mi priznajemo ljude koji se deklarišu i kao Crnogorci, ali su većina od njih, kažu – ja sam Srbin, a potom Crnogorac”. Kaže još Irinej: „Stvara se sada jedno mišljenje, jedna nacija nova, crnogorska, koja treba da istisne sve ono što se zove i imenuje srpsko”. Patrijarh čak ne uspijeva ni da razvije svoju rasističku tezu, već neprestano ponavlja jedno te isto, toliki mu je intelektualni domet.

Ono što patrijarh pokušava da kaže razvio je u Vučelićevim „Večernjim novostima“ Aleksandar Raković, istoričar za specijalne velikosrpske operacije: „Takozvana crnogorska nacija je političko-socijalni konstrukt, pa se u tom smislu može proučavati, kroz multidisciplinaran pristup, i iz aspekata istoriografije. (…) Dakle, ne priznajem autenticnost crnogorske nacije, jer sam siguran da ona nema nikakav sadržaj. Smatram je anomalijom. Ne postoji kolektivitet, osim neopipljiv i maglovit, koji je vežan sponama projektovanog identiteta”.

Životinje ne znaju nacije

Istoričar bi morao da zna da je svaka nacija konstrukt, baš kao i sve drugo što je čovjek stvorio. Ne postoje prirodne nacije, baš kao što ne postoji prirodni točak, kompjuter, ustav, roman, fotografija, stolica, ideja, država ili psihoanaliza. Čitav ljudski svijet je vještačka tvorevina, plod ljudskog uma, uključujući i samog čovjeka, ništa tu nije autentično. Za razliku od ostatka prirodnog svijeta, mi smo sami sebe izmislili. Životinje i biljke ne znaju za nacije, niti za robnu razmjenu, političke partije, slikarstvo, gastronomiju, pismo, rečnike, filozofiju, mikrobiologiju ili ljudska prava. To bi jednom naučnom radniku moralo da bude jasno, ako već nije predsjedniku države i poglavaru crkve. Budući da je svaki identitet, pa i nacionalni, konstrukcija – nije svejedno koji su elementi ušli u tu građevinu, a koji su odbačeni.

Ovde nije problem konstrukcija crnogorske nacije, već srpske, u šta smo mogli da se uvjerimo tokom krvavih devedesetih. Kad malo bolje pogledamo šta su konstruktori srpskog nacionalnog identiteta proglasili za njegov, što reče Raković, “sadržaj”, lako ćemo vidjeti u čemu je problem. Prema narativu očeva nacije, od silnih akademika i rodoljubnih intelektualaca do Vučića i Irineja – u temelju srpskog nacionalnog identiteta nalazi se pravoslavlje. I to pravoslavlje određenog tipa – svetosavlje koje izjednačava naciju i vjeru. Što znaci: ko hoće da bude Srbin ne može da bude pravoslavan, na primjer, na način velikog ruskog religijskog filozofa Nikolaja Berđajeva; još manje može da bude pravoslavan na način apostola Pavla koji veli da u Hristu više nema Jevrejina ni Grka… A ne daj Bože da Srbin bude budista, taoista, musliman, ateista ili agnostik, to je prosto nezamislivo.

Totalitarni nacionalni identitet

U konstrukt srpskog nacionalnog identiteta ušli su i brojni slični ideološki elementi: četništvo, šovinizam, mržnja prema različitosti, negiranje pluralizma, konzervativizam, kolektivizam, osjećaj nadmoćnosti u odnosu na druge balkanske narode i žudnja za teritorijalnim proširenjem. Iz tako napravljenog identiteta izbrisane su sve najvrijednije tradicije srpskog naroda: antifašizam, socijaldemokratija, ljevičarska borba za potlačene i obespravljene, građanski liberalizam, socijalističke politike emancipacije i modernizacije.

U tom zlehudom identitetu ima mjesta samo za Dražu Mihailovića, Milana Nedića, Ratka Mladića, Radovana Karadžića i slične zlikovce, a izbrisani su svi oni koji činili velika djela: Dimitrije Tucović, Triša Kaclerović, Oskar Davičo, Aleksandar Vučo, Koča Popović, Jelena Ćetković… Kad tako postaviš identitetski narativ, onda su Dobrica Ćosić i Matija Bećković intelektualne veličine, a Radomir Konstantinović i Bogdan Bogdanović izdajnici nacije. Jasno je da ovako oblikovan nacionalni identitet ima izrazito totalitarni karakter, on jednostavno ne priznaje pluralitet nacionalnih tradicija, niti ličnu slobodu pojedinca.

Dakle, ne priznaje temeljne činjenice ljudske realnosti. Otuda i konflikti sa bukvalno svim susjedima, a često i sa čelim svijetom. Kako da budeš u dobrim odnosima sa drugima kad nisi u stanju da živiš u miru ni sa samim sobom? Što reče mudri Bogdan Bogdanović: “Braća Srbi, tražite nove učitelje”. I drugačiji nacionalni identitet, kad vam je već toliko do njega stalo.

DAČIĆ

Izjava crnogorskog ministra spoljnih poslova Srđana Darmanovića o tome da postoje mehanizmi unutar NATO-a koje bi Crna Gora mogla da koristi ako bi se procijenilo da postoji vidno ugrožavanje bezbjednosti Crne Gore od strane Srbije, predstavlja još jedan jasan pokazatelj koliko je crnogorski režim izgubio kompas, kazao je ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić.

“Da je neko rekao prije 30 godina da će Crna Gora tražiti od NATO-a da napadne i bombarduje Srbiju, mislili bi da je potpuno poludio. Malo je NATO, očekujem da zovu i OVK i mudžahedine, to su sve istorijski saveznici crnogorskog naroda”, rekao je Dačić u pisanoj izjavi.

Da je današnja crnogorska vlast, kako je dodao, bila u vrijeme Njegoša, rekli bi za njega da je ratni zločinac i velikosrpski hegemonista.

“NATO na guslama, eto i to dočekasmo. Još fali da se to ori na Vračaru. Što bi rekao kralj Nikola Petrović, naše srpsko srce izdržaće i to, sa NATO-om na Srbe. Dozovite se pameti, nikakva opasnost vam ne prijeti od Srbije, nego od vas samih i vašeg odnosa prema vašim građanima Srbima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori”, zaključio je Dačić.